To uopšte nije neko novo otuđenje kakva nam se nude svakodnevno i na svakom koraku uobličena u tirkizno roze ili neke druge boje, to je veliki povratak izvodima iz naših rodnih listova gdje piše da smo potomci tog i tog čovjeka, koji je živio tu i tu, hranio se sirom i kajmakom a ne galofakom, živio 90 i više godina a nije imao pojma šta to znači kad ga nešto boli, osim kada se udario drvetom cijepajući drva za ogrev
Elvis J. Kurtovich: Grafit na vikendici
Njih šestorica su do sada dali toliko intervjua, da bi nas od brojanja zabolila glava. Prvo je bio u zagrebačkom START-u, onda su uslijedili razgovori za druge naše novine i radio stanice, i sve to samo na osnovu koncerata, jer ni ploče niti ijednog snimka nisu imali. Dugo i pompezno su pripremali materijal za svoj debi album, najavljivali su ga svuda... i eto prije neki dan su demantovali onu staru narodnu: "Obećanje, ludom radovanje".
Radi se, naravno, o novoprimitivnoj
grupi "Elvis J. Kurtovich and his Meteors", ponosom i dikom
Nju primitivsa, pokreta koji se ne tako davno rodio u Sarajevu, i
pokreta koji je donio sa sobom frišak zrak ne samo na sarajevsku
nego i na jugoslovensku rok scenu.
Možda primitivci iz "Elvisa" i nisu tako dobro muzički potkovani da bi se o njima govorilo kao o velikom YU bendu, ali sasvim sigurno će ući u istoriju domaće rok muzike kao grupa koja ima duha u neograničenim količinama, koja je uspjela da sa svojim prepjevima tjera u ludilo promatrače, ludilo sazdano od smijeha i zgražavanja u isto vrijeme, ali i ludilo koje se javlja samo kod onih koji su oduševljeni.
Rekoh maloprije da se radi o bendu "Elvis J. Kurtovich and his meteors", ali se isto tako radi i o njihovom albumu prvencu (mada Elvis kaže da je to njegov 10. album) "Mitovi i legende o kralju Elvisu".
Možda primitivci iz "Elvisa" i nisu tako dobro muzički potkovani da bi se o njima govorilo kao o velikom YU bendu, ali sasvim sigurno će ući u istoriju domaće rok muzike kao grupa koja ima duha u neograničenim količinama, koja je uspjela da sa svojim prepjevima tjera u ludilo promatrače, ludilo sazdano od smijeha i zgražavanja u isto vrijeme, ali i ludilo koje se javlja samo kod onih koji su oduševljeni.
Rekoh maloprije da se radi o bendu "Elvis J. Kurtovich and his meteors", ali se isto tako radi i o njihovom albumu prvencu (mada Elvis kaže da je to njegov 10. album) "Mitovi i legende o kralju Elvisu".
Promocija albuma održana je u
sarajevskom disko klubu ABC, bilo je dosta zvanica, uglavnom
primitivaca, a Elvis je u svom uvodnom govoru, za kojega je na
početku rekao da će biti veoma kratak, jer on nije političar već
muzičar, pozdravio sve prisutne i naročito mu je bilo drago što su
se na okupu našli njegova rodbina, članovi uže porodice i
mnogobrojni prijatelji, kako kućni tako i oni ulični s kojima se
bezbroj puta potukao.
Prije Elvisa mikrofon je držao u ruci čika Vojo i rekao da ima čast otvoriti DERNEK i reći da se pojavila ploča koja je zlatna, po izgledu, onako... četvrtasta, u stvari omot joj je u tom obliku, inače je okrugla, pljosnata i sa rupom, vjerovali ili ne, u sredini.
Prije Elvisa mikrofon je držao u ruci čika Vojo i rekao da ima čast otvoriti DERNEK i reći da se pojavila ploča koja je zlatna, po izgledu, onako... četvrtasta, u stvari omot joj je u tom obliku, inače je okrugla, pljosnata i sa rupom, vjerovali ili ne, u sredini.
Ploče doduše nije bilo, nije stigla
do Sarajeva iz Ljubljane, jer avion iz Ljubljane nije mogao da se
spusti na sarajevski aerodrom zbog loših meteo prilika, ali
posjetioci su upoznati sa materijalom snimljenim na kasetu.
Ko je god bio prisutan, bio je prijatno iznenađen snimcima, jer iako se Elvisovci ne mogu pohvaliti fantastičnim poznavanjem muzičkih tajni, sve je bilo odsvirano perfektno, izmiksano isto tako.
Sve u svemu, lijepo ispeglana ploča.
Između svake muzičke numere Elvis, kralj i najveća zvijezda pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina rokenrola, veliki humanista, kompozitor i tekstopisac - kako ga nazivaju ostali članovi benda, priča svoju priču kojom otkriva "tajne i okolnosti" pod kojima su nastale pojedine numere.
Uzimamo za primjer dvije pjesme: Magi's Farm prije koje kaže da je ona u pank folu jer je Elvis, vidjevši ispisan grafit na zidu svoje vikendice, a koji glasi: SMRT DINOSAURUSIMA, odlučio da uradi nešto novo i izmislio pank.
Tipa koji je to napisao Elvis je kasnije našao i razbio ga, ali je razvod sa njegovom drugom ženom Žaklinom učinio kraj panku u njegovoj glavi, pa se on onda prebacio u druge muzičke vode.
Drugi primjer je priča prije numere Ćiza Wizzard, gdje Elvis kaže kako je hendikepirani (slijepi, gluvi i nijemi) Kemi, postao šampion u igri ćiza-bliza, popularnoj sarajevskoj zabavi kojom se u svojim slobodnim trenucima koriste za razbijanje dosade, kako djeca tako i odrasli.
Sve u svemu, promocija je bila prilika da se i oni malobrojni sumnjivci ubijede kako su do sada, osuđujući Novi primitivizam, bili još više primitivni.
Bila je to prilika da se ukaže na bazu - tzv. akutni primitivizam, ali isto tako i prilika da se još jednom svijetu pokažu najnoviji modni detalji koji nose primitivci - štofane pantalone sa ogromnim trapezom, šarene perlon košulje sa špicastom kragnom, sakoi koji posjeduju sve moguće boje i nijanse, špicaste cipele sa metalnom petom i naravno, ono najvrednije - zlatno prstenje na svakom prstu, ukrašeno safirima, rubinima i ostalim dragim kamenjem.
Bilo bi nepravedno ne istaći finansijski napor članova grupe, jer je piće za sve koji su došli, a mogao je doći maltene ko je god htio, bilo besplatno i u neograničenim količinama nuđeno.
Nije izostao ni zaštitni znak Novog primitivizma - popularni BUREK - neizostavni potrošni materijal svih novoprimitivnih derneka, glavna "meza", koji je svojim mirisom i količinom pokazao širokogrudost i otvorenost prema javnosti "Elvisa J. Kurtovića and his meteorsa".
Malkolm Muharem, veliki lovac na talente, kako ga Elvis naziva, potrudio se da promocija bude i u znaku Olimpijade, pa je tom prilikom doveo šarmantne i bombastično izgledajuće djevojke koje su nosile nazive država učesnica Olimpijade na njenom otvaranju, a koje su bile obučene u one snježno bijele uniforme koje smo imali prilike vidjeti 8. februara na stadionu Koševo.
Ko je god bio prisutan, bio je prijatno iznenađen snimcima, jer iako se Elvisovci ne mogu pohvaliti fantastičnim poznavanjem muzičkih tajni, sve je bilo odsvirano perfektno, izmiksano isto tako.
Sve u svemu, lijepo ispeglana ploča.
Između svake muzičke numere Elvis, kralj i najveća zvijezda pedesetih, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina rokenrola, veliki humanista, kompozitor i tekstopisac - kako ga nazivaju ostali članovi benda, priča svoju priču kojom otkriva "tajne i okolnosti" pod kojima su nastale pojedine numere.
Uzimamo za primjer dvije pjesme: Magi's Farm prije koje kaže da je ona u pank folu jer je Elvis, vidjevši ispisan grafit na zidu svoje vikendice, a koji glasi: SMRT DINOSAURUSIMA, odlučio da uradi nešto novo i izmislio pank.
Tipa koji je to napisao Elvis je kasnije našao i razbio ga, ali je razvod sa njegovom drugom ženom Žaklinom učinio kraj panku u njegovoj glavi, pa se on onda prebacio u druge muzičke vode.
Šarmantne djevojke sa otvaranja ZOI
Drugi primjer je priča prije numere Ćiza Wizzard, gdje Elvis kaže kako je hendikepirani (slijepi, gluvi i nijemi) Kemi, postao šampion u igri ćiza-bliza, popularnoj sarajevskoj zabavi kojom se u svojim slobodnim trenucima koriste za razbijanje dosade, kako djeca tako i odrasli.
Sve u svemu, promocija je bila prilika da se i oni malobrojni sumnjivci ubijede kako su do sada, osuđujući Novi primitivizam, bili još više primitivni.
Bila je to prilika da se ukaže na bazu - tzv. akutni primitivizam, ali isto tako i prilika da se još jednom svijetu pokažu najnoviji modni detalji koji nose primitivci - štofane pantalone sa ogromnim trapezom, šarene perlon košulje sa špicastom kragnom, sakoi koji posjeduju sve moguće boje i nijanse, špicaste cipele sa metalnom petom i naravno, ono najvrednije - zlatno prstenje na svakom prstu, ukrašeno safirima, rubinima i ostalim dragim kamenjem.
Bilo bi nepravedno ne istaći finansijski napor članova grupe, jer je piće za sve koji su došli, a mogao je doći maltene ko je god htio, bilo besplatno i u neograničenim količinama nuđeno.
Nije izostao ni zaštitni znak Novog primitivizma - popularni BUREK - neizostavni potrošni materijal svih novoprimitivnih derneka, glavna "meza", koji je svojim mirisom i količinom pokazao širokogrudost i otvorenost prema javnosti "Elvisa J. Kurtovića and his meteorsa".
Malkolm Muharem, veliki lovac na talente, kako ga Elvis naziva, potrudio se da promocija bude i u znaku Olimpijade, pa je tom prilikom doveo šarmantne i bombastično izgledajuće djevojke koje su nosile nazive država učesnica Olimpijade na njenom otvaranju, a koje su bile obučene u one snježno bijele uniforme koje smo imali prilike vidjeti 8. februara na stadionu Koševo.
No zaboravimo taj dernek i vratimo se
samom materijalu zbog kojeg je on bio i organizovan.
Suditi i o jednoj pjesmi kao dobroj ili lošoj, nepotreban je napor.
Pjesme imaju svoju funkciju, a i ploča kao mjesto na kojoj se one nalaze takođe. Ovdje se može postaviti pitanje zašto ne suditi, i zašto ne obratiti više pažnje na one prepjevane pjesme, ali se isto tako može postaviti pitanje zašto se, naročito te prepjevane kompozicije, najviše slušaju, i zašto baš one izazivaju toliko oduševljenje.
Elvis se kune i ženom i djecom da on nema pojma da je te pjesme neko prije njih snimio, a pogotovo za pjesmu Ćiza Wizzard, jer mali Kemo o kojem ta stvar govori, Elvisov je prvi komšija.
Možda je tako a možda i nije, ali je sasvim sigurno da Elvis ima najljepše solufe na svijetu i da ne zna izgovoriti "R", kao i to da je izuzetno smotan.
Elvis takođe ne krije da je tačna izjava jednog našeg poznatog rok muzičara da onaj koji hoće da snimi dobru ploču treba da bude debilan do kraja i da ne mora da zna nešto posebno o muzici. Elvis kaže da se u slučaju njegovih pulena to u potpunosti potvrđuje. Uz to dodaje da on to misli i za tog našeg "poznatog" rok muzičara, koji sticajem prilika stanuje u njegovom gradu.
Sve u svemu, od mnogih onemogućavani razno raznim metodama, "Elvisovci" su preskačući mnoge dobro, ali ne dovoljno dobro, postavljene noge uspjeli da donesu ili snesu zlatno jaje, jaje koje se itekako može osladiti Založbi kaset in plošč RTV Ljubljane.
Kako sam imao prilike da čujem iz nekih neoficijelnih razgovora, koje sam u polumračnim atmosferama sarajevskih kafića vodio sa vedetama grupe i njene okolice - Malkolmom i Elvisom, oni na ovaj album gledaju iz nekog totalno lijevog ugla, ili je taj ugao možda i najbolji.
Album "Mitovi i legende o kralju Elvisu" samo je jedan plastificirani dokument o Novom primitivizmu, koji ima za funkciju da ljudima - pravim novim primitivcima i bazi i akutnim primitivcima, ukaže na veličinu, vrijednost i spasonosnost novoprimitivnog življenja i razmišljanja.
To uopšte nije neko novo otuđenje kakva nam se nude svakodnevno i na svakom koraku uobličena u tirkizno roze ili neke druge boje, to je veliki povratak izvodima iz naših rodnih listova gdje piše da smo potomci tog i tog čovjeka, koji je živio tu i tu, hranio se sirom i kajmakom a ne galofakom, živio 90 i više godina a nije imao pojma šta to znači kad ga nešto boli, osim kada se udario drvetom cijepajući drva za ogrev.
Ovim, svakako, novi primitivci ne žele oskrnaviti sadašnji život, tramvaje, autobuse, koji su tu da nas ubrzaju i omoguće da što prije stignemo na svoja radna mjesta, ali oni pokazuju da su još najbolja druženja na dernecima gdje na stolovima ima bureka i punih šiša.
Ako mi ne vjeruješ, pitaću te nešto. Molim te reci mi, ti što stanuješ u neboderu koji ima 20 spratova, kako se zove tvoj komšija koji stanuje na spratu više tebe?
Suditi i o jednoj pjesmi kao dobroj ili lošoj, nepotreban je napor.
Pjesme imaju svoju funkciju, a i ploča kao mjesto na kojoj se one nalaze takođe. Ovdje se može postaviti pitanje zašto ne suditi, i zašto ne obratiti više pažnje na one prepjevane pjesme, ali se isto tako može postaviti pitanje zašto se, naročito te prepjevane kompozicije, najviše slušaju, i zašto baš one izazivaju toliko oduševljenje.
Elvis se kune i ženom i djecom da on nema pojma da je te pjesme neko prije njih snimio, a pogotovo za pjesmu Ćiza Wizzard, jer mali Kemo o kojem ta stvar govori, Elvisov je prvi komšija.
Možda je tako a možda i nije, ali je sasvim sigurno da Elvis ima najljepše solufe na svijetu i da ne zna izgovoriti "R", kao i to da je izuzetno smotan.
Na okruglom proizvodu od nafte
Elvis takođe ne krije da je tačna izjava jednog našeg poznatog rok muzičara da onaj koji hoće da snimi dobru ploču treba da bude debilan do kraja i da ne mora da zna nešto posebno o muzici. Elvis kaže da se u slučaju njegovih pulena to u potpunosti potvrđuje. Uz to dodaje da on to misli i za tog našeg "poznatog" rok muzičara, koji sticajem prilika stanuje u njegovom gradu.
Sve u svemu, od mnogih onemogućavani razno raznim metodama, "Elvisovci" su preskačući mnoge dobro, ali ne dovoljno dobro, postavljene noge uspjeli da donesu ili snesu zlatno jaje, jaje koje se itekako može osladiti Založbi kaset in plošč RTV Ljubljane.
Kako sam imao prilike da čujem iz nekih neoficijelnih razgovora, koje sam u polumračnim atmosferama sarajevskih kafića vodio sa vedetama grupe i njene okolice - Malkolmom i Elvisom, oni na ovaj album gledaju iz nekog totalno lijevog ugla, ili je taj ugao možda i najbolji.
Album "Mitovi i legende o kralju Elvisu" samo je jedan plastificirani dokument o Novom primitivizmu, koji ima za funkciju da ljudima - pravim novim primitivcima i bazi i akutnim primitivcima, ukaže na veličinu, vrijednost i spasonosnost novoprimitivnog življenja i razmišljanja.
To uopšte nije neko novo otuđenje kakva nam se nude svakodnevno i na svakom koraku uobličena u tirkizno roze ili neke druge boje, to je veliki povratak izvodima iz naših rodnih listova gdje piše da smo potomci tog i tog čovjeka, koji je živio tu i tu, hranio se sirom i kajmakom a ne galofakom, živio 90 i više godina a nije imao pojma šta to znači kad ga nešto boli, osim kada se udario drvetom cijepajući drva za ogrev.
Ovim, svakako, novi primitivci ne žele oskrnaviti sadašnji život, tramvaje, autobuse, koji su tu da nas ubrzaju i omoguće da što prije stignemo na svoja radna mjesta, ali oni pokazuju da su još najbolja druženja na dernecima gdje na stolovima ima bureka i punih šiša.
Ako mi ne vjeruješ, pitaću te nešto. Molim te reci mi, ti što stanuješ u neboderu koji ima 20 spratova, kako se zove tvoj komšija koji stanuje na spratu više tebe?
"Elvis J. Kurtovich and his
meteors" su nakon promocije održali i jedan spektakularan
koncert u sarajevskoj Trasi pred preko nekoliko gledalaca i time
pokazali da znaju da sviraju i uživo i to vrlo dobro, a da je njihova
živa zajebancija mnogo bolja nego ona koja je zabilježena na
okruglom proizvodu od nafte.
Na koncertu smo imali prilike, osim novokomponovane narodne muzike koja je puštena prije nastupa čuti i kompoziciju posvećenu ljubavi čiji tekst ide otprilike ovako:
E, tu ljubav su iskazali i posjetioci nakon završenog koncerta uzvikujući gromoglasno:
"Elvis, Elvis, Elvis, J. Elvis, Elvis Kurtović!!!"
Na koncertu smo imali prilike, osim novokomponovane narodne muzike koja je puštena prije nastupa čuti i kompoziciju posvećenu ljubavi čiji tekst ide otprilike ovako:
"Ljubav je laka, bez obzira na sve, ljubav je slijepa, ljubav nema prepreke..."
E, tu ljubav su iskazali i posjetioci nakon završenog koncerta uzvikujući gromoglasno:
"Elvis, Elvis, Elvis, J. Elvis, Elvis Kurtović!!!"
Napisao: Snježan Lalović, obrada: Yugopapir (Zum reporter, april 1984.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)