Poznajem Beograd u svakojaku ruhu. Ušli smo onda u nj preko Banjice, Senjaka, da bismo tek poslije četiri dana stigli do željezničke stanice. Upoznao sam ga i kasnije, a sada kažem: volim Beograd jer je kozmopolitski, diše duhom svih naših nacionalnosti, i uvijek se osjećam kao da sam njegov stanovnik
Karavana prijateljstva već je tradicija dubokih korijena. Treći put Zagrepčani dolaze u goste Beogradu, vraćajući posjet Beograđana, koji kao domaćini svoja 734 gosta puna dva dana upoznavaju sa svim ljepotama svoga grada. Bilo je mnogo srdačnosti i nenadanog, spontanog veselja. Stari su se drugovi ponovo sreli, nova poznanstva su sklopljena, mladi su kao i uvijek prednjačili u zabavi, pjesmi i - kozaračkom kolu.
 |
| Gosti iz Zagreba bili su zasuti cvećem |
"Čestitamo vam 24. godišnjicu
oslobođenja", pisalo je na prozorima 16 plavih autobusa
"Kvarner-ekspresa" koji su nosili goste od Avale do Groblja
oslobodilaca, od Košutnjaka do Novog Sada i Sremskih Karlovaca.
Na sam dan 20. oktobra, na godišnjicu oslobođenja Beograda, Zagrepčane je na Petrovaradinskoj tvrđavi dočekao orkestar Janike Balaža a već poslije podne našli su se na rubu grada, na onoj strani gdje su ušle trupe oslobodilaca.
Dirljiva su i srdačna bila sva sjećanja. Iz usta gostiju i domaćina čule su se riječi:
"Dođite nam opet - na vama je sada red!"
Otmica Zore
Aranžmanom je bilo predviđeno da
gosti budu smješteni po hotelima. Stotine molbi Beograđana da prime
kod sebe Zagrepčane ostale su neuslišene, jer se htjelo da gosti
što je moguće više vide i upoznaju Beograd i okolicu, Novi Sad i
ljepote Sremskih Karlovaca.
Jedini domaćini koji su uspjeli
"oteti" gosta bili su Bogoljub Đokić, njegova supruga i
dvije kćeri.
Oni su Zoru Ostojić jednostavno odveli svojoj kući u Karađorđevu 36, jer je gošća ranijih godina upoznala Avalu i sve znamenitosti Beograda pa je sada bio red da upozna i neke običaje.
Oni su Zoru Ostojić jednostavno odveli svojoj kući u Karađorđevu 36, jer je gošća ranijih godina upoznala Avalu i sve znamenitosti Beograda pa je sada bio red da upozna i neke običaje.
 |
| Već tri godine Zora Ostojić iz Zagreba dolazi Karavanom u goste Bogoljubu Đokiću i njegovim kćerkama (foto: Matija Koković) |
Bogoljub Đokić nam ovako kazuje:
- Upoznali smo se sa Zorom još
prilikom prvog posjeta Zagrepčana prije tri godine. Sjećam se,
Karavana je zastala kod aerodroma a ja sam baš tu upravo iščekivao
nekog gosta koji bi me htio posjetiti. Vidio sam Zoru sa kćerkicom.
Zora je zadovoljna programom koji je za
nju priredila porodica Đokić.
Vodili su je u selo Barič, gdje su u rano jutro zajedničkim naporima ispekli prase na ražnju i ostali sve do posljednjeg časa predviđenog za pokret autobusa natrag prema Zagrebu.
Dakako, zakazan je bar po jedan posjet u oba pravca do onog "službenog" kada Beograđani vraćaju posjet Zagrepčanima
Vodili su je u selo Barič, gdje su u rano jutro zajedničkim naporima ispekli prase na ražnju i ostali sve do posljednjeg časa predviđenog za pokret autobusa natrag prema Zagrebu.
Dakako, zakazan je bar po jedan posjet u oba pravca do onog "službenog" kada Beograđani vraćaju posjet Zagrepčanima
Mladost ratnika
Godišnjica oslobođenja budi sjećanje
na posljednji dan rata. Beograd je tada gorio, bio je porušen,
jadan, a opet veseo i lijep. Ratnicima sjećanje na te dane ne
blijedi. Ušli su kroz razne kapije grada kao i danas poslije toliko
godina.
Sada je domaćin general u penziji Milutin Pejanović, koji je kao komesar 38. divizije sudjelovao u borbama za oslobođenje glavnog grada, a njegov gost iz Zagreba Radomir Marković, onda načelnik štaba 17. udarne slavonske brigade, divi se rastu slobodarskog Beograda:
Sada je domaćin general u penziji Milutin Pejanović, koji je kao komesar 38. divizije sudjelovao u borbama za oslobođenje glavnog grada, a njegov gost iz Zagreba Radomir Marković, onda načelnik štaba 17. udarne slavonske brigade, divi se rastu slobodarskog Beograda:
- Poznajem Beograd u svakojaku ruhu.
Ušli smo onda u nj preko Banjice, Senjaka, da bismo tek poslije
četiri dana stigli do željezničke stanice.
Upoznao sam ga i kasnije, a sada kažem: volim Beograd jer je kozmopolitski, diše duhom svih naših nacionalnosti, i uvijek se osjećam kao da sam njegov stanovnik.
Gostoprimstvo je prva vrlina njegovih građana, a osobito me, dragi ratni druže Pejanoviću, veseli briga Beograda za spomenike revolucije.
 |
| Zajedno su oslobađali Beograd: Ratni drugovi Milutin Pejanović i Radomir Marković (foto: Matija Koković) |
Upoznao sam ga i kasnije, a sada kažem: volim Beograd jer je kozmopolitski, diše duhom svih naših nacionalnosti, i uvijek se osjećam kao da sam njegov stanovnik.
Gostoprimstvo je prva vrlina njegovih građana, a osobito me, dragi ratni druže Pejanoviću, veseli briga Beograda za spomenike revolucije.
Dva poklona
Dva dana autobus "Kvarner-ekspresa"
vozio je goste iz Zagreba i Novog Sada. Svih trideset dvoje putnika
bilo je zadovoljno kako im je Beograđanka Tatjana Lazarević, inače
manekenka, objasnila značenje spomenika i mjesta što su ih vidjeli.
Na rastanku, delegiran od učesnika Karavane, barba Šime je predao ljupkoj djevojci poklon a zatim, uz mnogo smijeha, i poljubac.
Na rastanku, delegiran od učesnika Karavane, barba Šime je predao ljupkoj djevojci poklon a zatim, uz mnogo smijeha, i poljubac.
 |
| Tanja Lazarević prima poklon od barba Šime (foto: Matija Koković) |
Susret mladih
 |
| Odmah su pronašle zajednički jezik: Olga Petrović i Biljana Knebl (foto: Matija Koković) |
Nedavno se upisala na ekonomski fakultet pa je sva sretna htjela da iskoristi ovu priliku te da na neobičan način upozna neku mlađu gošću.
Iz plavog autobusa izašla je djevojka u
zagorskoj nošnji.
Bile su podjednakih mladenačkih godina.
Domaćica je prišla, podarila karanfile i poznanstvo je sklopljeno.
Gošća Biljana Knebl je učenica škole za primijenjenu umjetnost.
Bile su podjednakih mladenačkih godina.
Domaćica je prišla, podarila karanfile i poznanstvo je sklopljeno.
Gošća Biljana Knebl je učenica škole za primijenjenu umjetnost.
- Obišle smo Beograd i okolicu u ove
svečane dane proslave oslobođenja.
Mnogo smo toga vidjele, bezbroj je dojmova, ali je ipak pravi doživljaj za nas bio susret mladih u Domu omladine.
Mnogo smo toga vidjele, bezbroj je dojmova, ali je ipak pravi doživljaj za nas bio susret mladih u Domu omladine.
Proslava rođendana
Zagrepčanka Neda Ećimović proslavila
je u Beogradu svoj dvadeset peti rođendan.
Netko iz njene okoline to je doznao, rekao drugima i 20. oktobra uvečer u "Gradskom podrumu" čitav je sastav domaćina i gostiju čestitao mladoj prosvjetnoj radnici.
Netko iz njene okoline to je doznao, rekao drugima i 20. oktobra uvečer u "Gradskom podrumu" čitav je sastav domaćina i gostiju čestitao mladoj prosvjetnoj radnici.
- Ovaj posjet Beogradu donio mi je mnogo
divnih trenutaka.
Upoznala sam mnogo ljudi.
Svi su bili srdačni, lijepo su nas primili i pogostili.
Upoznala sam mnogo ljudi.
Svi su bili srdačni, lijepo su nas primili i pogostili.
- Impresije?
- Rekla bih još da sam zadivljena
rastom Novog Beograda.
To je uzor novoga grada kakav treba slijediti.
To je uzor novoga grada kakav treba slijediti.
 |
| Neda Ećimović: Rođendan u Beogradu |
Neočekivana idila
 |
| Sretni finale: Nikola i Olga |
 |
| 12-godišnja Tanja peva na rastanku |
Od ovakvog susreta s Beogradom očekivao je samo izlet u slavne dane njegova oslobođenja, poznanstvo sa spomenicima i suvremenim tokovima života, a doživio je, tko bi se tome nadao, pravu ljubavnu idilu.
Upoznao se s djevojkom koja je bila vodič u njegovu autobusu br. 13, sa studenticom psihologije Olgom Heneberg, i doživio, kao što i fotografija pokazuje, sretni finale.
Zbližili su se, idućeg mjeseca vidjet će se u Zagrebu i možda će već prilikom uzvratnog posjeta Beograđana Zagrebu zajedno nekome biti domaćini.
Zato njihovo pristajanje uz uobičajeni,
tradicionalni pozdrav učesnika Karavane prijateljstva "Dođite
nam opet - sad je na vas red!" ima svoj
dublji i izuzetniji smisao.
A njihova veza simbolizirat će jednu priredbu koja svake godine sve više jača, crpući snagu iz sve dubljih korijena.
A njihova veza simbolizirat će jednu priredbu koja svake godine sve više jača, crpući snagu iz sve dubljih korijena.
Napisao: Toma Mihajlović, foto: Matija Koković, obrada: Yugopapir (Arena, oktobar 1968.)
 |
| Zagrepčani i Beograđani u Kozaračkom kolu oko spomenika na Iriškom vencu (foto: Matija Koković) |
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)