"Nije utvrđen točan broj ljudi koje je Predsjednik primio u gotovo tridesetgodišnjoj aktivnosti na Brionima. Računa se da ga je posjetilo oko 130.000 ljudi iz zemlje i inozemstva. Čovjek se mora pitati: Kako je Tito za sve njih pronalazio vremena?"
Drug Tito je ovim krajem proputovao u
lipnju 1938. kao generalni sekretar CK KPJ, brodom "Francesco
Morosini" kojim je išao iz Splita u Trst, odakle je krenuo za
Pariz.
Tada je prvi put ugledao priobalni dio Briona i Pulu.
Tada je prvi put ugledao priobalni dio Briona i Pulu.
Poslije rata, maršal Tito je na
današnje područje općine Pula došao u proljeće 1947. godine. Kažu, a mnogi i pišu, da je to bilo 20. lipnja.
Posebnim vlakom
iz Ljubljane doputovao je na željezničku stanicu u Vodnjan,
automobilom je krenuo u Fažanu, a zatim čamcem stigao na opustošeno
otočje Brioni.
Netko je rekao da je otočić Vangu
svojedobno otkrio baš Predsjednik.
Jednom je prilikom motornim čamcem
stigao na obalu Vange, gdje je u neposrednoj blizini podigao šator,
a kako mu se taj predio neobično svidio, odlučio je da se na njemu
podigne kuća za odmor.
U doba kada je Tito došao na Brione,
Pula je još bila pod angloameričkom upravom.
Tek ujutro, 16. rujna
1947. godine, kada su u grad Pulu po drugi put ušle naše jedinice
(prvi put je to bilo početkom svibnja 1945), u Istri i cijeloj
Jugoslaviji zavladalo je neopisivo slavlje: zauvijek je zbrisana
zona "A".
Na Brionima je 31. ožujka 1949. godine
Tito primio 150 predstavnika Istre i Slovenskog primorja.
Također
je, tokom 1949. godine primio predstavnike vlasti, Partije i masovnih
organizacija jugoslavenske zone Slobodnog Teritorija Trsta, koji su
mu poklonili čamac i album s fotografijama s područja zone pod
upravom jugoslavenskih vlasti.
Primio je zatim delegaciju svećenika Istre,
delegaciju društveno-političkih organizacija, narodne vlasti i
radnih organizacija Pule, predstavnike delegata II kongresa Sindikata
pomoraca, lučkih i brodogradilišnih radnika, koji su mu predali
dar, model doka brodogradilišta "Uljanik" u Puli, te drveni
brod i veliki model remorkera s parnim motorom izrađenim u
brodogradilištu "Viktor Lenac" u Rijeci.
Tito je primio i
predstavnike radnog kolektiva Direkcije Istarskog boksita iz Rovinja,
koji su mu poklonili kartu Istre izlivenu u istarskom aluminiju.
Brioni nisu bili samo Predsjednikova
rezidencija.
- Jedne smo godine na našoj plantaži
mandarina ubrali oko tri tone ploda, kazivao je svojedobno Josip Glušić, poljoprivredni tehničar
koji se dugo godina brinuo o voćkama i vinogradima. - Sve je to
predsjednik Tito poklonio svojim drugovima, a veći dio dječjim
bolnicama, nekim školama i domovima.
Umirovljeni rudari Istarskih
ugljenokopa "Raša" (prije toga su radili u najvećem rudniku
kamenog ugljena u Jugoslaviji - Raši i Labinu), koji su nekoliko
godina radili na uređenju okoliša i drugim poslovima na Brionima,
također se sjećaju neposrednih susreta s drugom Titom.
Timotej
Pejin, Stevo Krtinić i Milomir Pavličević brinu se o životinjama
u Zoološkom vrtu na Velikom Brionu. Rado pričaju o tome da je
Predsjednik za vrijeme boravka na Brionima gotovo uvijek dolazio
pogledati životinje, a pogotovo one koje je dobio na dar u mnogim
zemljama koje je posjećivao.
Na primjer, muflone uzgojene na Velikom
Brionu poklonio je mnogim lovištima na području Jugoslavije.
Na Titovu je inicijativu 11. srpnja
1955. na Brionima otvoren Arheološki muzej. Pulski arheolog Štefan
Mlakar priča da ga je iznenadilo Titovo poznavanje arheologije.
Anton Vitasović, konzervator muzeja u
Nacionalnom parku i spomen području Brioni, ističe da je
predsjednik Tito zaslužan za nastavak istraživanja Bizantskog
kastruma u zaljevu Dobrika.
Bilo je to 1976. godine, a do danas su na
spomenutom lokalitetu iskopani ostaci rimskih vila (pronađene su i
posude u kojima se držalo vino) i drugih građevina i predmeta od
II stoljeća p.n.e. do XIV stoljeća n.e.
Naravno, Brioni i dalje
ostaju veliko i značajno nalazište o kome će stručnjaci dati
svoju posljednju riječ.
Nije utvrđen točan broj ljudi koje je
Predsjednik primio u gotovo tridesetgodišnjoj aktivnosti na
Brionima. Računa se da ga je posjetilo oko 130.000 ljudi iz zemlje i
inozemstva. Čovjek se mora pitati: Kako je Tito za sve njih
pronalazio vremena?
Na Brionima su održane dvije povijesne
sjednice CK SKJ i Predsjedništva SKJ na kojima je Tito vrlo oštro
govorio o negativnostima u našem društvu i Partiji.
Bila je to godina kad su mnogi rukovodioci u državnoj sigurnosti smijenjeni, a Aleksandar Ranković koji je od prvih dana Drugoga svjetskog rata bio uz samoga Tita, smijenjen je sa svih funkcija i isključen iz SKJ.
Pet godina kasnije, 1971. godine, na
Osamnaestoj proširenoj sjednici Predsjedništva SKJ, također je
iznio niz slabosti u SKJ i zemlji uopće.
Tito je više od stotinu puta bio u
društvu naših i stranih književnika, filmskih umjetnika, kipara i
slikara, muzičara, pjevača i kompozitora, balerina, kazališnih
stvaralaca...
Na Brionima se susreo s mnogim umjetnicima: Ivanom
Meštrovićem, Antunom Augustinčićem, Miroslavom Krležom, Zlatkom Balokovićem, Božidarom Jakcem, Louisom Adamičem, Marijanom
Kockovićem, Mariom del Monacom, Elisabeth Taylor, Richardom
Burtonom, Sofijom Loren, Ginom Lollobrigidom... A to su samo neki.
Dvije godine poslije Titove smrti, na
Sedmom summitu u New Delhiju, prihvaćen je prijedlog Jugoslavije da
Brioni postanu mjesto stalnog jačanja i unapređivanja ideja i
ciljeva nesvrstanosti i to kroz susrete političara, znanstvenika i
drugih iz nesvrstanih zemalja.
U tom smislu, od 26. do 28. rujna
1983. godine na Brionima je u organizaciji Instituta za zemlje u
razvoju u Zagrebu i otočja Brioni održan XI okrugli stol zemalja u
razvoju, a tema je bila "Razvoj, ekonomska ravnopravnost i
politička nezavisnost".
Posebnost toga skupa jest
ciklus "Tito - suvremeni svijet - nesvrstanost"...
Život na
Brionima, Titovim Brionima, nastavlja se i danas...
Napisao: Armando Černjul (Polet, avgust 1987.)