Rivin trijumf na "Pesmi Evrovizije": Naša zemlja na vrhu Evrope (1989)

Maj 1989: Udružili se Arsen Dedić i Zoran Predin (LP "Svjedoci"), Prljavo kazalište promoviše svoj live album "Sve je lako kad si mlad", a Boris Dvornik komentariše novu ploču Dvornika juniora: "Dino će me uskoro zasjeniti!" ...

U zemlju stiže popularna UK grupa UB 40, a iz Jugoslavije za Berlin, na festival "Prix Futura", putuje radio drama "Tajni grad" svestranog Darka Rundeka ...

Semir Tuce obećava pobedu Veleža nad Partizanom u utakmici za Kup Jugoslavije, u Portorožu se iščekuje finale međunarodnog teniskog turnira "Istarska rivijera", dok se u Titogradu održava Evropsko prvenstvo u karateu ...

A "Evropsko prvenstvo" u pesmi održavalo se u Lozani, 6. maja, gde nas je po prvi put predstavljala jedna mlada i neiskusna grupa ...

Od Novog Sada do Lozane, od Lozane do Zagreba i Zadra - ovo je priča o Rivinom trijumfu na Pesmi Evrovizije 1989, i sećanje na dane kada nas je velika radost na tren okupila i ujedinila...

Mart 1989: Premda naši festivali zabavne glazbe više nisu raskošne smotre lakih nota i glamoura, koji su publiku ostavljali bez daha, doba takvih manifestacija ipak nije nepovratno prošlo. 

Dobar dokaz za to bilo je natjecanje za izbor jugoslavenske skladbe za finale Pjesme Eurovizije, održano prošle subote u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, koje je donijelo mnogo uzbuđenja gledaocima i natjecateljima.

Predstavljeno je nekoliko pristojnih pjesama, a bilo je i mnogo šljokica i sjaja da podsjeti na stare dobre festivale.

Ishod natjecanja i pobjeda još anonimne, te nedovoljno poznate zadarske grupe Riva, čiji su članovi vrlo uvjerljivo i profesionalno izveli kompoziciju Rock me, Rajka Dujmića, za one koji su pratili pokuse nisu bili neočekivani.

Ta kompozicija, uz pjesmu Massima Savića Plavi anđeo (obje su predstavljale TV Zagreb), te pjesme Voli me opet, grupe Bg Sound, i Još jedan poljubac na kraju, u izvedbi Biljane Krstić i Srđana Marjanovića, prema prognozama prisutnih novinara i muzičara bila je među najvećim favoritima.

Autorska ekipa koja je radila na toj pjesmi (osim Rajka Dujmića, kao aranžer i dirigent bio je angažiran Nikica Kalogjera) pritom nije ništa prepustila slučaju, prilagođavajući je standardu koji već godinama prolazi u Evropi, napisavši živahnu kompoziciju poletnog ritma i pjevljivog refrena, dijelom na engleskom jeziku.

Uzbuđenja za natjecatelje počela su već na generalnoj probi, na kojoj je bilo sve kao na večernjem finalu, pa je obavljeno i pokusno glasanje, na kojem je pobijedila pjesma Voli me opet a to je najviše razočaralo autora te pjesme, Dejana Petkovića, koji je to sujevjerno shvatio kao predznak da na pravom finalu neće pobijediti. 

Pokazalo se: predosjećaj ga nije iznevjerio!

Proba je prošla bez problema.

Ipak, oni će se pojaviti na večernjem koncertu u trenutku dok je trajao nastup simpatičnog prištinskog tria Rona, koji je sasvim solidno izvodio pjesmu Fjollat (Pahuljica).

Na TV-ekranu izgubila se 15 sekundi slika.

Izuzetno pouzdana i mobilna tehnika Televizije Novi Sad ovoga je puta zakazala.

Kako smo saznali, neočekivani kvar doveo je do ispada cijelog TV-sistema, no to je vrlo brzo otklonjeno.

Mladi su Prištevci, saznavši za taj kvar, to vrlo teško primili, bilo je suza i prijetnji da će napustiti natjecanje.

Menedžer grupe Šefćet Hodža uzbuđeno je objašnjavao novinarima da su njegovi puleni oštećeni i da pjesme iz Prištine uvijek moraju biti autsajderi, kao i da iza tog prekida programa, po njegovu mišljenju, »možda ima nešto drugo«.

Nesporazum je, ipak, brzo izglađen.

Mladi izvođači iz grupe Rona pojavili su se još jednom na pozornici i otpjevali svoju pjesmu, koju su tako bez prekida mogli vidjeti svi TV-gledaoci.

Najviše uzbuđenja bilo je oko finalnog glasanja.

Ispočetka je uvjerljivo vodila pjesma Massima Savića, ali kako je glasanje teklo, neki su dostizali Plavog anđela, da bi poslije glasanja žirija TV Zagreb rezultat postao sasvim neizvjestan: Rock me i Plavi anđeo izjednačile su se po broju bodova. 

Massimo Savić prilično je hladno pratio tok glasanja.

No to se ne bi moglo reći za članove njegove ekipe.

Kompozitor Zrinko Tutić nije mogao a da ne primijeti kako je njegova pjesma izgubila primat baš poslije glasanja TV Zagreb, objašnjavajući to osobnim razlozima nekih od članova žirija.

Premalo suzdržljivosti pokazali su članovi zadarske grupe kada su, zahvaljujući glasovima žirija TV Titograd u uzbudljivom foto-finišu posljednjeg kruga glasanja, osvojili presudne poene i pobjede.

Kada je postalo jasno da su pobijedili članovi Rive, zavladala je velika radost:

Počelo je razdragano grljenje i ljubljenje.

Na veliko zadovoljstvo prisutnih fotoreportera i TV-snimatelja, koji su cijeli prizor hladnokrvno ovjekovječili svojim objektivima.

Mladi Zadrani našli su se potom u središtu pažnje novinara, sijevali su blicevi, smjenjivale se TV-ekipe, zbrzavali blic-intervjui i davale izjave za radio-program. Zajapurena i vidljivo uzbuđena pjevačica Emilija Kokić ponavljala je da joj je dvadeset godina, da studira engleski i njemački, te da je dosad uspijevala pomiriti svoje glazbene obaveze i obaveze na fakultetu.

Dodala je da će to nastojati i ubuduće, premda će ova pobjeda i put u Lausannu, na finale eurovizijskog natjecanja, zahtijevati od nje i od cijele grupe mnogo više profesionalnog angažiranja. Što se tiče predstojećeg nastupa Rive na finalu eurovizijskog natjecanja, koje je zakazano za 6. svibnja, Emilija je rekla:

- Na tom ćemo natjecanju dati sve od sebe i nadamo se najboljem.

Od vođe grupe, Davorina Musapa, saznali smo da Riva postoji već tri godine i da iza sebe ima nekoliko pobjeda na manjim glazbenim smotrama, a da je pažnju šire publike privukla uspješnim nastupom na prošlogodišnjem zagrebačkom festivalu. Riva već ima pripremljen album, na kojem su pjesme Rajka Dujmića, kao i neke vlastite, koji se uskoro treba pojaviti u prodaji.

Na pitanje kako je primio pobjedu na jugoslavenskom finalu, Davorin Musap je rekao:

- Iskreno rečeno, znali smo da imamo dobru pjesmu i računali smo na visok plasman, potajno se nadajući pobjedi.

Na kraju, evo i riječi Rajka Dujmića, koji je sigurno najzasluženiji za pobjedu Rive.

- Grupa Riva izuzetno je dobar band mladih muzičara, pred kojim je velika budućnost. Kada sam dobio njihove demo-snimke, pažljivo sam ih preslušao i rekao sam sebi: »Da, radit ću s njima!«

Na pitanje da li pobjednička pjesma možda malo odviše podsjeća na kompoziciju Ja sam za ples, Dujmić je odgovorio:

- Pa, možda malo podsjeća. To je takav tip pjesme, premda glazbeno ona ni izbliza nije ista kao Ja sam za ples. Jednostavno, takve vedre pjesme bržeg ritma imaju najviše šansi da uspiju u Evropi.

Napisao: Borislav Hložan, Rivu snimio: Darko Lesinger (Studio, mart 1989.)

Maj 1989: Zadarska grupa »krivac« je što se masa patriotski usmjerenih Jugoslavena raspametila u slasti pobjede na natjecanju značajnom već zbog činjenice što ga je gledalo više od sedamsto milijuna ljudi širom planeta

Eurovizijski festival nije natjecanje alternativnih glazbenika, a nije ni mala amaterska priredba. Glupo je reći da u medijskom smislu nije značajan, jer najmanje sedamsto milijuna gledalaca sjedi ispred ekrana i prati događaj. Rajko Dujmić shvatio je sve odnose i skladao svježiju i poletniju pjesmu od konkurenata.

Strogo konzervativan i profiliran ukus međunarodnog žirija Dujmić je pogodio - »u sridu«. Bravo! Milijuni Jugoslavena s razlogom su u transu, jer medijske senzacije - a ne mitinzi i demonstracije - rijetka su pojava kad o nama pišu u svijetu.

Da će naša predstavnička pjesma biti profesionalno izvedena, spoznao sam prateći luđačko ubitačan pristup u želji da se cijela prezentacija obavi što je moguće bolje. Priznajem da za prve trećine glasanja još nisam ni razmišljao o prvome mjestu, baš kao što mi se nakon odgledanih svih nastupa činilo najprirodnijim da budemo među prvih tri.

Uostalom, smatram da je »razoriti« konkurenciju bilo zadovoljstvo. Koreografski i vizuelno »skockanih« članova Rive bio je pun ekran. Sada, kada smo puni hvale za naše, bio bi red da se osvrnemo na sve što se zbivalo u toku prijenosa iz Lausanne.

Natjecanje su vodili bivša mišica i sportski novinar-pravnik, koji s natjecanjima za izbore najljepših zacijelo nema ništa. Bili su vrhunski skoncentrirani i nenametljivi.

Ana Oxa i Fausto Leali jednostavno nisu mogli s takvom pjesmom na takvom natjecanju! To je Fausto, čini se, i uvidio, priljubivši se na kraju pjesme uz mnogo višu Anu, kao da traži utjehu, a zna da je - nema u riječima! Inače, Ana je bila iznenađujuće decentno elegantna.

Izrael nam je poslao dječaka nemutiranog i raspjevanog glasa, praćenog s tri tetice, da ga čuvaju i glasovno pomažu. Irska se propisno osramotila s pjesmicom u disko-ritmu i pjevačem koji nije znao kamo da gleda, da bi još bio izljubljen od članice svoga sastava prilikom jednog neobjektivnog »naleta«.

Preskočivši Nizozemsku, prisjećam se Turske. Dirigent je gotovo poletio od skakanja i razmahivanja pri dirigiranju šlagerske verzije Orijenta. Belgija se predstavila s Ingeborg u djevičanskoj varijanti. Velika Britanija razočarala je vizualnom katastrofom i za njih preljigavim sentišem.

Norveška je imala ljepšu djevičansku verziju (s ružicom). Portugal najružniju vokalnu solisticu i njen šešir, Švedska je bila jedna od simpatičnijih, a Luksemburg najbolju pjesmu - predobru za Euroviziju!

Danska je osvajala revijskim pristupom, Austrija onakva kako se od austro-popa i očekivalo, a Finsku sam zamijenio sa Španjolskom, koja nije ponudila ništa osobito.

Francuzi su se odlučili za starmalu maloljetnicu, Cipar kao da je imao prijenos izbora najljepše vjenčanice, a domaćini su bili nezapaženi.

Grčka je bila simpatična, a Island najljepši prateći sastav.

I, nakon SR Njemačke, nastupili su jugo-pobjednici! 

Živi bili, i to smo vidjeli!

Napisao: Aleksandar Kostadinov (Studio, maj 1989.)

Maj 1989: Pobjednike Eurovizije dočekao je u Zadru miting pjesme i veselja, a njima preostaje da se definitivno opredijele za muzičku profesiju. Svima je sada jasno da je zadarska pop-grupa Riva osigurala našoj zemlji značajno mjesto u povijesti zabavne glazbe. Mladim zadarskim amaterima uspjelo je ono što u cijelom nizu pokušaja nisu mogli doseći ni vrsni profesionalci - preko noći postati estradne zvijezde!

Uspjeh Zadrana na eurovizijskom natjecanju dočekan je širom zemlje s neskrivenim oduševljenjem, ali je ipak najbučnije i najveselije bilo u njihovu gradu. U nedjelju navečer, pozivu Radio Zadra odazvalo se više od pedeset tisuća Zadrana, koji su na narodnom trgu dočekali članove Rive.

Bio je to, zapravo, miting pjesme i veselja, na kojem su se prijatelji glazbe okupili da pozdrave laureate iz Lausanne. A oni, prilično zbunjeni i još više umorni, smogli su snage da se sa svakim rukuju i popričaju. Emilija Kokić najčešće je komunicirala suzama, očito nenavikla na estradne uspjehe.

Iako je za najveći dio javnosti - kako evropske, tako i naše - trijumf Rive u Lausanni bio prvorazredna senzacija, bolji poznavaoci kretanja u zabavnoj glazbi naslućivali su takav scenarij. Takva se mogućnost, uostalom, mogla osjetiti i u tekstovima u prošlom broju Studija, kojima je Riva ispraćena na eurovizijsko natjecanje.

Riva je otpjevala ono što je Evropa tražila, a pokazalo se da je Rock me upravo po ukusu evropske publike.

No, nagli uspjeh od nedavno anonimne pop-grupe Riva, nametnuo je njenim članovima i nove obaveze. Dosadašnji amateri na zabavno-glazbenoj sceni zacijelo će se profesionalizirati. Jer, bilo bi teško uskladiti svakodnevni građanski posao s budućim planovima na estradi.

Ipak, prvoga radnog dana, poslije uspjeha u Lausanni, članovi Rive odazvali su se svojim svakodnevnim obavezama - šef grupe, Dalibor Musap, našao se u osnovnoj školi u Sukošanu, gdje predaje glazbenu kulturu, Emilija Kokić na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje studira engleski i njemački jezik, a Nenad Nakić u Pekarskom poduzeću Danilo Štampalija.

Jedino su bez obaveza bili Zvonimir Zrilić, profesor engleskog jezika, jer je nezaposlen, i Božo Čolić, kojemu je glazba jedino zanimanje.

Poslije uspjeha u Lausanni, odmah su stigle brojne ponude za turneje i snimanje ploča. To najavljuje da će se Riva posve profesionalizirati.Najprije će se odazvati pozivu na turneje po Francuskoj i Belgiji, a potom slijede snimanja za nekoliko producentskih kuća diljem Evrope.

Članovi Rive svjesni su svog uspjeha, ali pritom ne zaboravljaju na presudnu ulogu Rajka Dujmića u cijeloj toj priči.

»Rajko je mozak i duša svega toga! Da nije njega, ne bismo osvojili Evropu, pa ćemo i dalje zajedno raditi, jer smo uvjereni da nas on vodi u uspjeh«, jednoglasno je mišljenje članova Rive.

Postoji pjesma koju pjevaju zadarske klape o zadarskoj rivi, kao posvetu jednoj od najljepših obala na Jadranu. Sada Zadrani pjevaju pjesmu o svojoj dragoj Rivi - najljepšoj i najboljoj u Evropi!

Napisao: Ante Ivković (Studio, maj 1989.)

Rekli su... 

Silvije Hum, glavni i odgovorni urednik Muzičko-zabavnog programa Televizije Zagreb: 

- S oduševljenjem smo dočekali pobjedničko mjesto naše grupe Riva. Mislim da smo to veliko međunarodno priznanje zaslužili dugotrajnim predanim radom i profesionalno obavljenim poslom. Pobjeda je stigla u trenutku kad eurovizijski festival ima najveće gledalište u povijesti i praktično je praćen širom planeta. Ekipa zaslužna za ovaj uspjeh pokazala je da dobrim pripremama i maksimalnim zalaganjem možemo postići i vrhunske rezultate. Uistinu je divno što našu zemlju cijeli svijet spominje u ovako lijepom kontekstu!

Nikica Kalogjera, kompozitor i dirigent:

- Smatram da je dobro što smo pobijedili, jer se upravo sada u svijetu mnogo piše o nama. I mislim da to nije uvijek maliciozno, više bih rekao sa zabrinutošću. Pitanja u Lausanni da li ćemo moći organizirati eurovizijsko natjecanje, mislim da nisu bila maliciozna jer su bila izrečena sa simpatijom i stanovitom brigom. Da sam političar, a nisam, iskoristio bih ovu priredbu, koju gleda nekoliko stotina milijuna gledalaca u Evropi i izvan Evrope, da pokažemo svijetu kako takve manifestacije možemo s lakoćom organizirati, a drugo, to je fenomenalna prilika za propagandu našeg turizma.

Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)

http://www.facebook.com/yugopapir