"I kad bi se vraćao s logorovanja omladinske selekcije Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, Pike je ostajao isti: skroman, nasmijan, pričao je uvečer sjedeći u mraku na travi na Grbavici o tome kako je divno nositi dres s državnim grbom, sanjao je i maštao o danu kad će istrčati na svojoj Grbavici u dresu prve momčadi"
 |
1. deo |
Slučaj sarajevskog nogometaša Fikreta Mujkića velika je pouka za mlade ljude koji relativno rano dožive slavu. Kroz ovu priču u nekoliko nastavaka pokušat ćemo čitaocima iznijeti životni put jednog sportaša kome su nogometni stručnjaci proricali sjajnu karijeru.
Ljepuškasti dječak s Grbavice koji se
rodio blizu stadiona, 100 - 200 metara od njega, igrač koji je počeo
da gura loptu kao pionir u klubu, ljubimac trenera Milana Ribara i
navijača, mali Pike, kako su ga odmila zvali, koji je dobio nadimak
"Best s Grbavice", ovih dana odgovara pred vojnim vlastima
zbog falsifikata.
Tužna je sudbina ovog darovitog asa
koji je skupo platio svoju popularnost otišavši na stranputicu i
upavši u loše društvo. Nikako nije mogao shvatiti da je njegov kruh
- nogometni - težak i gorak, da i nogomet nosi u sebi opasnosti koje
mogu biti kobne.
Kućica u cvijeću
"Kućica u cvijeću, stadion kraj nje, na
puteljak što vodi, kreću želje dvije..."
Braća Mujkići, stariji Midhat i mlađi
Fikret, rođeni su u kućici s vrtom kakvih je nekad bilo podosta na
Grbavici. Danas su te lijepe kućice nestale između nebodera, većina
je srušena, a one što su ostale sakrile su se tako da do njih i
nije jednostavno doći.
Dva brata krenula su s istim željama u društvu svog prijatelja iz susjedstva Edina Spreče jednog ljetnog dana na Grbavicu da se prijave u pionirsku momčad.
Čekali su dugo
dok su odlučili da se jave na oglas koji je pozivao djecu u dobi od
12 do 15 godina da dođu na stadion na trening... Do tada su igrali
krpenjačom kao sva djeca, sakupili su novac za gumenjak, bili su
najbolji u svojoj "raji".
Dva brata krenula su s istim željama u društvu svog prijatelja iz susjedstva Edina Spreče jednog ljetnog dana na Grbavicu da se prijave u pionirsku momčad.
Na utakmice "Željezničara"
ulazili su krišom, preskakali su sva trojica bodljikavu ogradu, uz
"lopovsku". Dok bi Midhat i Sprečo držali "ljestve"
i gurali Fikreta, ovaj bi preskakao i javljao da je redar daleko i da
je prolaz slobodan...
Fikret Mujkić je ugledao svijet 18.
svibnja 1949. Bio je mezimče oca Ramiza, stariji brat ga je prvi
naučio kako se igra loptom. Kad bi zaspao umoran od silnog
trčkaranja po avlijama, pod jastuk bi stavljao neku staru loptu što
mu je dao da je zakrpa čika Huso, upravnik Grbavice, koji ga je
zavolio prvog dana kad ga je upoznao.
Volio je tog švrću što je sate i sate promatrao i upijao poteze Kulovića, Trbića, Pašića, Žigantea, Smajlovića...
Volio je tog švrću što je sate i sate promatrao i upijao poteze Kulovića, Trbića, Pašića, Žigantea, Smajlovića...
Među šezdesetak pionira trener Milan
Ribar odabrao je trojku: oba Mujkića i Spreču, koji su tog dana,
sretni i radosni što su primljeni u ekipu, otišli u slastičarnicu
i pojeli brdo kolača!
Uskoro oba brata Mujkića, Medo i Pike,
i njihov nerazdvojni drug Edo dobili su od trenera kao zaslužni
pioniri "tenisice" a zatim i kopačke. Dok je Medo
pokazivao više smisla za obrambene zadatke, Pike i Edo su voljeli da
"driblaju" do iznemoglosti, uživali su da odigraju
"dvostruki pas" koji su naučili na ulici.
Ribarovo mezimče
Fikret Mujkić je uvijek htio da bude
solist. Kao mališan isticao se žongliranjem, ali je bio vrlo
discipliniran i njegov učitelj u pionirima Milan Ribar volio ga je
kao sina, vjerovao je da će Pike (nadimak je dobio po tome što je
"pikao" loptu) postati jednog dana veliki as.
Bio je u pravom smislu riječi Ribarovo mezimče. Trener je nastojao da Pike i uči - tjerao ga je da pohađa školu, kontrolirao je kao pedagog i profesor fizičkog odgoja njegov razvojni put, savjetovao ga je i ispitivao nastojeći da se Pike ne osramoti u školskoj klupi.
Bio je u pravom smislu riječi Ribarovo mezimče. Trener je nastojao da Pike i uči - tjerao ga je da pohađa školu, kontrolirao je kao pedagog i profesor fizičkog odgoja njegov razvojni put, savjetovao ga je i ispitivao nastojeći da se Pike ne osramoti u školskoj klupi.
Pionir Pike s vremenom se razvio u
omladinca.
Za dvije godine zajedno s Ribarom, starijim bratom i Sprečom prešao je u stariju kategoriju i zbog njegove igre mnogi su dolazili na Grbavicu da vide ono čemu su pričali "Željezničarovi" navijači: čudo od djeteta koji umije sve s loptom, nasljednika "Štrausa" Ivice Osima koji ga je poučavao u nogometnoj abecedi i kome ima mnogo zahvaliti što je prije vremena položio ispit zrelosti u nogometu...
Za dvije godine zajedno s Ribarom, starijim bratom i Sprečom prešao je u stariju kategoriju i zbog njegove igre mnogi su dolazili na Grbavicu da vide ono čemu su pričali "Željezničarovi" navijači: čudo od djeteta koji umije sve s loptom, nasljednika "Štrausa" Ivice Osima koji ga je poučavao u nogometnoj abecedi i kome ima mnogo zahvaliti što je prije vremena položio ispit zrelosti u nogometu...
Na svakom koraku Ribar je hvalio svog
miljenika i štićenika, imao je u njega neograničeno povjerenje. Pike doduše nije
volio da uzme zadaću u ruke, pa bi mu znao i zaprijetiti...
Igre Fikreta Mujkića bile su sve
zapaženije. Na Ribarov prijedlog i selektor omladinske
reprezentacije Miljan Miljanić je pozvao mladog igrača u Košutnjak.
Mujkićev je napredak iz dana u dan bio sve veći. Rađao se novi nogometni as, ljepuškasti momčić s Grbavice stasao je rano u igrača plemenitoga kova i velikog formata.
Mujkićev je napredak iz dana u dan bio sve veći. Rađao se novi nogometni as, ljepuškasti momčić s Grbavice stasao je rano u igrača plemenitoga kova i velikog formata.
Miljanić je također zavolio Fikreta i
o njemu je dok nije postao prvotimac jednom prilikom rekao:
- Od vremena Ferhatovića Sarajevo nije
imalo većeg talenta. Mali ima "štofa" i treba da se i
dalje razvija, da uči i usavršava se, da bi njegov talent došao
potpuno do izražaja.
I kad bi se vraćao s logorovanja
omladinske selekcije Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, Pike je
ostajao isti: skroman, nasmijan, pričao je uvečer sjedeći u mraku
na travi na Grbavici o tome kako je divno nositi dres s državnim
grbom, sanjao je i maštao o danu kad će istrčati na svojoj
Grbavici u dresu prve momčadi.
Postao je profesionalac prije mnogih
jer je sazreo u nogometnom smislu, premda je ostao dječački naivan
ne vjerujući da će ga kasnije snaći teška sudbina i da će ga
ščepati ulica, pokvarenjaci, probisvjeti kojima je imponiralo da
budu u društvu s mladim asom za kojim su se sve više
počele okretati i djevojčice kad bi prošetao korzom.
Već u 18. godini upao je u prvu momčad
- debitirao je u Mostaru protiv "Veleža" i pružio
zadovoljavajuću partiju, čvrsto je držao dres i nije ga ispuštao.
Mnogi emisari prvoligaških klubova nudili su mu krišom bajoslovne svote da ode iz "Željezničara", ali je Pike cijenio Ribara, "Želju", svog oca, vatrenog pristašu "plavih" i vjerne navijače, čiji je postao idol.
Mnogi emisari prvoligaških klubova nudili su mu krišom bajoslovne svote da ode iz "Željezničara", ali je Pike cijenio Ribara, "Želju", svog oca, vatrenog pristašu "plavih" i vjerne navijače, čiji je postao idol.
Pike je tako postao standardni
prvotimac "Željezničara" i njegov je talent svakog dana i na svakoj utakmici sve više dolazio do izražaja.
"Best s Grbavice", tip modernog mladića tadašnje generacije, volio je društvo i sve češće je s Grbavice odlazio u stari dio grada - na Baščaršiju gdje su mnogi privatnici u svojim dućančićima već uokvirili njegove slike.
Kod ćevapdžije Šaina Memedija Fikret Mujkić je imao sve što je htio jer ga je Memedija toliko simpatizirao da je putovao sa "Željezničarom" po cijeloj zemlji samo radi svog idola.
Mujkić je bio društven čovjek, volio je lokale, ali nije pio alkohol - međutim pandže podzemlja postupno su hvatale naivnog dječaka kome je imponiralo što se nalazio u centru zanimanja okružen mnogobrojnim obožavateljima, baš kao slavne filmske dive...
"Best s Grbavice", tip modernog mladića tadašnje generacije, volio je društvo i sve češće je s Grbavice odlazio u stari dio grada - na Baščaršiju gdje su mnogi privatnici u svojim dućančićima već uokvirili njegove slike.
Kod ćevapdžije Šaina Memedija Fikret Mujkić je imao sve što je htio jer ga je Memedija toliko simpatizirao da je putovao sa "Željezničarom" po cijeloj zemlji samo radi svog idola.
Mujkić je bio društven čovjek, volio je lokale, ali nije pio alkohol - međutim pandže podzemlja postupno su hvatale naivnog dječaka kome je imponiralo što se nalazio u centru zanimanja okružen mnogobrojnim obožavateljima, baš kao slavne filmske dive...
Drugarstvo s Kidom
Onda je došla i 1967. godina: u prvim
kolima proljetnog dijela prvenstva Mujkić je igrao u velikoj formi i
našao se na popisu kandidata za omladinski turnir UEFA koji se
održavao u Turskoj. Pike je svojim driblinzima i igrom osvojio srca
tamošnje publike, od predstavnika turskog "Altaja" stigao
je prijedlog da razmisli o svom dolasku u Smirnu.
Izvjestitelji koji su pratili turnir ocijenili su ga - uz mladog napadača "Manchester Uniteda" - kao najboljeg nogometaša turnira. Mujkić i Kid, dva slična momka duge kose, dva rasna napadača, postali su prijatelji i njihove fotografije punile su novinske stupce.
Mladi, engleski
internacionalac bio je oduševljen Mujkićem i čak ga je pozvao da
dođe na ljeto na nekoliko dana u Manchester.
Izvjestitelji koji su pratili turnir ocijenili su ga - uz mladog napadača "Manchester Uniteda" - kao najboljeg nogometaša turnira. Mujkić i Kid, dva slična momka duge kose, dva rasna napadača, postali su prijatelji i njihove fotografije punile su novinske stupce.
Nitko na Grbavici nije slutio da će
Pike, kome je trener Ribar stisnuo ruku u znak zahvalnosti za dobru
igru u Smirni, uskoro krenuti u pustolovinu.
Opijen slavom i ponudama, Pike je na povratku u Sarajevo neredovito trenirao i pao je u drugi plan - na klupu za rezerve. Došlo je ljeto i Mujkić se našao sa svojom klapom na moru, u Makarskoj.
Opijen slavom i ponudama, Pike je na povratku u Sarajevo neredovito trenirao i pao je u drugi plan - na klupu za rezerve. Došlo je ljeto i Mujkić se našao sa svojom klapom na moru, u Makarskoj.
Stigao je Aslan!
Dok se kupao u moru i plivao prema
obali, Pike je ugledao jedno poznato lice. Ubrzo se na pijesku
rukovao s potpredsjednikom "Altaja" Hajretinom
Jorgandžiogluom koji je znao nekoliko naših riječi. Mujkić nije
mnogo oklijevao - sjeo je u elegantni "cadillac" i da se
nikome nije javio za dva dana je osvanuo u Turskoj.
Kakav je to svečani doček bio: da je
došao neki strani državnik ili ma koja ugledna svjetska ličnost,
valjda se ne bi našlo više foto-reportera.
Bljeskalice su sijevale na sve strane. Fikret Mujkić, okružen četom novinara koji su mu postavljali na stotine pitanja, nogometni navijači su vikali iz svega glasa:
"Živio, aslane" (lave)!
Kao u transu, Fikret Mujkić, osamnaestogodišnjak, osjetio se počašćenim, nije mogao povjerovati svojim očima kad je kroz kordon prošao nekako do klupskih prostorija na stadionu.
Bljeskalice su sijevale na sve strane. Fikret Mujkić, okružen četom novinara koji su mu postavljali na stotine pitanja, nogometni navijači su vikali iz svega glasa:
"Živio, aslane" (lave)!
Kao u transu, Fikret Mujkić, osamnaestogodišnjak, osjetio se počašćenim, nije mogao povjerovati svojim očima kad je kroz kordon prošao nekako do klupskih prostorija na stadionu.
Priređena je i tradicionalna
svečanost: Mujkić je na stadionu "Altaja" premazao čelo
ovčjom krvlju što je bio znak da se zaklinje na vjernost klubu koji
je bio spreman da u njega investira veliku svotu.
Sutradan kad se u hotelu probudio - uštinuo se - nije to bio san! - kraj kreveta ležale su novine prepune njegovih slika. U jednoj reportaži na dvije strane govorilo se o najtalentiranijem jugoslavenskom nogometašu koji će preporoditi turski nogomet, u drugom listu Mujkić je već sjedio u Turističkoj školi u klupi, na trećoj slici žonglirao je loptom tako vješto da je trener Refik Vardaroglu bio opčinjen.
Sutradan kad se u hotelu probudio - uštinuo se - nije to bio san! - kraj kreveta ležale su novine prepune njegovih slika. U jednoj reportaži na dvije strane govorilo se o najtalentiranijem jugoslavenskom nogometašu koji će preporoditi turski nogomet, u drugom listu Mujkić je već sjedio u Turističkoj školi u klupi, na trećoj slici žonglirao je loptom tako vješto da je trener Refik Vardaroglu bio opčinjen.
Delegacija dolazi u Sarajevo
Mujkićev bijeg otkriven je odmah na
Grbavici i trener "plavih" Milan Ribar nije ga ni
komentirao. O Mujkiću su iz Turske stizale vijesti od turista koji
su donosili turske novine, i to je bilo sve. Mladi nogometaš je
suspendiran i njegov dosje je otvoren, ali je ostao prazan sve do 19.
kolovoza kad je delegacija "Altaja" na čelu s potpredsjednikom kluba Jorgandžiogluom iznenada doputovala u
Sarajevo.
Mujkić je s funkcionarima "Altaja" posjetio klupske prostorije nastojeći da dobije ispisnicu i prijeđe definitivno u Smirnu. U izjavi novinarima o razlozima odlaska u Tursku Mujkić je rekao:
- Bio sam rezerva Osimu i Smajloviću, ali neću da budem u sjeni Derakovića i Bajića. Zašto da stagniram
u "Želji" kad mi nude dobre uvjete u Turskoj. U Smirni ću
završiti i školu i postati svoj čovjek.
Mujkić je s funkcionarima "Altaja" posjetio klupske prostorije nastojeći da dobije ispisnicu i prijeđe definitivno u Smirnu. U izjavi novinarima o razlozima odlaska u Tursku Mujkić je rekao:
Mujkić je s turskim funkcionarima u
salonu sarajevskog hotela "Evropa" održao sastanak na koji
je došao i tadašnji predsjednik "Željezničara" Božidar Čalović, a angažirao je i odvjetnika Veselina Jovanovića.
Turci su tražili za Mujkića amaterski status jer se nisu mogli kršiti propisi, bili su uporni i nudili odštetu, ali "Željezničar" mu nije mogao izdati ispisnicu bez dozvole Nogometnog saveza Jugoslavije.
Kad su se stvari zamrsile i Mujkić uvidio da je njegov ugovor s "Altajem" nepravovaljan, pribjegao je novom lukavstvu - glasno je rekao da je njegov ugovor sa "Željezničarom" običan falsifikat jer ga je potpisao 1966. godine kad mu je bilo tek 16 godina i osam mjeseci, a prema propisima Nogometnog saveza u nas, nogometaš ne može postati profesionalac ako nije navršio 17 godina života.
Nastala je nova gužva i ubrzo se ispostavilo da je Fikret Mujkić rođen 13. 5. 1949, a ne 11. 9. 1948, kako je pisalo u dokumentima.
Čitava stvar je došla i do najviših nogometnih foruma od kojih je Mujkić tražio zaštitu, odnosno raskid nepunomoćnog ugovora sa "Željezničarom", jer kad se prvi put registrirao naveo je da su podaci uzeti iz đačke knjižice i da je zapravo bio mlađi sedam mjeseci!
Turci su tražili za Mujkića amaterski status jer se nisu mogli kršiti propisi, bili su uporni i nudili odštetu, ali "Željezničar" mu nije mogao izdati ispisnicu bez dozvole Nogometnog saveza Jugoslavije.
Kad su se stvari zamrsile i Mujkić uvidio da je njegov ugovor s "Altajem" nepravovaljan, pribjegao je novom lukavstvu - glasno je rekao da je njegov ugovor sa "Željezničarom" običan falsifikat jer ga je potpisao 1966. godine kad mu je bilo tek 16 godina i osam mjeseci, a prema propisima Nogometnog saveza u nas, nogometaš ne može postati profesionalac ako nije navršio 17 godina života.
Nastala je nova gužva i ubrzo se ispostavilo da je Fikret Mujkić rođen 13. 5. 1949, a ne 11. 9. 1948, kako je pisalo u dokumentima.
Čitava stvar je došla i do najviših nogometnih foruma od kojih je Mujkić tražio zaštitu, odnosno raskid nepunomoćnog ugovora sa "Željezničarom", jer kad se prvi put registrirao naveo je da su podaci uzeti iz đačke knjižice i da je zapravo bio mlađi sedam mjeseci!
Turci su se vratili neobavljena posla
a Mujkić je suspendiran i protiv njega je i Nogometni savez
Jugoslavije pokrenuo postupak.
Savez u Beogradu nije prihvatio njegovu
molbu i Disciplinski sud je kaznio Fikreta Mujkića sa šest mjeseci
zabrane igranja, a "Željo" se ogradio od cijelog slučaja
smatrajući da je Mujkićeva avantura njegova privatna stvar.
Predstavnici "Altaja"
povjerovali su Mujkiću da će od NSJ dobiti odriješene ruke, ali
kako se Mujkić nije pojavljivao u gradu poznatih smirna-ćilima,
vidjevši da su prevareni, tražili su da im Mujkić vrati 45.000 lira!
Izbio je novi skandal: u prostorijama "Željezničara" Jorgandžioglu je govorio kako Mujkić nije dobio ni liru, a zatim je poslao dokument potpisan Mujkićevom ruikom iz kojeg se vidi da je primio akontaciju koja u našem novcu iznosi oko 5 milijuna starih dinara!
Izbio je novi skandal: u prostorijama "Željezničara" Jorgandžioglu je govorio kako Mujkić nije dobio ni liru, a zatim je poslao dokument potpisan Mujkićevom ruikom iz kojeg se vidi da je primio akontaciju koja u našem novcu iznosi oko 5 milijuna starih dinara!
U saslušanju pred Disciplinskim sudom, Mujkić je priznao da je primio taj novac, ali je naveo da je to
dobio za džeparac i da nema nikakvih obveza, da je potpisao u
zabludi i vjerujući da potpisuje pristupnicu za prvi razred
Turističke škole.
"Altaj" je poslije tražio tu svotu i od "Željezničara", koji je odgovorio da ga se to ništa ne tiče, ali je usput iznio da od Turske nogometne federacije potražuje oko 1 milijun dinara na ime duga prilikom gostovanja ekipe na turneji po Turskoj!
"Altaj" je poslije tražio tu svotu i od "Željezničara", koji je odgovorio da ga se to ništa ne tiče, ali je usput iznio da od Turske nogometne federacije potražuje oko 1 milijun dinara na ime duga prilikom gostovanja ekipe na turneji po Turskoj!
Tako je ta 1967. godina za Fikreta Mujkića prošla u znaku avanture koja se završila. Turci ni danas nisu dobili taj novac, a u Nogometnom savezu Jugoslavije su predmet stavili ad acta jer je na cio slučaj već pala prašina.
Napisao: B. Kočović (Plavi vjesnik, maj 1972.)
Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)