Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše Đorđevića. Iskustva sam stjecao isključivo gledajući velika imena iz svijeta filma. Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn, kako proba Bata Živojinović. To na Akademiji sigurno ne bih dobio
Trideset godina neprekidnog prisustva u
domaćoj kinematografiji i, fascinantna, brojka od 150 uloga, u
pravilu malih, dobroćudnih ljudi koje svakodnevno susrećemo u životu - najkraći je stvaralački sažetak najpoznatijeg jugoslavenskog
epizodiste Predraga Milinkovića iz Beograda. Milinković, koga
prijatelji i kolege jednostavno zovu Preža, samo na ovogodišnjem
Pulskom festivalu imao je osam filmova, po čemu je nesumnjivo
rekorder...
- Bez filma očito ne možete?
- Ne mogu. Samo što film bez mene može.
- Profesionalni ste filmski epizodist. Što to znači?
- To znači da ne biram, već da ono što
mi ponude prihvaćam. No, mislim da je to bolje, nego da igram veće
uloge.
- U kom smislu?
- Kada glumac može birati, onda uzima
samo ono što mu odgovara. Pitanje je koliko je to kreativno. Treba
napraviti nešto od onoga što morate raditi.
- Nemate dakle kompleksa u odnosu na
glumce koji tumače veće i glavne uloge?
- Ne, naprotiv. Prvo, posao koji radim
je častan. Drugo, da biste bili prvi morate pokraj sebe imati
drugoga, trećega itd. A treće, sve ove godine sam rame uz rame s
prvim imenima našeg, pa i inozemnog filma.
- A da li ste nekada igrali neku veću
ulogu?
- Naravno. Ali ne u domaćem filmu, već
u inozemstvu. Igrao sam i glavne uloge.
- U kojim to filmovima?
- U filmovima njemačkog producenta DEF-a.
Najprije sam u jednom krimiću, "Heroin", imao drugu po
važnosti rolu, a na temelju nje ponudili su mi glavnu ulogu u
sljedećem filmu. Potom sam tri godine imao stalnu suradnju s njima i
profesionalno za to bio plaćen...
- Radi čega ste onda kod nas "osuđeni"
na status epizodiste?
- O tome nisam razmišljao. Vjerojatno
postoji neka shema po kojoj netko igra glavne uloge, a drugi sporedne
i epizodne.
- Može li epizodist kod nas
egzistirati?
- Ne može se reći da je to prava
računica, ali drži me entuzijazam, ljubav prema filmu. Snalazim se.
Malo film, malo televizija, malo koprodukcije... i kao što vidite
još uvijek sam tu.
Nagrade oduzimaju nevinost
- Koliko dobijete za jednu ulogu?
- Za dan snimanja honorar danas iznosi
između 30 i 40 starih milijuna. Ako uzmete da se svaka epizodica
radi dva-tri dana, možete i sami izračunati koliko filmova godišnje
trebate snimiti da biste pristojno mogli živjeti.
- Kakav je vaš status?
- Zadovoljavajući. Član sam Udruženja
filmskih glumaca Srbije još od 1965. godine. Te godine imao sam dva
filma, Pavlovićev "Povratak" i Makavejev "Čovek nije tica", i upravo na temelju njih sam primljen, jer nemam diplomu
Akademije.
- A kako ste uopće došli na film?
- Kao apsolvent filozofskog fakulteta
jednog dana sam se našao u Beogradu. I tako je krenulo.
- Koji su bili prvi filmovi u kojima
ste glumili?
- Prvi je bio francuska koprodukcija "Čuvaj se", drugi naša komedija "Gospođa
ministarka" Žorža Skrigina. I otad do danas radim u
kontinuitetu. Glumio sam kod 90 režisera, od toga sa šezdeset
domaćih. Najviše kod Žike Pavlovića i u ranim filmovima Puriše
Đorđevića.
- A kako ste učili glumački zanat?
- Iskustva sam stjecao isključivo gledajući velika imena iz svijeta filma.
Recimo stajao sam pokraj kamere i gledao kako igra Anthony Quinn,
kako proba Bata Živojinović...
To na Akademiji sigurno ne bih
dobio.
- Da li ste možda odbili neku ulogu?
- Ne, to nije u mojoj prirodi. Ne
vjerujem da ću to ikada učiniti.
- Sto pedeset uloga za 30 godina. Puno ili malo?
- Mislim da je to i suviše za jednog
glumca.
- Nagrade su vas zaobilazile?
- Jesu. Ali čini mi se, kad bih dobio
nagradu, osjećao bih se kao da su mi oduzeli nevinost.
Lijepo je,
ali nešto gubite.
- Koje je onda vaše zadovoljstvo?
- Jedino aplauz publike. I što me
režiseri prihvaćaju, što vole da me imaju u svojim filmovima.
- Što sada pripremate?
- Upravo sam završio snimanje trećeg
dijela "Tesne kože" i filma "Ortaci", a očekuje
me snimanje američkog filma "Drugi čovjek" i novog filma
Zorana Čalića "Sulude godine". I čekam da se netko
"sjeti" da mi pruži priliku za neku veću ulogu.
Razgovarao: Veljko Krulčić, karikatura: Dušan Petričić, obrada: Yugopapir (Top, avgust 1988.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)