Ova je ploča malo intimnija od prethodnih. Imamo jednu otvorenu i jednu zatvorenu stranu. Na toj zatvorenoj strani pjesme su ogledalo nekog kaosa koji se događa oko nas
Ovih dana "Ekatarina Velika" na koncertima po Jugoslaviji predstavlja svoj novi album pod imenom "Par godina za nas". Nakon gotovo dvije godine i Zagreb je dobio priliku da osjeti dio atmosfere "Ekatarinina" koncerta.
Razgovaramo s Milanom Mladenovićem,
gitaristom i pjevačem grupe.
- Svoje prošle ploče prodavali ste u
nakladama ne većim od 40.000 primjeraka. Publika vas je slušala i
gledala podjednako u svim gradovima Jugoslavije. Što očekujete od
novog albuma i ove turneje?
- Mislim da očekujemo nešto više od
ostalih albuma. Prije svega mislim na turneju, s obzirom na to da
grupa živi od koncerata. Nemamo nikakve sponzore, a to znači da
sami financiramo cijelu turneju, plaćamo dvorane, put, smještaj.
Ostatak love od koncerta ide nama.
Mi svi u bandu živimo od rocka, ničim se drugim ne bavimo, tako da u principu od samih koncerata ovisi spaja li se kraj sa krajem ili ne.
Ostatak love od koncerta ide nama.
Mi svi u bandu živimo od rocka, ničim se drugim ne bavimo, tako da u principu od samih koncerata ovisi spaja li se kraj sa krajem ili ne.
- Preslušavanjem se vidi da je ovaj
album u mnogome drukčiji od prethodnih. Zašto je to tako?
- Jest. Ova je ploča malo intimnija od
prethodnih. Imamo jednu otvorenu i jednu zatvorenu stranu.
Na toj zatvorenoj strani pjesme su
ogledalo nekog kaosa koji se događa oko nas.
- Vašem dobrom koncertnom nastupu
dosta su pridonijeli i članovi grupe "Oktobar 1864". Je li to
stalno rješenje?
- Tanja će s nama biti nešto više na
turneji, a ostali momci nas neće stalno pratiti zbog svojih obaveza.
- Kako ti izgleda domaća rock scena?
- Zaista kaotično. "Dugme" i
"Valjak" su podbacili, "Partibrejkersi" su dobri, a najviše mi se
sviđa Bajaga. Mislim da mu je to najbolji album. "Orgazam"
ne radi, Čavke je u Australiji, Banana gaji psa, a Gile je okupio "Fanatike" i misli na taj način izmusti neku lovu.
- Prije otprilike dvije godine pričalo
se da uzimaš heroin, a da je Bojan sigurno zaražen sidom.
- Naravno ništa od toga. Pa živi smo.
Moj heroin je u stvari bila upala glasnica tako da sam nekoliko puta u Zemunu i u Zagrebu primao
vitaminske injekcije.
Upala ko upala, prošla je za desetak dana.
To je bilo negdje u vrijeme snimanja naše ploče u Kulušiću.
Sjećam se da sam bio jako nervozan i da sam teško pjevao.
Upala ko upala, prošla je za desetak dana.
To je bilo negdje u vrijeme snimanja naše ploče u Kulušiću.
Sjećam se da sam bio jako nervozan i da sam teško pjevao.
- Koliko će rock and roll izdržati
pred plagijatima i kičom, i što poslije njega?
- Budući da živimo od njega, nadam se da će on preživjeti sav ovaj kaos i da će se održati.
Razgovarao: Dejan Jelovac, obrada: Yugopapir (Top, maj 1989.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)