"Nisam u to vjerovala. Nadala sam se trećem mjestu. Bila sam tužna, kisela, ukopana. Tek kao kroz maglu vidjela sam da su se moj zaručnik Bor Gostiša i moj otac Đorđe raspištoljili. Činilo se da je u njima, od sreće, bar nekoliko gemišta ili vinjaka"
Žiri na Bledu nije imao kamo. Pridružio se referendumu publike i dvadeset jednogodišnju Ninu Gazibaru, odgojiteljicu u dječjem vrtiću "Litostroja" u Ljubljani - visoku 172 centimetra, tamnokosu, nemirnih crnih očiju poput trnine, ali ne manekenski vitku - proglasio najlepšom Slovenkom za 1972. godinu.
Bila je to pobjeda ženskosti nad
suhonjavošću, premoć zreloga, iako još mladog tijela nad tiranijom
plosnatih grudi i mršavih nogu, preporuka bujnosti Sofije Loren, a ne vanjskih ženskih osobina Twiggy.
Član žirija France Slana izjavio je nakon
izbora miss Slovenije:
- U gradu se može vidjeti ljepših djevojaka nego što su bile ostale natjecateljke!
Stojan Batič, također član žirija, rekao je:
- Najljepše cvijeće raste pod grmom. Kad bi se samo na kupalištima moglo vidjeti ono što skriva odjeća!
Malo tko je iznio nešto drugo o Nini Gazibari, pretpostavljajući valjda da je "mačkica" koja će poput ostalih natjecateljki, na poziv trube novog organizatora, spakirati torbice, nataknuti periku i umjetne trepavice i kao lastavica seliti od pozornice do pozornice, ili da je najbolje, zbog roditelja djece, ne dirati u njezin karmelićanski položaj.
U neposrednom razgovoru s Ninom, iz koje
zrači šarm, pokušali smo među tim shvaćanjima otkriti istinu.
- U gradu se može vidjeti ljepših djevojaka nego što su bile ostale natjecateljke!
Stojan Batič, također član žirija, rekao je:
- Najljepše cvijeće raste pod grmom. Kad bi se samo na kupalištima moglo vidjeti ono što skriva odjeća!
Malo tko je iznio nešto drugo o Nini Gazibari, pretpostavljajući valjda da je "mačkica" koja će poput ostalih natjecateljki, na poziv trube novog organizatora, spakirati torbice, nataknuti periku i umjetne trepavice i kao lastavica seliti od pozornice do pozornice, ili da je najbolje, zbog roditelja djece, ne dirati u njezin karmelićanski položaj.
- Nisam to željela - rekla je Nina Gazibara, prekidajući ritmičko kolo što ga je igrala s djecom u vrtiću. - Tri godine
sam odbijala da se prijavim za izbor miss Slovenije zbog kolega i profesora u
Odgojiteljskoj školi u Ljubljani.
Budući da sam školu prošle godine završila, na to me, kao i do tada, nagovarala nastavnica Manekenske škole, koju sam također završila.
Konzultirala sam se sa zaručnikom Borom Gostišem, pjevačem i sviračem u ansamblu "Bijele vrane", i pristala. Najpresudnije je bilo što su se natjecale neke kolegice-manekenke. Mislila sam, bar će nam biti lijepo na Bledu.
Budući da sam školu prošle godine završila, na to me, kao i do tada, nagovarala nastavnica Manekenske škole, koju sam također završila.
Konzultirala sam se sa zaručnikom Borom Gostišem, pjevačem i sviračem u ansamblu "Bijele vrane", i pristala. Najpresudnije je bilo što su se natjecale neke kolegice-manekenke. Mislila sam, bar će nam biti lijepo na Bledu.
- Jeste li mislili o šaputanjima u
javnosti da natjecateljke spavaju sa članovima žirija?
Nina se stresla. Nešto kao da ju je
kosnulo. Zatim je, da bi se valjda pribrala i vratila osmijeh na
usne, zvala mališane i davala im nove zadatke.
- Govori se o tome, ali djevojke ni s
kime ne spavaju. Ne, priznala bih da sam nešto vidjela! - rekla je i
spomenula izoliranost djevojaka prije natjecanja, organizatorova
"milicionara", roditelje, braću, sestre i zaručnike koji
su prisutni, budne oči publike, zavidnost natjecateljki koje se
prije izlaska na pozornicu mjerkaju, skriveno zagledavaju i ocjenjuju, pa bi
jedva dočekale da otkriju javnosti takvu "igru".
- Što ste osjećali kad ste izabrani
za najljepšu Slovenku?
- Nisam u to vjerovala. Nadala sam se
trećem mjestu. Bila sam tužna, kisela, ukopana.
Tek kao kroz maglu vidjela sam da su se moj zaručnik Bor Gostiša i
moj otac Đorđe raspištoljili. Činilo se da je u njima, od
sreće, bar nekoliko gemišta ili vinjaka.
- Kako je to primila majka?
- Čekala me do kasnih noćnih sati i čestitala, nije mogla suzdržati radoznalost da ne pregleda
televizor u boji i zlatni sat što sam dobila.
- A u dječjem vrtiću?
- I odgojiteljicama i upraviteljici
bilo je drago, čestitali su mi.
Roditelji djece sada me mjerkaju, ali ništa ne govore.
Posao obavljam savjesno. Ne bih ga napustila za sva blaga pozornice i milijune svijeta. Nisam od onih što vjeruju u sreću.
Roditelji djece sada me mjerkaju, ali ništa ne govore.
Posao obavljam savjesno. Ne bih ga napustila za sva blaga pozornice i milijune svijeta. Nisam od onih što vjeruju u sreću.
Nina Gazibara, koja se na bledskom
izboru nije držala sramežljivo, kozmetički preparirano i uvoštano, nego je izlazeći s pozornice pokazala i posljednji
postotak svoje topline, ženstvenosti i prirodnosti, misli da bi sve
riješila kad bi dobila stan; udaju, djecu, pravi život i sreću.
Elegantna, graciozna, prirodna, u
dječjem rukovetu, ona je ipak sretna.
Novinar: J. Grbelja (Start, februar 1972.)