Da li je to baš tako, pokušali smo saznati u razgovoru s najljepšom trećinom grupe, simpatičnom pjevačicom Anjom Rupel.
Uzgred, intervju je imao svečarski karakter, jer Anja 19. ožujka slavi dvadeset i prvi rođendan...
POLET: Nije vas bilo, više od godinu
dana. Što ste to značajno i tajanstveno napravili u tom razdoblju?
ANJA: Mnogo stvari... Prva je ova EP
ploča koja je izašla, a druga je prava, LP ploča s našim
stvarima.
POLET: Reci nam nešto više o toj EP.
Otkud slovenske popevke na toj ploči, je li stvarno svijet opet
mlad?
ANJA: Sve je počelo na moru, u Piranu.
Tamo je bio fantastičan ambijent. Ponijeli smo instrumente, slušali
smo dosta muziku, odnosno slovenske popevke iz šezdesetih godina,
svirali smo i odmarali se. Odjednom nam je palo na pamet da bi te
stvari mogli preraditi...
POLET: A zašto baš njih?
ANJA: Pa... ta je muzika dio slovenske
historije, dio domaćinske tradicije. Ja sam, recimo, rasla s tim
stvarima, a moja mama je šezdesetih nastupala na festivalima
»Slovenska popevka«. I tako, na tome smo počeli raditi, izabirali
smo materijal...
POLET: Govorilo se protekle godine da
napuštaš grupu i da prelaziš u samostalne pjevačice?
ANJA: To su bile gluposti! Novinari
trebaju od nečega živjeti, pa onda ponekad pišu svašta. Ništa od
mog odlaska iz grupe. Tek sam sada u punom stvaralačkom zanosu.
POLET: Objasni mi kakav je to štos
snimanje starih pjesama zabavne muzike.
ANJA: Nije to zbog štosa! Mi smo uzeli
samo kosture tih pjesama. Pjesme zvuče dosta novo... Jesi li ti
uopće slušao tu ploču?
POLET: Jesam! Pa zato te to i pitam...
ANJA: E, dobro. Onda si morao
primijetiti da to nije čisto kopiranje iz ironije; kao što su to,
naprimjer, radili »Idoli«. Mi nismo imali tu namjeru. Ozbiljno smo
se prihvatili tog posla i mislim da smo izabrali najbolje pjesme iz
te slovenske zabavno-glazbene tradicije.
POLET: Slušajući ploču stekao sam
dojam da ti te pjesme prilično leže, s obzirom na tvoj glas...
ANJA: Znaš, ja sam zaista odrasla s
tim pjesmama. Osim toga i mutirala sam, tako da mi je glas drukčiji
u odnosu na naše prve dvije ploče. Ove popevke mi stvarno dobro
leže, a što više vježbaš glas to je bolji. A ja sam prilično
vježbala.
POLET: Uz ovu ploču promijenila si i
svoj izgled. Je li to tvoja ideja, ili je to u sklopu tog imagea
povratka šezdesetim godinama?
ANJA: Mislim da ovaj moj trenutni
izgled ide uz ploču. Zapravo, kod svake naše ploče primjećuju se
velike razlike u muzici, a i u mom izgledu i ponašanju. Promjena
svakako ima i u mom živom nastupu, a i u tekstovima, tako da je to
sve skupa sasvim normalno.
POLET: Dosad si na živim nastupima i u
video-spotovima nudila publici, tj. muškom dijelu, nekakvu
prikrivenu erotiku...
ANJA: Ja mislim da erotiku nisam
prikrivala. Po meni, erotika nije samo pokazivanje svog tijela.
Mislim da je to urođeno: imaš je ili nemaš. A ja mislim da je
imam. Zapravo, cijeli moj nastup nabijen je erotikom i šarmom.
POLET: Može li se onda reći da su
tvoja publika muškarci?
ANJA: Ja mislim da je naša publika i
muška i ženska. A ženska je zbog toga, jer se djevojke uvijek
poistovjećuju na neki način s pjevačicom.
POLET: Koliko je tvoj izgled doprineo
popularnosti »Videoseksa«? Ne vjerujem da bi vas slušali da si ti,
recimo, ružna...
ANJA: Ja sam uvjerena da veću ulogu
igra šarm i način pristupa publici. Jer, ružni ljudi koji imaju
jak šarm također mogu privući publiku. Naravno, bolje je za grupu
ako je pjevač prijatnog izgleda.
POLET: A kako to uopće izgleda biti
ženski vokalni solist u grupi koju sačinjavaju muškarci?
ANJA: Pa... nije loše! Mi smo u svakom
slučaju ravnopravni, iako ja, ponekad, imam prednost u određenim
situacijama. Kako se i privatno dosta družimo, nimalo se ne osjećam
podređenom. Ponekad, čak i ja imam svoje mušice...
POLET: Zbog čega je kod nas vrlo malo
vokalistkinja u rock-grupama?
ANJA: Ne znam, nisam o tome nikada
razmišljala... Možda djevojke jednostavno nemaju kvalitet ili ih
pjevanje ne zanima!
POLET: Od nastanka »Videosexa«
proteklo je oko tri godine. Koliko si ti u tom razdoblju napredovala
kao pjevačica?
ANJA: Mnogo! Dok se pjeva, stalno se
uči i to je pozitivan napredak. Čini mi se da sam uopće
napredovala — kako u glasu, tako i u načinu pjevanja, a da budem
neskromna i u izgledu...
POLET: Misliš da si se proljepšala?
ANJA: Kako za koga... Malo sam i
ostarila, iako se ja još uvijek osjećam kao da imam šesnaest
godina.
POLET: Poželiš li ponekad napustiti
muziku?
ANJA: Ima i takvih trenutaka.
Naprimjer, kad si gladan ili umoran. Tada mi je dosta svega. No, to
je samo privremeno zasićenje. Možda je ono kod žena izraženije,
ali u isto vrijeme mi smo mnogo više upornije od muškaraca. Imamo
veću energiju. A ja ipak uživam u svemu ovome što radim. Volim da
nastupam, volim da pjevam.
POLET: Nisu li ti dosadili intervjui i
uvijek jedna te ista pitanja?
ANJA: Dosade mi, tu i tamo... Ali, ja
to prihvaćam kao dio posla i obavezu. Znaš, u životu ne možeš
raditi uvijek samo ono što ti se sviđa.
POLET: Godi li ti popularnost?
ANJA: Godi mi kad se pojavljuješ na
televiziji, na radiju, u novinama. Osjećam to i po brojnim
telefonskim pozivima. Kad znam da ljudi dobro prihvaćaju to što
radimo, onda je to dovoljna satisfakcija za budući rad. Jer, bilo
što da radiš; lijepo je kad te ljudi prihvaćaju i kad cijene tvoj
rad.
POLET: Čime se baviš kad se ne baviš
muzikom?
ANJA: Studiram socijalni rad. Zanimljiv
je to fakultet, jer na neki način radiš s ljudima, a ja to volim. S
druge strane, kao spikerica honorarno radim i na Radio-Študentu. To
me jako interesira, jer možeš slobodno pričati i uvijek je
zanimljiv taj živi kontakt sa slušaocima.
POLET: Znači li to da u slobodno
vrijeme ne slušaš muziku?
ANJA: Naprotiv! Čitav moj život je
muzika. Njom se bavim odmalena. Počela sam još kao
četverogodišnjakinja s pjevanjem u horu. U desetoj godini već sam
svirala flautu. Otac mi je flautist, a djeda violinist. Imam, dakle,
potpuno muzičku porodicu.
POLET: I kako oni gledaju na tebe i
Videosex?
ANJA: Tata mi baš nije oduševljen i
ne prihvata tu vrstu muzike, ali je ponosan kad me vidi u novinama.
Mama to prati bolje, gleda me na televiziji, ponekad kritizira, ali i
dosta pomaže. Jedini objektivan gledalac i slušalac je moja sestra.
Kad god nešto snimimo, ja to njoj prvoj pustim da presluša i da
kaže svoj sud. Uglavnom se nije prevarila i uvijek je davala
objektivne ocjene.
POLET: Kako su na tržištu prošle
vaše dosadašnje dvije velike ploče?
ANJA: Tiraž im je bio oko dvadeset
tisuća prodanih komada.
POLET: Vaša muzika je nešto između
rocka i popa. Kako bi ti to definirala?
ANJA: Stvarno smo »nešto između«...
Nikad nismo imali namjeru da budemo alternativa ili komercijala.
Mislim da smo svojstveni sebi i svojoj muzici. Prvenstveno zbog
načina na koji razmišljamo o muzici. Sve mora teći spontano, ali
da u glavi zamisliš što hoćeš.
POLET: Za vas bi se moglo reći da
bolje zvučite na pločama nego na koncertima.
ANJA: To je istina, bolji smo na
pločama. Ali, sve se više trudimo da isto tako dobro zvučimo i na
koncertima. Mi smo, zapravo, grupa za manje dvorane, a ne za stadione
i slično.
POLET: Publika vas, ipak, dobro prima!
ANJA: Ja sam zadovoljna, jer svugdje
dobro prolazimo. Možda baš u Zagrebu najbolje. Doduše, teško je
reći...
POLET: Jesi li ti glavna u grupi?
ANJA: Nisam šefica, ako na to misliš.
Ja sam front-woman. Međutim, mora postojati čovjek koji stvari oko
grupe treba da ima u svojim rukama.
POLET: Jesi li se promijenila u ove
dvije-tri godine otkako se profesionalno baviš muzikom i pjevaš u
»Videosexu«?
ANJA: Zapravo se nisam mnogo
promijenila. To je samo vanjski izgled koji može prevariti. Na neke
stvari ipak gledam drugačije. Čini mi se da me ništa nije
pokvarilo. Još uvijek sam i ja i momci iz grupe jedna ekipa
istinskih entuzijasta.
POLET: Vi od muzike ne možete živjeti?
ANJA: Ne! Kad bismo, recimo, radili
muziku za filmove, onda bi se možda moglo živjeti isključivo od
nje. Ali, od koncerata i ploča se ne može živjeti. Barem ne mi!
POLET: Je li onda muzika tvoja
budućnost ili samo sadašnjost?
ANJA: Rekla sam ti da sam entuzijast.
Dok volim, ja ću to da radim. Muzika mi je hrana. Jako mi je teško
zamisliti život bez nje. Barem dosad, a za kasnije ćemo vidjeti.
POLET: Da li te nešto nervira u
životu?
ANJA: Otkud sad to?! Ma sve je u redu,
ništa me ne nervira!
POLET: A nezgodna pitanja novinara?
ANJA: Ne volim kad me pitaju za
privatne stvari...
POLET: Onda te ja to neću pitati!
ANJA: Baš ti hvala! Jer, znaš, inače
od tih pitanja možeš poluditi...
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
