Pages

Goran Gajić i Zoran Pezo, Vesela televizija ZG '84: Na čijim sve leđima leži jugoslavenski novi val...





Rock je tada bio jedino područje gdje se nešto događalo. Uvijek smo znali što će biti najbolje i što je najkvalitetnije. Družili smo se sa muzičarima i pomagali im. Mislim da nas dvojica pripadamo desetorici na čijim leđima leži jugoslavenski novi val. Ne patimo od lažne skromnosti!

Kakve su kulinarske sposobnosti manekenke Vesne Vrabec, što je glumica Cintija Ašperger radila u SAD, što je to "Odiseja" show - sve to i štošta drugo četvrtkom uvečer u prostorijama kluba "Lapidarij" u Zagrebu saznaju srednjoškolci, studenti i drugi mladi koji tamo dolaze da gledaju program Vesele televizije. Riječ je o sve gledanijem video programu mladih zagrebačkih autora koji na originalan i zabavan način eksperimentiraju televizijskim medijem.

U posljednjih je nekoliko tjedana video i disko-program "Vesela televizija", koji se četvrtkom uvečer održava u Omladinskom klubu "Lapidarij", postao glavna medijska atrakcija, namijenjena uglavnom mladim Zagrepčanima.

Snimci iz video programa Vesele televizije 

Glas o "Veseloj televiziji" brzo se širio gradom; broj posjetilaca, od početnih stotinjak, učetverostručio se za samo jedan mjesec. Staro zdanje "Lapidarija" na Gornjem gradu postaje sve tješnje, a budući da je taj prostor jedan od malobrojnih u gradu gde se za samo stotinu dinara može zabavljati do dva sata poslije ponoći, među posjetiocima mnogo je slučajnih prolaznika, ali i sve više video-poklonika.

Za razliku od davno preživjele koncepcije disko-klubova gdje su posjetioci konzumenti samo glazbe reproducirane s ploča, kaseta ili u novije doba video-kaseta, "Vesela televizija" prikazuje i autorski video-program.

U nastojanju da ugođaj bude što više opušten, i domaći glavni kreatori i realizatori "Vesele televizije" Goran Gajić i Zoran Pezo nedavnu su premijeru začinili specijalitetom za goste: golemom punjenom lubenicom i šampanjcem, što je među prisutnima izazvalo istinsko oduševljenje.

Suprotno arhitektonskom stilu "Lapidarija", izgrađenom poput katakombi u obliku velikog slova "L" -zbivanja u njemu oduvijek su bila progresivna.

Tu se slušala najnovija svjetska rock-muzika, u njemu su svoju karijeru počinjale danas afirmirane domaće grupe, promovirani su novi modni trendovi...

Struktura publike uvijek je ostajala ista: od srednjoškolaca, studenata, nezaposlenih i zaposlenih mladih ljudi.

Program u "Lapidariju" počinje uz "Lap-rapp", zapravo hit grupe "Grandmaster Flash", miksan pričanjem voditelja u ritmu glazbe.

Dok se dvorana polako puni, iz zvučnika dopiru najnovije pjesme Princea, Davida Bowieja "Bronskog Beata"...

Ljudi se gibaju prema šanku u prvom dijelu prostorije gdje je uvijek najveća gužva.

Kad se na dva ekrana, instalirana na zidovima pojavi zaštitni znak "Vesele televizije", nasmijani televizor, svi se vraćaju pred ekrane.

"Show time!" - najavljuje grupa "Film".

Ljetošnje krstarenje Jadranom prekinuli su da bi Dalibor Lovrić, jedan od suradnika "Vesele TV" snimio kratak film o "Filmu na Olibu".

U vodi do koljena s punom opremom, i novim članovima grupe Slamnigom i Šolcom, pjevali su vlastite verzije velikih svjetskih hitova.

Dobrom je montažom ekipi "Vesele TV" uspjelo kompenzirati lošu tehničku kvalitetu filma pa je krajnji produkt izazvao dosta smijeha među publikom.

Na ekranima se dalje izmjenjuju spotovi stranih izvođača što je prilika da ovisno o afinitetima posjetioci promijene mjesto.

Opet počinju probijanja kroz gužvu i žamor, što se ponavlja svaki put kad se na ekranu mijenjaju prilozi.

Na zadovoljstvo muške publike, "Vesela televizija" zavirila je u stan manekenke Vesne Vrabec. Ona je najprije promovirala svoju garderobu, a zatim i kulinarske sposobnosti, da bi na kraju napornog radnog dana uz relaksaciju u kadi, ispričala storiju o svom idealnom muškarcu.

"Vesela televizija" redovito prikazuje i razgovore s poznatima.

Tako je glumica Cintija Ašperger, duboko zavaljena u fotelju, pričala o svom boravku u SAD, financijskim poteškoćama, spominjući pri tom barem jednom u svakoj rečenici broj svoga žiro-računa te o mnogim drugim "važnim" stvarima.

Zbivanja na ekranu redovito izazivaju reakcije publike.

Ponekad su razgovori voditelja i intervjuiranih previše osobni da bi prisutne uspjeli nasmijati.

Posebna je živost "Vesele televizije" što su akteri s ekrana među publikom.

Prije dva tjedna veći dio programa "Vesele televizije" odvijao se uživo.

Izduženi tunel "Lapa" nije se pokazao osobito funkcionalnim za održavanje modne revije. Najprije su ljepotice prikazivale modele iz dva novootvorena zagrebačka modna butika a zatim je prikazana muška i ženska moda "Made by Hrelić".

Hrelić je zagrebački sajam buha, tržnica, vašar, gdje se, između ostalog, za bagatelu može nabaviti sasvim pristojnu obuću, odjeću i razne ukrasne rekvizite.

Sve što se događalo na improviziranoj modnoj pisti i oko nje kamerom je zabilježio Gajić.

Poanta "Vesele televizije" u "ozbiljnom" TV-dnevniku emitirana je iz sobe koja je za tu priliku, uz stanovite preinake, poslužila kao TV-studij u Rimu, Berlinu, Kalkuti, Korejskom zaljevu, Lenjingradu i Zagrebu.

Poruka izrečena na različitim svjetskim jezicima bila je:

"Video-revolucija je počela".


Svaštarske karijere



Za ekipu "Vesele televizije" ta je revolucija počela prije tri godine. Tada je djelovala pod imenom "Video-Trubač International", u sastavu Goran Gajić, Zoran Pezo i Dario Vince, poznati i kao "Startovi" autori.

Ta činjenica prilično je sputavala Gajića i Pezu i prije početka razgovora.

Katkad su zaboravljali da su oni ti kojima se postavljaju pitanja.

Teško su se odvikavali uloge novinara, što ne čudi, jer ovo im je prvi intervju.

Teza im je da jedino mogu funkcionirati kao najbolji prijatelji i suradnici kad se sukobljuju.

U razgovoru su to dokazivali neprekidnim upadanjem u riječ jedan drugome, prepirkom i bockavim komentarima.

Svoj prvi rad snimili su na retrospektivnoj izložbi Lucija Fontane, održanoj u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu.

U maniri krimića snimali su trećega člana tadašnje ekipe, Vincea, maskiranog najlon-čarapom, kako nožem u ruci prati mladu posjetiteljicu izložbe.

Taj su prilog ponudili emisiji "Petkom u 22", ali ta je suradnja neslavno završila

U doba održavanja Fontanine izložbe, Gajić i Pezo bili su srednjoškolci; u slobodno vrijeme bavili su se raznim aktivnostima; Pezo je trenirao plivanje, a zajedno s Vinceom crtao je i stripove.

Njih dvojica izdali su i prvi fanzin u Jugoslaviji - "Trubač".

Pezo kaže:

- Izdali smo prvu zbirku komercijalnih stripova, jer su me nervirali umjetnički stripovi koji su tad objavljivani u omladinskoj štampi. Naši su stripovi bili silno smiješni i zato se nigdje nisu pojavljivali.

- I tako nisu bili komercijalni - primijetio je Gajić.

Mada se nisu uspjeli dogovoriti tko je koga doveo na stranice omladinske štampe, i Gajić i Pezo objavljivali su napise u "Poletu".

Gajićeva karijera svaštara počela je nešto drukčije:

- Prvo sam bio književnik. Objavio sam dvije priče u novinama - u "Studentskom listu" i "Poletu". Jedna se zvala - "Moji senzualni vapaji", a druga - "Stvoritelj".

Pezo je poslije postao književni kritičar, a ubrzo i Gajić.

Kad im je dosadila književna kritika pisali su o rock and rollu:

- Rock je tada bio jedino područje gdje se nešto događalo. Uvijek smo znali što će biti najbolje i što je najkvalitetnije. Družili smo se sa muzičarima i pomagali im.

Mislim da nas dvojica pripadamo desetorici na čijim leđima leži jugoslavenski novi val. Ne patimo od lažne skromnosti!

Što se novinarstva tiče, iz omladinske štampe prešli su u tiražnije magazine.

U jesen osamdeset prve Pezo je otišao u JNA, a nakon povratka studirao na Akademiji za film i televiziju smjer - TV-režije.

Iako je to oduvijek želio, Gajiću to tada nije uspjelo.

Upoznao je Predraga Dobrotu, "stručnjaka za software", zaposlenog u OOUR-u "Elektronika" radne organizacije "Ivasim", i Sanju Halilović, urednicu na Radio Zagrebu.

To se pokazalo izuzetno značajnim u cijeloj priči o "Veseloj televiziji".

Par Halilović-Dobrota imao je amatersku video-opremu s kojom su Gajić, Pezo i Dobrota odmah počeli raditi i presnimavati.

O tom razdoblju Pezo kaže:

- Tada smo bili malo dezorijentirani. Nismo znali što radimo, ni za koga. Radili smo ono što nas je veselilo, bili smo fascinirani medijem.


"Vesela televizija promovira..."



Uvjereni da nitko u Jugoslaviji nema pojma da bi s Paulom Schraderom (režiserom filmova "Američki žigolo" i "Ljudi mačke",) trebalo obaviti razgovor, otišli su u Beograd na prošlogodišnji FEST.

Tamo ih je pretekla beogradska filmska redakcija, a njima je ipak uspjelo da snime razgovor koji su međusobno vodili Šijan i Schrader.

U jednoj kratkoj fazi opredijelili su se i za sportski video; tada su budućnost svog videa vidjeli u snimanju treninga zagrebačkih sportaša.

U Ljubljani su snimili prvu bejzbol utakmicu prvog zagrebačkog bejzbol kluba.

Ni to ih nije dugo zadovoljavalo, pa su s kamerom u ruci tražili događaje po gradu.

Tada su snimljena i dva porno-filma: "Seks iza željezne zavjese" i "Živa na vrućem limenom krovu".

Potpuno u duhu svog gesla "iće-piće-ribolov", ovaj drugi pornić snimili su u solariju, ponudivši recept za vruće poslijepodne: hladno piće i vruća djevojka.

Poslije su snimali spotove rock-grupa.

Opet po intuiciji snimali su grupe za koje su pretpostavljali da neće dugo ostati anonimne.

Karakteristično je da su to uglavnom bili spotovi prvenci grupama "Katarina II" i "Fuj tajfel", te uživo snimljen spot beogradskih "Partibrejkersa".

Pezo kaže:

- Ovo mi je kao da gledam Lumiereove filmove. Počeli smo s opremom koja je daleko ispod razine ove današnje, ali uvijek su nam bile važnije ideje.

Na videu je ostalo zabilježeno i muziciranje grupe "U škripcu", gdje su pri izradi spota koristili kadrove iz Carpenterova filma "Christine", beogradske "Kozmetike", zagrebačke grupe "Film" u spotu "Kad si mlad".

Spot grupe "Denis & Denis" vizualno je vrlo zanimljiv i vjerojatno je najuspješniji od svih koji su Gajić i Pezo dosad snimili.

U njihove najsmješnije radove uvrštavaju se remake nekadašnjeg hita "Odiseja". U rubrici "Vesela TV promovira.." hit je oživio Branko Bane Martin.

Razgovori s Mirjanom Kalenić, modnom kreatoricom, Cintijom Ašperger, glumicom, Vesnom Vrabec, manekenkom... pojavljuju se u rubrici "Vesela TV u..."

Osim muzičkih priloga i razgovora s poznatima, ekipa "Vesele televizije" snimala je i dokumentarne radove: modnu reviju Davora Klarića, prilog iz turizma, te obilježila ovogodišnji Dan SKOJ-a u Novom Zagrebu.

Osobito su ponosni na prvi domaći spot brekera iz grupe "Crazy Beat", koji je snimljen za akcije "Proljeće u Novom Zagrebu".

Nedavno su za TV Novi Sad snimali Stephana Lupina prilikom njegova boravka u Zagrebu.

U svim programima "Vesele televizije" lako je uočljivo da njezini autori bilježe lijepe strane onoga što snimaju. Pezo priča:

- Ponekad se i po dva-tri dana družimo s muzičarima da bismo uspjeli stvoriti atmosferu i snimiti spot. Nikad nam video nije važniji od muzike. Trend je, doduše, da slika bude važnija od muzike, da ona prodaje muziku, ali oni moraju biti ravnopravni. Kao što omot ne može prodati ploču, tako ni slika ne može prodati video.


Strahovanja službene televizije



Program "Vesele televizije" nastaje u različitim prostorima, od bina na kojoj nastupaju bandovi do morske obale, terasa, soba i kupaonica. Svi radovi montiraju se pomoću dva Beta recordera u stanu Sanje Halilović i Predraga Dobrote.

Oni su dobro povezani s ljudima u Zagrebu koje zanima video, pa je tamo frekventno cijeli dan.

Gajić kaže:

- Ovo je jedina kuća u gradu u kojoj se u jednoj prostoriji igraju video-igre, u drugoj se gleda video, a u trećoj snima film. Zanimljivo je da se druže dvije različite generacije, ali unatoč generacijskom jazu od desetak godina Predrag i Sanja imali su povjerenja u nas klince i prihvatili su da s nama rade.

Dobrota smatra da njihov program neće prihvatiti službena televizija:

- Mada sada radimo s opremom koja je znatno kvalitetnija od prijašnje, još nismo došli do razine koja bi što se tehničke kvalitete tiče, zadovoljavala i televiziju.

Iako smatram da program tehnički mora biti što kvalitetniji, ipak se video-amaterizmu treba posvetiti ista pozornost kao filmskom amaterizmu nekada.

Video je sada uvelike zamijenio film, a ubuduće će još više. 

Mene video ne zanima zbog video-spotova nego zbog gomile podataka i informacija koje može dati u svim porama života.

Zato ne vidim razlog zašto televizija ne bi prihvatila i takve radove.

U jednom javljanju iz New Yorka dopisnik Goran Milić pokazao je da je tamo uobičajeno prikazivanje s tapeova.

Kad sam o tome razgovarao sa čovjekom s naše televizije, rekao mi je da na televiziji strahuju da ne budu zatrpani video-kasetama.

A to bi bilo najljepše što bi im se moglo dogoditi.

Video-aktivnost ekipe "Vesele televizije" mnogo je šira od onoga što prikazuje u "Lapidariju". 

Gajić i Pezo napravili su prvu video-dokumentaciju muzeja na Jezuitskom trgu, snimili su izložbu Meštrovića.

Dobrota i Nenad Burcar, jedan od suradnika "Vesele TV", snimili su Tkalčićevu ulicu prije rušenja zgrada.

Video primjenjuju i u hrvatskoj kinematografiji. Dobrota je bio video-konzultant u filmu "Tajna starog tavana", a zajedno s Pezom i Gajićem radio je kompletnu video-realizaciju filmova "U raljama života" i "Ambasador".

Ekipa namjerava snimiti još dva filma, a zatim realizirati ideju "Vesela televizija drma planetom".

U tom pohodu pomoći će im, kažu, Lupinov poziv da mu rade video-materijale za izložbu u Milanu.

Ne znaju koliko će se baviti projektom "Vesele televizije" i kažu:

- To danas jest, a sutra nije. Ne želimo se vezati.

Zasad samo najavljuju neke promjene u "Lapidariju."

Namjeravaju dovesti što više gostiju. Dosad su pozvali disko-džokeja broj jedan Damira Dožića, i organizirali modne revije. Posljednja "Vesela televizija" bila je posvećena Jazz-fairu što se održava u Zagrebu.

Pezo kaže da ekipa želi okupiti što više suradnika za stvaranje programa:

- Mi bismo htjeli da to bude što manje interno, pa smo u Lapu dijelili pozive da nam se priključi svatko tko ima bilo kakve radove. Važno je da su ti radovi koliko-toliko pametni, smisleni i zabavni. No dosad nam se nitko nije javio. Pridružili su nam se ipak Dalibor Lovrić i Nenad Burcar, a surađujemo i sa studiom Video Inn iz Samobora. No to nije dovoljno.

Goran Gajić boravi u Beogradu gdje je upisao, iz sedmog pokušaja studij filmske režije. Kaže:

- Boravak u Beogradu iskoristit ću da angažiram i neke druge ljude. Najozbiljnije namjeravam da postanem i pjevač novokomponirane narodne muzike. Dobio sam odlične ponude, pa ću u toku boravka u Beogradu snimiti ploču.

"Vesela televizija" organizira se u suradnji sa Centrom za kulturnu djelatnost omladine, u čijem je vlasništvu i "Lapidarij".

Prema riječima Radmile Zdjelar, urednice kazališnog programa:

- CKD želi okupiti što više ljudi u Zagrebu koje zanima video. Nemamo još definitivno formiranu ideju kako bi se ta aktivnost odvijala zbog materijalne i kadrovske ograničenosti.

U suradnji sa CKD izdavale bi se videokasete i snimali specijalni programi za buduću kabelsku televiziju. 

Neka zagrebačka naselja (Dugave, npr.) imaju za to ugrađene instalacije.

Autori "Vesele televizije", Gajić i Pezo, kažu:

- Nismo mi ništa nova izmislili, pokušavamo samo da budemo brzi i moderni!

Napisala: Dubravka Tomeković, snimio: Milisav Vesović, obrada: Yugopapir (Start, oktobar 1984.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)