Miodrag Petrović Čkalja '69: Od Čubure do Avale - punih pet sati u društvu porodice Petrović

Do prije tri godine bio sam fijat 1300, kako se mnogi automobilisti predstavljaju umjesto svojim imenom, a sada sam sa razlogom audi. Kola su dobra, malo troše, prilično vuku. Zavidim sinu Čedomiru koji vozi spačeka. To ružno pače zaista je najbolji auto na svijetu. Prošlog ljeta jurio sam ne bi li prije njega stigao na more, ali rezultat je dao remi: jednako smo stigli

Porodica Petrović živi na prvom katu visoke zgrade u Ulici Sime Miloševića na Čuburi. Porodica Petrović skromna je i tiha. Ali, ne svaki dan i u svako vrijeme. Ujutro oko deset i rano poslije podne ulaz u zgradu postaje tijesan da propusti sve one koji žele progovoriti neku riječ ili izmamiti autogram od popularnog Čkalje.

On, o kome je ovdje riječ, pokušava da se što prije provuče i izvuče, da ostane ipak ljubazan i prema onima koji mu u znak simpatija kidaju dugmad za uspomenu.

Čkalja tako polazi na posao i tako se vraća. U drugo vrijeme je mnogo zgodnije, jer ga štiti obod od šešira, kišobran ili mrak.

- Bratac, moj život teče u dinamičnom ritmu punih petnaest godina. Navalili ljudi i traže me u svim krajevima. Žele, kažu, da im budem smiješan i izbliza, a ja sam otac i muž, do grla zadužen zaduženjima, radin, discipliniran, pun briga koje okrećem na veselje.

S Nevenom iz popularne TV serije "Sačulatac" razgovarali smo jednog jedinog dana punih pet sati ovim redom: u Čkaljinom crvenom audiju, u sjeni kulisa Savremenog pozorišta, na Avali u kavani "Simonida" i na ulici dok je izbjegavao čitav jedan razred učenika koji se s puno temperamenta ustremio na stan komičara.

S brda s dola, čas glasno, a nešto i šapatom, pričali smo za "Start".

Tu negdje rodi se i pitanje:

- Mislite li, Čkalja, da je za uspjeh u životu odlučan pravilan start?

- Start je najvažniji polazak - veli Čkalja. - Meni je bio trnovit u karijeri, kad sam ono prije 23 godine počeo u "Veseloj večeri".

Poslije, u kazalištu, bilo je to davno, kao Pepika pobrao sam aplauz, da bih na televiziji startao kao raketa.

Koliko je serija bilo do sada? Od 1959. svake godine po jedna, a bile su i četiri prekobrojne.

Opominjemo Čkalju da je skrenuo s kursa.

- Ah, da, start u našem čovjeku. Devedeset posto zaposlenih mnogo gubi upravo na startu. Rade ljudi jedan posao, a cijelim bićem misle na neki deseti. Konobar mašta kako će postati direktor, šofer trolejbusa bi da vozi avion i da ga oslovljavamo sa kapetane, a svaka lijepa djevojka kojoj ne ide matematika, željela bi da postane B. B. ili K. K. našeg i svjetskog filma.

- Zašto narod ne podučite o svemu tome?

- Nitko nema strpljenja za poduku. Od mene traže da budem smiješan, da budem veseo. Nisam imao uzora, kao ni mnoge moje kolege, već sam lik komičara i humorista vajao u svojoj mašti, a prema uzorima iz naroda koji su imali samo nadimke, a ne i popularna imena.

Bob Houp, Deni Kej ili Smart su odlični, ali ne uvijek i za našu publiku. Igram za naš ukus i ponosan sam na sto pisama koliko mi obožavaoci svakoga dana pošalju.

Čkalja je u trku prešao dvadeset koraka do pozornice.

Na poziv redatelja postao je otac u Molijerovu "Umišljenom bolesniku".

Jedva se kretao a iz tužnog grla tekle su smiješne riječi:

"Msje Furgo, savjetuje me da šetam svakog dana po dvanaest koraka. Nesretan sam, izgubljen, jer ne znam u kom pravcu to moram da radim!"

Riječi obične, ali izgovorene iz Čkaljina grla - smiješne. I redatelj se nasmiješio, pohvalio oca Čkalju šest ili sedam puta i pošto je završena proba drugog čina vratio nam sugovornika.

U međuvremenu stigle su za Čkalju tri poruke. Dvije sa televizije i jedna od Perice Slovenskog:

"Da mi se javiš Čkalja zbog one predstave za postradale."

- Eto, i ovo sam ja - veli Čkalja - poruke, pozivi, odzivi. Igram rado za bolnice, i za škole, besplatno. Pravi sam profesionalac još i na televiziji za koju spremam šou u kojem ću biti pjevač, konferansije i domaćin onim gostima koji to zasluže.

Na radiju sam 23 godine bez prestanka. Razlozi su sentimentalne prirode. Nedavno sam snimio ploču parodija, tako da sada mogu reći da imam četiri svoje ploče.

U servisu "Autokomerca" svi majstori znadu Čkalju. Kad on dođe, nitko ne popravlja audi. Svi čekaju da se prvo s glumcem pozdrave.

- Do prije tri godine bio sam fijat 1300, kako se mnogi automobilisti predstavljaju umjesto svojim imenom, a sada sam sa razlogom audi. Kola su dobra, malo troše, prilično vuku. Zavidim sinu Čedomiru koji vozi spačeka. To ružno pače zaista je najbolji auto na svijetu. Prošlog ljeta jurio sam ne bi li prije njega stigao na more, ali rezultat je dao remi: jednako smo stigli.

Porodica Petrović ima tri vozačke dozvole, i kao što rekosmo, dva automobila. Najbolji je vozač Čkalja, jer se supruga Dragica i sin Buca mnogo ne trude. Razmišljajući o saobraćaju u nas, stigli su da nam kažu:

- Našim putovima jure tri kategorije opasnih vozača. Prvi su takši šoferi i svi oni koji iz malog đođu u veliki grad da uz pomoć vozila gradskog saobraćaja prave gužvu. Drugu kategoriju opasnih čine skorojevići koji ne dozvoljavaju ničije pravo i mogućnost da ih netko prestigne. Treći su oni povlašteni koji poslije deset sati obuke dobivaju već dozvolu, pa i na ulici traže vezu ne bi li se probili.

Čkalja često bježi iz Beograda put Avale.

Iza ove planine, 27 km od Čubure, sagradio je kuću po receptu iz Kalifornije. Malo je nagnuta, dosta sklonjena, 101 metar od puta za Kragujevac, a zaista i lijepa i komforna.

U tom ambijentu komičar se odmara, gaji cvijeće i sastavlja sa susjedima plan kako će se sačuvati od lopova.

- Tu u susjedstvu sazidao je kuću i Mija Aleksić - kaže Čkalja. - Ljeti se češće vidimo na našoj visoravni, 315 metara nadmorske visine, nego na sceni.

Lijepo je i neophodno da se ovako izvan grada odmorim, jer od mene ljudi traže da im svojom igrom budem... odmor.

Sin Čedomir Petrović (19) student je književnosti, a supruga Dragica dugo je godina domaćica, jer je posao u Radio Beogradu podredila asistiranju porodici i mužu. Ona je ujedno i komandant svih dobara, a povremeno i Čkaljin ataše za štampu:

- Moj muž je u špici estradne umjetnosti, ali porodicu nikada nije zaboravio. Malo smo zajedno jer Čkalja uvijek mora nekuda da ide. Biti uz njega i teško je, i opet lako. Ne tražimo u porodici zabavljača, pa se i njegovoj duhovitosti mnogo manje smijemo od Čkaljinih obožavalaca.

Gdje bi Čkalja bez sporta! Član je uprave "Crvene zvezde" i stalno je na utakmicama. Za "Dinamo" misli da je ove godine uvjerljivo najbolji jer su u plavoj kući najzad sve reforme na vrijeme obavljene.

- Želio bih proturiti na TV ideju o seriji ozbiljnog i neozbiljnog iz sporta. Toliko se govori o sportašima, a naša milijunska masa poklonika TV malo zna o njima na "živo".

Sedma ljubav Čkalje glumca, automobiliste i turiste - to je film. 

Igrao je u šest filmova.

- Volim sve ljude na svijetu, čak i one koji ne vole TV i film. Možda sam smiješan jer sam rođen prvog aprila, a sretan jer komuniciram s milijunima ljudi. Ta publika uzela mi je možda dio privatnog života, ali ostajem - njihov. Život ti je "Sačulatac", luk i voda, i još nešto više. Upravo zbog tog trećeg treba živjeti u slozi, miru i veselju.

Zabeležio: T. Mihajlović, snimio: Ivo Eterović (Start, januar 1969.)

Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)

http://www.facebook.com/yugopapir

https://twitter.com/Yugopapir