Stanislava se može pohvaliti do je popularna među našim najmlađim gledaocima, isto kao i među starijima.
Ne treba ni spomenuti do je veći dio popularnosti stekla u emisijama »Hiljadu zašto«. Stašu sam potražio u Narodnom pozorištu u Beogradu, čiji je stalni član. Bila je na pokusu.
Sjedila je na stolici i nemarno klatila nogama.
Promatrala je redatelja kako uporno objašnjava neku scenu, koja mu se vjerojatno nije svidjela. Bila je ista onakva kakvu je gledamo na TV ili filmu.
- Oprostite, počeo sam. - U »Plavom vjesniku« postoji rubrika u kojoj
mladi umjetnici i društveni radnici pričaju čitaocima kako su
postali tako popularni.
1000 zašto, 5000 pisama
1000 zašto, 5000 pisama
Nije se nimalo zbunila. Ušli smo u leđnu
prostoriju kakvu imaju samo kazališta. Sobica s jednim stolom i
dvije stolice, te s plavo obojenim prozorima. Zapalila je cigaretu i
počela pričati o sebi:
- Godine 19... Ne, uopće nećemo
spominjati godine. Dakle, već sam se u osmogodišnjoj školi bavila
glumom. Tada sam bila član dramske sekcije KUD »Ivo Lola Ribar«. S
tim društvom sam posjetila Zagreb i glumila u jednoj predstavi, a
poslije je PIK posjetio Beograd. Inače sam čitavo vrijeme
školovanja bila u Beogradu. Nakon završene velike mature upisala
sam se na Pozorišnu akademiju.
Pred sam kraj prve godine igrala sam
u filmu »Pesma«, za koji sam u Puli bila nagrađena za epizodnu
ulogu.
To je tada za mene, mladu početnicu i neiskusnu glumicu, mnogo značilo.
Iste godine sam počela s radom na TV u seriji pod naslovom »En Den Dinus«.
Nakon te TV-serije kao da sam pala u zaborav.
U tom razdoblju sam završila Akademiju i time službeno postala glumica.«
To je tada za mene, mladu početnicu i neiskusnu glumicu, mnogo značilo.
Iste godine sam počela s radom na TV u seriji pod naslovom »En Den Dinus«.
Nakon te TV-serije kao da sam pala u zaborav.
U tom razdoblju sam završila Akademiju i time službeno postala glumica.«
Tada je na trenutak pogledala na sat i
rekla: »Oprostite, sad opet moram na pozornicu!«
Ugasila je cigaretu i žurnim koracima se uputila k pozornici.
Sjeo sam u udoban naslonjač u gledalištu i promatrao pokus.
Sada je Staša imala nekoliko svojih minuta.
S još jednim glumcem vodila je dijalog koji uopće nisam slušao.
Gledao sam Stanislavu. Kao da to i nije bila ona vedra Staša iz maloprijašnjeg razgovora. Igrala je nešto vrlo ozbiljno i važnost svega toga ogledala joj se na licu. Nakon tog dijaloga dala mi je znak da je završila. Opet smo se našli u istoj sobici i opet je zapalila cigaretu.
Ugasila je cigaretu i žurnim koracima se uputila k pozornici.
Sjeo sam u udoban naslonjač u gledalištu i promatrao pokus.
Sada je Staša imala nekoliko svojih minuta.
S još jednim glumcem vodila je dijalog koji uopće nisam slušao.
Gledao sam Stanislavu. Kao da to i nije bila ona vedra Staša iz maloprijašnjeg razgovora. Igrala je nešto vrlo ozbiljno i važnost svega toga ogledala joj se na licu. Nakon tog dijaloga dala mi je znak da je završila. Opet smo se našli u istoj sobici i opet je zapalila cigaretu.
- Gdje smo ono stali? Aha, kod
završetka studija. Da, onda slijedi malo važnija uloga u filmu
»Medaljon sa tri srca«. Tada sam počela snimati film za filmom.
Iqrala sam u filmu »Pravo stanje stvori i »Štićenik«.
Nekako u to vrijeme, zajedno sa Zoranom Radmilovićem, potpisala sam ugovor s Televizijom. Počela sam igrati u »Hiljadu zašto« i s tom serijom sam postala zapaženija. Jer znate, danas TV donosi mnogo veću popularnost od filma.
Nekako u to vrijeme, zajedno sa Zoranom Radmilovićem, potpisala sam ugovor s Televizijom. Počela sam igrati u »Hiljadu zašto« i s tom serijom sam postala zapaženija. Jer znate, danas TV donosi mnogo veću popularnost od filma.
Znate,
tjedno primamo oko 5000 pisama, a k tome dobivamo razne stvarčice,
figure i igračke koje djeca sama naprave. Toga zna biti veoma mnogo,
čitave pune košare. Na jesen te emisije više neće biti, naime,
tada ističe Zoranov i moj ugovor s televizijom. Ni sama ne znam
hoćemo li i dalje nastupati na TV. Meni osobno se ta uloga veoma
svidjela i ja sam je zavoljela.
Saradnja sa Hetrichom
Saradnja sa Hetrichom
Istodobno dok sam nastupala na TV,
snimala sam i nekoliko filmova: »Kuda poslije kiše« i "Priča
koje nema". Spomenula bih nastupe i u Narodnom pozorištu.
Igrala sam u »Thomasu Mooreu« Kalominu. Kalotu u »Namjesniku«, Anđeliju u »Maksimu Crnojeviću«.
Bilo je još uloga, ali ove su najveće i meni možda najdraže Nadam se da će ih biti još (pri tome se samo osmjehnula s puno nade i vjere, valjda u svoje glumačke sposobnosti).
Sada se vrše pripreme za pozorišni komad »Čaj za gospođu Pubu«, ali tu nemam neku značajniju ulogu.
Igrala sam u »Thomasu Mooreu« Kalominu. Kalotu u »Namjesniku«, Anđeliju u »Maksimu Crnojeviću«.
Bilo je još uloga, ali ove su najveće i meni možda najdraže Nadam se da će ih biti još (pri tome se samo osmjehnula s puno nade i vjere, valjda u svoje glumačke sposobnosti).
Sada se vrše pripreme za pozorišni komad »Čaj za gospođu Pubu«, ali tu nemam neku značajniju ulogu.
Moram spomenuti da mi je najdraža
uloga u filmu Vlade Sljepčevića »Kuda poslije kiše«. Gostovala
sam i u Zagrebu na TV u drami Ivana Hetricha »Želje«.
Pitate me da li bih išla u inozemstvo. Ne bih. (Tu je na trenutak stala i razmislila.) Možda, možda da mi se pruži prilika da u nekom dobrom filmu igram stvarno dobru ulogu. Uostalom (opet je zapalila cigaretu), tko to ne bi želio. Ali da odem u inozemstvo pa da započinjem ispočetka, kao što su radile neke glumice koje su kod nas imale blistavu karijeru, to ne. Možda su to principi, ali svatko ih ima.
Planovi?
Ostat ću i dalje u Narodnom pozorištu, gdje imam stalan angažman, na TV ću biti do jeseni, a filmovi...
Oni su svakom glumcu najdraži.
Jer, kroz film se dobije jedna, kako da kažem, cjelovitija ličnost, mislim umjetnička.
Ona se postiže i na kazališnim daskama, ali film gleda hiljade gledalaca širom zemlje, a kazališni komad, i to uglavnom u jednom gradu, veoma mali broj gledalaca.
Ostat ću i dalje u Narodnom pozorištu, gdje imam stalan angažman, na TV ću biti do jeseni, a filmovi...
Oni su svakom glumcu najdraži.
Jer, kroz film se dobije jedna, kako da kažem, cjelovitija ličnost, mislim umjetnička.
Ona se postiže i na kazališnim daskama, ali film gleda hiljade gledalaca širom zemlje, a kazališni komad, i to uglavnom u jednom gradu, veoma mali broj gledalaca.
