Majda i Mojmir Sepe: Nismo baš mnogo razgovorljivi, zar ne? Pa, Slovenci smo! (1968)




Kad se Slovenci idu zabavljati, onda ispiju nekoliko litara vina i pjevaju žalosne pjesme. A kad ga sutra pitaš kakva je bila zabava, reći će: "Fantastična..." U idućih dva sata, ali poslije ispijene boce, mnogo biste više saznali o nama. Tko vam je kriv što ste odbili piće kad smo vas ponudili


Sijamska mačka je ljutito režala, a zatim se bijesno zaletjela u mene, dokazujući mi kako je trebalo da njene prijetnje shvatim ozbiljnije. Majda Sepe ju je ipak pravodobno uhvatila, umirujući me: "Izvolite, samo uđite... "

Mačka u njenom naručju se trzala i očito se nije slagala s gostoljubivošću domaćice.

- Oprostite, ali naša Tvigi ima mlade. Plaši se za njih i napada sve strane ljude. Ne samo novinare. Zapravo, Tvigi pripada našoj Polonici.

Jedanaestogodišnja Polonica za trenutak je ostavila rješavanje školskih zadataka, pristojno se predstavila, a zatim disciplinirano nastavila radom. U toku čitave večeri više je nijednom nisam čuo.

- Samo trenutak, da probudim Mojmira - ispričala se Majda, pošto me je uvela u drugu sobu. Police pune knjiga, figura i suvenira s putovanja. Dvije velike amfore, koje je more kroz dvije tisuće godina oslikalo prekrasnim bojama i optočilo školjkama i koraljima.

- Platili smo obje tristo tisuća. A onda se dogodilo da je jedna pala i razbila se majstoru koji je za njih pravio stalke. Primijetili smo da je slijepljena tek nekoliko dana poslije isporuke.

U sobu je ušao suprug.

- Mojmir Sepe. Drago mi je... Eto vidite: danju mi se spava, a noću ne mogu spavati. To su profesionalne deformacije nas muzičara.


Živim spremajući i raspremajući kovčege



Bračni par Sepe naizgled se međusobno razlikuje. Majda je nježna i živahna. Mojmir krupan i djeluje vrlo smireno.

- Mojmir je flegmatičan. Bar tako izgleda... A u meni sve vre, a onda planem kad je najmanje potrebno, bez ikakva uzroka. Oboje smo rođeni pod istim znakom...

- U znaku Raka. Dva raka, dva muzičara. To je očajno...

- Tko onda od njih dvoje ima glavnu riječ?

- Zasad još ja! - smjesta je odgovorio Mojmir, a onda dodao: Ali, samo u muzici, molim!... Moj posao je ugodniji od Majdinog. Ja uglavnom radim u ovoj sobi. I kad nešto napišem, ja sam svoje obavio. Poslije prepuštam drugima da to otpjevaju i odsviraju... 

No, dobro, s orkestrom imam pokuse, dirigiram, korepetiram s pjevačima. Majdin posao je više pokretan, uvijek je zauzeta, nekamo putuje...

- Uglavnom živim spremajući i raspremajući kovčege. Ipak, kad to ne bih voljela ne bih se time bavila.

Iako je Mojmir Sepe jedan od naših vrhunskih kompozitora i aranžera zabavne muzike, njegova žena je kao pjevačica mnogo poznatija široj publici. 

- Smeta li vam ženina popularnost?

- O ne, ni najmanje...

- Nisam popularnija od muža,  tvrdi Majda.

- O, jesi. Pogledaj samo koliko pošte dobivaš. Meni samo poneka starija dama pošalje tekstove s molbom da ih uglazbim. A za fotografiju me nitko i ne pita.

- Da, i ja dobivam pjesme, ali one meni posvećene. Baš danas sam dobila jednu takvu pjesmu iz Beograda.

Mojmir odmahuje rukom.

- Ne bih mogla reći da mi ne laska. Svakoj ženi su dragi komplimenti, makar bili i nespretno izraženi. Samo je razlika u tome što ja to priznajem. Dobila sam pjesmu i od jednog ljepotana zrelijih godina.

- Pitam Mojmira bi li i on sad bio spreman pisati stihove svojoj ženi?

- Pa ne znam kako bih. To nisam ni prije radio, a kamoli sada.

- U novembru će se navršiti dvanaestogodišnjica našeg braka, objašnjava Majda.

- Zar već toliko? - iščuđava se Mojmir.

- A još smo se tri godine prije toga poznavali, nastavlja Majda. - Bila sam gimnazijalka... Bog neka nam se smiluje! To je strašno! Rekord.

- Pazi što govoriš. Polanica je u susjednoj sobi i čuje. Uskoro će i ona u te godine, u šali upozorava Mojmir ženu.


Baka-servis u posljednje vrijeme zakazuje



Gotovo toliko koliko i njihovo poznanstvo, dug je i njen pjevački staž. U Sloveniji su se pojavile iza nje mnoge darovite pjevačice zabavnih melodija. Unatoč tome, ona je ostala na vrhu rang-liste. 

- Zahvaljujući Mojmirovoj muzičkoj suradnji?

- To ne bih rekao - odbija Mojmir.

- Mislim da su se ljudi polako privikavali na mene. Zato tako dugo pjevam. U Opatiji sam tek prije dvije godine prvi put nastupila. Onda se počelo malo više o meni pričati u jugoslavenskim razmjerima. Nadam se da će se ljudi isto tako dugo i odvikavati od mene, smije se Majda. 

Kad ne puši, gricka nokte ili se poigrava narukvicom. Ruke su joj stalno zaposlene. 

Njene kretnje naglašavaju njenu mladolikost. 

Pitao sam je da li je zbog atraktivnog izgleda angažirana za TV seriju u boji, koja se u Ljubljani snima za inozemstvo. Ima plavu kosu i krupne zelene oči.

- Ne bih rekla. Za televiziju u boji su atraktivnije crnke zelenih očiju. A ja sam plavokosa i imam zdravu seljačku boju... 

Volim modne stvari ako mi pristaju i ako ih uopće dospijem nositi. Moda se prebrzo mijenja. Ali u odijevanju nikad ne pretjerujem... To vam je divno kad nas dvoje idemo u kupovinu: obiđemo dva dućana i gotovo. Zaključimo da nam ništa nije potrebno i sjednemo negdje uz kavu.

Pričaju mi kako oboje mnogo rade.

- Majdi je to teže, jer obavlja i kućanske poslove. Kad ide na put, onda iskrsavaju teškoće: tko će se brinuti za Polonicu? Baka-servis u posljednje vrijeme zakazuje.

Slovenci imaju originalni izraz za riječ hobi - "konjiček".

- Kad ne radim, onda stvarno ništa ne radim - priznaje Mojmir. - Uopće nemam smisla za kućne popravke, gradnju čamaca ili ičeg drugog čime se inače moji prijatelji bave. Za takve stvari sam totalna neznalica.

- Jedino što volimo jest šatorovanje. Pronaći pustu obalu na moru i podići šator! Samo, danas je sve teže naći pustu obalu... Da, moram priznati, mi malo bježimo od ljudi -  govori Majda. - Nismo suviše društveni... 

A i inače ne znamo govoriti o sebi. Čujte, prema ovome što smo rekli, stječe se dojam da smo savršeni, bez mana. Međutim, imamo ih, u okviru normalnog, ljudskog.

Za čitavo vrijeme razgovora morao sam neprekidno podržavati razgovor bezbrojnim pitanjima, jer su odgovori uvijek bili kratki.

- Nismo baš razgovorljivi, zar ne? - pita me Majda i odmah dodaje: Pa, Slovenci smo.

- Kad se Slovenci idu zabavljati, onda ispiju nekoliko litara vina i pjevaju žalosne pjesme. A kad ga sutra pitaš kakva je bila zabava, reći će: "Fantastična..." U idućih dva sata, ali poslije ispijene boce, mnogo biste više saznali o nama. Tko vam je kriv što ste odbili piće kad smo vas ponudili!...

Jedan bezalkoholni intervju, molim.

Napisao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jun 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)