Najednom gotovo do podne tihe i mrtve prostorije bivaju prenapučene. Nema nijednog slobodnog stola, nijedne slobodne stolice. Nitko vam više ne može posvetiti nijedan trenutak. Oni koje ćete večeras vidjeti u "Dnevniku" ljubazne i šarmantne - trče iz sobe u sobu, s kata na kat - i uopće ne izgledaju šarmantnoReporteri su za čitaoce "Starta" snimili priču na temu: kako nastaje "TV-dnevnik". "Bitka" svakodnevno počinje već ujutro i traje do posljednje sekunde prije emitiranja svake storije ove najgledanije televizijske emisije.
Tri kamere, na selenitskim nogarima,
iskopčane.
Prva TV-kamera: Dobro jutro! Kako ste?
(pokradeni copyright by Dobroslav Silobrčić).
Druga TV-kamera (dremljivo): Khh, pćih!
Zar zrak nije presuh? Znate onaj vic Arta Buchwalda: imao otac tri
sina, dva pametna, a treći odlučio da radi na televiziji...
Treća TV-kamera (sekantno): Da, da ...
i taj je dobio hitan premještaj u PRESS-centar u ludnicu u Vrapču! Čule smo to, čule sinoć kad je spikerica zaboravila generalnu
najavu "Dnevnika" u šminkeraju, što se otkrilo kad su
već pokazali sat na ekranu... Baš tako izjadao se netko iz režije
snimatelju u slušalice ... Tko zna kakav će biti današnji dan?
Ako se po jutru dan poznaje, ni u
zemlji niti u svijetu nije se ništa događalo.
Ama baš ništa!
Kako inače protumačiti dokoni jutarnji mir u redakciji "Dnevnika"!?
Nigdje nikoga. Ili nam se to samo čini? Ne, zaista.
Jedino teleprinter na katu monotono otkucava. "Talijanski carinici danas ne rade." Ih, i to mi je neka vijest!
Ama baš ništa!
Kako inače protumačiti dokoni jutarnji mir u redakciji "Dnevnika"!?
Nigdje nikoga. Ili nam se to samo čini? Ne, zaista.
Jedino teleprinter na katu monotono otkucava. "Talijanski carinici danas ne rade." Ih, i to mi je neka vijest!
10:00 ... Kidnaping filma
Tko bi rekao da će ta vijest
iscijediti potoke znoja iz urednika "Dnevnika" Ante
Lentića? Upravo se spustio na rimski aerodrom Fiumicino i preklinje
sve moguće predstavnike aerodromskih vlasti.
- Nosim važan film za zagrebačku
televiziju koji mora biti večeras emitiran. Molim vas, učinite
iznimku!
Carinici odbijaju. Ne dolazi u obzir!
Kako jugoslavenskom novinaru nije jasno da oni danas ne rade?
Kako jugoslavenskom novinaru nije jasno da oni danas ne rade?
- Ajte s milim bogom, signore, no, no,
e basta!
Momci iz "Alitalie" slušaju
natezanje s carinicima i iza njegovih leđa predlažu:
- Dignut ćemo mi film njima ispred
nosa i prebaciti ga s vama. Važi? Pustite birokrate neka uživaju ...
Jedan prilog za "Dnevnik" je
osiguran.
Lentić razvezuje kravatu ...
Lentić razvezuje kravatu ...
12:00 ... Herr Horst Jancik psuje
Prije pola sata javio se međunarodnoj
režiji, tamo gdje sve podsjeća na komandni centar svemirskog broda,
Horst Jancik iz TV-studija u Beču. Izjadao se jugoslavenskom kolegi
Tomislavu Jakiću:
- Sjedimo u zimskim kaputima. Kakva
svinjarija! Pokvarilo se centralno grijanje... Kod vas griju?
Za razliku od ostalih veza, ova je
direktna. U bečkom i zagrebačkom studiju neprekidno su uključeni
zvučnici prijemnika. Drugi kontakti s centrima "Eurovizije"
uspostavljaju se preko Geneve i Bruxellesa.
Jednom dnevno, nešto pred podne, sve međunarodne režije sastaju se u - eteru zbog razmjene programa za lokalne "dnevnike". Svatko uzima ono što mu odgovara ...
Razumije se, račun se podnosi poslije.
Iz svoje međunarodne režije Zagreb je za vrijeme lansiranja svih "Apolla" bio izravno u vezi s Houstonom.
Odavde je dežurni urednik BBC-a u Londonu primio prvu obavijest o pogibiji engleskih turista na Krku.
Ćaskajući s Tomislavom Jakićem dolazite do zaključka da je Evropa tako smramotno mala da se čovjek uopće ne bi smio hvaliti kad njom proputuje.
Jednom dnevno, nešto pred podne, sve međunarodne režije sastaju se u - eteru zbog razmjene programa za lokalne "dnevnike". Svatko uzima ono što mu odgovara ...
Razumije se, račun se podnosi poslije.
Iz svoje međunarodne režije Zagreb je za vrijeme lansiranja svih "Apolla" bio izravno u vezi s Houstonom.
Odavde je dežurni urednik BBC-a u Londonu primio prvu obavijest o pogibiji engleskih turista na Krku.
Ćaskajući s Tomislavom Jakićem dolazite do zaključka da je Evropa tako smramotno mala da se čovjek uopće ne bi smio hvaliti kad njom proputuje.
- Da - potvrđuje urednik dnevnih
emisija Jura Orlovac. - Ono što se prije pola sata zbilo u Hamburgu
mi smo u stanju emititrati u "Dnevniku" mada je vijest primljena već u toku emisije.
Ali...
Ali...
13:00 ... Pod sirenom na razvijanje
Zašto?
Jednostavno, vožnja od laboratorija do studija toliko se otegla po zakrčenim ulicama (često i premašila sam let do Zagreba) da nije bilo niti sekunde za prethodnu projekciju filma.
Tada sve ovisi o - najnezamjenljivijim kotačićima "Dnevnika", o realizatorima.
Svaki od njih, kad se navečer vrati kući, kaže ženi da nema ničeg novog u "Dnevniku" što ga je upravo emitirao, ali zato uporno zahtijeva od ukućana da mu saopće kako je tog dana prošao njegov klub.
Da ne bude nesporazuma: taj rezultat je upravo on objavio u svojoj emisiji...
U tih pola sata za režijskim pultom realizator se pretvara u specifičan TV-robot, nesposoban za bilo kakve percepcije osim za ono čime manipulira na monitorima.
Pa dobro, i TV-realizator je na kraju čovjek! Može da podlegne prirodnoj potrebi, nesnosnoj zubobolji, nesvjestici, bilo čemu?
TV-realizator Mario Kalebota:
- Toga nema! To se naprosto mora
"izblendati", kako kažemo mi na televiziji.
- Baš sve?
- Naravno. I smrt. Odgodite je za pola
sata dok "Dnevnik" ne završi, i stvar u redu ...
Realizator je taj koji ima sve konce u svojim rukama, i jedini on zna
što ide kojim redom.
16:00 ... Telstar zatajio
Ambiciozni dopisnik iz unutrašnjosti poslao nekoliko stotina metara vrpce o proslavi vatrogasnog društva. U montaži - prvi povišeni glasovi. Tko da odabere samo onih nekoliko sekundi potrebnih za "Dnevnik"!
K vragu diletanti!
Telefonist s centrale izvještava da je materijal s mora krenuo prema Zagrebu još jutros. Tko ga je ponio, zanima dežurnog urednika koji je već izgubio strpljenje. Neki trgovački putnik, glasi odgovor.
Urednik rezignirano spušta slušalicu. Na pomolu - nova rupa u "Dnevniku". Hajde, pogađaj, hoće li ta dobra duša koja čini uslugu televiziju stići na vrijeme!
Toči se espresso.
Zaduženi za obljetnicu svog kolektiva
pošto-poto želi na telefon urednika "Dnevnika". Pristaje
da svečanost započne tek kad stigne snimatelj ...
Urednik objašnjava da momentalno nema nikoga pri ruci, ali da će neki kadar sigurno iskoristiti i da uopće nije potrebno da se čeka na snimatelja. Ta ionako se radi o kojoj minuti u "Dnevniku" ...
Uvjeravanje, uvjeravanje, i nakon obostranih časnih riječi - problem je riješen.
Urednik objašnjava da momentalno nema nikoga pri ruci, ali da će neki kadar sigurno iskoristiti i da uopće nije potrebno da se čeka na snimatelja. Ta ionako se radi o kojoj minuti u "Dnevniku" ...
Uvjeravanje, uvjeravanje, i nakon obostranih časnih riječi - problem je riješen.
U buffetu uz vinjak netko se prisjeća poplave u Zagrebu.
Orlovac je tada ležao pod stolom Gordane Bonetti i dopisivao nove vijesti.
Stanku Ederu nakon povratka iz srušene Banjaluke nisu dopustili da stavi zalogaj u usta od straha da bi ga to moglo uspavati.
Zajednički zaključak:
Orlovac je tada ležao pod stolom Gordane Bonetti i dopisivao nove vijesti.
Stanku Ederu nakon povratka iz srušene Banjaluke nisu dopustili da stavi zalogaj u usta od straha da bi ga to moglo uspavati.
Zajednički zaključak:
- Tako ti boga, mi kao da smo uvijek
poplavljeni ili potrešeni.
18:00 ... "Vozi" do crnog ormara!
- Ti "vozi" sve do onoga
crnog ormara. Razumiješ?
- A invalidi?
- Ne brini za invalide, neće propasti!
- Što ćemo s odborima?
- Otkud odborima? Samo je jedan
odbor...
- Nije nego dva.
- Čekaj ... čekaj ... Da, dva odbora
imamo. Nema veze, spojit ćemo ih ...
Ono što će za manje od jednog sata biti emitirano na malim ekranima najednom postaje - zbilja.
Najednom gotovo do podne tihe i mrtve prostorije bivaju prenapučene.
Nema nijednog slobodnog stola, nijedne slobodne stolice. Nitko vam više ne može posvetiti nijedan trenutak. Oni koje ćete večeras vidjeti u "Dnevniku" ljubazne i šarmantne - trče iz sobe u sobu, s kata na kat - i uopće ne izgledaju šarmantno.
Vjerojatno na takvu je televiziju mislio Art Buchwald kad je izmislio svoj vic.
U tim minutama uoči "Dnevnika" dotad nonšalantni tehničari, laboranti, montažeri u stanju su postići nemoguće.
Ivan Kocon, urednik informativnog programa zagrebačke televizije, bez pretjerivanja napominje:
- Za nas ništa nije nemoguće.
Nekoliko minuta nakon najave "Eurovizije" da će preuzeti direktan prijenos potresa u Peruu - a što se gotovo poklopilo s početkom zagrebačkog "Dnevnika" - spiker je već držao pripremljen tekst po agencijskim podacima.
Slučaj je htio da su se prizori na ekranu nevjerojatno skladno podudarali s tekstom koji je upravo bio čitan.
Slučaj, sreća, ali i nešto drugo ...
Najednom gotovo do podne tihe i mrtve prostorije bivaju prenapučene.
Nema nijednog slobodnog stola, nijedne slobodne stolice. Nitko vam više ne može posvetiti nijedan trenutak. Oni koje ćete večeras vidjeti u "Dnevniku" ljubazne i šarmantne - trče iz sobe u sobu, s kata na kat - i uopće ne izgledaju šarmantno.
Vjerojatno na takvu je televiziju mislio Art Buchwald kad je izmislio svoj vic.
U tim minutama uoči "Dnevnika" dotad nonšalantni tehničari, laboranti, montažeri u stanju su postići nemoguće.
Ivan Kocon, urednik informativnog programa zagrebačke televizije, bez pretjerivanja napominje:
- Za nas ništa nije nemoguće.
Nekoliko minuta nakon najave "Eurovizije" da će preuzeti direktan prijenos potresa u Peruu - a što se gotovo poklopilo s početkom zagrebačkog "Dnevnika" - spiker je već držao pripremljen tekst po agencijskim podacima.
Slučaj je htio da su se prizori na ekranu nevjerojatno skladno podudarali s tekstom koji je upravo bio čitan.
Slučaj, sreća, ali i nešto drugo ...
19:30 ... Na svoja mjesta...
Vidljivi finale ipak pripada spikerima.
Ipak, zato što "dnevničari" ne vole puno riječi trošiti
na spikere (ionako konac djelo krasi!). U stvari i jedni i drugi
sličnu muku muče, i spiker mora u studio iako to nije predvidio, pa
makar prije toga držao noge u lavoru, kao što se to dogodilo
Stjepanu Kardošu.
No, psst! - "Dnevnik" samo što
nije krenuo.
U režiji svijetle ekrani monitora. Ima ih deset. Na svakom ekranu monitora ponešto: najave, potpisi za kadrove, špica telekina.
Mikrofon tanak kao kapica flomastera stvorit će od svega toga večerašnju emisiju.
U režiji svijetle ekrani monitora. Ima ih deset. Na svakom ekranu monitora ponešto: najave, potpisi za kadrove, špica telekina.
Mikrofon tanak kao kapica flomastera stvorit će od svega toga večerašnju emisiju.
- Idemo! Kadar! Njega isključi, daj
ton! Natrag, kreni skop! Reži! Ona! Haile neka čeka! Nemoj kroz
studio nisi valjda lud! Opet ona! Telekino! Međunarodni ton! Reži!
Vi sjedite kod kuće u naslonjaču,
pred vama treperi ekran televizora. "Dnevnik"! Ništa
osobito ...
Isplati li se uopće plaćati televiziju, možda ste zaustili. I normalno nije vam niti na kraju pameti da je tamo negdje u vašem ili susjednom gradu dvjesta ljudi vodilo pravi mali rat za tu polsatnu emisiju koju ste večerali uz - večeru.
I nema vam tko reći da je tog popodneva nestašan vrabac uletio u studio i svojim zivkanjem uznemiravao spikericu Jasminku Nikić, da je helikopter s filmovima zabludio u Rudeš, da je TV-reporter izvještavao s punim cipelama znoja, da je režija pustila filmski prilog kojem nije znala kraj.
Vi ste naučili da u određeno vrijeme gledate TV "Dnevnik".
Isplati li se uopće plaćati televiziju, možda ste zaustili. I normalno nije vam niti na kraju pameti da je tamo negdje u vašem ili susjednom gradu dvjesta ljudi vodilo pravi mali rat za tu polsatnu emisiju koju ste večerali uz - večeru.
I nema vam tko reći da je tog popodneva nestašan vrabac uletio u studio i svojim zivkanjem uznemiravao spikericu Jasminku Nikić, da je helikopter s filmovima zabludio u Rudeš, da je TV-reporter izvještavao s punim cipelama znoja, da je režija pustila filmski prilog kojem nije znala kraj.
Vi ste naučili da u određeno vrijeme gledate TV "Dnevnik".
Napisao: Aleksa Vojinović, obrada: Yugopapir (Start, 1970.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
