Za sve članove ekipe snimanje je veoma naporno. U blatu do koljena radi se i danju i noću. Scene teške, a režiser zahtijeva potpunu autentičnost. U jednoj sceni trebalo je da Bekim išamara Oliveru Vučo. Učinio je to bez imalo nježnosti. Olivera je nakon toga mjesec dana oblozima hladila svoj natečeni obraz, a onda su scenu nastavili
Veljača 1967: U dvorištu - blato do koljena!
Priljubljene jedna uz drugu, drvene barake sagrađene od dijelova
starih sanduka i komada lima, stiješnjene sa svih strana modernim
višekatnicama, čine jedinstven stambeni blok u kojemu živi
dvadesetak ciganskih porodica, i to, tako reći, u užem centru
Beograda. Na sredini dvorišta gomila smeća, a kroz male, neugledne
prozore nepravilnog oblika vire sanjive, čupave dječje glave.
Jutro
je i kiša rominja.
Dežurni milicionar, koji je toga dana
od svog komandira dobio zadatak da osigura nesmetan rad filmskoj
ekipi, objašnjava:
- Nitko ne može tačno ustanoviti
koliko ih je. Nadležne vlasti nude im bolji smještaj na
periferiji grada, ali oni neće da se sele.
Kažu, nikud iz centra! Čak i neki s periferije dolaze i pokušavaju
se nastaniti u dvorištu.
Asistenti kamere prepričavaju
najnoviju anegdotu.
Došli su rano da bi postavili kameru i izabrali
su mjesto kraj dva velika sanduka prekrivena nekakvim limom, kad
odjednom iz sanduka izviriše najprije nečije noge a onda izroni i prilika vižlastog Ciganina.
"Šta radiš tu?" zgranuše se
asistenti.
"Tu, bre, spavam samo noću, a danju sam kod
prijatelja", objasni im on.
- O svemu tome govorit će i moj film -
kaže režiser Aleksandar Petrović. - Bit će surov, jer je i život
Cigana surov i težak, ali će otkriti i nacionalnu,
društvenu, psihološku pa i poetsku prisutnost Cigana u našem
društvu, mada kod nas još nitko tačno ne zna koliko ih je. Računa
se oko pola milijuna.
Režisera već dugo zaokuplja tema o
sudbini Cigana.
Da bi svom filmu dao što autentičniji ton, odlučio
je da sve snima na licu mjesta, s pravim Ciganima, i to u
kolor-tehnici.
"Skupljači perja" vjerojatno će biti prvi
film u svijetu snimljen na ciganskom jezrku.
Uz stotinjak naturščika,
u njemu igraju i tri profesionalca - Bekim Fehmiu, Bata Živojinović, Olivera Vučo.
Bekim Fehmiu u filmu je centralna ličnost - Beli
Bora - oko koje se sve vrti.
Rijetka uloga i nema glumca
koji je ne bi poželio.
- Da li je takvog mišljenja i 30-godišnji
glumac koji je već stekao zavidnu reputaciju, kako u svojoj matičnoj
kući na Cvetnom trgu u Beogradu - Jugoslovenskom dramskom pozorištu - tako i na filmu?
- Ne bih rekao da je Beli Bora jedan od
najjačih filmskih aduta za predstojeću Pulu, ali bih se složio da
je jedan od najdražih glumačkih zadataka!
Ljubitelji kazališta znaju Bekima kao
izvrsnog Astona u "Nasljedniku" H. Pintera, kao Žorža u
"Prljavim rukama" Ž. P. Sartra i kao Žan Pol Mara u
"Ubojstvu Žan Pol Mara...", a poklonici filma poznaju ga
kao glavnog junaka triju prošlogodišnjih ostvarenja domaće
kinematografije.
U Puli se sa četiri uloge predstavio sa tri filma.
Ne, nije zabuna!
Osim uloga u "Toplim godinama" i priči
"Put" filma "Vreme ljubavi", u filmu "Roj"
tumačio je dvije uloge: Halila Bega i njegova brata.
Za te dvije
uloge i ulogu u "Putu" pripala mu je "Srebrna arena".
Pod konjskim kopitima
U stvarnost nas je vratila graja gomile
Cigančića koji nas sretoše na izlazu iz dvorišta, gdje se
"Skupljači perja" snimaju:
- Bekim Fehmiu ... Bekim Fehmiu ... Beli Bora, će daš jednu
cigaru?
Glumac pomilova crnokosog dječaka, a ja se sjetih
dijela razgovara koji sam jednom prilikom vodio s njim:
" ... Rodio sam se u Sarajevu, ali sam odrastao u Prizrenu, gdje sam i gimnaziju završio na materinjem, šiptarskom jeziku ... Onda sam došao u Beograd, ni sam ne znam zašto... Sjećam se, ni srpskohrvatski nisam dobro razumio, nikog nisam poznavao ... Kasnije sam se prijavio na natječaj Akademije za pozorište, film i TV i bio primljen... "
Za sve članove ekipe snimanje je veoma
naporno.
U blatu do koljena radi se i danju i noću.
Scene teške, a
režiser zahtijeva potpunu autentičnost.
U jednoj sceni trebalo je da
Bekim išamara Oliveru Vučo.
Učinio je to bez imalo nježnosti.
Olivera je nakon toga mjesec dana oblozima hladila svoj natečeni
obraz, a onda su scenu nastavili.
Bekim Fehmiu kaže:
- Za to je potrebna hrabrost. Oduševila
je svojom profesionalnošću cijelu ekipu. Ni riječju nije
prigovorila.
Dvije najteže scene u filmu bile su
svakako one u kojima se Bekim i Bata tuku s isukanim noževima u
rukama.
Prvi put su to izveli u gomili perja, s pravim noževima, a
drugi put pod konjskim kopitima.
Samo zahvaljujući sreći, nije
došlo do težih ozljeda.
Bekim će dugo pamtiti i kadrove u blatu sa
svojom ženom (Cigankom Ankom iz Pančeva) koju tom prilikom ubija.
Njegova partnerica u filmu je 16-godišnja
Ciganka Gordana Jovanović. Nju je režiser pronašao u Vršcu i povjerio
joj ulogu ciganske djevojke Tise.
- Što Bekim misli o debitantkinji?
- Mislim da je Petrović imao sreću što
je slučajem pronašao baš nju, jer je dobio ono što je i zamislio kao
pisac scenarija. Ona se tako brzo prilagodila da je u ekipi ne možete razlikovati od profesionalaca.
Uvijek je vedra, nasmijana, raspoložena i može se
reći da je postala prava glumica!
Zabeležio: D. Živanović, obrada: Yugopapir (Arena, februar 1967.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)