Prvi piše o završnim pripremama pred početak 18. Festa i razgovara sa predsednikom Organizacionog odbora, dok drugi iznosi sasvim lične utiske sa i oko projekcija u Sava centru.
Obojica će nam svojim zapisima omogućiti da se vratimo u ono šareno, bezbrižno, filmofilsko vreme, kada ni besparica ni nedostatak slavnih gostiju nisu mogli da pokvare još jedan savršen FEST...
Studio, 29. januar 1988: Piramida FEST-a '88, koja je gotovo do
jučer bila bez nekih ključnih kamenih blokova i gotovo se činilo
kao da će se usred pustinje svakog trena srušiti, stabilizira svoju
poziciju. To opet dovodi do uobičajene groznice među Beograđanima:
sve je manje »bijelih rupa« u programu, praznih »džepova« i
neizvjesnosti, čak i među onim posjetiocima čija kondicija
pronalazi snage i rezerve u fanatizmu, iz minute u minutu preovladava uvjerenje da će s mnogih važnih događaja opravdano biti
odsutni.
Mora imponirati brojka od ukupno 107
filmova koji će biti u pogonu na čak 307 projekcija u glavnom
gradu.
Dakle, fizički nije moguće odgledati ni polovicu, a osobito zbog raštrkanosti dvorana. Ima, dakako, i onih koji su prisiljeni da se opredjeljuju za maksimalnu redukciju, jer obaveze i vrijeme (snalažljivost bi tu opet nekako i došla do izražaja), kao i prazni džepovi (u bukvalnom smislu), diktiraju ponašanje. No, prema tradiciji, opet će sve doći na svoje mjesto.
Završni radovi FEST-ove piramide, kao i
oni početni, pod budnim su okom goleme ekipe na čijem je čelu
Vojislav Voki Kostić, predsjednik Organizacionog odbora ugledne
manifestacije koja proslavlja 18. rođendan.
Voki je, da podsjetimo, kompozitor primijenjene muzike od formata.
Voki je, da podsjetimo, kompozitor primijenjene muzike od formata.
Njegovo stvaralaštvo
prati mnoge velike projekte na televiziji (Vuk Karadžić, Bolji život), u kazalištu (na beogradskom repertoaru trenutno su: Sveti Georgije
ubiva aždahu, Ruženje naroda, Kosančićev Venac, Mad San Žen,
Kosovska kronika itd.), a i na filmu, kratkometražnom i
cjelovečernjem, Kostićev opus izaziva respekt.
- Sada, uglavnom, sve što smo mislili
to smo i proveli, kaže Kostić. - Strategija se stvarala kroz našu informaciju s
najznačajnijih svjetskih festivala nakon Kana, Venecije,
Berlina, Moskve... Naši su selektori Boro Drašković, Gordan Mihić
i Dušan Makavejev imali uvid u sva važnija svjetska zbivanja.
Negdje jednostavno nije išlo, i tu nije bilo ikakve
pomoći.
* Tu konkretno mislite na Fellinija?
- Da, mislim na Fellinija i njegov
Intervju. To je istodobno i komplicirano i veoma jednostavno. Nama je
cio problem iskomplicirala zavada zmeđu Fellinija i njegova
producenta. Tako da producent ne da film nikome, a kamoli nekom tamo
FEST-u! Ali dobro, pregrmjet ćemo nekako i bez toga.
Glavni program FEST-a '88 sadrži 43
filma. Ta će se djela vrtjeti na projekcijama u Sava-centru i Domu
sindikata, gdje FEST i završava 7. veljače. Usput, za termine od
21, odnosno 20.30 sati, kompleti ulaznica su rasprodani. A to znači
da je gledalište, uglavnom, davalo prednost najčuvenijim svjetskim
autorima i njihovim posljednjim filmovima koji su na najuglednijim
svjetskim smotrama pobrali i najveća priznanja protekle godine. I
još nešto o tome: novac za njih nisu žalili!
Dakle, Tengiz Abuladze (Pokajanje,
SSSR 1984 -1986), Louis Malle (Doviđenja, djeco - Francuska, 1987), Wim Wenders (Nebo nad Berlinom, SR Njemačka,
1987), Bernardo Bertolucci (Posljednji kineski
car, Italija - Hong Kong, 1987), John Huston (Pokojnici, SAD, 1987),
Stanley Kubrick (Full Metal Jacket), kao i još dva filma - Wall Street
i Sinovi pakla - ispunjavaju tzv. gala program za koji će biti
prilično povuci-potegni.
- Ovdje, u Sava-centru, usporedo s
glavnim programom u velikoj dvorani, gdje imamo pet predstava
dnevno, u 11, 16, 18.30, 21 i 24 sati, imamo još jedan glavni, u
sali koji smo nazvali Festoskop nastavlja Voki Kostić. - To su
filmovi koji su kvalitetom zaslužili da budu ravnopravno tretirani,
ali su zbog nekomunikativnosti možda manje privlačni. Recimo,
švedski filmovi, pa grčki itd.
* Što mislite da je najveći uspjeh
FEST-a '88?
- Bez ikakve dileme, vrhunac festivala
je Kubrickovo djelo Full Metal Jacket. Inzistira se na originalnom
naslovu jer taj film još nigdje u svijetu službeno nije prikazan.
Dobili smo ga teškom mukom. Moram biti iskren, u svijetu se ne zna
mnogo za Jugoslaviju ili Beograd, a kamoli za neki FEST...
No, u tom
filmskom svijetu ime Dušana Makavejeva vrlo je cijenjeno. Mnoge smo filmove
dobili zahvaljujući njegovu autoritetu. A za one koje nismo uspjeli
dobiti, producent nas je barem na vrijeme obavijestio o razlozima
odbijanja uz obavezno žao nam je. To je sve odraz Makova ugleda u
svijetu.
* FEST godinama kuburi s gostima...
odnosno, prije ih je bilo u izobilju, i to onih najslavnijih, ali sad
se taj broj znatno prorijedio. Kako će biti ove godine?
- Neće ih biti pretjerano mnogo.
Prošle godine bilo ih je vise sa Zapada, Miloš Forman na primjer,
on je svakako jedan od najglasovitijih koji su ikad kročili na
FEST...
* Ne bi ni njega bilo da nije dobar
Makov prijatelj!
- Ne bi, sigurno... No da nastavim: ovaj
put doći će ih malo više s Istoka. Najprije veliki redatelj
Abuladze, pa još neki gruzijski autori, ruski glumci itd. Ali dolazi
nam i Daniel Olbrychski, zvijezda poljske i svjetske filmske glume,
omiljeni Wajdin protagonist. Bit će i drugih...
* Malo tko u to vjeruje, osobito kad je
riječ o Amerikancima...
- Nitko nije vjerovao da ćemo dobiti Kubrickov film, pa smo ga
ipak dobili! Usput, Amerikanci će i ovaj put biti najjači. Mislim,
zastupljeni s najviše filmova. Takvo je stanje već godinama.
U tome je najupečatljiviji termin od
11 sati prije podne, prava revija američkih hitova: Nedodirljivi
(redatelj Brian de Palma), Boja novca (Martin Scorsese, s Paulom
Newmanom u glavnoj ulozi, za koju je prošle godine dobio Oscara),
Arizona junior (Joel Coen), Smrtonosno oružje (Richard Donner), Crna
udovica (Bob Rafelson) i drugi.
Ako među vama, čitaocima ovih redaka,
ima vlasnika video-rekordera, što znači da ste vjerojatno prije
drugih vidjeli neka značajna i u svijetu popularna ostvarenja, bit
će vam jasno zbog čega se FEST-ovi poslenici pribojavaju smanjenog
zanimanja za tu selekciju - video je učinio svoje, pa je tako opasno
nasrnuo i na ovaj program za mlade.
Doduše, još se ne zna hoće li
ga baš desetkovati i je li uistinu broj tih uređaja u Beogradu
toliki.
A ako je to tako, i ako se to očekivalo, trebalo je drukčije koncipirati, s manje rizika, te »matineje hitova«.
A ako je to tako, i ako se to očekivalo, trebalo je drukčije koncipirati, s manje rizika, te »matineje hitova«.
Ponoćni je program (od 24.00) također
priča za sebe. Tu se mogu izdvojiti kao čelni: Vještice iz Eeastwicka, Sammy and Rosie get laid (što je u novinskom oglasu bez
ustručavanja prevedeno kao Semi i Rozi se tucaju), zatim Manijak,
Zakon požude, Kobna privlačnost itd.
Valja naglasiti da će od svega toga
biti otkupljeno zanemarljivo malo. Distributeri nisu izdržali,
poklekli su pred tzv. deviznim prioritetima, pa će se na repertoaru
u toku ove i iduće godine naći jedva desetak ostvarenja. Ostalo će
vidjeti samo festovci. Stoga je jedna od najnovijih deviza festivala:
Sad il' nikad!
Drugim riječima, istodobno znači da je
tzv. distributerskom FEST-u, oko čega je prijašnjih godina bilo
mnogo prepucavanja i polemičkog natezanja, naposljetku odzvonilo.
Tko zna je li to bolje?
Ostalo je samo da se spomenu još neki
prateći programi i retrospekcije: Prvi film i istraživanja
(Studentski kulturni centar), Wajda-fest (Kulturni centar), Huston-fest
(Muzej Kinoteke), Filmska parada (Dom pionira, od 9. do 13. veljače).
Zanimljiv i, pretpostavlja se,
uzbudljiv bit će susret s nekim najnovijim djelima kineske kinematografije.
Tu se očekuje Žrtvovana mladost redatelja Zhanga Nuanxina, dobitnika Grand-prix-a festivala u Turinu 1987.
Zatim Stari bunar Wu Tianninga, koji je osvojio Grand-prix na Tokijskom festivalu, također prošle godine.
Tu se očekuje Žrtvovana mladost redatelja Zhanga Nuanxina, dobitnika Grand-prix-a festivala u Turinu 1987.
Zatim Stari bunar Wu Tianninga, koji je osvojio Grand-prix na Tokijskom festivalu, također prošle godine.
Voki Kostić je i poznati kulinar,
nekadašnji gurman, koji je nakon one čuvene dijete napisao i knjigu
Kako sam pojeo sebe.
Pitanje za kraj:
* Nema sumnje, bogato ste to zamislili:
tjedan dana pun stol, prava gozba... a poslije? Post, rigorozna
dijeta?
- Željeli smo da na festivalu bude
mnogo događaja.
Mnogo filmova i projekcija, a imamo čak i neke izložbe: u povodu 200-godišnjice rođenja Vuka Karadžića, pa onda su nam Francuzi poklonili izuzetno vrijednu izložbu filmskog plakata...
A poslije? Pa ako treba, patit ćemo... zajedno!
Mnogo filmova i projekcija, a imamo čak i neke izložbe: u povodu 200-godišnjice rođenja Vuka Karadžića, pa onda su nam Francuzi poklonili izuzetno vrijednu izložbu filmskog plakata...
A poslije? Pa ako treba, patit ćemo... zajedno!
Napisao: Slobodan Šterić
Ven, 4. februar 1988: Da vam se zavrti u glavi od primisli da
se već po 18. put dešava FEST, ili Međunarodni filmski festival u
Beogradu. Isto toliko puta ove krajeve napustile su rode i laste,
neki bivši selektori su u penzijama, a nema i nekih dojučerašnjih
kolega. I publika je ona druga: samo su filmovi ponovo sa nama...
Kakvi, i koliko ih je? Dovoljno, i iz
čitavog svijeta, premda po logici stvari najviše anglosaksonskih.
To većini ne smeta, dapače...
Čime se bave, drugo je pitanje. Svačim, ali emocijama pomalo. Nema više izistinske ljubavi, ili se o njoj samo deklamuje. Čovjek kaže ženi: »Volim te« i to ni po čemu drugom ne iskaže.
A i nije više neki fol kada to isto kaže muškarac - muškarcu...
Čime se bave, drugo je pitanje. Svačim, ali emocijama pomalo. Nema više izistinske ljubavi, ili se o njoj samo deklamuje. Čovjek kaže ženi: »Volim te« i to ni po čemu drugom ne iskaže.
A i nije više neki fol kada to isto kaže muškarac - muškarcu...
Britanski film sa dosta pozornosti
ispred zvao se "Semi i Rozi se tucaju" (!), u kojem su te »slatke
male stvari« radili muškarci sa muškarcima, pa smo prije ovoga
narednog, svi bili u pitalicama: ko nosi pantalone, a ko suknju, ili
svi su akteri bez gaća? Avaj...
Totalni nesporazum, ali ne sa filmom
koji je vrlo dobar. Seksualne radnje su bile u konvencijama, ali u fragmentima.
Preostali dio priče kazuje o britanskim ostrvskim prilikama u kojima je tako normalno što se neke kuće nađu u vazduhu, a neki beskućnici i na smetljištu, a na što jedan od prisutnih veli: "Mi turisti ne volimo to da gledamo..."
Preostali dio priče kazuje o britanskim ostrvskim prilikama u kojima je tako normalno što se neke kuće nađu u vazduhu, a neki beskućnici i na smetljištu, a na što jedan od prisutnih veli: "Mi turisti ne volimo to da gledamo..."
Izistinsku ljubav sreli smo na
beogradskim ulicama.
Danima već ljubopitljivi narod ne pita za kafu i deterdžent, već: »Jeste li čuli kako su se voljeli Lepi Boba i Priti Brena«.
Danima već ljubopitljivi narod ne pita za kafu i deterdžent, već: »Jeste li čuli kako su se voljeli Lepi Boba i Priti Brena«.
U jednoj novini, koja je rasprodana
preko noći, sve lijepo piše o njihovom zajedničkom dočeku Nove godine u
bijelom svijetu...
Eto što vam je priča prave ljubavi, tu okolo nas. Kada je već nema na holivudski način mora na balkanski...
Eto što vam je priča prave ljubavi, tu okolo nas. Kada je već nema na holivudski način mora na balkanski...
A FEST istrajava. Istina je da na
televiziji sve izgleda ljepše i raskošnije, u šta ste se uvjerili
ako pratite »Hronike FEST-a«. Tako je i u »Sava centru«. Izbaulja
iz kino-mraka novinarska bulumenta, kad ono reflektori i kamere
interne televizije. Zbunjeni kritičar maše mami, koja ga ne vidi,
i smiješi se svojoj faci na ekranu. Za ime boga, pa ovo je već
istorija.
A prošlost je već i trenutak
otvaranja sa prigodnim programom nikada ostarjelih »Sedmorice
mladih«, uz filmske melodije, potom himne: jugoslovenska, pa
sovjetska. Ova druga uz projekciju filma »Pokajanje«, već dovoljno
čuvenog reditelja Abduladzea.
Nećemo vas isuviše zamarati
ovim složenim filmom. Tek, snimljen je 1984. godine, a svijet
ugledao na prošlogodišnjem Kanskom festivalu. Prethodnica je,
dakle, čuvene sovjetske »perestrojke«, a kao filmski rezultat - još jedan
prilog slavnoj sovjetskoj kinematografiji, koja na žalost, i
dalje nema dovoljno prostora u široj pažnji gledališta.
Sovjeti dakle imaju svojega aduta,
ali tu je i Vim Venders, još jedno veliko autorsko ime. Zapadnonjemački film »Nebo nad Berlinom« je drugi veliki film na ovom festivalu i za njega takođe vrijedi predskazanje da neće ni u
kom slučaju okupiti gledaoce.
To prepuštamo njima na volju, no onaj ko dođe u kino, sreće neke čudne anđele od krvi i mesa i sa srcem velikim ko Trebević iznad Sarajeva..
To prepuštamo njima na volju, no onaj ko dođe u kino, sreće neke čudne anđele od krvi i mesa i sa srcem velikim ko Trebević iznad Sarajeva..
Svi govore i o tome kako je FEST
ekskluzivan, jer dosta filmova nije otkupljeno.
To je doista tačno, no distributeri će učiniti sve da to izmijene. Posebno kada su u pitanju izvjesniji finansijski rezultati, u vezi sa uvozom-izvozom...
To je doista tačno, no distributeri će učiniti sve da to izmijene. Posebno kada su u pitanju izvjesniji finansijski rezultati, u vezi sa uvozom-izvozom...
To će se desiti i sa filmom »Nedodirljivi« Brajana de Palme,
i još jednoj priči o Eliotu Nesu, Kaponeu, i sličnima.
Šlag pride su interpreti poput Roberta de Nira i Šona Konerija. Ovaj potonji se iskazuje i u filmu »Ime ruže«, što je takođe već titlovan, a što znači već spreman za kino-predstavu i u vašem gradu.
Šlag pride su interpreti poput Roberta de Nira i Šona Konerija. Ovaj potonji se iskazuje i u filmu »Ime ruže«, što je takođe već titlovan, a što znači već spreman za kino-predstavu i u vašem gradu.
Ako vas zanima kako se igra bilijar i u
kojoj je mjeri još zgodan u poodmaklim godinama Pol Njumen,
odgovor potražite u lako probavljivom filmu »Boja novca«.
Interesuje li vas odista boja novca - ona je zelena.
O pobjedniku Venecije, novom filmu
Luja Mala što se zove »Doviđenja, dječaci« već smo pisali sa Lida, a ovdje je primljen sa dosta simpatija. »Vještice
iz Istvika« su neka vrsta komedije, a koju potpisuje australijski
reditelj Džordž Miler, tata »Ludog Maksa«. Ovaj film će se najduže pamtiti po bedastoćama Džeka
Nikolsona, koji sve više stasom i glasom podsjeća na dvorsku ludu
Holivuda. Što se tiče triju vještica: kamo sreće da su sve »vece«
ovoga svijeta tako mlade i šarmantne.
Dva zabavna i mladalačka filma
preporučujemo za širu upotrebu. Prvi se zove »La Bamba« i uspjela
je ekranizovana biografija Ričija Valensa, rokera iz pedesetih
godina.
Tragično je poginuo u sedamnaestoj godini života, ostavivši za sobom dva velika hita - »La bambu« i »Donu«.
Tragično je poginuo u sedamnaestoj godini života, ostavivši za sobom dva velika hita - »La bambu« i »Donu«.
Drugi film se zove »Arizona junior« i
uspjela je komedija na račun otetog djeteta, nestašnih kidnapera i
simpatičnih gangstera.
Ispovijedana je u formi relaksirajuće filmske pismenosti autora koji zasigurno umiju da zagolicaju inače vrlo razmaženi filmski narod.
Ispovijedana je u formi relaksirajuće filmske pismenosti autora koji zasigurno umiju da zagolicaju inače vrlo razmaženi filmski narod.
Ima vam na ovogodišnjem festovskom
jelovniku još ponuda. »Policajac u najam« vam je glavom i brkovima Bert
Rejnolds, a od »Magarećeg kašlja« još boluju u Mađarskoj, i to
na isti način kao što kod nas filmadžije raspredaju o '48-oj, tako kod
naših susjeda pređu o pedeset i šestoj.
Stigli su nam u goste i kineski
filmovi, ali, na žalost, njih malo razgledaju. Razlog je vrlo
banalan, ali objektivan. Ova djela se prikazuju pred ponoć, i to u
trenucima kada su predstavljeni oni dnevni programi, a ima ih čak
pet.
Pošto se »Sava« centar nalazi preko Save, a tramvaji tako rijetko voze, novinari i izvještači pametno zaključe da imaju samo jednu glavu i dvije noge, i odustanu od gledanja.
Pošto se »Sava« centar nalazi preko Save, a tramvaji tako rijetko voze, novinari i izvještači pametno zaključe da imaju samo jednu glavu i dvije noge, i odustanu od gledanja.
Svi vjeruju da će već koliko sutra
pogledati »barem jedan film iz daleke Kine«, no slaba nada i gotovo
prazna sala.
Tako vam je to na FEST-u. Prvo kukamo
kako nam treba i onih drugih kinematografija, a onda visimo na
američkim prikazanijama i »igramo lopte« po praznim salama kada
su »neotkriveni« u pitanju.
Znam za jadac: biće to na televiziji,
pa ćemo jednom u papučama lijepo to sve odgledati.
