Ljudi svašta pričaju, hvale me kad "Zvezda" pobijedi, napadaju kad izgubi. Takvi su navijači i ja ih, vjerujte, potpuno razumijem. Znam da pošteno obavljam svoi posao, trudim se da svoje dječake usmjerim pravim putem jer sam svjestan da su vrhunski nogometaši najčešće uzori tisućama drugih mladića
Četveročlana obitelj Miljana
Miljanića, popularnog trenera "Crvene zvezde", živi u
dvosobnom stanu novogradnje na Studentskom trgu u Beogradu. Nema tome dugo da se onamo doselila sa Palilule iz jedine sobe u kojoj je punih
deset godina strpljivo čekala na veći životni prostor.
Vrata nam je otvorila domaćinova
supruga Vera, bivša rukometašica "Zvezde".
Uvela nas je u prostoriju za dnevni boravak u kojoj je desetogodišnji Miloš upravo pokazivao ocu diplomu što mu je dodijelio školski nogometni
klub "Đon".
- Nikad od njega veliki igrač - šeretski je namignuo Miljan.
- To je u redu - uzvratila je
simpatična domaćica - ni otac mu se nije baš proslavio kao igrač -
dodala je pogledavši svog mezimca.
Miljanićeva supruga, iako majka dvoje
djece (kćerkicu Zorku rodila je prije nekoliko mjeseci) i zaposlena
kao službenica Gradskog dimnjačarskog poduzeća, oslobodila je
Miljana gotovo svih briga u domaćinstvu omogućivši mu da se
potpuno posveti "Zvezdi" i njenim uspjesima na nogometnim
borilištima.
Ona kaže:
- Kad biste sad na brzinu upitali
Miljana kako se zove škola koju mu sin pohađa, kladim se da ne bi
tačno odgovorio.
On samo zna da je Miloš odličan đak i da ja o tome brinem.
Ali zato tačno zna kad i iz kojeg predmeta njegovi
igrači polažu ispite, kakve ocjene imaju, šta jedu, s kim se druže, kad idu na spavanje, a kad ustaju ...
Miljan je pijuckao kavu, smješkao se, a
onda u šali dobacio:
- Eto, vidite, i vlastita žena me
kritizira.
- Ih, ti odmah na kritiku. Htjela sam
samo objasniti koliko radiš i brineš o igračima - odgovorila je
kao da je htjela ispraviti ono što je malo prije rekla. - Miljan je,
znate, - nastavila je - vrlo malo kod kuće, takav mu je posao, svaki
radni dan isplaniran mu je u minutu.
Ali stigne da i o nama brine -
sjela je kraj supruga i prebacila mu ruku preko ramena. - Eto, baš
nas je neki dan obradovao s dvije krasne umjetničke slike. Jedna nosi naziv
"Strepnja", valjda zato što i sam strepi da "Zvezdi"
ne izmakne prvenstvo.
- Bogami, strepim, pogodila si. A zašto
i ne bih, u nogometu je sve moguće - kaže Miljan.
- Vjerojatno mislite na "Dinamo",
koji vam se sada približio "na razdaljinu" od svega dva
boda? - upitali smo.
- Ne zaboravite da su nam zagrebački
"plavi" na početku proljetnog dijela prvenstva bježali ne
dva nego čitavih pet bodova, a onda se dogodilo ono što se u
nogometu vrlo često događa: "Dinamo" je popustio, a
"Zvezdi" je krenulo i, protivno svim očekivanjima, našla
se na čelu prvenstvene tablice.
Zar se sada opet tako nešto ne bi
moglo ponoviti?
- Vi ste najviše hvaljen, ali i
najčešće napadan nogometni trener, neki kažu da ste pravi
tiranin?
- Zar vam ja zbilja tako izgledam? -
ponovo se nasmijao. - Ljudi svašta pričaju, hvale me kad
"Zvezda" pobijedi, napadaju kad izgubi. Takvi su navijači
i ja ih, vjerujte, potpuno razumijem.
Znam da pošteno obavljam svoj posao, trudim se da svoje dječake usmjerim pravim putem jer sam svjestan da su vrhunski nogometaši najčešće uzori tisućama drugih
mladića.
Priznat ćete da omladini ne mogu biti uzori loši
sportaši.
U tom pogledu sam strog, ali ne i tiranin, to su
izmišljotine.
Eto, uzmite samo slučaj Antonijevića. Ja sam mu
glasno i jasno rekao kakve uvjete treba ispuniti da bi ponovo zaigrao
u prvom timu.
Poslušao je i, evo, opet igra.
Odstupanja nema ni za
milimetar!
Pored niza dobrih osobina što ih
inženjer "Zvezdinih" uspjeha ima kao aktivni nogometni radnik, jedna
je njegovoj supruzi najmilija.
- Miljan nikad s nogometnog igrališta
ne prenosi nervozu u kuću. To je ono što u njegovu pozivu najviše
cijenim - rekla nam je na odlasku Vera Miljanić.
Zabeležio: V. Žalac, snimio: I. Eterović, obrada: Yugopapir (Start, jul 1969.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)