Bekim Fehmiu: Moj najbolji prijatelj Bata Živojinović pomogao mi je da progovorim srpski (1967)

Jul 1967: Nedavno je održan filmski festival u Cannesu (Kan) i na njemu prikazan film Saše Petrovića »Skupljači perja«. I Bekim Fehmiu je bio tamo kao glavni junak filma.

Slučaj je htio da se šarmantna predsjednica žirija, inače poznata kao Shirley MacLaine (Širli Mek Lejn) često nalazila u društvu našeg Bekima i... foto-aparati su snimali, a dotad gotovo nepoznati glumac našao se u središtu pažnje.

Naravno, Bekimu je to dobro došlo. Počele su stizati ponude za snimanje novih filmova i svi su se čudili što već prije nisu zapazili Bekimove glumačke sposobnosti.

Ovih dana je Bekim boravio u Zagrebu radi sinhronizacije Hadžićevog filma »Protest«. Srela sam ga u zagrebačkom hotelu »Esplanade«, želeći da saznam nešto o njegovim počecima, radu i uspjesima što ih je postigao prije kanskog festivala.

Začudila me je njegova jednostavnost, gotovo bih rekla stidljivost. Nerado mi je pričao o sebi, tvrdeći da to uopće nije zanimljivo. Na sreću se tu našao i Bata Živojinović, inače Bekimov najbolji prijatelj, koji mi je pomogao da saznam nešto više o Bekimu.

- Rođen sam ranog jutra u lijepom gradu Sarajevu. Uz taj grad me vežu mnoge lijepe uspomene iz djetinjstva. Sjećam se svoje prve ljubavi, zvala se Bukuroše. Bilo nam je lijepo sve do dana kada nas je zatekao njen brat. Ona je dobila šamar, a ja sam morao skakati preko zida. 

Poslije toga sam počeo trenirati boks, zbog njega sam ponavljao peti razred. S boksom sam svršio vrlo brzo, čim sam dobio prve batine. Nakon toga sam se bavio mišlju da studiram stomatologiju, pa teologiju, sve do dana kad sam gledao film »Ludost srca«. Odmah sam htio na Akademiju, ali me je brat prisilio da završim maturu. 

Nakon mature sam doputovao u Beograd na Kazališnu akademiju. U početku imao sam problem s jezikom, na na svu sreću je Bata bio kraj mene. Laknulo mi je kada mi je jednog dana rekao:

"Dečko, talentiran si, savladao si srpski."

 Živio sam sa stipendijom od 5000 starih dinara mjesečno, ali bili su to lijepi dani. 1960. sam završio Akademiju, te sam dobio angažman u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.

U međuvremenu sam startao u filmu 'Subotom uvečer'. Dobio sam i nekoliko nagrada: 1958. nagradu za epizodnu ulogu, 1961. na Festivalu malih scena također, a 1962. na Sterijinom pozorju nagrađen sam kao najbolji mladi glumac (Ćosićevo "Otkriće"). Specijalno me veseli Srebrna arena za ulogu u 'Roju' i u 'Vreme ljubavi'.

Kad bih morao birati između filma i kazališta, mislim da bih se opredijelio za kazalište. Ipak, to ne znači da rad na filmu ne cijenim.

Evo npr. ova uloga u Fadžićevom 'Protestu' je vrlo zahvalna za glumca. Teška je, ali pruža velike mogućnosti. 


Sumnjičavi milicionar


Nakon toga dobio sam ponudu od Stamenkovića i Bate Živojinovića. Naravno, najvećim uspjehom smatram svoju ulogu u 'Skupljačima perja'.

Snimali smo na autentičnim mjestima, većina uloga je pripadala pravim Ciganima. Uvjeti su bili pomalo neobični, nesvakidašnji.

Saša Petrović je izvrstan režiser, koji je sve te elemente znao iskoristiti. Kad bih birao režisere s kojima bih želio snimati, sigurno bih i Sašu Petrovića uvrstio medu njih.

Postoji jedna anegdota vezana za snimanje filma 'Skupljači perja'. Bio sam odjeven kao Ciganin, sav zarastao bradom. Malo sam zakasnio na početak snimanja, a milicionar koji je pravio red među radoznalim promatračima, nije mi dopustio da dođem do režisera. Mislio je da som jedan od Cigana koji promatraju snimanje. Tek na intervenciju snimatelja i cijele ekipe, dopustio mi je da prođem, ali još i tada je sumnjičavo gledao za mnom. 

Da vam pričam o uspjehu filma 'Skupljači perja'?

Mislim da to nije potrebno.

Film je dobio dvije nagrade i proslavio je cijelu jugoslavensku kinematografiju na festivalu u Cannesu.

Boravak u Cannesu ostat će mi uvijek u lijepoj uspomeni.

Gledao sam sve filmove, a najviše mi se svidio švedski film 'Elvira Madigan'.

Cannes je lijep gradić ima mnogo lijepih plaža, kockarnica i možete sresti mnoge poznate ličnosti s filma.

Svake večeri je iskrsnula pokoja nova zvijezda.

Kod bih morao izdvojiti najinteresantniju ličnost kanskog festivala, izabrao bih Shirley Mac Laine.

Ona je vrlo dobra glumica, inteligentna žena i nije tačno da je između mene i nje postojala ikakva sentimentalna veza.

Trenutno nemam mnogo vremena, ali uvijek kad stignem, odmaram se uz muziku Beethovena i Beatlesa.

Volim plesati sve plesove, počevši od tanga, pa do najnovijih varijacija šejka.

Nisam pristalica mondenog odijevanja. (Bekim je na sebi imao sivo odijelo, zelene čarape, crvenu kravatu i crne cipele).

Da pričam o današnjoj omladini? Mogao bih reći da mi se sviđa njen način gledanja na život. Ta vesela muzika koja u čovjeku uvijek budi volju da pleše...

Bekim je očito postao nervozan, jer je očekivao telefonski razgovor s Beogradom, s njegovom zaručnicom Brankom Petrić. Shvatila sam njegovu nestrpljivost, pa sam se oprostila s njim, zahvalivši mu na razgovoru, možda još i više Bati Živojinoviću.

Razgovarala: Svetlana Klinčić (Plavi vjesnik, 1967.)




Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)