Erotiku je vrlo delikatno raditi, jer proizlazi iz ljubavi, i to je nešto najintimnije ljudsko. Laž se uvijek primijeti. Zbog toga sam ja više za stvaranje osjećajnog, misaonog i erotskog naboja. To se lijepo može riješiti i bez ikakvog dodira
Markantna Dragana Mrkić sudjelovala
je po drugi put na pulskom festivalu. Predlani je glumila u filmu
"Oficir s ružom", a ove je godine tumačila lik
fatalno-pokorne Jelke u filmu "Iskušavanje đavola"
režisera Živka Nikolića.
U tradicionalnom i tvrdom ambijentu
crnogorske zabiti, omekšane dobrom kamerom, svojom pojavom i
ljepotom Dragana se doima potpuno nestvarno.
Glumačku akademiju u Beogradu završila je prije dvije
godine.
Često sam sama sebi kontradiktorna
- Nikako! Osjeća se bijeda, sve je vrlo
tužno. Ne govorim to iz zle namjere, ali sve je usko i
provincijalno, i u svemu se osjeća materijalna kriza.
- Kako si radila na tom filmu?
- Dobro. Kad radim, sve mi je dobro!
- U filmu tumačiš lik Jelke. Kakva je
ona žena?
- Taj je lik kilometrima udaljen od
mene.
Svijet u kojem ona živi, sva ta načela, moralne i druge nametnute norme potpuno su mi strane.
Svijet u kojem ona živi, sva ta načela, moralne i druge nametnute norme potpuno su mi strane.
Osjećala sam otpor prema ulozi, čak
mi je Jelka bila glupa, jer nikako nije uspijevala da se izbori za
svoj svijet, da u jednom trenutku kaže dosta, da bukne i da krene u
svoj život.
S druge strane, svidjela mi se i
privukla me ta njena čistoća u svakom pogledu. Negdje duboko u podsvijesti podsjećala me čak
na nekakvu antičku heroinu.
Bilo je vrlo teško raditi, jer se cijela uloga trebala riješiti apsolutnim mirom, mikroglumom iz krupnog plana, to jest očima.
Lakše je kad je uloga riješena na kazališni način i prilagođena filmu. Ovdje se tražila neka druga vrst ekspresije.
Očekivala sam da će Jelka dobiti priliku da "pukne", poludi ili na bilo koji način prekine s dosadašnjim životom, ali redatelj je zamislio drukčije.
Bilo je vrlo teško raditi, jer se cijela uloga trebala riješiti apsolutnim mirom, mikroglumom iz krupnog plana, to jest očima.
Lakše je kad je uloga riješena na kazališni način i prilagođena filmu. Ovdje se tražila neka druga vrst ekspresije.
Očekivala sam da će Jelka dobiti priliku da "pukne", poludi ili na bilo koji način prekine s dosadašnjim životom, ali redatelj je zamislio drukčije.
- Jelka je kilometrima daleko, a kakva
je Dragana?
- Teško je odgovoriti na to pitanje.
Uvijek je lakše analizirati drugoga. Često sam sama sebi toliko
kontradiktorna da na silu postajem realnija.
- Nastupaš li u nekim predstavama?
- U udruženjima sam slobodnih umjetnika
i prošle godine nisam mnogo nastupala. Glumila sam u predstavi "Besnilo"
Borislava Pekića u Beogradskom dramskom pozorištu. Predstava je
igrana kratko i bila je loša.
Radila sam i jednu dječju predstavu, koju je postavio jedan Amerikanac.
Radila sam i jednu dječju predstavu, koju je postavio jedan Amerikanac.
Premalo sam radila u kazalištu a da
bih mogla o tome nešto više govoriti.
I posao i hobi
- Jedno uobičajeno pitanje: kako
doživljavaš i proživljavaš erotske scene?
- Biti glumac strašno je teško, a
ženama je još teže nego muškarcima. Ne mislim samo na erotske
scene, nego uopće! Već na samom startu, glumci su nezaštićeni.
Svaka čast onome tko se na pravi način nauči boriti za sebe te ostane čist i i dobar.
Što se samih erotskih scena tiče, glupo je reći, ako je opravdano - može, a ako nije opravdano - bože sačuvaj!
Smatram da erotske scene na filmu još ne znamo dobro napraviti. Ne glumci, nego redatelji.
Erotska, odnosno ljubavna scena u filmu "Iskušavanje đavola" napravljena je izvrsno. Traje dugo, i zapravo je susret dvaju nesretnih bića, ritual.
Erotika se divno može riješiti očima, pokretom ruke. Može čak biti uzbudljivija ako se dvoje glumaca uopće ne dodirnu i ako su potpuno odjeveni.
To je pitanje shvaćanja.
Erotiku je vrlo delikatno raditi, jer proizlazi iz ljubavi, i to je nešto najintimnije ljudsko.
Laž se uvijek primijeti.
Zbog toga sam ja više za stvaranje osjećajnog, misaonog i erotskog naboja. To se lijepo može riješiti i bez ikakvog dodira.
Svaka čast onome tko se na pravi način nauči boriti za sebe te ostane čist i i dobar.
Što se samih erotskih scena tiče, glupo je reći, ako je opravdano - može, a ako nije opravdano - bože sačuvaj!
Smatram da erotske scene na filmu još ne znamo dobro napraviti. Ne glumci, nego redatelji.
Erotska, odnosno ljubavna scena u filmu "Iskušavanje đavola" napravljena je izvrsno. Traje dugo, i zapravo je susret dvaju nesretnih bića, ritual.
Erotika se divno može riješiti očima, pokretom ruke. Može čak biti uzbudljivija ako se dvoje glumaca uopće ne dodirnu i ako su potpuno odjeveni.
To je pitanje shvaćanja.
Erotiku je vrlo delikatno raditi, jer proizlazi iz ljubavi, i to je nešto najintimnije ljudsko.
Laž se uvijek primijeti.
Zbog toga sam ja više za stvaranje osjećajnog, misaonog i erotskog naboja. To se lijepo može riješiti i bez ikakvog dodira.
- Događaju li ti se zbog takvih scena
kakve neugodnosti u životu, na ulici?
- Kod nas se publika vrlo smišljeno
stavlja na nivo stoke. Dok sam u Areni gledala svoj film, bili su u
publici klinci koji, kad su vidjeli golo tijelo, počeli su uz
odobravanje zviždati. To su djeca, što da kažem... ?
Nije moje da o tome razmišljam! To je
posao psihologa, sociologa...
S druge strane, sa mnom ne može na ekranu ispasti ništa vulgarno. Nemoguće je to i po mojoj misaonoj, a i tjelesnoj konstrukciji.
S druge strane, sa mnom ne može na ekranu ispasti ništa vulgarno. Nemoguće je to i po mojoj misaonoj, a i tjelesnoj konstrukciji.
- Kakvi su naši glumci?
- Imamo izvrsnih glumaca i redatelja,
ali se kod nas mnogo toga ne realizira kako bi trebalo.
- Rekla si da o planovima ne želiš
govoriti.
- Jednostavno zato što su moji planovi
samo moji, a nešto realno što će se dogoditi uopće ne ovisi o
meni. Tu ne mogu ničim pridonijeti.
- Baviš li se, osim glumom, još
nečim?
- To mi je posao, pa i hobi, a i sve
ostalo!
- Što je važno u životu?
- U životu je sve uglavnom vrlo
jednostavno, ali je do te jednostavnosti najteže doći.
Razgovarao: Nebojša Stijačić, snimio: Darko Lesinger, obrada: Yugopapir (Studio, septembar 1989.)
Razgovarao: Nebojša Stijačić, snimio: Darko Lesinger, obrada: Yugopapir (Studio, septembar 1989.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
