Pages

Mirko Bošnjak, direktor Jugotona '87: Naša je krivica što smo na početku odbili Đorđa Balaševića




U Jugoslaviji u posljednjih pet godina, svake godine u prosjeku između 15 i 20 posto opada prodaja ploča, a to znači i u Jugotonu, a raste prodaja kaseta. I to je još jedan problem koji imaju PGP Beograd i Jugoton, ustanove koje imaju tvornice ploča. To je tehnologija koja je skupa, koja zahtijeva velik broj radnika, za razliku od proizvodnje kaseta, koja nije toliko skupa i zahtijeva manji broj radnika

Jugoton, naša najstarija diskografska kuća, ove će godine proslaviti četrdesetu obljetnicu uspješnog djelovanja. DD Elektroton bio je naziv tvrtke na čijim je temeljima osnovan 10. srpnja 1947. godine. Današnje je ime s vremenom postalo sinonim za vodećeg jugoslavenskog proizvođača "nosilaca zvuka". 

Zbivanja u Jugotonu oduvijek su bila pokazatelj ali i odraz stanja u cjelokupnoj jugoslavenskoj diskografiji.

O trenutnom stanju u našoj najstarijoj diskografskoj kući, ali i o općem stanju u diskografiji na jugoslavenskom planu razgovarali smo s Mirkom Bošnjakom, istaknutim društveno-političkim radnikom, publicistom i novinarom, već nekoliko godina direktorom Jugotona.

- Otprilike nekoliko godina gotovo cjelokupna glazbena elita bila je koncentrirana u Jugotonu. A onda, iznenada, počele su vas napuštati baš najtiražnije zvijezde.

- Mi smo bili i ostali vodeća tvrtka te vrste u Jugoslaviji. Točno je i to da su nas u jednom periodu neke zvijezde napustile. Ali, kao što vidite, jedna za drugom ponovo se vraćaju.

Jugoton je do sada prošao dvije faze. Sada se nalazi u trećoj. Prva je bila početak proizvodnje 1947. godine, a prva naklada iznosila je točno trideset komada ploča (danas bilježimo tiraže od rekordnih osamsto tisuća po naslovu).

Druga je značajna faza bila preseljenje u Dubravu i izgradnja nove tvornice, te usvajanje tehnologije za proizvodnju LP-ploče i kasete.

Tamo negdje 1983. ili 1984, u jeku opće društvene krize, i mi smo osjetili krizne trenutke.

Smanjena je prodaja, uslijedio je i pad proizvodnje, pa smo velikim naporima i unutrašnjim reorganizacijama uspjeli stvoriti suvremenu tvrtku, sposobnu da se nosi s uvjetima koje diktira tržišna logika, zakonima kojima naš proizvod mora odgovarati.


Postojeće odnose treba energično mijenjati



- Kad smo već kod tržišnih zakona, Đorđe Balašević na početku se karijere sam ponudio Jugotonu. Vjerojatno tadašnje rukovodstvo RO, većinom urednici, nisu smatrali da s njim treba sklopiti ugovor. Sada je na vrhuncu slave, i primili ste ga objeručke. Što za Jugoton znači dolazak jedne takve zvijezde?

- Pa, za Jugoton znači vrlo mnogo. Ne samo u komercijalnom smislu, ne samo zbog zavidne količine prodanih ploča i kaseta nego i zbog toga što jedna takva ličnost smatra da je neophodno u jednoj svojoj fazi raditi i s Jugotonom, pogotovu nakon početnih nesporazuma kojih je uistinu bilo. 

I zato, ako je riječ o krivicama, krivicu doista snosi Jugoton.

Početnih nesporauzma ima.

Jedna diskografska kuća glatko je odbila "program" Plavog orkestra, a u Jugotonu je prodan u četristo tisuća primjeraka. Prema tome, nesporazumi su neizbježni u tom poslu.

- Nakon godinu dana, vratila se i Neda Ukraden. Svojedobno se digla velika prašina upravo zbog njenog odlaska iz Jugotona.

- Pa, imam osjećaj da Neda nije ni otišla iz Jugotona. Ja taj slučaj tako tretiram.

- Neki pjevači smatraju da ih diskografske kuće na stanovit način eksploatiraju...

- Ja mislim da je to pojednostavljen i pogrešan pristup. Prije bih rekao da postoje neizgrađeni profesionalni odnosi i da u skladu s time postoji osjećaj diskografa kako ih izvođači, odnosno autori, ucjenjuju.

A autori, odnosno izvođači, imaju osjećaj da ih "maltretiraju" diskografi, da ne vode računa o njima, da je određenu ploču mogao prodati u mnogo većoj nakladi.

No, je li doista tako?

Zar bi poslovni diskograf bio toliko neodgovoran da, ako nešto može prodati, to ne želi, kad dohodak, praktički, ovisi o svakoj ploči, o svakoj kaseti koju uspije prodati.

Riječ je, zapravo, o tome da nismo potpuno - pa ni mi u Jugotonu - zadovoljni time kako obrađujemo tržište, kako smo organizirani.

Još mnogo toga u tom smislu treba ugraditi.

To je točno, to su činjenice. Ali, ja često napominjem da Jugoton ima manje loših strana u usporedbi s ostalim izdavačima.

- Vi ste ipak najkompetentnija osoba koja može dati odgovor na ono vječito pitanje kako bi se najbolje riješili odnosi na relaciji autor-diskografska kuća?

- Mi o tome ne samo da razmišljamo nego i pokušavamo naći neke nove putove. A ovom prilikom ne bih govorio o detaljima. U Jugotonu smatramo da je praksa prevladala postojeću situaciju organiziranja diskografije u zemlji i da tu treba ići na neke modernije, svrsishodnije forme odnosa, organiziranja itd.

Smatramo da ima razloga za autorsko okupljanje na bazi nekih kreativnijih i poslovnih koncepcija, a ti bi pojedini dijelovi na drukčiji način sačinjavali cjelinu kuće, u ovom slučaju Jugotona.

Ukratko, smatram da postojeće odnose treba energično mijenjati.


Jugotonove ploče trenutno najskuplje



- Mnogi, malo u šali, a pomalo i zlobno, kažu da je situacija na našoj estradi slična situaciji u našem nogometu - da se mnogo toga događa ispod stola.

- Da, u diskografiji se mnogo toga zbiva ispod stola, pa sam i ja to svojedobno javno rekao. Ali, tvrdim da se u Jugotonu tako ne radi.

- Imate li, možda, podatke za neke druge diskografske kuće?

- Nezahvalno je govoriti o tome. Razgovarajmo o Jugotonu! Reći ću tek toliko da smatram kako je došlo vrijeme da se diskografske kuće nađu zajedno, a nismo se već gotovo dvije godine našli zajedno, i da razmotrimo nekoliko otvorenih pitanja, te da se oko tih pitanja dogovorimo.

Jer, zdrava je konkurencija prijeko potrebna.

Ovo što se sada događa - neke zakulisane radnje, prekupljivanja, namamljivanja pjevača, nuđenja boljih uvjeta - to je, zapravo, neodgovorno ponašanje prema drugim diskografima, ali u suštini prema svom vlastitom poslu i - jasno - neodgovorno prema društvu. 

Dogovoreno je, nakon mnogo napora, da se i diskografija organizira u okviru Savezne privredne komore, i to je upravo u toku.

- Kad ste spomenuli to međusobno dogovaranje, nadamo se da niste mislili na stvaranje nekog određenog kartela?

- Ne, mislimo na dogovaranje oko profesionalnih situacija u interesu diskografije i u društvenom interesu.

Nužan je ozbiljan dogovor o tome kako i na koji će način jugoslavenska diskografija odgovoriti na ono što nam nameče razvoj nove tehnologije, da se dogovaramo oko nabavke repromaterijala, rezervnih dijelova, zajedničkog nastupa na stranom tržištu, oko usavršavanja prodajne mreže, ne pojedine kuće, nego kompletne diskografije, da se, napokon, dogovaramo oko tih bitnih poslovnih odnosa između diskografskih kuća.

- Je li moguć dogovor i o cijenama? Što se cijene tiče, vaše su ploče trenutno najskuplje na našem tržištu.

- Da. Najskuplje su, ali prema informacijama kojima raspolažem, samo još neko vrijeme. I ostale će diskografske kuće uskoro izjednačiti svoje s našim cijenama. Analize su pokazale da smo vodili neozbiljnu politiku cijena i da smo zbog toga potkopavali sami sebe.

Uopće ne stvaramo fondove koje bismo koristili za razvoj i za novu tehnologiju.

Osim toga, moramo biti svjesni da se kvaliteta cipela jedne tvornice razlikuje od kvalitete cipela iz druge, da se to pokazuje i u cijeni, i, uvjeravam vas, osim nekih programski dodirnih situacija, postoji velika razlika i u kvaliteti glazbe.

Ta se vrijednost na tržištu potvrđuje ili se ne potvrđuje.

Ono što Jugoton prodaje, pod navodnicima, po skupim cijenama, na tržištu se izvrsno prodaje, dakle potvrđuje!

- Ne tako davno imali ste kriznu situaciju. Kakvo vam je trenutno poslovanje?

- Ako direktor kaže da je izvanredno, onda mislim da mu se mora vjerovati. Upravo smo završili završni račun, sumirali rezultate prošle godine i Radnički savjet ocijenio je poslovanje kao više nego dobro.

- Tko su izvođači koji Jugotonu donose najveće prihode?

- Pa, čujte, ja bih sada morao nabrojiti najmanje pedeset imena. Jednoga istaknuti, a drugoga ne - bila bi nepravda!

Mogao bih istaći samo neke pokazatelje o aktualnim programima u ovom trenutku - što se najviše traži, što se na tržištu najviše prodaje.

Ali, to ne znači, na primjer, da Kićo Slabinac, koji sada nema ploču, nije tržišno zanimljiv pjevač za Jugoton.

No, ono što je sada unutar naših programa atraktivno, to je grupa Magazin koja bilježi izvanredan prodor prema rekordima. Do sada je prodano oko 330.000 njihovih ploča.

Tu je i Mišo Kovač s izvanredno visokom prodajom, pa Halid Bešlić, jasno i Đorđe Balašević, kojega smo već spomenuli.

Tu je Doris s novim programom, pa Jasna Zlokić...


Plaćamo danak razvoju tehnologije



- S Plavim orkestrom doživjeli ste - nećemo reći poslovni fijasko, jer to je daleko od fijaska - ali računali ste na trostruko veću tiražu od, za sada, postignute. Ušli ste u program s velikim ambicijama, ali čini se da su one ipak bile pretjerane.

- Da, tu je bilo nekih nesporazuma. Na žalost, pokazalo se da je naše stanovište bilo ispravno, da nije trebalo kretati s Fašistom, i dok to nije promijenjeno, dok nije napravljen novi spot, dok se nije stavio naglasak na neke druge pjesme - a ima dobrih pjesama na tom albumu! - nije slutilo na dobro.

Bio je u toku prošle godine, u prosincu, malen zastoj, ali sada je Plavi orkestar prodao 200.000 primjeraka, kreće na turneju, i mi očekujemo velike komercijalne rezultate.

- Smatrate li da je ta ploča, što se tiče dizajna omotnice i što se tiče glazbenog materijala, umjetnički promašaj? Zar tu nije riječ o nekakvom neopatriotizmu koji ne zvuči baš previše iskreno?

- Vidite, ja znam da bi bilo dobro direktno odgovoriti, ali ja se ne nalazim u situaciji da moram razdvojiti svoju ličnost na direktora i osobu privatno.

- Dobro, što privatno mislite o tome?

- Mislim da taj omot nije u skladu s onim što je program, što je ploča. Mislim da ima razloga - ne samo u odnosu na Plavi orkestar - da se razmisli što to pobuđuje tu generaciju da na taj način komunicira s današnjom stvarnošću. 

To mene više zanima.

Očigledno da se tu ne smije davati odgovori naprečac. Meni je to osobno nerazumljivo, a mogao bih reći nakon toga i - neprihvatljivo.

No, možda bi bilo i prihvatljivo, kad bih ja mogao spoznati motive generacije koje sam ja otac.

- Aktualni trend na svjetskom tržištu nosilaca zvuka jest taj da klasična gramofonska ploča gubi rat u odnosu na kasete. Kakvo je stanje na domaćem tržištu ?

- U Jugoslaviji u posljednjih pet godina, svake godine u prosjeku između 15 i 20 posto opada prodaja ploča, a to znači i u Jugotonu, a raste prodaja kaseta. 

I to je još jedan problem koji imaju PGP Beograd i Jugoton, ustanove koje imaju tvornice ploča.

To je tehnologija koja je skupa, koja zahtijeva velik broj radnika, za razliku od proizvodnje kaseta, koja nije toliko skupa i zahtijeva manji broj radnika.

I mi danas plaćamo danak razvoju tehnologije.

Još prije tri-četiri godine, omjer prodaja ploče i kasete bio je 1:2 u korist kasete, a sada su već rasponi od 1:5 ili 1:6 u nekim ozbiljnijim programima, do čak 1:12 u nekim komercijalnim programima.

Dakle, na jednu ploču prodaje se 12, pa čak i više kaseta.

- Za kraj, dopustite jedno malo provokativno pitanje. Prije nekoliko dana pročitali smo u novinama da Jugotonu prijeti zajamčeni osobni dohodak, što to znači?

- Ne, ne prijeti! Riječ je o jednoj ne dokraja shvaćenoj informaciji sa skupštine Izvršnog vijeća općine Dubrava. Riječ je o tome da je Jugoton potkraj 1985. godine postao jedinstvena radna organizacija. Tada je trebalo promijeniti sve samoupravne normativne akte, a njih ima mnogo.

Radili smo na toj pretjeranoj samoupravnoj normativistici, tim formalizmima, odgovorno to kažem - papirologiji - usput smo radili i posao, i ostao je jedan akt, a to je akt o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova, koji se, evo, za tri dana usvaja na zboru radnika, pa nema nikakvih opasnosti da se dogodi ono što je u Večernjem listu pisalo.

Razgovarao: Zvonko Pongrac, obrada: Yugopapir (Studio, mart 1987.)








Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)