Djevojke i mladići pozivaju se u zagrebačko naselje »Sedam sekretara SKOJ-a« da se stope u jednu veliku obitelj i da se pridruže svim onim graditeljima koji su tu petnaest godina gradili nasipe i kovali prijateljstvo. Slovenac s Makedoncem, Crnogorac s Mađarom iz Bačke, Zagorac s Dalmatincem.
- Cijela jedna mala Jugoslavija - lijepo reče mladi graditelj Stevo Očko iz Smederevske Palanke.
Ove se godine opet okupilo više od tri
tisuće brigadira svrstanih u 44 brigade iz 35 gradova svih naših
republika i pokrajina. Kako je na nasipima Save i Odre obavljen veći
dio radova, ovog će ljeta naša mladost graditi sportski park u
Jarunu.
- Upitali smo nekoliko djevojaka i mladića: što vas je privuklo ovamo?
- Vruća želja da upoznam što više
vršnjaka iz svih krajeva naše domovine - rekao je Damir Novačić
iz Karlovca i dodao: Koliko imaš prijatelja, toliko i vrijediš.
- Htio sam upoznati Zagreb i
Zagrepčane - veli Ohriđanin Tripče Sofrevski, a njegov najbolji
prijatelj Janez Vugrinc iz Novog Mesta:
- Ne bih vam mogao točno reći zašto
sam došao. Uglavnom, došao sam, tu sam i lijepo mi je, ljepše nego
na moru. Više je sporta, veselije je i življe nego u ma kojem
društvu. Tu kao da cijeli dan traje žur...
Mlada i krhka Irena Vešligaj iz
Preloga želi se dobrano razgibati i bar malo ojačati. "A ujedno ću učiniti nešto korisno." Osim toga, nešto će naučiti. Naime,
ta je akcija prava škola samoupravljanja. Dvaput je akciju posjetio i predsjednik
Tito. "Možda dođe i ove godine", žarko se
nadaju.
A na akciji se zaista ima što vidjeti
i čuti.
U prošlih 14 godina rada i radosti sudjelovalo je 40 tisuća naših i dvije tisuće stranih brigadira.
Sagradili su više od 60 kilometara nasipa na obalama Save i 38 kilometara na Odri.
Uz to je sagrađeno dvadesetak kilometara prateće ceste i uređeno oko 40 hektara zemlljišta.
U prošlih 14 godina rada i radosti sudjelovalo je 40 tisuća naših i dvije tisuće stranih brigadira.
Sagradili su više od 60 kilometara nasipa na obalama Save i 38 kilometara na Odri.
Uz to je sagrađeno dvadesetak kilometara prateće ceste i uređeno oko 40 hektara zemlljišta.
Rječitih li brojki!
Na akcijama ORA »Sava« doživi se i učini još mnogo toga što se ne može iskazati brojkama, na primjer
društvene aktivnosti mladih.
Ni ljubav se brojkom ne može izraziti.
Ni ljubav se brojkom ne može izraziti.
Prije nego što dođu, neki se boje
žuljeva, pa prehlade i čega sve ne.
Prema riječima liječnika Drage Drožđaka koji već godinama vodi brigu o brigadirima ORA »Sava«, zaista nema nikakva razloga za bojazan, jer svatko radi koliko može.
Liječnička su ispitivanja pokazala da organizam učenika koji veći dio vremena provode u klupi, na radnim akcijama očeliči i postane imun na mnoge boljke.
Mnogi tek ovdje steknu naviku da se bave sportom ili da se rekreiraju fizičkim radom.
Prema riječima liječnika Drage Drožđaka koji već godinama vodi brigu o brigadirima ORA »Sava«, zaista nema nikakva razloga za bojazan, jer svatko radi koliko može.
Liječnička su ispitivanja pokazala da organizam učenika koji veći dio vremena provode u klupi, na radnim akcijama očeliči i postane imun na mnoge boljke.
Mnogi tek ovdje steknu naviku da se bave sportom ili da se rekreiraju fizičkim radom.
Sve u svemu, na akciji se ne pobolijeva, nego se prizdravlja.
(Zov, 1974.)
Na petnaestom kilometru savskog omladinskog nasipa, prvi put s akcijašima iz Zagreba, Beograda, Skoplja... lopate i krampove ukrstiše i mladići i djevojke iz Slovenije, Peći, Subotice. Savski nasip ima svoje junake, 1514 pothvata pojedinaca. Djelo ovih danas poznatih, a jednog dana bezimenih mladića i djevojaka, ostat će simbol našeg vremena, spomenik naše generacije.
Dobrovoljni omladinski rad počinje
ustajanjem ujutro u tri sata i četrdeset i pet minuta. Desetak
minuta gimnastike, pa desetak umivanja, desetak za doručak i polazak
ZET-ovim autobusima na nasip. Radi se pet sati. Svo ostalo vrijeme
brigadiri i brigadirke provode na način što ga sami odaberu,
naravno, ako ih ne zahvati kakvo dežurstvo, ili ne dobiju izvanredno
zaduženje ili zadatak. Obišli smo ih u vrijeme njihova »kazališnog
tjedna«.
Što li ih je ponukalo da iz svih
krajeva Jugoslavije doputuju da bi i svoj busen zemlje ugradili u
nasip Save?
Čini se da je odlučan bio utjecaj
starijih generacija. Osjećaj čovjeka koji je jednom bio na
dobrovoljnim radnim akcijama nikad ne blijedi. Svi oni, kad prolaze
tim putovima, ne propuštaju a da s ponosom ne kažu:
- Ovdje je dio mog rada, moje mladosti,
moje ljubavi...
Jer, radne akcije nikad nisu bile samo kramp i
lopata, one su uvijek imale i jednu značajniju ulogu: prijateljstvo
i ljubav. U svakom smislu! Doživljaji iz naselja ne mogu se ničim
uspoređivati, iskustva nikakvim novcem kupiti. Ali, poslušajmo ih!
Neka govore brigadiri i brigadirke naselja prijateljstva »Sava 68«.
Jasminka Šabić (17), Beograd, učenica
gimnazije:
Od osnovne škole želim da odem na
radne akcije. Jednom sam u »Savremenoj ženi« čitala seriju
članaka pod nazivom »Dnevnik jedne brigadirke«, što je moju želju
još pojačalo.
Osim toga, moja majka je prije 22 godine bila na radnim akcijama i često priča o tim danima. Naravno da nije imala ništa protiv kad sam joj rekla da bih i ja željela poći, štoviše, oduševila se isto koliko i ja!
Eto, sad sam već punih deset dana brigadirka; imam već i žuljeve i iskustva - ali nisam se pokajala!
Sretna sam što sam ovdje i čini mi se da sam odabrala najbolji način da provedem ljeto.
Osim toga, moja majka je prije 22 godine bila na radnim akcijama i često priča o tim danima. Naravno da nije imala ništa protiv kad sam joj rekla da bih i ja željela poći, štoviše, oduševila se isto koliko i ja!
Eto, sad sam već punih deset dana brigadirka; imam već i žuljeve i iskustva - ali nisam se pokajala!
Sretna sam što sam ovdje i čini mi se da sam odabrala najbolji način da provedem ljeto.
Slobodan Mirković (19), Peć, vratio
se iz JNA, završio ekonomsku školu.
- Kad mi je bilo 13 godina, pobjegao
sam krišom od kuće s drugovima na akciju. Naravno, kad su me
vidjeli u stroju, vratili su me odakle sam i došao. Ovdje sam
zamjenik komandanta brigade i imamo dosta posla. Naime, naša brigada je drugačijeg
sastava.
Mi smo napravili jedan eksperiment: trećina naših brigadira su, kako se ono kaže, pokupljeni s ulice. To su bili problematični mladi ljudi! Zadovoljni smo. Polovica ih je među najboljima na radu. Neke smo morali vratiti u Peć. No, oni koji su ostali, potvrdili su pretpostavku da se na takav način uključivanja u društvo mogu postići najbolji rezultati.
Mi smo napravili jedan eksperiment: trećina naših brigadira su, kako se ono kaže, pokupljeni s ulice. To su bili problematični mladi ljudi! Zadovoljni smo. Polovica ih je među najboljima na radu. Neke smo morali vratiti u Peć. No, oni koji su ostali, potvrdili su pretpostavku da se na takav način uključivanja u društvo mogu postići najbolji rezultati.
Ksenija Đurić (17), Subotica, učenica
medicinske škole:
- Već odavno želim da sudjelujem u
radnim akcijama. Govorili su mi da to nije mjesto za djevojke.
Međutim, sad tek vidim koliko je to bilo glupo Nisam vjerovala pa sam
i došla, a sad mogu reći da se tu svatko, možda prvi put u životu
osjeća odgovoran za sebe i svoje postupke. A ako se radi i o
ljubavi, što tu ima loše? Obično ljetovanje na moru svakako donosi
više iskušenja!
Ognjen Frkić (19), Beograd, učenik
saobraćajne škole:
- Zanimao me je život u naselju. I moj
otac je bio na radnim akcijama, pa još i sad s oduševljenjem priča
o tim danima. Nisam se razočarao u brigadirima i drugaricama s
kojima radim. Međutim, nije mi se svidio postupak zamjenika
komandanta naselja koji je natjerao neke brigadire (po kazni!) da
zalijevaju kočiće kojima su ograđene nasade.
Ali, kako među
brigadirima svaka ozbiljna stvar brzo dobije i šaljiv prizvuk, tako su i ti
»zalijevani« kolci sutradan osvanuli okićeni trešnjama.
Znate, po onoj narodnoj »Ludom seljaku i na asfaltu krumpiri rastu«... a nekome trešnje na kolčićima! Ipak, stvar je na naše zadovoljstvo brzo raščišćena uz zaključak da takve nelogične kazne ne smiju više biti primjenjivane.
Znate, po onoj narodnoj »Ludom seljaku i na asfaltu krumpiri rastu«... a nekome trešnje na kolčićima! Ipak, stvar je na naše zadovoljstvo brzo raščišćena uz zaključak da takve nelogične kazne ne smiju više biti primjenjivane.
Emir Ticić (19), Zagreb, učenik u
privredi:
- Htio sam provesti ljeto u društvu
svojih vršnjaka. Prvi dani bili su neobični, čak teški. Dizanje u
tri sata manje 15 minuta, namještanje kreveta... Ali, sada je već
dobro. Razdoblje prilagođavanja već je prošlo. Sad nam je već
pomalo mrska pomisao na to da ćemo se uskoro rastati.
Tomislav Stojac (16), Kopar, učenik
građevinske škole:
- Brat mi je pričao da je na radnim
akcijama prekrasno. Sad mi se čini da je meni ljepše nego što je
njemu bilo. Život u naselju mi se sviđa. Osim toga, boravak na
radnim akcijama priznaje mi se kao praksa, koja je obavezna svima u
mojoj školi.
Cena Dimitrova (18), Bitolj, učenica
ekonomske škole:
- Pišem pjesme. Pošla sam na radne
akcije jer sam željela pronaći svijet inspiracije za svoju poeziju.
Našla sam ih mnogo, mnogo...
Našla sam ih mnogo, mnogo...
Vlado Podbregar (18), Celje, učenik
pomorske škole:
Zadovoljan sam što sam ovdje. Stekao
sam mnogo prijatelja.
Već sad strahujem od pomisli da ćemo se uskoro rastati.
Vjerojatno će se mnogi moji prijatelji odlučiti na to do odu na radne akcije kad budem pričao o životu u naselju.
Dani su ispunjeni smijehom!
Već sad strahujem od pomisli da ćemo se uskoro rastati.
Vjerojatno će se mnogi moji prijatelji odlučiti na to do odu na radne akcije kad budem pričao o životu u naselju.
Dani su ispunjeni smijehom!
Tekst: Zdenka Marok (Plavi vjesnik, jul 1968.)
U štabu omladinske akcije »Novi Beograd 68« ovih se dana radi od jutra do povečerja. Oni koji su zaduženi za pripremu akcije i uspješne organizacije posla za društveni i zabavni život brigadira, moraju misliti na svaku sitnicu: oni nabavljaju opremu za kuhinju, ugovaraju isporuku odjeće i obuće, programiraju tečajeve tehničkog i općeg odgoja, potpisuju angažmane s estradnim umjetnicima koji će zabavljati učesnike akcije...
Zato je štapski telefon broj 601-636 stalno zauzet, pa smo vezu s komandantom Slobodanom Vukmirovićem uspostavili tek nakon jednog sata.
- Da dođete ovamo?
Možete, naravno, samo gledajte da poranite, na primjer u subotu oko sedam i pol ujutro.
Jer, poslije bismo teško našli vremena.
Možete, naravno, samo gledajte da poranite, na primjer u subotu oko sedam i pol ujutro.
Jer, poslije bismo teško našli vremena.
Kada smo u zakazano vrijeme došli u štapsku baraku, svi su bili na nogama.
Za članove Štaba, komandanta Slobodana Vukmirovića, njegove zamjenike Stevicu Stojanovića, Božu Hrnjaka, Miodraga Prodanovića, Radojicu Damjanovića, Mileta Žikelića i Dragoljuba Vujanovića, sigurno neće biti teško rano ustajanje kada akcija krene, jer se na to privikavaju već danima.
Za članove Štaba, komandanta Slobodana Vukmirovića, njegove zamjenike Stevicu Stojanovića, Božu Hrnjaka, Miodraga Prodanovića, Radojicu Damjanovića, Mileta Žikelića i Dragoljuba Vujanovića, sigurno neće biti teško rano ustajanje kada akcija krene, jer se na to privikavaju već danima.
Prvih pet brigada, sa oko 500 brigadira, iz Bajine Bašte, Šapca, Vojvodine, Bosne i Hercegovine i Kruševca, dolaze već 5. travnja. Dotad sve moro biti potpuno spremno, kaže Božo Hrnjak.
U Štabu upravo sređuju prispjele prijave brigada.
Osim tog ostalog, treba na osnovi prijavnih listova utvrditi za kakve su sve oblike tehničkog i općeg odgoja omladinci zainteresirani.
Osim tog ostalog, treba na osnovi prijavnih listova utvrditi za kakve su sve oblike tehničkog i općeg odgoja omladinci zainteresirani.
- Želimo ispuniti želje što većeg broja brigadira. Bit će im omogućeno da pohađaju tečajeve za vožnju automobila ili traktora, za rukovanje kino-projektorom, foto-tečajeve i druge, moći će i steći zvanja polukvalificiranih radnika - rekli su nam u Štabu.
Zasad je za oko dvije i pol tisuće omladinaca osigurano pohađanje različitih oblika tehničkog odgoja.
Predviđeno je da samo vozački ispit polaže najmanje pet stotina brigadira.
- Zanimanje za vozačku obuku premašilo je sva naša očekivanja. I u seoskim brigadama za tečaj traktoriste zanima se vrlo mali broj omladinaca, a za »fiću« gotovo svaki drugi!
Organizatori akcije »Novi Beograd 68« u početku su se plašili hoće li se moći regrutirati dovoljan broj omladinaca kako bi se izvršile sve ugovorene obaveze prema investitorima radova. Sada je taj strah iščezao:
- U šest smjena radit će ukupno pet tisuća omladinaca, među kojima i dvije internacionalne brigade.
Za šest mjeseci oni treba da postave novi trup jednog dijela pruge Zagreb-Beograd, kako bi je »doveli« na novi željeznički most, da izvedu autoput na novi most preko Save, koji zbog njegova vitka luka nazivaju gazelom, da urede Park prijateljstva u Novom Beogradu...
Za šest mjeseci oni treba da postave novi trup jednog dijela pruge Zagreb-Beograd, kako bi je »doveli« na novi željeznički most, da izvedu autoput na novi most preko Save, koji zbog njegova vitka luka nazivaju gazelom, da urede Park prijateljstva u Novom Beogradu...
Zanimanje za akciju premašilo je sva očekivanja!
Svaki dan u Štab akcije dolozi po nekoliko pisama mladića i djevojaka iz cijele zemlje, koje zanima mogućnost sudjelovanja na akciji.
Kad smo bili u Štabu, stigla su pisma Milovana Blagojevića iz Žarkova kod Sombora, Jovana Stojanova u ime učenika Gimnazije »Josip Osti« u Skoplju, Aleksandra Gočića iz Žabara, Franje Kaleba iz Vinkovaca...
Jedan stari »akcijaš« piše:
- Molim vas da mi potražite prijepis vozačke dozvole koju sam izgubio, a dobio sam je na akciji na Novom Beogradu 1948. godine...
Studentica Vlasta Jerbić iz Petrijevaca kod Osijeka uvelike želi da sudjeluje na akciji:
- Imam 22 godine, apsolventica sam biologije i vezana ispitima do kraja juna.
Zbog toga mogu (i želim) sudjelovati tek u četvrtoj etapi akcije.
Još jednom vas molim da mi izađete u susret, jer ja moram (podvukla Vlasta) dospjeti na radnu akciju »Novi Beograd 68«.
Zbog toga mogu (i želim) sudjelovati tek u četvrtoj etapi akcije.
Još jednom vas molim da mi izađete u susret, jer ja moram (podvukla Vlasta) dospjeti na radnu akciju »Novi Beograd 68«.
I zanimljivo je i pismo Jovana Glišovića, vozača »C« kategorije iz Sremčice kod Železnika:
- Obraćam vam se kao interesent za akciju od 1. aprila.
Budući da od aprila 1967. radim u privatnom sektoru, kiperom »Honomagom« od 4 t, socijalno neprijavljen i za mjesečna primanja od 30.000 dinara, onda je bolje da radim za društveni sektor na dobrovoljnoj bazi, normalno, bez ikakve naplate kao i svaki drugi omladinac...
Ukoliko bude potrebno, odgovora mi da ostanem i više mjeseci...
Budući da od aprila 1967. radim u privatnom sektoru, kiperom »Honomagom« od 4 t, socijalno neprijavljen i za mjesečna primanja od 30.000 dinara, onda je bolje da radim za društveni sektor na dobrovoljnoj bazi, normalno, bez ikakve naplate kao i svaki drugi omladinac...
Ukoliko bude potrebno, odgovora mi da ostanem i više mjeseci...
U Štabu akcije »Novi Beograd 68« odavno su već svi na nogama.
Očekuje se još samo dolazak prvih brigadira da ožive radilišta i naselja ...
Očekuje se još samo dolazak prvih brigadira da ožive radilišta i naselja ...
Vrijedne ruke mladića i djevojaka očekuje u Novom Beogradu veliki posao - oni treba da odrade 675.000 norma-sati.
Sve to uz pjesmu, smijeh i nove prijatelje od Triglava do Đevđelije.
Sve to uz pjesmu, smijeh i nove prijatelje od Triglava do Đevđelije.
Napisao: Kemal Kurspahić (Plavi vjesnik, mart 1968.)