Iako je moj otac u ovome poslu, nikada me nije vodio za ručicu kod nekih ljudi i na tome sam mu neizmjerno zahvalna. No, on mi je pružao jednu osnovu bez koje bih sada bila izgubljena. On me je učio pjevati, davao mi je savjete, pričao mi o tome svijetu. Tako da sam ja preko njega ipak bila pripremljena na sve što me čeka. To se ne može platiti nikakvim novcem
Djetinjstvo
Bilo je prekrasno. Prvo smo stanovali
na Gupčevoj zvijezdi. Nakon toga smo se preselili u Veliku Goricu.
Stanovali smo u Slavka Kolara 23. Ispod zgrade bilo je veliko polje i
kukuruzište. S druge strane bila je napuštena mljekara koja nam je
bila glavno utočište. Na putu iz škole valjali smo se po lišću,
igrali skrivača, gledali zaljubljene na klupama u parku pored škole.
Zahvalna sam roditeljima što su mi omogućili to dosad najljepše
razdoblje moga života. Tu bezbrižnost i razdraganost ne bih mogla
osjetiti u gradu. Gorica je bila savršeno mjesto za to. Na stranu
što su zbog toga stradali moji roditelji kojima je bilo daleko do
posla. Sve su podredili meni i to im nikada neću zaboraviti.
Školovanje
Moja osnovna škola bila je "10.
lipanj" u Velikoj Gorici. Ostala mi je u prekrasnom sjećanju.
Bila sam najbolji đak. Najdraže učiteljice su mi bile moja
razrednica od 1. do 4. razreda Barica Ceronja, a u višim razredima
profesorica iz engleskog Božena Galijašević. I ostali profesori su
bili dobri, no njih dvije značile su mi nešto posebno. Uz redovnu
školu išla sam i u muzičku. Učila sam klavir i ponovo sam bila
najbolji đak. To je bilo u muzičkoj školi "J. Kokot",
također u Gorici. Kada sam završila osnovnu muzičku trebalo je
donijeti odluku. Bilo mi je teško putovati u srednju školu u
Zagrebu. Tako je ponovno radi mene uslijedilo novo seljenje.
Mijenjali smo stan u Gorici za stan na Srednjacima.
Ljubav
Strašno sam zaljubljive prirode. Kada
se jednom zaljubim, onda sam strašno opasna. Sa petnaest srela sam
svoju prvu veliku ljubav. Bili smo zajedno četiri i pol godine. Bilo
je divno, a onda je odjednom sve palo u vodu. Zajedno smo glumili u
Zagrebačkom kazalištu mladih. Prije Jugovizije u Zadru ja sam bila
užasno preokupirana. On se bio upravo vratio iz vojske. Promijenio
se strašno i više dalje nije išlo. Ušasno me je pogodio taj
prekid. Nisam znala što ću sa sobom. No, odjednom taj prekid mi je postao strašan motiv za
dalji rad. Svu ljubav koju sam gajila prema njemu pretočila sam u
posao. Vjerujem da sam zbog toga i pobijedila u Zadru.
Slava i prijateljstvo
O njoj ne razmišljam mnogo. A naročito
sada nemam razloga da razmišljam o njenoj prolaznosti. Mislim da me
još mnogo lijepih stvari očekuje u životu. Znam jedino da je slava
jedna veoma varljiva kategorija. U petak navečer, dan prije nastupa
na Jugoviziji, nitko živ me nije zvao. U ponedjeljak ujutro, poslije
moje pobjede, telefon nije prestajao zvoniti. Svi su mi odjednom
htjeli čestitati i pomoći. Nisam ni prije imala prijatelja, možda
dva do tri. Nakon toga svi su odjednom htjeli biti prijatelji i
tapšati me po ramenu.
Stambeno pitanje
Momentalno živim u iznajmljenom stanu.
Sestra mi je krenula u srednju školu i više nismo mogle spavati u
istoj sobi. Njoj treba mir za učenje, a meni opet non-stop zvone
telefoni. Bilo mi je dosta teško otići iz roditeljskog doma, no
bilo je neophodno. Sada sam kupila jednoiposobni stan. Moji ujaci,
Miki i Ljudevit, su građevinari, pravi umjetnici. Sigurna sam da će
mi od tih 45 kvadrata napraviti pravo, malo carstvo. Imat ću
prekrasan kamin, sve će biti obučeno u drvo, zatim će napraviti
police za moje knjige. Njih dvojica imaju dušu za to i sve ću im
prepustiti. U rezultat nimalo ne sumnjam. U proljeće ću useliti.
Jedva čekam, jer tada će se sve zazelenjeti oko kuće. Zbog
prekrasne prirode sam i kupila stan na tome mjestu. U gradu sam, a
ipak u prirodi. Savršeno, zar ne?
Automobili
Luda sam za automobilima. Prije sam
imala peglicu. Prije dva mjeseca kupila sam "Citroen AX".
Do sada sam već napravila 17.000 km. Uvijek ja vozim. Uživam u
tome. San mi je da si kupim "alfa romeo 33". A kada bih
imala zaista mnogo novaca ne bih razmišljala ni trenutka. Odmah bih
sjela za upravljač metalik "mercedesa 300 E". No, to je
zasad samo daleki san. No, nikad se ne zna.
Domaćinstvo
Tek kada sam otišla u iznajmljeni
stan, shvatila sam koliko su mi značili roditelji. Sada sve trebam
sama oprati i očistiti. Moram priznati da se loše osjećam u
kućanskim poslovima, no mora se. Kada ću se useliti u vlastiti stan
možda ću imati drugačiji osjećaj i vjerojatno ću se više
truditi Nekako mi je ovdje sve strano i nemam volje brinuti se o
tome.
Kuhinja
Polako se u samoći učim i kuhati.
Prije nisam imala pojma. Kada sam u Zagrebu, otiđem kod roditelja na
ručak. Moja nana Antonija je najbolja kuharica na svijetu. Od mesa
najviše volim pečene piliće s njokama i krumpirom. Obožavam
raznorazne salate. O voću da i ne govorim. Jednom tjedno jedem ribu
koja je isto moja velika ljubav. Ne mogu se požaliti na apetit kada
su u pitanju i frutti di mare.
Kilaža
Imam goleme teškoće s održavanjem
vitke linije. Pošto jako volim papati, ništa mi ne pomaže kod
linije osim reduciranja jela. Iskustvo mi govori da željenu težinu
mogu održavati jedino ako ne jedem poslije 18 sati, a moram priznati
da sam poslije nastupa užasno gladna. No, red je red.
Tjelesna kondicija
O mojoj fizičkoj spremi brinu Goga i
Vlatka iz salona K & K. O fitu se brine i Vlado Panđić, moj
koreograf, koji me svaki dan "muči" po dva i pol sata s
plesom. Da sve to izdržim moram biti u vraškoj kondiciji. Pred same
nastupe pojačavam vježbanje, s time da u samo finiširanje
koreografije upada i Edita Cebalo koja mi je zaista mnogo pomogla.
Image
Moj sadašnji izgled mogu zahvaliti
Višnji Trusić. Ja inače ne volim promjene, a kada se ipak dogode
draže mi je da su radikalne. Tako je bilo i sa imageom. Pred Zadar
otišla sam do gospode Trusić. Nakon tretmana, u koji je spadalo ravnanje kose (ja imam prirodno
kovrčavu kosu boje meda), te potpunog mijenjanja šminke, nisam mogla
vjerovati u ono što vidim u ogledalu. Bila je to jedna sasvim nova
osoba. Strašno mi se svidio moj novi izgled. Evo, ni nakon toliko
vremena mi nije dosadio. Ipak, za novu ploču morat ću se
promijeniti. I Madonna se mijenja sa svakim svojim projektom! Šminku dobivam od Christiana Diora. S tom kućom me je povezala također
Višnja Trusić.
Otac i karijera
Iako je moj otac u ovome poslu, nikada
me nije vodio za ručicu kod nekih ljudi i na tome sam mu neizmjerno
zahvalna. U samom završnom stvaranju mog uspjeha on nije imao
nikakve uloge. No, on mi je pružao jednu osnovu bez koje bih sada
bila izgubljena. On me je učio pjevati, davao mi je savjete, pričao
mi o tome svijetu. Tako da sam ja preko njega ipak bila pripremljena
na sve što me čeka. To se ne može platiti nikakvim novcem.
Suradnici
Zrinku Tutiću sam otišla u ljeto
1989. godine. Pokucala sam na vrata i zamolila ga da li bi on htio sa
mnom raditi. Nakon razgovora, bila sam još sigurnija da nisam
pogriješila. Mišljenja su nam se potpuno podudarala. Ponudio mi je
da snimim ploču, i jedan je od rijetkih koji je od prvog trenutka
vjerovao u mene. Nikša Bratoš je napisao aranžmane.
S Edvinom Softićem,
mojim sadašnjim menedžerom počela sam raditi prije godinu i pol.
Do suradnje je došlo nakon prekida sa mojim bivšim menedžerom koji
se ni u kojem slučaju nije ponašao korektno prema meni. Edvin je
počeo sa mnom raditi dok još nitko nije znao za mene. On mi je
napravio i prvu turneju po disko klubovima prije Jugovizije. On mi je
na putu i tata i mama. Brine o svemu. Mislim da je najpošteniji od
svih koji su u tome poslu. Pored toga mi je i prijatelj i teško da
bi se navikla na nekog drugog. Ta ista ekipa radi i moj sljedeći
projekt koji je po meni bolji od prošloga. A još samo malo treba i
sreće!
Zabeležio i snimio: Ivo Pukanić, obrada: Yugopapir (Draga, januar 1991.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)