Nenadano, razgovor prekida zvonjava telefona. Javljaju se iz Radio Beograda i predlažu saradnju, zajedničko emitovanje u sljedećih 30-ak minuta. Pogled na sat otkriva da je 02:10. Mladen Vujić, zatečen, neobaviješten i o ovoj mogućnosti, mada su, tvrde u Radio Beogradu, najavili uključenje u toku proteklog dana, prihvata izazov
Među svim novim tehnikama koje su manje ili više izmijenile čovjekov život, malo je onih koje su
ispunjene tako velikim značajem kao što je difuzija zvukova, radio.
Po okončanju rata, 1945. godine, ova nova tehnika doživljava
ekspanziju u cijelom svijetu i radio prijemnici marke "Kosmaj"
i "Tesla", danas muzejske vrijednosti, ulaze polako i u
naše domove.
U početku predstavljaju stvar prestiža, a s vremenom
se preobraćaju u svakodnevicu bez koje je nemoguće zamisliti
život.
Postoji li i jedno ljudsko biće rođeno
i odraslo u eri radija, koje se kao dijete nije zapitalo: koliko li
su mali, čike i tete, koji uvijek pričaju iz zagonetne kutije?
Kad
god bi se neopaženo, ali sa strahopoštovanjem prikrali magičnoj
kutiji i iz znatiželje pritisnuli dugme, radio je "svirao".
Dječija maštanja o čikama i
tetama koji nikad ne spavaju, već uvijek nešto pričaju i puštaju
muziku, obistinila su se!
Već deset dana Prvi program
Radio Sarajeva putem svojih talasa emituje program 24 sata dnevno.
Ponoćni gost
Petak je, noć, 5. aprila.
Već za koji
trenutak biće subota.
Na šestom spratu RTV doma, u režiji Prvog
programa Radio Sarajeva nevjerovatno je mirno.
Za nas, mora se
priznati, pomalo začuđujuće i zbunjujuće, a za dežurne: Mladena
Vujića, novinara-urednika, Ticijana Kaćinu, tonskog tehničara,
Vesnu Jelčić, asistenta tonskog realizatora, Petra Naprtu,
rukovodioca smjene i Zdravka Lipovca, dežurnog novinara
aktuelno-informativnog programa, normalna atmosfera.
U hodniku ispred studija i režije
Mladen Vujić obavlja posljednje pripreme i dogovor sa gostom Noćnog
vikend-programa, Aleksandrom Romanić, sa kojom će za nekoliko
trenutaka ući u studio.
Ulazimo i mi da bismo osjetili atmosferu
koja u njemu vlada.
Na prvi pogled doima se hladno, ali i
svečano.
Zidovi su obloženi specijalnim pločama koje eliminišu
prodiranje bilo kakvog zvuka izvana.
Na sredini prostrane, ali ne i posebno velike prostorije je šestougaoni sto, iznad kojeg i na kome
se nalazi mnoštvo mikrofona.
A u uglu, obična stara, drvena,
okrugla vješalica, koja poslije prvog trenutka opčinjenosti vraća
u stvarnost i cijeloj prostoriji daje topliji i svakidašnji,
ovozemaljski izgled.
S druge strane staklene pregrade je
prostorija režije, sa zvučnicima i modernim miks-pultom.
Na njemu, pretpostavljate, bezbroj
tastera, reglera, tipki, dugmadi, raznobojnih lampica, telefon, i
šta sve još ne!
Uz zid poredani magnetofoni, gramofon, te
mnoštvo ploča i traka.
Kompletna ekipa djeluje uigrano.
Voditelj u studiju i tonski tehničar sporazumijevaju se klimanjem
glave. Nepredvidivosti nema.
Dok razgovor traje
Dok je trajala emisija "Gost
noćnog programa" bilo je i lijepo i lako ostati i biti budan.
Telefoni su neprestano zvonili. Slušaoci su postavljali pitanja
gostu, hvalili, kudili, imali muzičke želje...
Što je najvažnije,
program se aktivno slušao i u njemu se učestvovalo!
Dok su se Mladen Vujić i Aleksandra
Romanić dogovarali o okvirima u kojima bi trebalo da teče razgovor,
čuli smo Aleksandru kako u jednom trenutku
kaže da bi noćašnjim druženjima sa slušaocima putem radio talasa
željela na neki način demistifikovati pojam koncertnog pijaniste,
koji zvuči dosadno i nezanimljivo.
Još je rekla da se pomalo plaši
reakcije slušalaca koji u sitne sate treba da slušaju razgovore
koji se tiču ozbiljne muzike.
Vjerovati je da je mlada umjetnica
uspjela u svojoj namjeri, ali valja istaći, sudeći barem prema
broju telefonskih poziva i pitanja upućenih gostu, da u kasnim
noćnim satima ne postoji, u principu, zanimljiva i nezanimljiva
ličnost, profesija ili oblast o kojoj se govori.
U trenucima kada je usamljenost najizraženija važno je imati društvo koje će razonoditi, ali i informisati.
U trenucima kada je usamljenost najizraženija važno je imati društvo koje će razonoditi, ali i informisati.
Kao kad balon lagano ispuhuje, tako već
desetak minuta po okončanju emisije "Gost noćnog programa" atmosfere i dinamike
polako nastaje.
Čak ni blok "Disko internacional", s bučnijom muzikom, ne mijenja stvar. Telefoni više ne zvone!
Ticijan Kaćina, tonski tehničar, koji i najčešće razgovara sa noćobdijama, kaže:
Čak ni blok "Disko internacional", s bučnijom muzikom, ne mijenja stvar. Telefoni više ne zvone!
Ticijan Kaćina, tonski tehničar, koji i najčešće razgovara sa noćobdijama, kaže:
- Slušaoci i nemaju većih zamjerki
kada se emituje Vikend noćni program, mada je u suštini,
izuzimajući blok "Gost noćnog programa", isti
kao i programi koji se emituju u noćima između dva radna dana. Cijeli sadržaj svodi se na muziku, a sudeći prema reakcijama onih
koji nas slušaju, njen odabir nije baš najsretniji.
Prihvaćeni izazov
Nenadano, razgovor prekida zvonjava
telefona. Javljaju se iz Radio Beograda i predlažu saradnju,
zajedničko emitovanje u sljedećih 30-ak minuta. Pogled na sat
otkriva da je 2:10.
Mladen Vujić, zatečen, neobaviješten
i o ovoj mogućnosti, mada su, tvrde u Radio Beogradu, najavili
uključenje u toku proteklog dana, prihvata izazov.
Petar Naprta u centrali vodova,
kompjuterskom mozgu radija, kroz koji prolaze, ulaze i izlaze svi
signali, smještenom u velikoj prostoriji, sa posebnom temperaturom i
vlažnosti vazduha zbog izuzetne osjetljivosti instrumenata, priprema
realizaciju.
Već u 2:20 sata sve je spremno.
Već u 2:20 sata sve je spremno.
Kao da je neko pritisnuo taster, ponovo
je dinamično, ljudi su živnuli.
Telefoni tek sada ne prestaju da zvone.
Telefoni tek sada ne prestaju da zvone.
I slušaoci iznenađeni, zovu iz svih
krajeva zemlje, pa i iz inostranstva (Ženeve), i postavljaju
pitanja: da li će zajednički program trajati do jutra, a zašto
neće, zbog čega nije stalna praksa, makar vikendom, kada je ideja
izvanredna, zanimljiva i sa mnogim nepredvidivostima...?
A stvarno zašto, kada je već tako
lako, samo kratak dogovor i uspostavljanje veza i program teče...?
Vjerovatno zato što među radio kućama
ne postoji zvaničan dogovor.
Mladen Vujić kaže:
- Maloprije sam mogao glatko odbiti saradnju, pod izgovorom da nisam na vrijeme obaviješten, kao što i nisam. Međutim, iz iskustva znam da su slušaoci izuzetno zadovoljni ovakvim kombinacijama. Ovo večeras, na žalost, samo je inicijativa rijetkih.
Mladen Vujić kaže:
- Maloprije sam mogao glatko odbiti saradnju, pod izgovorom da nisam na vrijeme obaviješten, kao što i nisam. Međutim, iz iskustva znam da su slušaoci izuzetno zadovoljni ovakvim kombinacijama. Ovo večeras, na žalost, samo je inicijativa rijetkih.
Tačno prije 40 godina, putem male, na brzinu osposobljene vojne radio stanice "bingo", emitovan je prvi signal Radio Sarajeva putem odašiljača od 200 vati.
Zabeležila: Radmila Trifković (Ven, april 1985.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
