Crtači koji izrađuju međufazne crteže, rade na finom crtaćem papiru, za kosim stolovima. Stolovi imaju u sredini staklenu podlogu, osvijetljenu iznutra, da bi crtanje bilo u najmanjem detalju što preciznije, jer od preciznosti ovisi uspjeh filma. Za ovaj je rad potrebna najveća strpljivost i neumornost
Redakcija zagrebačkog humorističkog lista "Kerempuh" potakla je osnivanje vedrog
kazališta "Komedije", koje uspješno djeluje. Iz istog je
izvora izišla i misao o našem domaćem crtanom filmu. U proljeće
1950. glavni urednik "Kerempuha", Fadil Hadžić, postavlja
osnove tom zamašnom i kompliciranom pothvatu. Ustanovio je,
da postoji ono, što je za crtani film bitno: sposoban kadar
talentiranih crtača.
Doista, među karikaturistima "Kerempuha" ima ih, koji se ističu natprosječnim talentom,
duhovitošću i rutinom. Formirana je ekipa crtanog filma.
Redakcija je postala tehničkom i finansijskom bazom našega
crtanog filma.
Na slici s lijeva na
desno: glavni članovi ekipe crtanog filma: Vladimir Delač,
Franjo Vodopivec, Eduard Gloz, Fadil Hadžić, Walter Neugebauer, Norbert Neugebauer, Borivoj Dovniković.
*****
Glavni je crtač prvoga našeg crtanog filma
Walter Neugebauer.
On je i likovni režiser tog filma.
Poznat je kao odličan karikaturist.
Njegov je stil uvijek odavao sklonost prema crtanom filmu.
Baveći se dugo crtanjem
stripova, u kojima se likovi opetuju iz slike u sliku, uvijek u
novim položajima, s novim gestama i mimikom, on je imao prilike
da stekne pravu virtuoznost u crtanju pokretnih likova.
Tema je prvoga našeg
crtanog filma klevetnička kampanja Informbiroa protiv naše
zemlje.
Glavni je "junak" zloglasni Judin, inspirator i
rukovodilac te kampanje.
Radnja se zbiva djelomično u redakciji
organa kominforme "Za čvrsti mir, za narodnu demokraciju",
a djelomično i na Skadarskom jezeru, gdje se održava miting žaba
i komaraca, zahvalnih Enver Hodži, koji je osujetio, da se
albanski dio jezera isuši, da bi naprkosio Jugoslaviji.
U dvije glavne
uloge nastupaju jedan kominformističkt reporter i - patka ...
Walter Neugebauer duhovito je nacrtao
groteskne likove tih "heroja" i time dao ovom filmu osnovno. Likovi
su u crtanom filmu najteži posao, o njimi ovisi u velikoj mjeri
duhovitost i uspjeh filma. Američki crtani filmovi Disneya i
Fleischera uspjeli su zato, jer su im likovi upečatljivi,
karakteristični, rađeni psihološki.
Vidjeli smo naš prvi crtani
film (još u nesavršenu stanju), pa možemo kazati, da su likovi
Waltera Neugebauera u znaku tih osobina i odlično crtani. (Na slici: Walter Neugebauer pri radu Judinova lika.)
*****
Scenarij prvoga našeg
crtanog filma kolektivno je djelo.
Jedan je od glavnih
suradnika na scenariju i pisac knjige snimanja Norbert Neugebauer
(brat Walterov).
On je sadržajni režiser i autor dosjetaka ili "gegova" u ovom filmu.
To su komični efekti, vizuelni ili muzički, a tu je, pored duhovitih likova, težište humora u
crtanom filmu.
U velikim produkcijama crtanih filmova, postoje
posebni stručnjaci za dosjetke.
Knjiga snimanja i sadržajna
režija crtanog filma osobito je kompliciran zadatak.
Treba
predvidjeti ne samo svaku sekundu budućeg crtanog filma, nego
i svaki dvadeset i četvrti dio sekunde.
Za jednu sekundu crtanog filma treba, naime, nacrtati 24 slike, da bi se dobio
pokret crtanih likova na filmskom platnu.
Treba predvidjeti
svaku nijansu mimike i svaki dio zvuka, da bi se mogla
provesti precizna sinhronizacija.
Knjiga snimanja čitavo je
"knjigovodstvo" s mnogo rubrika za slike, tekst, muziku, govor,
šumove itd.
Od te osnovne preciznosti ovisi sve.
(Na slici: Norbert Neugebauer pregledava prvi
snimljeni materijal).
*****
Walter Neugebauer je za ovaj
film izradio pozadine i pokretne likove, ali ne samo to,
nego je morao nacrtati sve bitno u svakoj sceni.
Imamo, na
primjer, scenu u sobi sa čovjekom za pisaćom mašinom.
On crta
svaki pokret u početnoj i završnoj fazi.
Čovjek, na primjer,
diže ruku.
Glavni crtač crta početak i završetak tog pokreta.
A što je s ostalim, s onim između te dvije "faze"?
To treba da izrade, u
čitavom nizu crteža, njegovi glavni suradnici.
Pored Neugebauera
ovaj su naš crtani film, kao glavni crtači, izrađivali
poznati karikaturisti "Kerempuha" Vladimir Delač, Borivoj
Dovniković i Ivan Pušak.
Njihov je zadatak vrlo odgovoran i težak, te se smatra stvaralačkim.
(Na slici: Vladimir Delač,
jedan od glavnih crtača filma.)
*****
U procesu
crtanja ovakva filma dvije su bitne stvan, koje treba razlikovati.
Prvo su likovi i sve ono što se na filmu kreće, a drugo su takozvane "baze" ili "pozadine".
Baza ili pozadina je neka vrsta pozornice - interieur, ulica, pejzaž itd, gdje se radnja zbiva.
U kratkom crtanom filmu takvih
pozadina može biti nekoliko desetaka.
One su stalne i ne trebaju se
mnogo puta precrtavati.
Glavni je posao onaj na pokretnim
likovima (a i stvari se mogu pokretati: otvaraju se vrata, baci se neki predmet, kreću se kola itd.)
Za ovaj naš crtani film
bilo je potrebno oko 20.000 takvih pokretnih slika.
(Film će
trajati oko 17 minuta).
No prvoj je slici baza ili
pozadina, koja se ne mijenja, redakcijska soba sa stolom i
pokućstvom, a pokretni su crteži, čovjek, patka, pisaća mašina i telefon.
Na drugoj slici čvrsta je pozadina dvorište, a
pokretan je avion i lik čovjeka, koji okreće propeler.
*****
Crtači koji izrađuju međufazne crteže, rade na finom crtaćem papiru, za kosim stolovima.
Stolovi imaju u sredini staklenu
podlogu, osvijetljenu iznutra, da bi crtanje bilo u najmanjem
detalju što preciznije, jer od preciznosti ovisi uspjeh filma.
Za
ovaj je rad potrebna najveća strpljivost i neumornost.
Opetujemo: da se realiziraju pokreti likova u samo jednoj sekundi, potrebna su 24 crteža.
Na slici s s desna u lijevo - crtači: Dovniković, Goldschmidt, Karabaić.
*****
Kad glavni crtač i njegovi
prvi suradnici završe crteže za neku scenu (faze i
međufaze), ti se crteži s papira prenose na prozirni fini celuloid.
Mora se opet sasvim precizno precrtati u svim detaljima, tušem.
Celuloid se položi na crtež napravljen na papiru, te se kopiraju tušem svi potezi.
Precrtavanje na celuloidne folije obavlja se stvarno "u rukavicama", da na slici ne bi bilo otisaka ruku koje bi filmska kamera kod
snimanja sigurno reproducirala i film ne bi bio čist.
Crtači tušem na celuloidu
zovu se kopisti. Na slici vidimo dvije drugarice pri
poslu.
*****
Kad su crteži preneseni na celuloid tušem, posao još nije završen.
Crteži dolaze u
odjeljenje "dekera", gdje se slike bojadišu finom temperom, od
svijetlo sive do crne, prema tome kakav se efekt želi
postići.
Temperom se postizava plastičnost likova i stvari,
svijetlo i sjena itd.
Glavni crtač određuje kako će se polagati
tempera.
Na slici "dekerice"
pri poslu. Vlado Šantak je šef odjeljenja multiplikatora, u koje
spadaju dekeri i kopisti. Druga slika prikazuje niz
celuloidnih crteža izrađenih tušem, po izvršenom "dekanju".
*****
Kada je jedna scena urađena, te postoji pozadina ili baza i svi fazni i međufazni crteži, pristupa se snimanju.
Snima se na takozvanom "trik-stolu".
Filmska je kamera montirana iznad stola, tako da je objektiv u vertikalnom položaju, prema dolje.
Ispod objektiva postavlja se najprije pozadina ili baza, to jest pozornica, na kojoj se odnosna scena zbiva.
To je, recimo, jedna soba.
Kamera će snimiti najprije tu sobu bez ljudi.
Ulazi čovjek. Lik je nacrtan na celuloidnim folijama (kako smo opisali), kojih za nekoliko koraka tog čovjeka ima nekoliko desetaka.
Na pozadinu ili bazu postavljaju se jedna za drugom, po brojevima pokreta, te celuloidne folije, redom se snimaju i izmjenjuju.
Tempera na celuloidu pokriva na pozadini ili bazi neka mjesta, dok tamo, gdje nema tempere, pa je celuloid proziran, kamera snima sliku s pozadine.
Tako se dobiva dojam živog kretanja u nepomičnom prostoru.
Kamerman, koji snima crtani film, mora imati velikog smisla za najveću preciznost, mora računati na dijelove sekunde.
Isto je tako potrebna preciznost kod namještanja crteža pod kamerom. I tu su bitne one dvije kvačice, koje smo već spomenuli.
"Trik stol" je vrlo delikatan instrumenat kod snimanja crtanog filma.
U američkim je produkcijama postignuta najpreciznija mehanizacija u tom pogledu.
Naši su počeci teški i zato, jer je trebalo kod kuće izraditi mnoge stvari, pa i "trik-stol".
I tu se pokazalo domaće umijeće. Tokom samog rada, "trik-stol" se usavršavao i postepeno mehanizirao.
(Za ovaj prvi naš crtani film nije utrošen ni dinar stranih deviza!)
Snimatelj našega prvog crtanog filma je Franjo Vodopivec, koji je ranije snimio neke zapažene dokumentarne filmove,
*****
Poznato nam je kako se u
običnom filmu postižu takozvani "gro-planovi", one
krupne snimke lica ili predmeta.
Jednostavno tako, da se
kamera postepeno ili naglo približi tom licu.
Ali, može i tako, da
lice dođe bliže kameri.
U crtanom se filmu može isto tako
kamera spustiti prema crtežu, pa će crtež ili dio crteža biti
veći na filmskoj vrpci, odnosno na filmskom platnu.
Ali može
se to postići i tako, da kamera ostane na svom mjestu, a
ispod nje se postavljaju celuloidne folije na kojima je lice
crtano redosljedno u sve većim oblicima, te nam se čini, da
se približava.
Eto, na slici je jedan primjer tog postupka, u procesu samog crtanja.
*****
Jedan od najvažnijih
elemenata crtanog filma je muzika. Ima takvih crtanih filmova,
kojima je muzika osnovna, to su izrazito muzički crtani
filmovi.
Na tom se polju istakao osobito Walt Disney, koji je
crtao i snimio nekoliko crtanih filmova.
Kad film nije
izrazito muzički - muzika se postavlja naknadno, mada je u
scenariju točno predviđena, zajedno s ostalim zvukovima.
Za naš je prvi crtani film
izradio muziku Eduard Gloz, kompozitor lake i operetne
muzike.
Obrada: Yugopapir (Ilustrirani Vjesnik, februar 1951.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
