U trećoj godini emitiranja noćnog programa Zagrebačke televizije vidjet ćemo, po treći put, nekoliko novih epizoda iz te serije, a to je uistinu svojevrstan fenomen.
Jer, koliko god neka serija bila popularna, urednici rijetko dokupljuju nove epizode više od dva puta. No, njena izuzetna popularnost osigurala joj je (usprkos pomalo specifičnom engleskom humoru razumijevanje kojega se vrlo često zasniva i na poznavanju engleskog jezika), stalnu prođu i odobravanje i kod jugoslavenske TV-publike.
Dosad je snimljeno pedesetak epizoda,
uključujući i posebnu, novogodišnju emisiju, koja traje 45 minuta
i koju smo gledali u sklopu prošlogodišnjeg novogodišnjeg
programa.
Ona će biti reprizirana ovoga petka, a nakon nje slijedi još pet novih epizoda.
Uz Renea, Edith, djevojke iz kavane i Pokreta otpora, tu su još stalni Nijemci (gestapovac Flick i njegova pomoćnica Helga, te pukovnik i general), sjajni francuski pozornik Crabtree, koji je svoj engleski s francuskim naglaskom doveo do savršenstva (I was pissing by the door), a upoznat ćemo i jedno novo lice - kapetana Alberta Bertorellija, koji je, sudeći po imenu, Talijan, pa ćemo tako uz normalni engleski, engleski s francuskim i njemačkim naglaskom slušati i - engleski s talijanskim naglaskom...
Za one koji slučajno nisu gledali tu seriju u toku prošlih godina pa će im ovogodišnje njeno emitiranje biti i prvi susret s likovima, da podsjetimo o čemu je u njoj riječ.
Godina je tisuću devetsto četrdeseta.
Mjesto radnje: kafeterija u okupiranoj Francuskoj.
Dok patron očekuje i ispraća njemačke oficire, a madame pjesmom zabavlja goste, u maloj sobici iza gostionice nalazi se djevojka iz Pokreta otpora, dva britanska pilota skrivaju se u sobi na katu, a radioodašiljač sakriven je ispod kreveta.
Dok patron očekuje i ispraća njemačke oficire, a madame pjesmom zabavlja goste, u maloj sobici iza gostionice nalazi se djevojka iz Pokreta otpora, dva britanska pilota skrivaju se u sobi na katu, a radioodašiljač sakriven je ispod kreveta.
Prividno, serija govori o okupiranoj
Francuskoj, no ona zapravo govori o međuljudskim odnosima u maloj
sredini, u kojoj je sve dovedeno do apsurda; patron Rene više se
boji svoje žene Edith nego Nijemaca; gestapovski oficir Herr Flick,
stalni posjetilac kavane, pati od neizdržljivih glavobolja zbog
problema koje mu zadaju neuhvatljivi članovi Pokreta otpora.
Tu su i oficiri njemačke vojske,
kojima je na pameti sve osim ratovanja; Njemica Helga sklona
eksibicionizmu; tradicionalna punica, koja slabo čuje samo onda kad
joj to odgovara i koja voli svoga zeta onako kako se ljube sve punice
i zetovi svijeta...
Kad je serija krenula, mišljenja o njoj bila su prilično podijeljena.
Kad je serija krenula, mišljenja o njoj bila su prilično podijeljena.
Dio publike prihvatio ju je s oduševljenjem, no bilo je i prigovora da se autori sprdaju s Pokretom otpora i da ismijavaju tisuće ljudi koji su stradali u ratnom kovitlacu.
- Pokušali smo napraviti nešto novo u
TV-komediji, a sve na račun filmova koji obrađuju ratne teme - kaže
David Croft, jedan od scenarista, koji je ujedno i producent i
režiser. - Željeli smo ismijati filmove tipa "Colditz" a
da ne izvrgnemo ruglu ni Pokret otpora, ni tragične događaje u
drugom svjetskom ratu.
To je prilično klizak teren, ali mislim da smo sačuvali ravnotežu - jer, podjednako smo ismijali i Engleze i Francuze i Nijemce.
To je prilično klizak teren, ali mislim da smo sačuvali ravnotežu - jer, podjednako smo ismijali i Engleze i Francuze i Nijemce.
U tome su autorima uvelike pomogli i
glumci. Croft i njegov koscenarist i autor ideje Jeremy Lloyd nisu
izabrali komičare po vokaciji, nego dramske, karakterne glumce. Da
nisu pogriješili, svjedoči i uspjeh serije, koja je čak pretvorena
u kazališni komad što se stalno daje pred rasprodanim gledalištem
londonskog kazališta.
Arthur Bostrom: Francuski kao maternji jezik
Što se duže prikazuje serija »Allo,
allo«, koju gledamo u sklopu »Programa plus«, sve češće
gledaoci počinju obraćati pozornost na neke od sporednih likova. Iako je Rene izuzetno omiljen i medu našom TV publikom, primat mu
ozbiljno ugrožava tajni agent Crabtree, koji iz epizode u epizodu
smišlja nove načine kako će izvaliti neku iskrivljenu rečenicu,
na užas prevodilaca koji to, na neki način, moraju dočarati
gledaocima, te na veselje onih koji imaju tu sreću da seriju mogu
pratiti bez prijevoda.
Crabtreeov iskrivljeni engleski
predstavlja, dakako loš francuski, a to je jedna od konvencija na
koju se moramo navići želimo li gledati tu seriju. Jer, Reneov
engleski s francuskim naglaskom, zapravo je francuski engleski s
njemačkim naglaskom, francuski je s njemačkim naglaskom... sve do
najnovijeg lika, švedskog eksperta za slikarstvo koji govori
engleski s, valjda, skandinavskim naglaskom!
Kako bilo da bilo, čuveni Crabtreeov
»Good moaning«, postao je jednako čuveni »Dobar jutar«, na radost gledalaca, koji s
nestrpljenjem očekuju svaku novu epizodu serije. A nije tako samo kod nas. Gotovo
popularniji od Renea, on je postao i u svojoj domovini.
- Mislim da je jedan od razloga velike
Crabtreeove popularnosti, upravo mogućnost identifikacije Engleza s njim. Jer, oni
često odlaze u Francusku, tamo pokušavaju govoriti svoj naučeni,
školski francuski i nemaju pojma da ih baš nitko ne razumije. Takav
je i Crabtree. On jednostavno nije svjestan što i kako govori i
uvjeren je da ga svi razumiju. Upravo ta naivnost, osnovna je crta
njegove ličnosti, ono što ga čini izuzetno smiješnim.
Petica iz francuskog
Petica iz francuskog
Zanimljivo je da Arthur Bostrom govori
francuski bolje od Renea i Edith zajedno.
- Nakon završene srednje škole u
kojoj sam iz francuskog uvijek imao peticu, upisao sam na fakultetu u Durhamu geografiju i
francuski. Kad sam diplomirao, govorio sam tako dobro da su mi čak i Francuzi rekli da
se ne osjeća strani naglasak. S vremenom sam malo zahrđao, ali proveo sam neko
vrijeme u Parizu i sada je sve u redu.
Gledaoci Bostroma izjednačavaju s
ulogom Crabtreea i često od njega traže da i privatno razgovara
užasnim Crabtreeovim jezikom. Ali, samo njegovi prijatelji znaju
koliko ga to ljuti.
- Nikada ne govorim poput Crabtreea kad ne snimamo seriju. Kad bi mi to ušlo u naviku, mislim da bi me strpali u ludnicu.
Iako tridesettrogodišnji Athur Bostrom
glumi glupana i naivčinu, svakodnevno prima pošte kao i mnogi
glumci koje smatraju seks-simbolima suvremenog filma. Osobito je
popularan kod tinejdžera.
- Većina pisama je od najmlađe
generacije, ali pišu mi i majke i traže fotografiju s autogramom za
svoju djecu. Zanimljivo je, medutim, da primam i dosta pisama od
muškaraca. Ponekad su ta pisma ozbiljna i u njima mi oni izjavljuju
divljenje i poštovanje, te postavljaju najosobnija pitanja.
Zlobnici će reći da je to stoga što
je Arthur Bostrom još uvijek neženja. Iako trenutno nema stalne djevojke, romanse su uvijek na
pomolu i zapravo bi poročnom Reneu mogao biti oštra konkurencija.
- Razlog da se do sada nisam oženio
jest što nisam našao ženu s kojom bih mogao podijeliti ostatak života, iako sam nekoliko puta
bio ozbiljno zaljubljen. Želim ženu koja će biti neovisna i
stvarati vlastitu karijeru. Na brak gledam kao na partnerstvo dviju
osoba.
Ali očito mu nije loše ni ovako. S
turneje po Novom Zelandu, na koju je krenuo s cijelom ekipom serije
»Allo, allo«, vratio se preplanuo i zdrava izgleda, zadovoljan
životom i karijerom. Ali nije uvijek bilo tako. Prije nego što je
angažiran za tu seriju, teško je dobijao uloge, upravo zato jer je
previsok.
Sa sto devedeset centimetara visine
nije mogao prihvaćati sve uloge koje bi mu inače odgovarale. Visina
i uvijek ozbiljan izgled lica bili su upravo ono što su scenaristi
tražili, pa je ulogu Crabtree-a dobio čak i bez pokusnih snimaka.
Mnogi smatraju da je čak i pretjerao u ozbiljnosti, jer se nikada
pri snimanju čak ni ne nasmiješi.
- Mislim da je i to dio Crabtree-ovog
šarma, a i nisam baš osoba koja će se stalno i bez povoda smijati.
Ali čak i on nije mogao, a da se ne
nasmiješi, prisjećajući se jedne epizode sa snimanja serije u
pokrajini Norfolk. Snimanje je bilo zakazano za rano ujutro i Bostrom
je već obukao žandarsku uniformu kad je došao automobil po njega.
Ali dan je bio tako lijep da je on odlučio da se prošeće.
Na putu ga je zaustavio jedan automobil
i vozač ga je najozbiljnije pitao za informacije o prometu.
- Bio sam tako osupnut da se nisam
snašao. Trebao sam im odgovoriti Crabtreeovim jezikom. To bi bilo
zabavno!
Nakon snimanja, svake večeri, najveće
mu je zadovoljstvo čitati i odmarati se. Na kraju snimanja svakog
ciklusa serije »Allo, allo« nada se da će prije početka
slijedećeg snimanja dozivjeti nešto uzbudljivo, nešto sto će mu
iz temelja promijeniti život.
Ipak, kad dođe vrijeme za novi ciklus,
on je među prvima na mjestu snimanja, uvijek spreman i naučena
teksta, što za njega i nije neki problem jer profesionalno shvaća
svoje dužnosti. Upravo zbog takvog stava, svaki novi radni dan i
počinje s... dobar jutar...
Napisala: Nataša Smaić (Studio, 1988.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
