Letjelica je imala oko pet metara u promjeru. Lebdjela je na maloj visini poput užarene kugle, kad su njeni upravljači zamijetili da ja stojim tačno ispod njih, usmjerili su brod pravo uvis. Strašna buka parala je zrak... tako je Mihajlo pričao sve većem broju radoznalaca
U Subotici, kud god sam išao, sve je
bilo ravno, ravno, ravno do mora. Mora, istina, tu nema ali ima
Palić, jezero vrlo priraslo Subotičanima za srce, tako da sva ili
barem desetak poduzeća i ustanova nosi naziv "Palić".
Ali
Palić je lijep, pa se stari grad iz XIV stoljeća koji je nekoliko
stotina godina kasnije dobio ime Marijaterezijapolis ima čime
ponositi.
Malo bi ga istina trebalo dotjerati, ali dotjerati treba i
80 posto gradskih ulica, koje su "bose", pa nikom ništa.
U
Subotici nisam susreo subotara, no upoznao sam se s mnogim
poklonicima subote kao osmog dana u tjednu, što sam i ja.
Grad je u strogom centru velegrad, na periferiji - veleselo. Pa, ljudi, svuda je
na periferiji tako, šta vi mislite!
Subotičani su vrlo tačni ljudi,
nikad ne zakašnjavaju. To zahvaljuju svom tramvaju, vrlo starom i
vrlo sporom, kojim se - ne voze. Tu sam tajnu odmah shvatio, inače ne
bih ništa obavio...
Najljepša djevojka grada
Anu Budai, službenicu u
"Aurometalu", rođenu 29. jula 1945, smatraju najljepšom
Subotičankom: Tomislav Čitlučanin, učenik, Branimir Kesić,
student, Đeno Kiš, tehničar, Siniša Marković, radnik, Tibor
Bognar, student, Danilo Vuković, učenik, Ladislav Bujak, radnik,
Andrija Tot, student, Janoš Hajduk, učenik, Jožef Halas i Ladislav
Kalman, student (slijeva na desno).
Ana bi više voljela živjeti na moru.
Njezin hobi: ozbiljna i i zabavna glazba, kazalište i izleti.
Najomiljeniji mladić u gradu
Dragan Ivković, student, rođen 25. marta 1948. godine. Njega su odabrale: Ili Farker, Maja Terek, Zorana
Sajković, Eržika Romek, Vera Vereš, Ljubica Cvetković, Julija Štimac, Vjera Dedović, Mira Mugoša, Ružica Riker i Olga Saturović.
Događaj o kojem se govori: Marsovci u Subotici!
Leteći tanjuri i drugi
vanzemaljski rekviziti nisu mimoišli ni Suboticu: gradom je nedavno
prohujala vijest da je Mihajlo Barović (35), precizni mehaničar iz
Horgoša kraj Subotice, vidio neki brod s drugih planeta.
- Letjelica je imala oko pet metara u
promjeru.
Lebdjela je na maloj visini poput užarene kugle, kad su
njeni upravljači zamijetili da ja stojim tačno ispod njih,
usmjerili su brod pravo uvis.
Strašna buka parala je zrak... tako je
Mihajlo pričao sve većem broju radoznalaca.
Da bi potkrijepio svoju priču,
pokazivao im je neki predmet na stolu pokriven platnom, a tvrdio je
za nj da je ispao iz letećeg tanjura.
Došli su i neki novinari, a
Barović im je podijelio fotografije tog neobičnog predmeta koji je
nalikovao na malu svjetiljku s plavim staklom, a nije to bio.
Stigla je kasnije i ekipa iz
Higijenskog zavoda i donijela sa sobom i Gajgerov brojač.
Na veliko
iznenađenje svih prisutnih, utvrđeno je da pokriveni predmet zrači
11 miliera alfa-zraka!
No senzacija nije bila duga vijeka: čim
je u novinama bila objavljena fotografija "svemirskog predmeta",
javilo se još nekoliko ljudi koji posjeduju istu takvu "svjetiljku".
Jedino, oni su se zadržali na ovozemaljskom teritoriju: rekli su da
taj predmet imaju već preko pedeset godina i da su ga dobili iz
medicinskih razloga.
Prije pola stoljeća Radiološki institut iz
Berlina (Deutsche Radium AG, Berlin, SW 68) proizvodio je te
naprave. U njima je bila mala količina radioaktivne materije, da bi
pacijenti koji su bolovali na želucu mogli njome ozračavati vodu.
Mihajlo nije bio tvrdoglav.
Odmah je
priznao da je tako, ali nije htio otkriti i zašto je čitavu stvar
prikazao kao posjet rođaka iz svemira i stvorio priličnu uzbunu u
Subotici.
Najbolja anegdota o gradu
Devedesetih godina prošlog
stoljeća u Subotici je bila izgrađena bolnica s jednokrevetnim sobama za
pacijente. Na svečano otvaranje stigao je osobno ministar zdravlja iz
Budimpešte s jednim članom parlamenta. Poslanik je prihvatio poziv
gostoljubivih Subotičana i krenuo na specijalnu zakusku.
Nakon gastronomskog
boja ostao je na poprištu mrtav-pijan. Tada su ga domaćini hitno prevezli u
bolnicu i nagovorili mladog liječnika da ga primi.
Ujutro je ministar obilazeći prostorije bolnice, zatekao samo jednog (i prvog) pacijenta, svoga
poslanika, koji se liječio od - mamurluka. Bijesan, naručio je fijaker i
napustio grad!
Najljepša ljubavna legenda
U drevno doba vojska se služila
dvanaest godina, a spahija je određivao koji će od seoskih momaka ići.
Tako je jednog dana došao red na mladog Marka iz sela Đurđina kraj Subotice.
Zaljubljen u prelijepu Janju,
Marko je pobjegao i čitavu se godinu dana skrivao, izlazeći samo navečer do stare topole da bi se vidio sa svojom Janjom.
Kad su ga
žandari uhvatili, Janja mu je plačući obećala da će mu biti vjerna i
da će ga čekati.
Godine su prolazile, a Janja je
neumorno, svake noći u isto doba, išla do topole, izgledajući neće
li se pojaviti njezin Marko.
Nizale su se godine, inje je prosulo Jainjinu kosu, vrijeme je naboralo prelepo lice, ali u srcu
je ostala čežnja za Markom. U svojoj devedesetoj
godini otišla je Janja, kao i svake noći do topole, ali ju je
mećava pomela i izgubio joj se trag...
U proljećesće ptice više nisu
sletjele na topolu, osušilo se staro deblo, spalio ga je grom...
Ostala
je samo priča o velikoj Janjinoj i Markovoj ljubavi.
Čuvena "buvlja pijaca"
I Pariz ima svoju "buvlju pijacu",
pa zašto je ne bi imala i Subotica! Mnogi ljudi iz čitave naše
zemlje dolaze tu zbog unosne trgovine s mađarskim turistima, koji
dolaze k nama, a ne mogu u Trst.
Ova žena donijela je s tršćanskog
Ponte Rosa pokrivač s "velelepnim" paunovima i prodaje ga.
Kako je zapuhao oštar vjetar, ogrnula se da joj bude toplije, ali da
mušterije ne izgubi.
Najstariji stanovnik
Imali smo prilične muke dok smo
otkrili tko je najstariji stanovnik Subotice. Kao u Slavonskoj
Požegi, i ovdje primat nose žene. Julijana Bakoš rođena je 1873. a
u svoju 96. godinu ušla je čila i zdrava, izvanredne memorije.
Pričala nam je, pokazujući kraj oko svoga stana u Ulici Eduarda
Rusjana 22, kako su u doba njena djetinjstva tu bile livade na koje
je odlazila na izlet.
Svakog dana Julijana propješači do centra
punih sedam kilometara.
Mladi o sebi i svojim problemima
Razgovarajući o svojim problemima,
djevojke i mladići su se najčešće vraćali na problem omladinskog
doma, o kojem se u Subotici govori više od decenija. Prema
statističkim podacima, mladih ima preko dvadeset tisuća, a žive
bez organiziranog kulturno-zabavnog života.
- Zašto omladinska
organizacija kao cjelina nešto ne poduzme, svi bismo pomogli i
učestvovali... kažu nam mnogi od njih. Primjećujemo da bi i
stariji sigurno pripomogli, barem materijalno, da se izgrade
domovi.
Neki slegnuše ramenima, no većina to prihvati kao
činjenicu:
- Ali moramo mi prvi stvar pokrenuti!
- Naše kazalište je postalo kao
neko trgovačko poduzeće, kaže nam Jadranka Skendrović,
gimnazijalka. - Za umjetnost ne haje, daje samo komercijalne
predstave.
- Gdje su nam sportski tereni? - pita Đorđe Kuprešanin, učenik IV razreda gimnazije.
- Ipak nije sve crno,
dobacuju Snežana Đurđević i Donka Najdovska. - Pri Komitetu imamo
školu života, jedinu u SR Srbiji, kroz koju upoznajemo mlade s
problemima seksualnog odgoja. Snimili smo o njoj televizijsku
emisiju.
Kad bih bio gradonačelnik...
Albe Vukmanov Šimokov, strojovođa (37):
- Izvršio bih reviziju svih zaposlenih i porodice iz kojih je po troje zaposleno i s visokim primanjima uvjerio bih da jedno mjesto ustupe nekom nezaposlenom.
Proveo bih strogu zabranu kockanja.
Ana Marija Šebešćen, poštanska službenica (21):
- Mladima se u našem gradu posvećuje malo pažnje.
Otvorila bih im domove, sportska i kulturna središta.
Dr Dušan Kesić, stomatolog (30):
- Prije svega, uredio bih Palićko jezero i pretvorio ga u ljekovitu banju.
Osim toga, premalo je prave gradske atmosfere u Subotici i otvorio bih više lokala, lijepo uređenih.
A nagrade su dobili...
Po 33.333 stara dinara dobit će osobe
koje se prepoznaju na slici - u kružnici. Mlade Subotičane je
reporter snimio na jednoj njihovoj zabavi. Osobe koje su se
prepoznale treba da nam pošalju po jednu fotografiju. Žiri će u
redakciji usporediti poslanu sliku s fotografijom u "Areni"
i poslati dobitnicima nagrade.
Napisao: Stipe Mijić, obrada: Yugopapir (foto: Arena, mart 1968.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)