Pages

▼

Zvonimir Črnko: Odabran da u filmu "Isadora Duncan" igra svog idola Jesenjina (1968)




Prije, davno prije, kad sam se pustio "ulicom beskrajnom" i nacrtao po neki skandal, sve posljedice snosio sam ja i nitko drugi. Sva ta mladenačka ludovanja ja sam pošteno platio. I zato sada ne želim do bilo tko pati zbog mene i da snosi posljedice, a najmanje moja žena  

Mladi zagrebački glumac Zvonimir Črnko živi u iščekivanju:

- Baš me zanima kakav će da ispadne taj moj Sergej...

Među njegovim kolegama još se i sada prepričava kako je "Črnome" pala sjekira u med. Nitko drugi, već sam režiser Reisz angažirao ga je da u njegovom filmu "Isadora Duncan" igra pjesnika Jesenjina.

Upravo njega koji se oduvijek zanosio Jesenjinom.

Toliko da ga i ne zove drugačije već "moj Sergej".

Ako po ničem drugom, u piću je Črnko ravan svom idolu - govorili su zavidnici.

Sada, kad se slobodno mogao identificirati sa svojim uzorom, Črnko pije samo voćne sokove.

Otkud ta promjena koju, eto, i sada demonstrira, dok sjedimo u hladovini restauracije u zagrebačkom parku Tuškanac.


Usamljenik sklon bohemi



- Mogli bismo taj intervju napraviti u podstanarskoj sobi koju ću ovih dana dobiti u Zagrebu. Ili u Velikoj Gorici... Ili u Opatiji...

U Velikoj Gorici kraj Zagreba je njegova rodna kuća.

Ali zašto me poziva u Opatiju?

Samo zato što je tamo postao Sergej?

- Pa ima nešto u tome ... Supruga mi je Opatijka - izgovorio je polako, svjestan da će se zabavljati iznenađenjem koje će izazvati...

Uostalom, kad to čuje, malo tko vjeruje u to od onih koji ga znaju kao usamljenika sklonog bohemi i pesimizmu.

Njegov izraz lica iz zlatnih vremena "veltšmerca" na trenutak je preletio satirski osmijeh, dok mi je davao svoju opatijsku adresu: Kosovo 14.

Posljednja zgrada nosi broj 13. Iza nje se prostire opatijsko groblje. Sjetio sam se tog izraza lica. Svojevrstan smisao za crni humor... Cinik.


 Izgledao je tako čudno



- Zgrada broj 14 postoji. Venerus, to sam ja - inženjer Ernest. Zvonko je naš zet - saznao sam od čovjeka koji je stajao pred višekatnicom, par stotina metara iza groblja.

- Da, zaista imam divan pogled s balkona. Po želji ravno: Kvarnerski zaljev. Optimistički pogled u perspektive. Desno: groblje. Pesimistička panorama. Trenutno gledam u budućnost, ravno - objašnjava mi Črnko, dok se njegova 22-godišnja supruga Branka povukla da izvuče "viklere" iz kose i napravi frizuru.


Mala soba, kakve već jesu u novogradnjama, sasvim je ispunjena kaučom, malom policom za knjige i garniturom stolića i naslonjača. 

Radi strujanja zraka vrata predsoblja su otvorena, pa primjećujem kako mlada supruga prolazi čas s uvijačima, čas bez uvijača u kosi.

Sad u jednoj haljini, sad u drugoj, pa onda opet u onoj prvoj.

Na trenutak ju vidim dvostruko.

Temperatura je 34 C u hladu. Zažmirio sam i kad sam ponovno pogledao - priviđenja je nestalo.

- Pa to je moja sestra. Nada. Blizankinje smo. Došla je sa svojim suprugom i djetetom da provede odmor kod kuće - smijući se objašnjava mi Branka.

Fotoreporter se oduševio, ali Nada ne pristaje na zajedničku fotografiju.

- Kaže da sam sasvim dovoljna ja uz Zvonka na fotografiji. Uostalom, jako smo slične.

To znači da je i Nada visoka, vitka, crnokosa, zanimljivih crta lica ...

- Pa, ovdje, u Opatiji smo se upoznali. Kad je Zvonko došao zbog uloge Sergeja Jesenjina ... Znate, kad sam ga prvi puta vidjela, izgledao je tako čudno, tako nervozno. Išao je sam i nosio je dvije flaše nekog pića i još neku debelu knjigu.

Stalno se ogledavao lijevo i desno, kao da ga netko ili nešto progoni...

Jednog dana mi je pristupio, nasmiješio se i rekao:

- Vi izgledate vrlo zgodno. Da li ste pokušali na filmu?

Na što sam ja normalno ... odgovorila da nisam. Jer me film ne interesira, a niti gluma ...

Prilično dugo me je gledao i sasvim tiho promrmljao:

- Bolje da niste... Jedna patnja manje...

I tako je počelo ...

- I završilo sa brakom - smije se "Črni".

Sada ga čovjek može sresti eventualno sa dvije boce voćnog soka, a od oštrijih pića dolazi u obzir samo cockta.


Ona utakmica protiv Italije



- Brak?!... Mislim da je brak izvjesna hrabrost u životu. Korak dalje prema nečemu ... Slažete se, ne? U početku je malo neobično u braku, pogotovo za mene koji sam uvijek živio sam i o svemu odlučivao sam ... 

Prije, davno prije, kad sam se pustio "ulicom beskrajnom" i nacrtao po neki skandal, sve posljedice snosio sam ja i nitko drugi.

Sva ta mladenačka ludovanja ja sam pošteno platio.

I zato sada ne želim do bilo tko pati zbog mene i da snosi posljedice, a najmanje moja žena ...

Onda sam živio sam. Sada ne živim i znam da se sada moram još jače zauzdati... Shvaćate?

Ja vjerujem u ljubav ... Razumijete?

Kad bih bio gospodar svijeta, a ljubavi ne bih imao, bio bih ... jako, jako siromašan ...

Dolazeći ovamo na trenutak sam pomislio o njemu: cinik. Sasvim pogrešno. U njegovom pogledu plavih očiju sačuvalo se nešto bezazleno dječje. Kad ne pravi prkosne poze, onda je veliki tužni dječak.

- Imam li neku osobu koju izuzetno volim? Svakako da imam i beskrajno sam sretan zbog toga ... ima 77 godina. To je moja baka. Nikad me nije iznevjerila, razočarala i uvijek je u mislima sa mnom, pa ma gdje se ja nalazio.

Ponekad mi je dolazilo da sve ostavim, zauvijek... u takvim časovima dolazila je ona i ja sam se opet dizao i krenuo dalje ...

Ona je moja svjetlost... Mislim da ste me razumjeli?

Tek su nekoliko mjeseci u braku. Bračno putovanje: svi putevi vode u Rim.

- Bilo nam je divno u Rimu! Crkva sv. Petra je nezaboravna. Jel' da je bilo lijepo?

- Da, bilo je lijepo - slaže se Zvonko. - Rim je sjajan ... Ali više volim London ... A ona utakmica protiv Italije. Ljudi moji!... Sve mi je postalo crno u Rimu poslije te utakmice ...

Ja navijam za "Dinamo", otkad znam za sebe.


Ostalo je sve za pet



- Kad "Dinamo" izgubi ode na balkon i samo šuti - otkriva ga supruga.

- Slijedeće sezone neću šutjeti, jer će "Dinamo" biti prvi! Bit će vatre! - upalio se navijački živac.

- Odličan je... Malo je nervozan, nervščik, kako to on kaže. Ali ostalo je sve za pet kod njega - ovijajući mu ruke oko vrata hvali ga supruga.

I dok je vjenčanje Lade Leskovara u istoj ekipi vrlo pompozno proslavljeno, Črnko je uplovio u bračnu luku sasvim neprimjetno.

Možda zato što to ne bi odgovaralo komercijalnim natuknicama o idili filmske Izadore i Sergeja.

Črnko kao Jesenjin i Vanessa Redgrave u "Isadori Duncan"
(screenshot)

- Kako bih se osjećala da gledam na filmskom platnu svog supruga u zagrljaju njegove partnerice. Ah, kakvo pitanje! Pa, znate... ne bih se osjećala ugodno. Iskreno govoreći, ne bih željela gledati takve scene, jer bi bila previše ljubomorna.

Razgovarali smo uoči njegovog ponovnog puta u London, na sinhronizaciju filma. Budući da mu je supruga već za vrijeme snimanja pomagala perfektnim poznavanjem engleskog, začudio sam se što ga ne prati u London.

- Moram biti kod kuće zbog ... ovaj...

- Dolazi mali Sergej!

Razgovarao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, jul 1968.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)