Pages

Milan Trenc, autor popularnog "Milana Blentona" '88: U Jugoslaviji je situacija u stripu tragična



Meni je, recimo, bilo drago da sam za dječji list Kurir napravio dvije epizode Blentona po vlastitom scenariju. Radio sam više za djecu, a sve sam temeljio na priči i univerzalnom humoru. Ako bih ga naknadno radio, razvijao bih ga u tom smjeru. No isplatilo bi ga se raditi jedino profesionalno, orijentirano na svijet. Underground me ne zanima

Opus mu je relativno skroman, ali - kako je u jednom interviewu s ponosom izjavio - sve što je napravio, to je i objavio. S dvadesetak sekundi animiranog spota surađivao je u crtiću "Utakmica" Krešimira Zimonića. 

Ne prati sport, ali veliki je ljubitelj filma, literature i rock-glazbe u smislu da se posebno "pali" na ona djela koja donose nešto novo, bez obzira na polje izražavanja i na žanr.

"Na umjetnost jednostavno gledam kao na medij za prenošenje ideja", njegova je izjava kojom je stekao brojne simpatizere, ali i ogorčene oponente.

Već je dvije godine stalni ilustrator magazina "Start".

Uza sve to dogurao je i do apsolventa na studiju režije na zagrebačkoj filmskoj akademiji.

Riječju, cool je tip, a zove se Milan Trenc.

POLET: Pričao si jednom da je u tvom opredjeljenju za strip presudnu ulogu ipak odigrao "Novi kvadrat" i list "Polet"?

TRENC: U to vrijeme sam upoznao Ilića, Kordeja, Zimonića. Bili su to veliki dečki koji su radili stripove, koji su svašta znali i normalno da me to ponukalo. No, stripove ja čitam od najranijeg djetinjstva, čitam ih od svoje treće godine. A što sam ih više crtao, počeo sam i sam smišljati priče.

POLET: A koliko je zagrebački background - od rock-scene do kafića i ljudi - utjecao na tvoje stvaralačko sazrijevaaje?

TRENC: Zagrebački background je u meni zapravo stvorio averziju. Ipak, godine novog vala u Zagrebu, 1979, 1980. bile su sjajne.

Zezali smo se, no društvo se osulo i, ne znam, nestalo je one umjetničke atmosfere.

Ostala je neka sitno profiterska i šminkerska koja meni uopće ne odgovara.



Sklon sam fabuli, volim priče



POLET: Zbog čega nakon završene srednje škole primijenjenih umjetnosti nisi nastavio na Likovnoj akademiji, već si se opredijelio za režiju?

TRENC: Tada me više zanimala režija nego Likovna akademija, koja je zapravo škola u kojoj možeš vrlo malo profitirati.

Drugo, nikad nisam ni htio da se bavim štafelajnim slikarstvom, jer smatram da je to ipak stvar prošlosti.

Osim toga, nakon Primijenjene otišao sam na prijemni na obje akademije, na Likovnoj sam pao, na režiji su me primili, pa je i slučaj dobrim dijelom to odredio.

Zanimljivo je u svemu tome da sam na film, ustvari, došao preko stripa kada sam u drugom razredu srednje škole radio stripove s vrlo jakim sjenama.

Pomislio sam tada kako toga zapravo ima u crno-bijelim filmovima, pa sam počeo ići u Kinoteku.

Otkrio sam tada nijeme filmove Stroheima, Dreyera i drugih, a uz njih sam i film zavolio.

Na kraju se na to nadovezala i animacija. Jer, ako znaš crtati, ako studiraš režiju, logično je da se okušaš i u crtanom filmu.

POLET: Najpopularniji tvoj strip-lik svakako je "Blenton", nastao prema istoimenoj emisiji Omladinskog radija. Što te je tom predlošku privuklo?

TRENC: U to sam se vrijeme intenzivno družio s Goranom Piršom, koji je i izmislio "Blentone". Odjednom nam je sinulo da napravim strip po Blentonu.

"Blentoni" su imali dosta čvrstu fabulu, a budući da sam ja sklon fabuli, volim priče, a i dozvolili su mi da nadogradim taj radio-predložak, da dam neki svoj pogled na pedesete, odmah sam pristao.

Moj pristup Blentonima je ipak nešto drukčiji od radijskog.

Na radiju su više bili okrenuti prema zagrebačkom backgroundu, dok su, po mom mišljenju, "Blentoni" kapacitet da se od njih napravi jedan internacionalni, univerzalni strip tipa "Talični Tom".


Ja ću svojim radom spasiti sebe...



POLET: Zašto "Blentoni" više ne izlaze?

TRENC: U nas, u Jugoslaviji, situacija u stripu je tragična. Vrti se malen ili nikakav novac, a nema baš ni prilike za objavljivanje. Osim toga, i druge su mi stvari jednako važne, ili još važnije, a imam i druge svoje stripovske projekte, pa su Blentoni igrom slučaja pali na drugi kolosijek.

Meni je, recimo, bilo drago da sam za dječji list Kurir napravio dvije epizode Blentona po vlastitom scenariju.

Radio sam više za djecu, a sve sam temeljio na priči i univerzalnom humoru. 

Ako bih ga naknadno radio, razvijao bih ga u tom smjeru.

No isplatilo bi ga se raditi jedino profesionalno, orijentirano na svijet. Underground me ne zanima.

POLET: Koliko su tvoji stripovi politični?

TRENC: Političko je u mojim stripovima to što se apsolutno ne obazire na situaciju, jer ja crtam svijet koji je univerzalan. Moji se stripovi ne događaju u Jugoslaviji, ne događaju se u današnje vrijeme. Premda će moj slijedeći strip biti izrazito političan, jugoslavenski...

POLET: Nisi dakle apolitičan?

TRENC: Ja sam izrazito političan tip! Situacija je sada dosta tvrda. Ja ću svojim radom spasiti sebe, no žalosno je što to ne može postati opći princip.

POLET: Znači li to da ti sada od bavljenja ilustracijom, stripom i filmom relativno dobro živiš?

TRENC: Da. Od ovoga se može živjeti, za jugoslavenske prilike čak solidno. Jer, ima jedna stvar u ovom poslu: relativno je lako zaraditi neku lovu, toliko da preživiš.

A neku ozbiljniju lovu u nas je vrlo teško zaraditi.

Naprimjer, ja ću za crtić koji sada pripremam za "Zagreb film" dobiti 240 starih milijuna.

To je neka lova, ali ako uzmeš da ću drugu ratu dobiti tek na kraju godine, da ću na filmu morati četiri mjeseca intenzivno raditi, da moram sam sve raditi, jer, naprimjer, nitko ne želi raditi scenografiju za 50 milijuna, koliki je honorar predviđen za taj posao, da će iza ovog filma stajati i barem deset godina minulog rada - onda je to stvarno malo.


Odmetnuta kasica-prasica



POLET: Kakav će to biti film?

TRENC: Film se zove "Veliki provod", a priča je to o kasici-prasici koja je pobjegla od kuće. Scenarij je napisao Luko Paljetak, no mislim da sam priču dosta doradio i proširio. To će biti film od pet minuta za djecu.

POLET: I na čemu još radiš?

TRENC: I dalje crtam ilustracije za "Start", i po vlastitom scenariju pripremam diplomski film. To se radi u suradnji s TV Zagreb, knjiga snimanja je gotova, radim na izboru glumaca, a ujesen krećem u snimanje.

POLET: U javnosti si najpoznatiji po ilustracijama koje objavljuješ u "Startu". Kako je došlo do vaše suradnje?

TRENC: Vrlo prozaično. To je jedna od onih priča za koje se čovjek čudi da su tako jednostavne. Došao sam, naime, jednom u "Start" i rekao da bih htio raditi ilustracije, na što su oni rekli:

- Pa mi smo tebe htjeli zvati još prije četiri godine kada si objavio "Maljčike". 

Na što sam ih ja upitao:

"Pa zašto niste?" 

I tako je to počelo. Tada su još dva ilustratora surađivala s njima, ali eto, ostao sam sam.

POLET: Znaš li možda za neki feed-back na tvoje ilustracije?

TRENC: Od ljudi koje ja poznajem nekima se moje ilustracije sviđaju, drugima ne, što je i normalno. A povratna informacija, koju ja najviše volim, je kad čujem:

"Stari moje prijateljice je vidio tvoju ilustraciju u "Startu", smijao se cijelo popodne i rekao da je izvrsna." 

To su mi najdraže kritike. Meni je najvažnije ono što mi kažu ljudi koje ne poznajem, jer oni i jesu ti s kojima zapravo pokušavam komunicirati.


Manje obračuna, više dogovaranja



POLET: Nedavno si sudjelovao na Omladinskom forumu u Novom Sadu kao mladi uspješni Jugoslaven. O čemu si tom prilikom govorio?

TRENC: Taj poziv me iznenadio. Prihvatio sam ga jer mi se ideja učinila interesantnom. Govorio sam tom prilikom o odnosima mladih i stvaralaštva, iako je o tome teško govoriti budući da je politička situacija u nas više nego složena: s jedne strane neka vrsta staljinističkog koncepta, a s druge neke demokratske tendencije...

POLET: Gdje ti vidiš izlaz?

TRENC: U općoj, ali i pravoj demokraciji.

U uvažavanju različitih mišljenja, slobodi govora, slobodi štampe, izbjegavanju etiketiranja i sličnih stvari, manje obračuna, više dogovaranja...

Ne treba petljati samo po simptomima, treba se usuditi krenuti i prema uzrocima.

Umjetnici tu imaju posebnu obavezu i priliku da sagledaju društvenu situaciju bez predrasuda, onako globalno.

POLET: A može li ova, naša generacija izvući zemlju iz krize?

TRENC: Naša generacija nije na vlasti. 

Razgovarao: Veljko Krulčić, obrada: Yugopapir (Polet, jul 1988.)


Nekoliko godina kasnije, Milan Trenc postaje autor 
slikovnice "Noć u muzeju" (1993), prema kojoj je 
2006. snimljen istoimeni holivudski blokbaster...


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)