Oni su bili statisti, ali i pomoćni radnici na brojnim lokacijama.
Jedan od privilegovanih vojnika bio je i urednik Plavog vjesnika Uroš Šoškić, čijih je sedam meseci u uniformi proteklo u druženju sa domaćim i stranim glumcima na snimanju "Bitke na Neretvi".
Ovo je njegova prva priča...
Veljača 1968: Tri poznata lica s velikog i malog
ekrana u stavu »mirno« - Boris Dvornik, Kole Angelovski i Petar Kralj
javili su se na »raport« našem uredniku, koji se zajedno s njima
nalazi na odsluženju kadrovskog roka u Kombiniranom puku u Gornjem
Vakufu.
Gornji Vakuf i sva okolna mjesta u ovom
dijelu Bosne - Prozor, Kupres, Bugojno i Jablanica, pružaju ovih
zimskih dana neobičnu sliku. Nadlijeću avioni, pucaju topovi,
fijuču puščani i mitraljeski meci. Vodi se rat. Veljko Bulajić
priprema dosad najveću ekranizaciju naše filmske industrije - »Bitku
na Neretvi«.
Pored stotinjak domaćih i inozemnih filmskih glumaca,
kao što su Milena Dravić, Bata Živojinović, Pavle Vujisić,
Dragomir Felba, Silva Košćina, Sergej Bondarčuk, Orson Vels,
Franko Nero i drugi, veliki prilog u evociranju najznačajnije bitke
u narodnooslobodilačkoj borbi, bitke za ranjenike u IV
neprijateljskoj ofenzivi, dat će i pripadnici Jugoslavenske armije.
Tri poznata lica, Borisa Dvornika,
Koleta Angelovskog i Petra Kralja, teško ćete naći među tim
mnoštvom pripadnika raznih armija. Međutim, navečer, kad se
»vojnici-glumci« vrate u Karamustafić i kad se dolje u Gornjem
Vakufu prepričavaju tek snimljene scene i vrše dogovori za
sutrašnje snimanje, dio kasarne oživi.
Boris Dvornik ima najduži staž u
Armiji, vojnički rečeno. On je stari borac i kao takav imao je
prednost pred ostalom dvojicom, koji su tek prije četiri mjeseca
obukli sivo-maslinastu uniformu.
- Ja, vojnik Boris Dvornik, još
trideset dva dana u Armiji... nasmijao se i šeretski namignuo na
dvojicu remaca.
Dvornik u najnovijem filmu Veljka
Bulajića ima veliku ulogu. Igra vodnika Stevu, čovjeka koji je i
danas živ i najmlađi je naš živući heroj. To je Stevo Opačić,
koji je prije dvadeset pet godina učinio herojski pothvat i sa
svojom »grom-desetinom« prvi prešao most na Neretvi te postavio
mostobran za prelazak ranjenika i partizanskih jedinica u
najznačajnijoj bici prošlog rata u našoj zemlji.
Evo, kako je jednom sam Stevo Opačić
opisao ono što je izveo na Neretvi u noći između 5. i 6. marta
1943. godine:
- Za provođenje historijske Titove odluke o prelasku
Neretve preko porušenih mostova kod Jablanice tražili su se
dobrovoljci. Javio sam se i odmah upitao svoje drugove iz
grom-desetine ima li koga tko želi poći sa mnom. Pošli su svi. Na
lijevoj obali nalazilo se 12.000 četnika Draže Mihajlovića.
Puzao
sam četvoronoške, a oko mene su zviždali neprijateljski meci.
Uspio sam se približiti lijevoj obali, prišuljati se do bunkera što
se nalazio na samoj obali i jednom bombom »drvarkom« likvidirati
četnike.
- Kako ste se snašli u ulozi komandira
voda Steve, pitamo vojnika Borisa Dvornika.
- Izvrsno. Igram mladog borca,
partizana. Istina, ja sam sada nešto stariji nego što je drug Stevo
bio kad je postigao ono što ja sada treba da ponovim za filmske
gledaoce. Ovo što ću ja izvesti vrlo je teško i naporno. Možete
onda misliti kako je bilo drugu Opačiću kad je sve to doživio. Ja
ću odigrati kompletan njegov lik, a njegov herojski pothvat na
porušenom mostu na Neretvi rekonstruirat ćemo do detalja.
Kole Angelovski, kojeg poznajemo po
vrlo simpatičnim ulogama u filmovima kao što su »Lito vilovito«,
»Čovik od svita« i još dvanaest manjih i većih uloga, i ovaj put
je dobio vrlo zahvalnu ulogu.
- Igram Žiku, kurira pjesnika Vladimira Nazora, govori Kole Angelovski, ali razgovor prekida
jedan vojnik koji mu dobacuje: »Kole, muzeš li i sutra kravu?«
- Vidite, nastavlja Kole, gotovo cijelo vrijeme filma idem uz Hajra Hadžikapića, koji igra
Vladimira Nazora, nosim njegov kovčeg s knjigama i vodim kravu. Na kraju filma postajem ipak pravi borac. Pucam čak iz
topa. Ja sam inače regrutiran kao artiljerac, i to nišandžija.
Znači, tu sam u svom elementu. Pri kraju na Neretvi ginem...
Čitavo vrijeme razgovora Petar Kralj,
kojeg svi ovdje zovu Tole po imenu Tole Manojlovića čiji je lik s
izvanrednim uspjehom predstavio u »Ateljeu 212« strpljivo je
slušao.
- Ja ne mogu ništa da kažem o svom
učešću u »Neretvi«, jer sam tek prije nekoliko dana
prekomandovan u Gornji Vakuf. Još nije odlučeno koju ću ulogu
dobiti.
Prije nego što smo završili ovaj
kratki razgovor s trojicom poznatih glumaca, vojnika u Kombiniranom
puku u Gornjem Vakufu, postavili smo im samo jedno pitanje:
- Koliki vam je honorar u ovom filmu?
»Stari borac« Boris Dvornik odgovorio
je umjesto sve trojice:
- U ovom filmu igramo besplatno, jer se
nalazimo na odsluženju vojnog roka. To spada u našu vojnu obavezu...
Napisao: Uroš Šoškić (Plavi vjesnik, februar 1968.)
Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)
