Pages

▼

Fikret Mujkić Pike (2.deo): Romansa sa Radmilom Karaklajić o kojoj se priča u celoj Jugoslaviji (1972)

Maj 1972: Esad Arnautalić i Kemal Monteno, dva poznata sarajevska kompozitora, više se ne javljaju jedan drugom kad se sretnu na ulici - iako su rođeni i odrasli u istoj mahali, zajedno počeli da pevaju i sviraju, zajedno osetili slast slave i sve vreme bili odlični jarani. Zašto li se danas gledaju "mrko, poprijeko"? Sve je počelo posle pobede Esada Arnautalića na Splitskom festivalu pre dve godine, kada je lansirao veliki hit "Kud plovi ovaj brod" - a Kemal Monteno sve to slušao i posmatrao na odsluženju vojnog roka, smatrajući da je nepravedno izostavljen sa spiska autora nagrađene kompozicije. "Nije lepo to što čini Esad", kaže pevač. "Mi smo dugo drugovali, do kasno u noć zajedno komponovali, pa je tako bilo i za vreme rada na pesmi 'Kud plovi ovaj brod'. Istinu govoreći, veći deo te pesme je moj. Kako to sada ja mogu da dokažem? Jedino ako Esad bude pošten i sam prizna"... Izgleda da ovo nije jedini prekid prijateljstva o kojem bruji čaršija - o čemu će biti reči u drugom delu priče o "nestašlucima" Fikreta Mujkića, koje je originalno u tri dela objavio zagrebački Plavi vjesnik, a zatim sledi i članak tipa "Šta je bilo posle", koji je godinu dana kasnije objavio beogradski Tempo...


"Kad je pukla vijest da je na pomolu brak Fikreta Mujkića s miss Jugoslavije 1969. Radmilom Živković, svi su vjerovali da će Pike napokon postati nogometni velemajstor. Kad uplovi u bračnu luku, mislili su, postat će i zrela ličnost i kompletan sportaš"

2.deo


Grijesi mladosti se opraštaju, Mujkićev nemirni duh i žeđ za pustolovinom ocijenjena je u "Željezničaru" kao prolazna epizoda koja se javlja u onih ličnosti kojima karakter nije još potpuno formiran. 

I slučaj s Fikretom Mujkićem tako je ocijenjen pa se Mujkić, kome je smanjena kazna, nakon iskrenog kajanja opet našao u stroju. U idućoj sezoni točno je dolazio na treninge, marljivo je vježbao i stekao Ribarovo povjerenje.

U novom prvenstvu briljirao je na mjestu lijevoga krila - s Bajevićem, Santračem i Zambatom, borio se za naslov strijelca, pružao je odličnu igru i našao se i u notesu selektora Rajka Mitića, koji je od Ribara tražio mišljenje o Mujkićevu ponašanju.

U toj sezoni 1968/69. Mujkić je doživljavao svoje najljepše dane jer se često nalazio na užem popisu kandidata za nacionalnu momčad.

I kad je trebalo da svoj talent pokaže na terenu, opet se dogodio novi eksces, i to na stadionu, pred očima drugova, koji su mu poslije okrenuli glavu.

U rujnu se igrao sarajevski derbi, Koševo je bilo dupkom puno, a "Željezničar" je vodio jednu od svojih najtežih bitaka za naslov prvaka.

Na poluvremenu utakmice izbio je "puč" - u svlačionici su braća Mujkići i Sprečo otkazali poslušnost treneru, pale su teške riječi i Pike se u nastavku utakmice nije pojavio na terenu.

"Sarajevo" je pobijedilo suparnika sa 2:1, a Mujkića su suigrači optužili za izdaju kluba u kome je ponikao. 

Nova afera je snažno odjeknula u sarajevskim sportskim krugovima i otvoreno se govorilo da je Mujkić to namjerno uradio jer je želio da skine "Željezničarov" dres i prijavi se za "Sarajevo"!


Idila s Miss Jugoslavije



Kad je pukla vijest da je na pomolu brak Fikreta Mujkića s miss Jugoslavije 1969. Radmilom Živković, svi su vjerovali da će Pike napokon postati nogometni velemajstor. Kad uplovi u bračnu luku, mislili su, postat će i zrela ličnost i kompletan sportaš.

Amorova strelica pogodila ga je slučajno na jednoj modnoj reviji konfekcije "Alhos" u Sarajevu zimi 1969. godine. Mujkić, koga su Ribar i klub tada već bili "pomilovali", ponovno je dobio šansu, čvrsto je obećao da će krenuti ispravnim putem i zamolio je trenera Ribara za oproštaj.

Poslije revije Pike i Radmila su krenuli držeći se za ruke u "Hamam-bar" i tu su proveli u ljubavnim ćaskanjima vrijeme do ponoći.

Pike nije dugo čekao, nego je sutradan odmah odjurio u Beograd i dva dana je bio gost u njezinoj kući. Nekoliko dana nakon toga, tik prije Nove godine, Radmila Živković se upoznala s njegovim roditeljima na svadbi starijeg brata Midhata.

Pike i Radmila su se zavoljeli - ljubav se rasplamsala i Novu godinu su dočekali u hotelu "Albatros" u Cavtatu gdje su razgovarali o danu kad će stati pred matičara.

- Bila je to ljubav na prvi pogled - govorila je tada Radmila Živković. - Pike je idealan mladić o kakvu sam maštala i mislim da ćemo biti veoma sretni. 

Najljepša Jugoslavenka koja je navijala za "Crvenu zvezdu" govorila je kako će se poslije vjenčanja Pike preseliti u Beograd i zaigrati u klubu koji on simpatizira - u "Partizanu" i da mu ona neće praviti nikakve smetnje.

Na svadbi je bilo veselo - Živkovićevi i Mujkićevi su se zbratimili - u kućici kraj stadiona odjekivala je pjesma koju je vodio Fikretov dobri prijatelj, popularni narodni pjevač Meho Puzić.

Nakon vjenčanja (kum je bio Milan Ribar, koji je tako vjerojatno još jedanput htio dokazati koliko cijeni svoga pulena) slavlje se nastavilo u hotelu "Central" a zatim je mladi bračni par otputovao na bračno putovanje na kojem je proveo medeni mjesec koji je, naravno zbog Fikretovih profesionalnih obaveza, skraćen za tri tjedna.

I dok su mnogi listovi u zemlji objavljivali fotografije sa svadbe ljepuškastog Fikreta i ljepotice Radmile, već se govorilo kao je taj brak promašen i kako će biti kratka vijeka. Tako je i bilo.


"Željo" bez Mujkića



Oba talentirana brata uskoro su prestali da nose dres "Željezničara". Stariji Midhat dobio je dozvolu kluba i potpisao ugovor sa "Čelikom" u kojem je postao stupom obrane, a Fikret je odlučio da obuče sivomaslinastu uniformu. 

Poslije svih peripetija vezanih za mlađeg Mujkića, "Željezničar" je odlučio da ga pusti da promijeni boje, s tim, naravno, da pri tom dobije kao odštetu barem dio onoga što je investirao u njegov razvoj.

Fikret Mujkić je otišao u vojsku u Požarevac, a klub je dobio ponudu i "Partizana" i "Dinama", koji su željeli da toga talentiranog nogometaša vide u svojim redovima.

Predstavnici "Dinama" pronašli su zajednički jezik sa "Željezničarom": Mujkić je potpisao ugovor s "plavima".

"Dinamo" se nadao da će njegovi napadi postati ubojitiji s dolaskom Mujkića, koji je oduševio svojom igrom u dvoboju s "Nacionalom" iz Montevidea.

U međuvremenu je Mujkić - koji je služio vojni rok u Požarevcu, ali često boravio u Beogradu - sklopio novo poznanstvo - igrom sudbine opet s jednom Radmilom, također poznatom u javnosti.

Pjevačica zabavne glazbe Radmila Karaklajić pronašla je u Fikretu Mujkiću pravog čovjeka i njihova veza je označena kao nova ljubav dvoje mladih koji nisu imali sreće u prvom braku. Na sve strane pljuštale su izjave kako je pitanje dana kad će se Fikret i Radmila II vjenčati, kako odlično odgovaraju jedno drugome i kako se neizmjerno vole.

Međutim, od braka nije bilo ništa.

Kad je bio na vojnom dopustu u Sarajevu, Fikret Mujkić je u jednom lokalu na Benbaši, koji drži bivši boksački as Agmet Zagorica, došao u sukob s nekadašnjim klupskim drugom Enverom Hadžiabdićem.

Tek što se završila tučnjava na Benbaši, Mujkić je sproveden u vojni zatvor, ali ne zbog incidenta u kavani, nego zbog opravdane sumnje da je u dosluhu s izvjesnim osobama (među kojima je osumnjičen i njegov otac Ramiz) krivotvorio dokumente kojima mu je vojna obaveza zbog uzdržavanja oca skraćena na godinu dana.

Ustanovljeno je da je krivotvorena potvrda o visini mirovine njegova oca i da prema propisima Fikret Mujkić nije hranitelj obitelji, pa shodno tome mora služiti vojni rok 18 mjeseci.

Zbog sumnje da su indirektni sudionici u pribavljanju falsifikata, Fikreta Mujkića i njegova oca Ramiza vojne su vlasti pritvorile, a slučaj je dobio šire dimenzije jer su u nj navodno umiješane još neke osobe.

Poslije petnaest dana provedenih u zatvoru, Mujkić je potkraj prošlog mjeseca pušten na slobodu, ukinut mu je pritvor i predmet je predan na daljnje razmatranje Vojnom tužilaštvu, koje je dalo četiri prijedloga za okončanje procesa:

1. da se odustane od tužbe;

2. da se istraga dopuni;

3. da se istraga proširi na još dvije osobe;

4. da se podigne optužnica.

Za to vrijeme Fikret Mujkić nastavlja služiti vojni rok u Požarevcu, a sportska javnost se nada da će taj mladi nogometaš ipak krenuti pravim putem. Nikad nije kasno, kaže poznata poslovica, a to pogotovu vrijedi za mladog čovjeka, koji je u duši dobar, ali koga je ulica pokvarila i skrenula ga na krivi put.

Napisao: B. Kočović (Plavi vjesnik, maj 1972.), fotograf RTV revije: Al Šimon


*****



"U stvari, ja sam žrtva određenog vremena - u kome se mnogo šta rešavalo na vezu, iza kulisa - i određenog stila rada i odnosa u ovom našem nedefinisanom profesionalizmu. Možda sam bio lakomislen, ali kašu su zakuvali ljudi koji su me okružavali i savetovali kako da postupim" 

- Da sam mogao i da slutim da će to biti povod da se o meni opet govori i piše kao o "večitom problemu" i "nepopravljivom momku" i da se oživljavaju moji stari gresi, na utakmici sa Olimpijom ne bih ušao u igru ni za živu glavu, ni u slučaju da me je molio ne samo trener već i ceo Zagreb, ni za premiju od deset miliona. Ali, izvršio sam naređenje trenera - što, kao profesionalac, moram đa uradim - i ispao "crna, ovca". 

Ko zna po koji put sam se našao u centru velike gužve, ovog puta - bez trunke krivice. Meni kao da je suđeno da uvek budem u epicentru nepopularnih zbivanja u našem fudbalu, u žiži raznih afera i drugih zavrzlama. 

Ta zla sudbina me nije, eto, mimoišla ni sada kada sam svemu što ne valja rekao zbogom, kada sam "okrenuo list" i čvrsto odlučio da fudbal igram samo na terenu, s loptom...

Ovo je isečak iz monologa fudbalera Dinama Fikreta Mujkića koji tvrdi da je gužva oko utakmice Dinamo - Olimpija (7:3), u kojoj je ušao u igru u poslednjih petnaestak minuta, štetila samo - njemu!

- Ako hoćete pravo, ja Altaju iz Izmira ništa nisam bio dužan, pa je i moja suspenzija bila neosnovana - kategoričan je "Pike". - Tih 5.000 turskih lira, koje su sada opet aktuelne, nisam dobio od Altaja već na poklon od jednog klupskog mecene. 

Taj novac, dakle, nisam dobio po osnovu ugovora da, na primer, određeno vreme igram za Altaj, nego je to bio džeparac - za troškove života u Izmiru meni i mom pratiocu. 

A Altaj je tražio mene, a ne ja njih, i bio obavezan da snosi troškove mog boravka u Turskoj do trenutka dok se ne utvrdi mogu li ili ne mogu biti registrovan za taj klub. Nije potrebno da naglašavam da sam tada bio maloletan i da nikakvu obavezu nisam potpisao. 

Uostalom, đa je Altaj imao pravnog osnova da traži povraćaj tog novca, on bi to u proteklih sedam godina sigurno pokušao da ostvari preko redovnog suda. 

Dalje, ja sam zbog tog slučaja sa Altajem bio već jednom, kao član Željezničara, kažnjen. Tada sam Disciplinskom sudu FSJ podneo dokaze da Altaju ništa nisam dužan i zabrana igranja od četiri meseca mi je odmah skinuta. 

Međutim, nedavno sam odlučio da te pare ipak vratim, samo zbog toga što želim da ostanem čista obraza i što više ne želim da se za mnom potežu bilo kakvi "repovi". I, eto, ispadoh kriv zbog dobre volje i žrtvovanja pet miliona...

Fikretu Mujkiću zaista nije lako. U poslednje vreme oko njega se steklo dosta neprijatnosti zbog kojih vodi sudske sporove na nekoliko strana. 

Nedavno mu je, posle drugog pretresa, prekinuto suđenje u Okružnom sudu u Beogradu - po tužbi Milana Ribara, Vasilija Radovića, Envera Hadžiabdića i Blagoja Bratića, trenera i fudbalera "Želje", zbog navodnih uvreda u članku "Kume, stidi se!", a predstoji mu i suđenje u Sarajevu zbog - utaje poreza u 1971. godini.

- Zbog tuče sa bivšim klupskim drugom Enverom Hadžiabdićem bio sam osuđen na dva meseca zatvora, ali me je Komisija Izvršnog veća BiH pomilovala - ispričao je Mujkić. - Sa Ribarom i ostalima iz "Želje" sigurno ću se izmiriti, a za utaju poreza jednostavno - nisam kriv! 

Naime, porez na lični prihod građana na 10 miliona koje sam dobio za prelazak u Dinamo 1971, nisam na vreme uplatio zbog toga što se Dinamo obavezao da će to da izmiri! 

To mi je obećao bivši direktor "plavih" Oto Hofman i on će to, nadam se, i na sudu posvedočiti. Kad sam saznao da Dinamo to ipak nije regulisao, platio sam iz svog džepa - 2,400.000 starih dinara.

Uopšte, za mnogo stvari oko mene nisam kriv, odnosno nisam samo ja kriv! 

U stvari, ja sam žrtva određenog vremena - u kome se mnogo šta rešavalo "na vezu", iza kulisa - i određenog stila rada i odnosa u ovom našem nedefinisanom profesionalizmu. 

Možda sam bio lakomislen, ali "kašu" su zakuvali ljudi koji su me okružavali i savetovali kako da postupim. Sada se, međutim, sabralo toga toliko da ispadoh - najcrnji od svih. 

A ja takav nisam, to će posvedočiti svako ko me dobro poznaje. 

Od prelaska u Dinamo sam zaista "okrenuo list", ali su, na žalost, "repovi" ostali i to me onemogućava da se pokažem u pravom svetlu. To je uslovilo da i kao fudbaler uzalud straćim dve-tri godine. Svestan sam da ne smem dozvoliti da se to opet ponovi. Jer, sa 24 godine sam stigao na ivicu kad bi moglo i da bude kasno. 

Znam da sam, često dajući obećanja, dospeo do tačke kad me reči više ne opravdavaju, kad su jedino merilo - dela. 

Zato i upirem sve snage da delima dokažem da nisam tako crn kakvim me mnogi predstavljaju. Ne želim više da budem gost sudskih hronika u novinama već samo - sportskih stranica. Da se dokazujem igrom, učinkom na terenu...

U protekloj polusezoni, Fikret Mujkić nije imao sreće ni na terenu. Zbog jakog potresa mozga, koji je zadobio na utakmici sa Veležom, pauzirao je puna dva meseca i u špic-formu je dospeo tek na kraju prvenstva. Ipak, sa osam golova je prvi strelac "modrih" u proteklom šampionatu.

- Verujem da ću se preko leta tako dobro pripremiti da ću već najesen biti onaj stari "Pike" - kaže Mujkić. - Stari po igri, ne po vladanju van terena i avanturama. Stvari o kojima smo napred govorili učinile su da u prošloj sezoni nisam pružio sve što mogu. Sada sam, podvlačim, došao sebi.

I Dinamo je konačno prebrodio krizu koja ga je dugo potresala. Sada imamo veoma mlad tim, možda najmlađi u Prvoj ligi, i kad poletarci steknu neophodno iskustvo, verujem da ćemo opet visoko kotirati. 

Biću presrećan ako toj stabilizaciji i sazrevanju novog Dinama pridonesem koliko mogu i koliko se od mene očekuje. Konačno, moram, rekoh već, da razbijem famu o "nepopravljivom Fikretu Mujkiću" - delima. Jer, verujte, nisam "crna ovca", nisam nepopravljiv! Uostalom, uverićete se i sami...

Zabeležio: D. Čolović (Tempo, jul 1973.)


Kraj 2. dela - 1. deo je OVDE



Podržite Yugopapir na Fejsbuku :-)