Kako se Rok uspijeva spuštati niz padinu kao na nevidljivoj žici razapetoj od starta do cilja - prema pravilima vlastite fizike?
Kad se na vratima kućice na vrhu neke od staza za Svjetski kup u slalomu pojavi lijepo, ozbiljno lice Roka Petroviča, tada je televizijskim gledaocima širom svijeta jasno da će u idućih četrdesetak sekundi prisustvovati događaju koji nadrasta okvire skijaškog natjecanja.
Rokova primjetna mirnoća prije trke, njegova nesvakidašnja usredotočenost na stazu, pogled kojim blago prelazi preko bijelog bezdana od tri stotine metara visinske razlike — unose neobičnu, svečanu atmosferu u samo natjecanje, da bi se trenutak kasnije taj mladi kralj skijanja gotovo demonskom žestinom usredotočio na savladavanje prepreka.
I taj trenutak - trenutak prijelaza od gotovo apsolutnog mira do razvoja skijaške energije koji se može usporediti s nekom vrstom kontrolirane eksplozije - prikazuje nam Roka Petroviča u istinskom svjetlu. Ovdje se ispoljavaju sve značajke jedne fascinantne sportske psihologije, koja je napokon, prije desetak dana, urodila možda najvećim uspjehom u povijesti našeg sporta uopće; osvajanjem Svjetskog kupa u slalomu!
Rokova vožnja za promatrača ravna je pustolovini.
On slalomska vrata »napada« na izuzetno radikalne načine, neprestano tražeći onu hipotetsku, idealnu putanju koja jamči najbrži prolazak, i njegovo se tijelo pri tome često zatekne u sasvim nelogičnim položajima.
Ramena su mu posve desno, a noge lijevo, te nam se čini kao da je Rok na rubu pada, i njegovi navijači gube dah.
Ali, to je varka!
To je racionalna, proračunata varka, jer Rokovo tijelo moze podnijeti opterećenja i devijacije kakve su nedostupne običnom majstoru skijanja, kakve će (u svojim tajnovitim skijaškim laboratorijima) moći uvježbati samo malen broj odabranih: Stenmark, braća Mahre, Girardelli... Rok Petrovič!
Rok kao da ekvilibrira na nevidljivoj žici pričvršćenoj između starta i cilja, ali u trenutku kad je stigao i pobijedio (jer Rok - ili pobjeđuje, ili odustaje), na nas, koji ga gledamo, od same pobjede mnogo snažnije i razornije djeluje spoznaja o Rokovoj neranjivosti.
Iznenada otkrivamo da je sve ono što smo doživljavali kao krajnju opasnost za Roka bilo samo privid - gotovo kao Rokovo poluironično poigravanje s našim živcima - i potvrda da za velikane ne vrijede opći kriteriji.
Što je u pozadini tog briljantnog umijeća?
Nedvojbeno joga (tajna Rokove mekoće) i kombinacije egzotičnih metoda treninga, o kojima bi trebalo napisati zaseban ogled.
No, tu su još - beskompromisno opredjeljenje Rokove obitelji za život vrhunskog sportaša, podređivanje cjelokupnog režima života Rokovu uspjehu i, što je najvažnije, razumijevanje svih okolnosti koje su prijeko potrebne za takav uspjeh.
Rokov otac Krešimir, njegov »čovjek iz sjene«, u telefonskom razgovoru spomenuo je kako mu je osnovni cilj bio pomoći sinu da razvije psihološke kvalitete i izvan sporta, ali to je samo jedna strana medalje.
Drugu stranu, zacijelo, poznaju samo njih dvojica.
Stvaranje strategije treninga, briga oko tisuće detalja koje je neophodno apsolvirati na putu prema vrhu — za javnost je sve to tajna!
No, primjer Roka Petroviča, osvajača Svjetskog kupa u slalomu, pokazuje da je za vrhunske uspjehe u suvremenom sportu nedovoljno samo mnogo trenirati.
Potrebno je usvojiti i (ponekad bizarna) načela za postizanje koncentracije, jer čini se da je upravo u umijeću koncentriranja differentia specifica između sportske tehnike i sportske veličine u apsolutnom smislu.
Na tom planu Rok se, rekao bih, nadovezuje na svog zagrebačkog prezimenjaka Dražena.
Napisao: Srećko Jurdana (Studio, III 1986.)
Krešimir Petrovič o Roku Petroviču
Krešimir Petrovič je Rokov otac, poznati stručnjak i profesor na ljubljanskom fakultetu za fizičku kulturu.
O glavnim karakteristikama skijanja Roka Petroviča
Ako govorimo o faktorima koji su bitni za Rokovu vožnju i koji je čine različitom od vožnje drugih, onda bih spomenuo slijedeće:
- Preciznost izvođenja zavoja
- Pravodobnost izvedbe zavoja, a to znači - ne zakasniti ni stotinku sekunde, već izvesti zavoj u optimalnom trenutku (to se naziva »principom pravodobnosti« odnosno »timingom«)
- Izuzetan osjećaj za ritam pruge (Rok je to objasnio ovako: »Za mene je pruga kao partitura, a ja sam reproduktivac koji je mora odsvirati na najbolji mogući način!«)
- Izuzetan osjećaj za dinamiku vožnje, određivanje brzine na različitim etapama staze, a to uključuje istančan osjećaj za procjenu konfiguracije terena, kakvoće snijega i načina na koji su postavljena vrata
- Izvanredna mekoća izvedbe, mogli bismo je dočarati riječima - Rok skija lakoćom lastavice i snagom tigra!
O Rokovoj pripremi za natjecanje
Rokova priprema prije trke specifična je kombinacija autogenog treninga, autosugestije i autohipnoze.
Koristeći elemente meditacije, Rok će sebe prije trke dovesti u stanje potpunog mira, stanje koje istočnjaci nazivaju »misao usmjerena na misao«.
Praktički, to znači da Rok ne misli ni na što, nego se u njegovoj podsvijesti vrti samo film o pruzi koju treba provesti. Taj se film počinje odvijati s trenutkom starta.
Mekoću kretanja Rok postiže jogom.
Koristeći elemente meditacije, Rok će sebe prije trke dovesti u stanje potpunog mira, stanje koje istočnjaci nazivaju »misao usmjerena na misao«.
Praktički, to znači da Rok ne misli ni na što, nego se u njegovoj podsvijesti vrti samo film o pruzi koju treba provesti. Taj se film počinje odvijati s trenutkom starta.
Mekoću kretanja Rok postiže jogom.
O skijanju »na sve ili ništa« i skijanju kao stvaralačkom činu
Koncept »sve ili ništa« ne postoji, to je verbalni stereotip koji je Rok još u ranom djetinjstvu izbacio iz svog sustava mišljenja o skijanju.
Taj koncept zapravo negira stvaralaštvo i srozava sportski rezultat na rulet fizičkog nadmetanja.
Budući da Rok teži perfekciji, njemu je važno, prije svega, da se njegova procjena svih okolnosti u vezi s predstojećom trkom pokaže ispravnom; to će značiti da je on svoju partituru odsvirao na najbolji mogući način, odnosno na najbolji način za koji je u danom trenutku bio sposoban.
Tim bolje ako se to složi i s vremenski najboljim rezultatom, ali to je, hipotetički gledano, ipak samo koincidencija!
O vrijednosti vlastitog uloga za postizanje cilja
Rokovo odricanje u ime skijanja ne postoji! Za nj je sve to od prvog dana bilo zadovoljstvo. Ja sam,
s druge strane, učinio maksimalan napor da Rok sve što radi - radi s razumijevanjem.
Da bude ne samo izvršitelj već i čovjek koji ima svijest o svom poslu.
Rokovo skijanje zahtijevalo je odricanja s moje strane, ali to su uobičajena odricanja u vrhunskom sportu, bez obzira promatramo li ih kroz prizmu ulaganja i rada jednog oca ili jednog stručnjaka koji dostignuća suvremene nauke želi iskoristiti ne samo za rezultatske uspjehe svog sina - natjecatelja već i za razvoj njegove osobnosti.
O Rokovu uspjehu
Rokovi su rezultati došli kao logičan produkt našeg rada, ali oni nisu bili moj glavni cilj. Moj glavni cilj bio je - pomoći sinu da se razvije u osobu koja će sve te kvalitete koje ima na sportskom planu imati i u životu izvan sporta! Ti su rezultati samo potvrda da razvoj Rokove osobnosti ide pravim putem, da to nije puko ispunjenje nekih mojih životnih snova i ciljeva.
(Studio, III 1986.)