Strogo poverljivo: Ko su Jugotonovi najtiražniji pevači i umeju li baš svi da pevaju? (1972)



Naoružani podatkom da u Jugoslaviji ima oko 1,500.000 gramofona, odnosno da 32 posto naših domaćinstava posjeduje gramofon, pošli smo u "Jugoton" da saznamo koju vrstu muzike tržište najviše traži, tko su najtiražniji pjevači

- Ne valja! Stop! Jeste li ludi? Tko to mumlja dok se u studiju snima muzička pratnja? Jeste li vi članovi profesionalnog orkestra ili cirkusanti - bjesnio je u tonskom studiju "Jugotona" producent ploče Pero Gotovac, strijeljajući očima članove orkestra koji su se međusobno pogledavali, jer nisu vjerovali da bi netko od njih pjevušio dok se svira i dok se u studiju, osim glazbe, ne smije čuti ni zujanje muhe.

U jednom kutu stajao je Mišo Kovač, tada još nepoznat i neiskusan pjevač zabavnih melodija.

Spazivši ga, Pero se hitrim koracima zaputio k njemu:

- Da se ti, mladiću, ne šališ s nama? Jesi li ti sada pjevušio?

- A tko bi drugi, dragi šjor Pero. Vi ste me zvali da snimim ploču - odgovorio mu je Mišo. - Treniram dok na mene ne dođe red ...

- Ama, bog te ubio, zar ti ne znaš da se prvo snima ritam, pa onda štrajh (gudači) i tek na kraju vokal i vokalna pratnja? Bježi iz studija dok te ne pozovem!

Gotovo da i nema pjevača koji na prvom snimanju ploče nije prošao poput Miše Kovača; kao bos po trnju.

Snimanje ne ide uvijek glatko, često treba učiniti i po desetak snimaka da bi se dobila "prava" stvar na matrici.

Nerijetko, škare snimatelja sijeku pojedine snimke, pa se onda najbolji dijelovi lijepe.

O drugim, tehničkim, pomagalima da i ne govorimo...


Gabi snima prvu samostalnu long-plej ploču



U Zagrebu je još 1924. osnovano poduzeće za izradu gramofonskih ploča "Edison-Bel" koje se kasnije nazvalo "Elektroton".

Poslije rata, 1947, mnogi radnici iz "Elektrotona" zaposlili su se u novoosnovanom poduzeću "Jugoton" koje se do danas razvilo u jakog proizvođača muzike na 33 ili 45 okretaja.

Naoružani podatkom da u Jugoslaviji ima oko 1,500.000 gramofona, odnosno da 32 posto naših domaćinstava posjeduje gramofon, pošli smo u "Jugoton" da saznamo koju vrstu muzike tržište najviše traži, tko su najtiražniji pjevači.

Bilo je 19 sati.

Iz studija su izlazili kompozitor Đorđe Novković i Mišo Kovač, a u studio su ulazili Krešimir Oblak i Gabi Novak.

Mišo i Gabi okrenuli su glave jedno od drugoga...

Gabi Novak došla je na snimanje svoje prve samostalne longplej ploče.

Pitala nas je da li smo došli zbog nje ili zbog Miše Kovača.

Kažemo zbog nje.

Osmjehnula se i počela pričati da će na ploči biti njena pjevačka retrospektiva: "Vino i gitare", "Malo riječi treba kad se voli" i još neke stare stvari.




Nove je naručila od kompozitora koje smatra svojim prijateljima, pa će snimiti "Ono sve što znaš o meni" i "Pusti me da spavam" Arsena Dedića, "Pjesma puni život moj" Đele Jusića i "Obzir" Đorđa Novkovića. 

Producent ploče je Krešimir Oblak...

Gabi se tuži da u prodaji nema ploče s kompozicijom "Duga je, duga noć", koja je vrlo popularna i koja bi po tiraži mogla stići njenu dosad najtraženiju ploču "Maškare" (pjevala ju je u duetu s Markom Novoselom) za koju je dobila srebrnu ploču.

- Kad je Gabi spomenula Marka Novosela, sjetio sam se jedne tragikomične situacije u koju je ovaj doslovce upao, ovdje u Jugotonu - upleo se u razgovor tonski majstor Nikola Jovanović. - Kraj režijske sobe nalaze se jedna vrata. Marko je mislio da vode u studio, pa je zakoračio...

Pao je u podrumsku prostoriju četiri metra duboko i dobro se ugruvao...

- To se pravim pajdašima ne bi moglo dogoditi - rekli su nam, kad smo im sutradan ujutro ispričali Markovu nezgodu, članovi amaterskog kvinteta "Veseli Erpenjčani", koji su došli snimiti neke zagorske pjesme. - Pogledajte, mi smo sa sobom donijeli pletenku vina, zagorskog kiseliša.

To vam je izvrsno za suzbijanje treme, jer mi, za razliku od pjevača zabavnih melodija, pjevamo i sviramo uživo!




- Gotovo 50 posto naše produkcije odnosi se na proizvodnju ploča narodne muzike. Na zabavnu otpada 27 posto, a na ozbiljnu samo 7,3 posto - priča urednik redakcije narodne glazbe Miroslav Gavrilović. - Sad su u modi ploče amaterskih orkestara i pjevača koji lansiraju uskolokalne melodije.

S njima snimamo uživo, a s profesionalnim "narodnjacima" radimo po sistemu plejbeka kao i sa "zabavnjacima".



Najtiražniji pjevači narodne i zabavne muzike



Slavko Kopun, direktor "Jugotona" od njegova osnutka, dao nam je zanimljivu rang-listu najtiražnijih pjevača narodne i zabavne muzike u 1969. godini.

S deset snimljenih ploča u tiraži od 262.508 prodanih ploča "Ansambl Slak" jeste sveukupni rekorder.

Meho Puzić, interpretator narodne pjesme "Majko, majko" drži drugi rekord; prodano je 211.352 primjerka te ploče.

Od narodnih pjevača zlatnu ploču "Jugotona" dobili su još Boro Drljača za pjesmu "Zauvek poklon taj" (131.072), Zvezda Ceklić-Ceca za pjesmu "Poruka roditeljima" (120.770) i Silvana Armenulić za pjesmu "Otišao si bez pozdrava" (110.657).

Mišo Kovač drži dva rekorda medu "zabavnjacima".

Snimio je pet ploča od kojih je prodano 252.905 primjeraka.

Pjesma Đorđa Novkovića "Više se nećeš vratiti" u izvedbi Miše Kovača prodana je u 183.987 primjeraka.

Odlično, ali ipak slabije od '"narodnjaka" Mehe Puzića.

Ivica Šerfezi snimio je najviše ploča (14) u ukupnoj tiraži od 130.918 prodanih primjeraka.

Tereza Kesovija zaradila je kao i Mišo Kovač zlatnu ploču. "Nono, dobri moj nono" Nikice Kalođere prodan je u 123.700 primjeraka.

Beti Jurković dobila je za "Kazačok" (56.738) srebrni trofej, kojem se primiče i Kićo Slabinac s "Plavušom" (46.227).




S "narodnjacima" na snimanju nema problema, ljudi dođu i odu.

Skromno, bez buke.

Druga je stvar sa "zabavnjacima" koji su prilično razmaženi.

Što o njima i njihovim glasovnim mogućnostima misle ljudi iz "Jugotona" kojima pjevači duguju poljepšavanje glasa?


Glasovne mogućnosti pjevača "Jugotona"



Elvira Voća - glas bez snage.

Gabi Novak - fonski slab glas, ali baršunast i osebujan.


Ivo Robić - rutiner, brzo snima, korektan glas.

Mišo Kovač - taman glas, opor, podsjeća na Rej Čarlsa.

Ivica Šerfezi - mekan, baršunast glas.

Josipa Lisac - pjeva kao da ima drlje u grlu.

Džimi Stanić - to je glasurda, pravi profesionalac, uvijek dobro pripremljen dolazi na snimanje.

Kićo Slabinac - veliki raspon, ali je pjevač trenutnog raspoloženja.

Ibrica Jusić - glas tragikomičara i boema, što on po svojoj prirodi i jeste.

Ana Štefok - njen je glas lijep, ona brzo radi, podsjeća na Koni Frensis.

Lola Novaković - nediscipliniran pjevač koji ne poštuje partiture.

Đorđe Marjanović - iskren pjevač, njega je ljepše gledati negoli slušati, dobar suradnik na snimanju.

Kvartet "4 M" - četiri različita karaktera i četiri različita pristupa kompoziciji, sreća da slušaju Ivicu Krajača koji ih vodi.

Dubrovački trubaduri - prvi u Dubrovniku, nisu prvi na svijetu, još moraju raditi.

Miro Ungar - glas mu ima crnački prizvuk, ali bez snage jednog Toma Džonsa.

Tereza Kesovija - topli, mediteranski glas, veliki raspon i velika muzička kultura.

Milan Bačić - skeptičan nastup, ali zvučan glas.

Toni Leskovar - iskren, ali komedijaški nastrojen, prijeti mu opasnost da, poput Burduša, koji se proslavio igrajući cigana, postane pojam interpretatora kompozicija s jednog uskog područja.

Arsen Dedić - intelektualni pjevač, glas bez snage ali baršunast, u posljednje vrijeme teži da glasu dade oporost umjesto ljepote.

Maruška Šinković - melodiozan glas, lijepi prijelazi, tipičan zabavni belkanto.

Toni Kljaković - mediteranski tenor.

Beti Jurković - jak glas.

Majda Sepe - slovenska Gabi Novak, otmjeno pjeva.

Zdenka Vučković - rijetko snima ploče, ima osebujan i jak glas.

Vjekoslav Jutt - glas u razvoju, ima topline koja se sviđa šiparicama.

Bojan Kodrič - baršunast bariton, velik raspon, odličan festivalski pjevač.

Alaga Gagić - ima nešto privlačno u njegovu glasu.

Drago Diklić - pravi muzičar, naginje džezu i imitiranju američkih pjevača.

Ljupka Dimitrovska - lijep glas, podsjeća na Vilmu Goić, disciplinirana i radina.

VIS-ovi - ispod duge kose kriju se normalni momci koji ne znaju naročito pjevati, ali se uz električne gitare i ne traže bog zna kakvi glasovi. Izuzetak je bila "Grupa 220" dok je s njom nastupao kao solist Drago Mlinarec, koji zaista ima dobar glas...

Pomalo ošamućeni, napustili smo "Jugoton", poduzeće u kojem se godišnje proizvede 10 milijuna ploča s glasovima stotinjak pjevača, među kojima su i ovi koji su se našli na udaru ove originalne kritike.

Napisao: Mladen Ivanišević, snimio: Zlatko Ramničer, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jun 1972.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)