Kad se Slovenci idu zabavljati, onda ispiju nekoliko litara vina i pjevaju žalosne pjesme. A kad ga sutra pitaš kakva je bila zabava, reći će: "Fantastična..." U idućih dva sata, ali poslije ispijene boce, mnogo biste više saznali o nama. Tko vam je kriv što ste odbili piće kad smo vas ponudili
Sijamska mačka je ljutito režala, a
zatim se bijesno zaletjela u mene, dokazujući mi kako je trebalo da njene prijetnje shvatim ozbiljnije. Majda Sepe ju je ipak pravodobno uhvatila, umirujući me: "Izvolite, samo uđite... "
Mačka u njenom naručju se trzala i
očito se nije slagala s gostoljubivošću domaćice.
- Oprostite, ali naša Tvigi ima mlade.
Plaši se za njih i napada sve strane ljude. Ne samo novinare.
Zapravo, Tvigi pripada našoj Polonici.
Jedanaestogodišnja Polonica za
trenutak je ostavila rješavanje školskih zadataka, pristojno se
predstavila, a zatim disciplinirano nastavila radom. U toku čitave
večeri više je nijednom nisam čuo.
- Samo trenutak, da probudim Mojmira - ispričala se Majda, pošto me je uvela u drugu sobu. Police pune
knjiga, figura i suvenira s putovanja. Dvije velike amfore, koje je more kroz dvije tisuće godina oslikalo prekrasnim bojama i optočilo
školjkama i koraljima.
- Platili smo obje tristo tisuća. A
onda se dogodilo da je jedna pala i razbila se majstoru koji je za
njih pravio stalke. Primijetili smo da je slijepljena tek nekoliko
dana poslije isporuke.
U sobu je ušao suprug.
- Mojmir Sepe. Drago mi je... Eto
vidite: danju mi se spava, a noću ne mogu spavati. To su
profesionalne deformacije nas muzičara.
Živim spremajući i raspremajući kovčege
Bračni par Sepe naizgled se međusobno
razlikuje. Majda je nježna i živahna. Mojmir krupan i djeluje vrlo
smireno.
- Mojmir je flegmatičan. Bar tako
izgleda... A u meni sve vre, a onda planem kad je najmanje potrebno, bez ikakva uzroka. Oboje smo rođeni pod istim
znakom...
- U znaku Raka. Dva raka, dva muzičara.
To je očajno...
- Tko onda od njih dvoje ima glavnu
riječ?
- Zasad još ja! - smjesta je odgovorio
Mojmir, a onda dodao: Ali, samo u muzici, molim!... Moj posao je ugodniji od Majdinog. Ja uglavnom radim u ovoj sobi. I kad nešto
napišem, ja sam svoje obavio. Poslije prepuštam drugima da to
otpjevaju i odsviraju...
No, dobro, s orkestrom imam pokuse,
dirigiram, korepetiram s pjevačima. Majdin posao je više pokretan,
uvijek je zauzeta, nekamo putuje...
- Uglavnom živim spremajući i
raspremajući kovčege. Ipak, kad to ne bih voljela ne bih se time
bavila.
Iako je Mojmir Sepe jedan od naših
vrhunskih kompozitora i aranžera zabavne muzike, njegova žena je
kao pjevačica mnogo poznatija široj publici.
- Smeta li vam ženina
popularnost?
- O ne, ni najmanje...
- Nisam popularnija od muža, tvrdi
Majda.
- O, jesi. Pogledaj samo koliko pošte
dobivaš. Meni samo poneka starija dama pošalje tekstove s molbom da
ih uglazbim. A za fotografiju me nitko i ne pita.
- Da, i ja dobivam pjesme, ali one
meni posvećene. Baš danas sam dobila jednu takvu pjesmu iz
Beograda.
Mojmir odmahuje rukom.
- Ne bih mogla reći da mi ne laska.
Svakoj ženi su dragi komplimenti, makar bili i nespretno izraženi.
Samo je razlika u tome što ja to priznajem. Dobila sam pjesmu i od
jednog ljepotana zrelijih godina.
- Pitam Mojmira bi li i on sad bio
spreman pisati stihove svojoj ženi?
- Pa ne znam kako bih. To nisam ni prije
radio, a kamoli sada.
- U novembru će se navršiti dvanaestogodišnjica našeg braka, objašnjava Majda.
- Zar već toliko? - iščuđava se
Mojmir.
- A još smo se tri godine prije toga poznavali, nastavlja Majda. - Bila sam gimnazijalka...
Bog neka nam se smiluje! To je strašno! Rekord.
- Pazi što govoriš. Polanica je u
susjednoj sobi i čuje. Uskoro će i ona u te godine, u šali
upozorava Mojmir ženu.
Baka-servis u posljednje vrijeme zakazuje
Gotovo toliko koliko i njihovo
poznanstvo, dug je i njen pjevački staž. U Sloveniji su se pojavile
iza nje mnoge darovite pjevačice zabavnih melodija. Unatoč tome,
ona je ostala na vrhu rang-liste.
- Zahvaljujući Mojmirovoj muzičkoj
suradnji?
- To ne bih rekao - odbija Mojmir.
- Mislim da su se ljudi polako
privikavali na mene. Zato tako dugo pjevam. U Opatiji sam tek prije
dvije godine prvi put nastupila. Onda se počelo malo više o meni
pričati u jugoslavenskim razmjerima. Nadam se da će se ljudi
isto tako dugo i odvikavati od mene, smije se Majda.
Kad ne puši, gricka nokte ili se poigrava
narukvicom. Ruke su joj stalno zaposlene.
Njene kretnje naglašavaju
njenu mladolikost.
Pitao sam je da li je zbog atraktivnog izgleda angažirana za TV seriju u boji, koja se u Ljubljani snima za
inozemstvo. Ima plavu kosu i krupne zelene oči.
- Ne bih rekla. Za televiziju u boji su
atraktivnije crnke zelenih očiju. A ja sam plavokosa i imam zdravu
seljačku boju...
Volim modne stvari ako mi pristaju i ako ih
uopće dospijem nositi. Moda se prebrzo mijenja. Ali u odijevanju
nikad ne pretjerujem... To vam je divno kad nas dvoje idemo u
kupovinu: obiđemo dva dućana i gotovo. Zaključimo da nam ništa
nije potrebno i sjednemo negdje uz kavu.
Pričaju mi kako oboje mnogo rade.
- Majdi je to teže, jer obavlja i
kućanske poslove. Kad ide na put, onda iskrsavaju teškoće: tko će
se brinuti za Polonicu? Baka-servis u posljednje vrijeme zakazuje.
Slovenci imaju originalni izraz za
riječ hobi - "konjiček".
- Kad ne radim, onda stvarno ništa ne
radim - priznaje Mojmir. - Uopće nemam smisla za kućne popravke,
gradnju čamaca ili ičeg drugog čime se inače moji prijatelji
bave. Za takve stvari sam totalna neznalica.
- Jedino što volimo jest šatorovanje.
Pronaći pustu obalu na moru i podići šator! Samo, danas je sve
teže naći pustu obalu... Da, moram priznati, mi malo bježimo od
ljudi - govori Majda. - Nismo suviše društveni...
A i inače ne
znamo govoriti o sebi. Čujte, prema ovome što smo rekli, stječe se
dojam da smo savršeni, bez mana. Međutim, imamo ih, u okviru
normalnog, ljudskog.
Za čitavo vrijeme razgovora morao sam
neprekidno podržavati razgovor bezbrojnim pitanjima, jer su odgovori
uvijek bili kratki.
- Nismo baš razgovorljivi, zar ne? - pita me Majda i odmah dodaje: Pa, Slovenci smo.
- Kad se Slovenci idu zabavljati, onda
ispiju nekoliko litara vina i pjevaju žalosne pjesme. A kad ga
sutra pitaš kakva je bila zabava, reći će: "Fantastična..."
U idućih dva sata, ali poslije ispijene boce, mnogo biste više
saznali o nama. Tko vam je kriv što ste odbili piće kad smo vas
ponudili!...
Jedan bezalkoholni intervju, molim.
Napisao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jun 1968.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)