Goran Bregović nam je poslao snimak koji je Ivana slušala i samo za jedan vikend ona i Goran obavili su posao oko snimanja u Beogradu. Goran je, kako čujem, uživao radeći sa Ivanom. A kod nje konkretno, najvažnije je da stekne povjerenje u onoga s kim radi i onda nema nikakvih problema
Upravo kada je počeo blijediti lik one
sićušne, pjegave i riđe djevojčice, koja je u filmu Ademira
Kenovića "Kuduz" maestralno odigrala lik Alme, kad ono,
kao vaskrsenje, evo je opet, u sasvim novoj ulozi. Ne filmskoj, već
pjevačkoj. U maniru majstora rapa, Ivana Legin odradila je, naravno
opet sjajno, pratnju na novoj ploči Zdravka Čolića. I to u
melodiji, obradi poznate ciganske "Čaje šukarije" koju
ovaj interpret i autor aranžmana Goran Bregović smatraju jednim od
aduta novog projekta.
Prije godinu dana bila sam u posjeti
kod ove djevojčice i ostalih članova njene porodice.
Konstatujem da
je za godinu dana Ivana malo narasla, postala naravno starija, stekla
status prvačića i izgubila - prve zubiće.
Primjećujem da ima i
nešto drugačiju frizuricu, a ostalo - sve je isto.
I dalje mi se
čini nestvarnom, gotovo prozirnom, kao lik iz daleke bajke.
Svijetle
okice pokrivene bijelim trepavicama stalno su u pokretu, a sitno,
živahno tjelašce nikada mirno i gotovo predodređeno za akciju.
Reakcije i ponašanje, reklo bi se zdravo dječije. Ni film, a ni trenutno svjetla muzičke
pozornice nisu nimalo izbacili Ivanu iz dječije svakodnevice,
ispunjene znatiželjama, prvim školskim saznanjima, maštom i
igrom.
A i roditelji ove svakako obične-neobične djevojčice, ponovo
stičem dojam, izlete svog djeteta u, za mnoge primamljivi a daleki
svijet umjetnosti, estrade, blještavila reflektora i javnosti
shvataju sasvim realno, kao nešto što se sada događa, a što nije
prevashodnost, opterećenje i za budućnost.
Pri susretu, kratko se pozdravila i uz
ciku i galamu otrčala za svojim mlađim bratom Viktorom...
Valjda već
sa iskustvom sa nepoznatim, trči po sobi kao da nikog stranog nema.
I tek na moj poziv smješta se do mene, gleda me pravo u oči i čeka
da je pitam.
Pitam je ko je kupio prekrasni kimono njoj i njenom
bratu, a ona ustade, otrča do stola i donese mi lutkicu u stilu
barbike i reče:
- Mama mi donijela iz Kine. I Vikiju
robota.
Šareno, pa žuto
A onda se nastavi šepuriti i zagledati
uz široki krezubi osmijeh. Sve do trenutka dok nije bljesnuo blic s
fotoaparata. Umjesto prošlogodišnje primjedbe da joj je sve žuto
pred čima, sada veli da joj je šareno, te se ponovo smjesti do
mene, kao iza zaklona.
Pitam je kako joj je u školi, a ona će,
klimajući glavnom i tražeći mamin pogled kao znak potvrde i
odobravanja:
- Odlično... Imam sve petice, ali sa
tačkama i crtama. A to ti znači da nisam bila baš najbolja, da sam
ostala nešto dužna... Najbolja moja drugarica zove se Aneta. A
učiteljica Vukica. Znaš, ona je učila i mog tatu. I kaže da je bio
odličan đak. A tata mi je pričao da je samo jednom bio u ćošku,
ali ne što je stvarno bio kriv, već zbog svog druga.
Prve petice
Mama Biljana klima glavom i dobacuje da
je Ivana pomalo neuredna, a ispred mene je već sveska i stranica na
kojoj je ubilježena prva petica.
Listamo zajedno dalje i ponavljamo
priču o dedi i repi.
"...Povuci i potegni i iščupaše repu!"
Biljana, diplomirani ekonomista, i
Stanislav Legin, dipl. inžinjer elektrotehnike, smatraju da je
glumački, a i pjevački poziv veoma težak.
Nakon "Kuduza", mislili su da je ta vrsta avanture kako
za njihovu kćer, tako i za njih, okončana.
No u međuvremenu, Ivana
je snimila ulogu djevojčice Zorice u seriji "Aleksa Šantić",
te stekla novo iskustvo i u pjevanju, odnosno rappovanju.
- Zanimljivo je da smo suprug i ja
smatrali da Ivana nije muzikalna. A do ovog angažmana došlo je nakon razgovora sa Ademirom Kenovićem. I ja i suprug bili smo pomalo
u dilemi, ali složili smo se sa Ademirovom konstatacijom da je Ivana
sada ovakva ličnost i da to treba, da kažem, iskoristiti.
To je i
prevagnulo u našoj odluci.
Inače, Goran Bregović nam je poslao
snimak koji je Ivana slušala i samo za jedan vikend ona i Goran
obavili su posao oko snimanja u Beogradu.
Goran je, kako čujem, uživao radeći
sa Ivanom.
A kod nje konkretno, najvažnije je da stekne povjerenje u
onoga s kim radi i onda nema nikakvih problema.
Veoma je adaptivna
osoba, još sklona improvizaciji, veli Biljana Legin.
Sav doživljaj sa festivala "MESAM"
Ivana kratko svodi na gestikulaciju rukicama i napravljeno slovo od
kažiprsta i palca, što treba da znači odlično.
Mama joj je,
veli, pomogla da izabere haljinicu, imala je dvije probe, a ostalo
vrijeme na Festivalu igrala se sa svojom rodicom Anom.
Zdravko Čolić
joj je rekao da je sjajna, a bila je i na koktelu u "onom
lijepom hotelu, do jedan i pet po mraku i sve joj se činilo da je
već jutro".
- Kada smo se ja i tata vratili kući,
zvali su me Ademir i Snježa da mi čestitaju. Ademir stalno ponavlja
da sam genije!
Baš je sladak
- Pa, jesi li?
- Pa jesam... (gleda u mamu...) Ma,
nisam. Učiteljica mi je rekla da nije važno šta ja radim. Ali,
tako je sigurno rekla zbog ostale djece. Sigurno! Djeca iz razreda me
ništa ne pitaju, samo oni, stariji.
Stalno me ispituju da li sam
naučila brojati. Znaš ono iz filma, kada iza šest kažem 17, 18...
Da ti nešto još kažem...
Primiče se i šapuće mi da ima
momka.
Potom me gleda iščekujući reakciju i smijulji se premećući
dlanove rukica.
- Zove se Amir i ima frizuru ko jež.
Tako ti i moj tata sada izgleda. A nosi i male naočale. Baš je
sladak!
Potom se diže i stavi na gramofon
ploču Zdravka Čolića.
Nastade ples nasred sobe i pjevanje na sav
glas.
Pridruži joj se i Viktor i nakon samo jednog trenutka ples i
pjesmu zamijeni plač.
Posjetu završavamo pred večernji
Dnevnik.
Ivana mi nudi da ostanem kod nje na spavanju, ali Viktor se
buni.
Na odlasku, kratko mi mahnu rukicom i otrča za svojim bratom
da ispituju šta sve može jedan robot iz Kine.
I dok se vrata
zatvaraju, čujem je gdje mi dobacuje da tekst napišem ćirilicom,
da ga i sama može čitati. Kaže da još nije naučila latinicu u
školi.
Napisala: Radmila Ferizović, obrada: Yugopapir (Ven, novembar 1990.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
