Put ka Minhenu 1974 (3. deo): Da li će Jugoslavija postati svetski prvak? Evo šta kažu naši asovi...


Naši ljudi u Francuskoj, vjerujem i SR Njemačkoj, ubijeđeni su da će Jugoslavija postati svjetski prvak. Iskreno, i ja tako mislim. Baš tako. Imamo sjajan tim. Sve što sam nedavno vidio u igri Škotlanđana i Nijemaca, ni na šta ne liči. Rival će nam biti Holandija, sa Krojfom, i - niko više. "Plavi" će zapaliti svijet!

Jedno pitanje miliona Jugoslovena: Čemu da se nadamo, "plavi"? 



Jedno je sigurno: "Plavi" će na najveću fudbalsku scenu svijeta otputovati spremni do gornje granice svojih mogućnosti i - više od toga - silno željni da za boje svoje domovine igraju sa po tri srca u grudima. 


Radili su savjesno i predano na pripremama, slušali savjete Miljana Miljanića, Milana Ribara, Sulejmana Repca, Milovana Ćirića, Tomislava Ivića i svih onih koji su im pružili ruku pomoći.

Čemu da se nadamo, "plavi"? - pitali smo ih u ime miliona starih i novih prijatelja fudbalskog sporta, a želja je i njihova kao i svih nas - uspjećemo! Imaju i oni, nacionalni "plavi", pitanje za ponos: zar da vas obrukamo pod najdražom zastavom?

Rado su izgovorili riječi za sve Jugoslovene, čije će srce kucati za njihovu najbolju igru na uvertiri, 13. juna na "Vald" stadionu u Frankfuftu, kada se na megdanu ispriječi veliki, najveći Brazil...


Dragan Džajić: Moć jugoslovenskog srca



- Igrala se sudbina s nama u kvalifikacijama, ali sport ima svoje zakonitosti - na Svjetski šampionat putuje najbolja reprezentacija iz naše grupe. "Vald" stadion, naš trijumf nad Španijom, desetine hiljada Jugoslovena u transu svojstvenom samo čovjeku sa našeg tla, stotine telegrama iz domovine još u svlačionici - to je bio dan mog života, vrhunac uspjeha u sportu.

Dok smo još spirali znoj poslije dvoboja sa Špancima, osjetio sam na licima naših rukovodilaca da se nešto značajno događa... Stigla nam je čestitka od druga Tita, drug Dolanc je takođe izrazio radost zbog naše pobjede.

Tog trenutka spontano smo zapjevali kako to samo mi umijemo, i svima nam je bilo jasno da smo tog časa, dok smo slušali pozdravne riječi iz telegrama, položili veliku zakletvu - na Svjetskom šampionatu borićemo se kao lavovi.

Doći će u SR Njemačku reprezentacije i bolje i slabije od nas, u jednom smo obavezni da budemo prvi - to je moć jugoslovenskog srca!

Fudbal je to - igra, pa kad odvojim želju za uspjehom od objektivnih vrijednosti rivala koji nas očekuju, nije neskromno što očekujem dobar, vrlo dobar plasman.

To znači: u našoj grupi ćemo obezbijediti mjesto koje obezbjeđuje ulazak na finalni turnir, među najboljih osam reprezentacija svijeta.

A, onda?

Juriš - dokle se može!

Siguran sam da ćemo se probiti u četvrtfinale i da ćemo prevazići najbolji dosadašnji rezultat jugoslovenske reprezentacije na svjetskim šampionatima - četvrto mjesto u Čileu.


Josip Katalinski: Dogovaramo se prije meča



- Imam bezgranično povjerenje u mladiće koji nose dres sa državnim grbom. Ima nas i starijih i mlađih, ali međusobno smo izvanredni drugovi. Ne znam da li je to bio slučaj sa ranijim generacijama jugoslovenskih reprezentativaca - vjerovatno je to uvijek tako bilo - pred svaki meč sastanemo se bez selektora i trenera i jedan drugom damo riječ - borimo se!

I borimo se do posljednjeg atoma snage. To je veliki kvalitet naše generacije, pa i kad igramo slabije, u našu najbolju želju ni jednog trenutka ne smije se sumnjati.

Imamo vrlo jaku reprezentaciju. Jaki su i drugi, znam, ali u velike mogućnosti mojih drugova imam bezgranično povjerenje.

Ima u našim redovima fudbalera svjetskog formata, i to veliki broj!

Dobro je što prvi meč igramo baš protiv Brazila. To će biti velika uvertira Svjetskog šampionata, meč u kojem imamo veće izglede da trijumfujemo.

Prvo, fizički smo jači od predstavnika najbolje fudbalske nacije svijeta.

Drugo, u tehnici ne vjerujem da zaostajemo za njima kad Džajić, Bajević. Aćimović, Marić i ostali igraju u punoj formi.

Ja sam uvijek optimist, u sportu i u životu, zašto da ne budem iskren u svojoj nadi: igraćemo u finalu! Ovo kažem i zbog toga što ćemo pored domaćina, reprezentacije SR Njemačke, mi imati najveći broj navijača, i to kakvih navijača!


Enver Marić: Možemo svakog da pobijedimo



- Najljepši trenuci vezani za uspjehe jugoslovenske reprezentacije vezani su i za stadione SR Njemačke, zemlje dakle, u kojoj naša generacija ima veliku šansu da vrati slavu jugoslovenskog fudbala.

Prošlog ljeta savladali smo Zapadne Nijemce usred Minhena. Zabilježili smo minimalnu pobjedu 1:0, ali nijedna svjetska reprezentacija ne može se takvim uspjehom pohvaliti u sudarima sa Bekenbauerom, Milerom i drugovima na njihovom terenu.

Daleko važnije je od minimalnog rezultata igra koju su "plavi" demonstrirali.

Danas je naša igra unaprijeđena, danas mi možemo da savladamo svaku svjetsku selekciju.

Razumije se, kada smo u punoj formi.

Naš selektorski štab je uložio mnogo napora da što spremniji otputujemo na Svjetski šampionat. Mi smo ispunjavali sve zadatke, spremni smo da se uhvatimo u koštac sa velesilama.

Realno je da u našoj grupi obezbijedimo bar drugo mjesto, mada ne isključujem i potpun trijumf. U završnoj fazi biće nam lakše, privići ćemo se na atmosferu. Veliki sam optimist - vjerujem da ćemo se u završnom krugu naći mi, SR Njemačka, Holandija i Brazil.

Ako nas sreća posluži, možemo se iz Minhena vratiti u nezapamćenom slavlju!

Lijepo je u sportu biti optimist, još ljepše biti siguran u sebe. Ali, naša odgovornost je ogromna, čitava Jugoslavija će tražiti uspjeh.

Ne smijem da pomislim kako bi ti naši divni ljudi, koji su nas kao nikad bodrili u Minhenu i Frankfurtu, patili zbog našeg neuspjeha.

To svi mi znamo, pa im zato poručujem: igraćemo za boje zemlje kao nikada, a za vas, koji ste na svoj način zaslužni za prodor današnje jugoslovenske reprezentacije - igraćemo posebno!


Dušan Bajević: Propustih, na žalost, Brazil...



- Meč u Atini, protiv Grčke, ostaće mi u najneprijatnijoj uspomeni, makar fudbal igrao i sto godina. Isključen sam bez razloga, potom, da zlo bude veće, kažnjen sa dvije utakmice neigranja. Šampionat će početi, igraćemo protiv Brazila, a ja ću morati na tribine.

Ali, već za drugi susret ću biti potpuno spreman.

Snaga naše reprezentacije ne leži isključivo u mogućnostima jedanaest fudbalera. Imamo veliki broj sjajnih fudbalera, imamo konačno saveznog kapitena kakvog nikad do sada nismo imali. Miljanić će nas, vjerujem, pripremiti za najveća djela!

To bi značilo da očekujem dobar plasman. Pod dobrim plasmanom podrazumijevam i četvrto mjesto, mada to nije naš krajnji domet.

Ova generacija može, razumije se, uz sportsku sreću, da dospije i do finala.

Međutim, mi na svjetskoj sceni dugo nismo bili, iskustva nemamo. Toga se bojim. Ako sve bude regularno, mislim na sposobnosti naših fudbalera, povrede, suđenje itd, mjesto nam je u svjetskoj eliti.

Veliku sigurnost ulivaju naši građani na privremenom radu u SR Njemačkoj i ostalim zemljama zapadne Evrope.

Nikada ljubav navijača nisam osjetio nego kao poslije susreta prošlog ljeta u Minhenu sa SR Njemačkom. U Frankfurtu je to bilo veličanstvenije. 

Nikad neću prežaliti što meču protiv Španije na "Vald" stadionu nisam prisustvovao.


Brane Oblak: Čekaćemo najdraži telegram



- Poslije frankfurtskog meča protiv Španije svi moji drugovi i ja shvatili smo pravi smisao sporta i njegovog značaja za našu zemlju. Zato ćemo igrati na Svjetskom šampionatu i čekati najdraži telegram iz domovine - od druga Tita, isti onakav kao kada nam je čestitao pobjedu nad Španijom.

Uspjećemo na Svjetskom šampionatu.

Duboko sam u to uvjeren jer u našoj reprezentaciji ima danas velikih fudbalskih majstora. Mi imamo neiscrpan izvor talenata, što u drugim zemljama nije slučaj.

Najmanje je važno ko će od naših izabranika igrati, a ko sjedjeti na klupi za rezerve. Imamo 18 podjednako dobrih reprezentativaca. Drugi to nemaju, a borbe neće biti nimalo lake.

Ne znam, na primjer, ko bi u njemačkoj reprezentaciji mogao zamijeniti Gerda Milera, ako se povrijedi?

Ili, šta bi taj isti njemački tim bio bez Bekenbauera?

Dakle, u velikom broju kvalitetnih i obučenih fudbalera vidim našu veliku šansu. A to je plasman od prvog do četvrtog mjesta.

Mislim da bi veliko iznenađenje šampionata mogla biti selekcija Poljske. U završnom krugu naći će se Jugoslavija, Holandija, SR Njemačka i Poljska.

Ako taj plan ostvarimo, niko nas neće zadržati da ne prodremo do samog vrha!


Jovan Aćimović: Brazil i Jugoslavija!



- Mislim da nemamo dovoljan uvid u kretanje fudbalskog sporta u svijetu. Uglavnom smo upoznati sa razvojem ove igre u zemljama zvučnijih imena, a isključujemo fudbalski progres nedovoljno afirmisanih.

Italijani su, na primjer, skupo platili svoju samouvjerenost na Svjetskom šampionatu u Engleskoj - eliminisala ih je selekcija Koreje.

Zato ne isključujem proboj neke od nepoznatih selekcija.

Niko u svijetu danas nema uvid, niti je za to posebno zainteresovan - kako igraju Urugvaj, Poljska, Švedska. Ne treba potcijeniti ni sasvim nepoznati Haiti, ili Zair.

Mi, današnji reprezentativci, prvi put odlazimo na Svjetski šampionat. To nije obično takmičenje, to je čitava mala liga. Jer, u slučaju da sve ide kako planiramo - očekuje nas sedam ili osam mečeva!

Tu treba ostvariti uspjeh u seriji, što je vrlo teško i za najjače svjetske selekcije.

Tu dolazi do povreda, premorenosti. Vjerujem da ćemo se maksimalno pripremiti baš na ovom planu, pa zato optimistički očekujem start.

Imaćemo veliku podršku naše publike, što će biti jedan od najznačajnijih detalja. Naša reprezentacija je jaka, a svjetska scena je prava prilika da snagu našeg fudbala odmjerimo sa najjačima, pa da tek onda vidimo na čemu smo.

U prvoj rundi ćemo uspjeti.

Brazil i Jugoslavija će se plasirati za finalni turnir, a poslije... Sve može da se dogodi.

Kad bismo sve mečeve odigrali kao protiv Španije na "Vald" stadionu, siguran sam da bismo daleko dogurali. U svakom slučaju, atmosfera u našem taboru je već tradicionalna - svi za jednog, jedan za sve!


Ilija Petković: Ljudi sad vjeruju u nas



- Dobro je što ćemo prije starta, desetak-dvanaest dana provesti u SR Njemačkoj, jer je vrlo bitno da izvjesno vrijeme provedemo sa našim radnicima u Frankfurtu i okolini. Moji drugovi, siguran sam, ne mogu ni da pretpostave koliko jugoslovenski radnici žive za naš uspjeh na Svjetskom šampionatu.

Kad sam se iz Frankfurta vratio u Troa, čekalo me je na stotine telegrama od naših ljudi, iz Francuske.

Čestitke su mi masovno upućivane i preko francuskih listova. Kada smo, nedavno, igrali u Sent Etjenu, grupa mladića, Jugoslovena, utrčala je u teren prije početka susreta - bio sam umotan u našu zastavu.

Na petokraki je pisalo: Hvala ti, Petko! 

Poslije svakog mog prodora, orilo se sa tribina: "Jugoslavija, Jugoslavija".

Naši ljudi u Francuskoj, vjerujem i SR Njemačkoj, ubijeđeni su da će Jugoslavija postati svjetski prvak!

Iskreno, i ja tako mislim! Baš tako! Imamo sjajan tim. Sve što sam nedavno vidio u igri Škotlanđana i Nijemaca, ni na šta ne liči.

Rival će nam biti Holandija, sa Krojfom, i - niko više! "Plavi" će zapaliti svijet!


Jure Jerković: Zajedno sa našim radnicima



- Sasvim zasluženo našli smo se među šesnaest kandidata za titulu svjetskog prvaka. Da nismo uspjeli u kvalifikacijama, našem fudbalu bio bi zadat veliki udarac, a momcima koji nose dres sa državnim grbom velika nepravda.

U jednom dužem ciklusu našeg zajedničkog rada - od Atine do Frankfurta - uvjerio sam se u istinske kvalitete svih kandidata za reprezentaciju - ima, među nama, velikih majstora fudbala. I dobro je, donekle, što je borba za naš plasman trajala dugo, upoznali smo se igrački u mnogim detaljima.

Među nama vladaju drugarski odnosi i siguran sam da nema ljubomore kada selektor određuje tim.

Mjesec dana prije početka okršaja u SR Njemačkoj bićemo na okupu, siguran sam da će za to vrijeme Miljanić učiniti presudne korake u našoj opštoj i individualnoj pripremi.

Kao omladinac, igrao sam u njegovoj selekciji, tako da, poznajući ga, imam bezgranično povjerenje u njegov plan.

Vjerujte da ne pomišljam na to hoću li igrati ili ne.

Važno je biti na licu mjesta, i - potpuno spreman.

Protivnici su različiti, pa će Miljanić, prema njima, komponovati i naš tim. On do tančina poznaje svaku selekciju, koja će doći u SR Njemačku, pa nije isključeno da tamo igraju i naše dvije reprezentacije.

Na osnovu mog poznavanja ostalih reprezentacija - za koje ne tvrdim da je dovoljno - smijem da prognoziram: ispod četvrtog mjesta naš plasman ne dolazi u obzir!

Važno je samo da igramo u punoj formi, a protivnici neka igraju kako znaju i umiju.

Svjetski šampionat je prelomni trenutak za budućnost našeg fudbala. Uspijemo li - fudbal će se igrati na "svakom kvadratnom centimetru" naše zemlje, u protivnom...

Vjerujem da ćemo svaki meč igrati pred gledalištima prepunim naših radnika, pred divnim ljudima. Zar da se pred njima obrukamo, zar da njih obrukamo?

Publikacija: "Plavi među velikanima" u izdanju NIP "Zadrugar" Sarajevo, 1974.

Obrada: Yugopapir

Pripremili: Gani Ajeti (Priština), Stane Fugina (Ljubljana), Bratislav Kokolj (Titograd), Atanas Kostovski (Skopje), Radivoje Marković (Beograd), Dragan Nikitović (Beograd), Alija Resulović (Sarajevo), Slavo Svoboda (Zagreb), Vladislav Vujin (Novi Sad)


Kraj 3. dela - 1. deo je OVDE - 2. deo je OVDE


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)