Pages

▼

Krleža, Matoš, Šenoa, Cesarec, Murtić... Kakvi su đaci bili naši poznati pisci i umjetnici? (1971)




Što je matura? Ispit poslije koga dobiješ jedan papir i ništa više. Osam godina sjediš kao idiot u klupi, naučiš neke stvari koje su obično problematične vrijednosti, kao na primjer da je taj i taj diletant najveći literat, da se dva puta dva mogu izračunati po logaritamskim tablicama i ništa više

Kad je godine 1891. razrednik VII razreda kraljevske gimnazije zagrebačke ispunjavao svjedodžbu Antuna Gustava Matoša, vjerojatno je svom učeniku proricao najcrnju budućnost. Bila je to jedna od onih svjedodžaba kakve učenici sa strahom pokazuju roditeljima. Evo je:

Nauk vjere - dovoljan, latinski - dovoljan, grčki - dovoljan, hrvatski - nedovoljan, njemački - dobar, povijest - dobar, zemljopis - dobar, matematika - dovoljan, fizika - nedovoljan, filozofija - nedovoljan, tjelovježba - nedovoljan.

Bio je to drugi bezuspješni pokušaj gimnazijalca Matoša da završi sedmi razred gimnazije. Tri nedovoljna (pa i onaj iz hrvatskoga!) bila su razlogom da A. G. M. nikad nije završio gimnaziju. To mu nije smetalo da postane jedno od najvećih imena hrvatske književnosti.

Podaci o mukotrpnoj školskoj sudbini đaka grabancijaša A. G. Matoša zapisani su u jednom od brojnih gimnazijskih imenika koji se čuvaju na policama Gradskog arhiva u Zagrebu.

Požutjele stranice prozivnika kriju imena svih đaka koji su godinama grijali klupe zagrebačkih škola, čuvaju sve njihove petice i dvojke, opravdane i neopravdane izostanke.

Susret s Matošem đakom nije slučajan.

Listajući stranice imenika, tragali smo za imenima i prezimenima onih đaka koji su poslije postali poznati književnici, muzičari, likovni i scenski umjetnici. Brojke ubilježenih ocjena i pismene primjedbe profesora na svoj načiin govore o ljudima koje inače poznajemo u posve drugačijem svjetlu.

Ali ne samo to: one su i svjedočanstvo o prilikama pod kojima su se školovale starije đačke generacije.


Zabrane učenicima



Da bismo bar malo osvijetlili atmosferu koja je vladala u školama dviju pokojnih monarhija - Francjozefove i Aleksandrove - prisjetimo se krutih Disciplinskih pravila koja su tolike godine zagorčavala život učenika.

Član 33. tih pravila zabranjivao je učenicima da se okupljaju po ulicama i na javnim mjestima.

Član 33 - Učenicima je zabranjeno hodanje ulicama zimi poslije 19, a ljeti poslije 20 sati, osim po prijekoj potrebi koju učenik ima dokazati potvrdom roditelja ili staratelja.

Član 35 - Zabranjeno je učenicima pohoditi pozorišne, bioskopske, cirkuske i druge predstave bez odobrenja školskih vlasti.

Čak bi se i današnji osnovci nasmijali 38. članu istih pravila koji je pohađanje plesnih tečajeva dopuštao jedino učenicima VII i VIII razreda gimnazije (današnji III i IV), i to ako imaju "dobar uspjeh i primjerno vladanje".

Učenicima je, osim toga, bilo zabranjeno da sazivaju zborove, osnivaju đačka društva, pokreću i uređuju listove.

No pogledajmo kakva je bila đačka sudbina Matoševih kolega po peru.

Počnimo s najstarijim: August Šenoa također je bio đak Kraljevske gimnazije zagrebačke, tada jedine srednje škole "u gradu pod gričkih goricah". Sin nadbiskupskog poslastičara bio je sve vrijeme svog školovanja odličan đak, s odličnim ocjenama iz većine predmeta.

Jedan od vođa pobunjene omladine koja je 1895. na tadanjem Jelačićevu trgu spalila madžarsku zastavu, pjesnik Vladimir Vidrić, također je bio među odlikašima. Svih osam razreda gimnazije završio je s "izvrstnim". Najslabija ocjena - dobar iz tjelovježbe u IV razredu! Razrednik je na njegovoj stranici u imeniku zapisao:

"Ističe se osobitom nadarenošću!"

Čini se da je Silvije Strahimir Kranjčević (podaci o književnicima koji su se školovali izvan Zagreba dobiveni su u Institutu za književnost JAZU), taj pjesnik nezadovoljstva i bune protiv poretka u svijetu, već u školskim danima nosio u sebi buntovna raspoloženja.

Naime, u maturalnoj svjedodžbi njegovo je ponašanje ocijenjeno "prikorno, radi nepokornosti i osornosti".

Svjedodžba pokazuje ove predmetne ocjene:

Nauk vjere - izvrstan, latinski jezik - pohvalan, grčki - pohvalan, hrvatski - izvrstan, njemački - dobar, geografija - izvrstan, historija - izvrstan, mathematika - dobar, fysika - izvrstan, filosofijska propedeutika - pohvalan, pjevanje - pohvalan.

I pored tih dobrih ocjena u završnom razredu gimnazije Kranjčević nije položio maturu.

Izvještaj senjske gimnazije podnesen vladi govori kako su maturanti "prije nego su im zadaci bili zadani, nevrijednim i kažnjivim načinom pribavili koncept predloženih zadataka za prijevod iz hrvatskog na latinski i teme za prijevod iz latinskog na hrvatski, i što su nadalje dijelom sasvim prepisali i hrvatsku radnju iz povijesti književnosti".

Zbog toga je usmeni ispit bio prekinut, a vladin povjerenik za ispite zrelosti poveo je istragu.

Ne hoteći se pokoriti naredbi povjerenika da se latinske zadaće imaju ponovo izraditi, šestorica đaka, među njima i Kranjčević, ostadoše bez mature. 

Drugi dokument govori da su tih šest učenika "istoga vladinog povjerenika prezirali, te se Kranjčević usudio i poviknuti:

- Kakav je to nadzornik, kakva je to vlada!"


Iskren preko granica



Pripovjedač Dinko Šimunović prolazio je razrede učiteljske škole s odlikom. Nasuprot tome, đačka sudbina Janka Polića-Kamova i njegova brata Nikole Polića nije bila ni najmanje ružičasta. Prva dva razreda gimnazije Kamov je završio s odličnim odnosno vrlo dobrim uspjehom.

U trećem je taj rano sazreli dječak, koji je već tada uveliko čitao raznovrsnu privatnu lektiru, stao zadavati glavobolju profesorima. Sve je češće kažnjavan školskim zatvorom i to "poradi smetanja obuke", "poradi oporosti i neposluha", "poradi drzovitosti i smetanja obuke", "radi neotesana vladanja prema profesoru" i sl.

Ukupno 56 sati zatvora u III i IV razredu!

U svojoj studiji o Kamovu književnik Vladimir Čerina ističe Kamovljevu otvorenost i iskrenost ("iskren preko granica"), pa dodaje i ovo:

- Kad ga je u trećem razredu sušačke gimnazije uvrijedio neki profesor, Polić mu je pljunuo u obraz. Kad mu je opet neki drugi profesor dao prvi red iz svog predmeta, on se bunio da nije zaslužio.

Zbog sukoba s jednim profesorom Polić-Kamov je isključen iz IV razreda gimnazije, te nije ni završio srednju školu.

U zapisniku o isključenju Janka Polića kaže se:

"Mladiću tom otvorena je očeva knjižnica, iz koje vadi među ostalim i spise političkoga smjera, učenicima zabranjene, pa ih daje i drugovima svojima čitati, a reminiscencije iz njih prelaze u školske zadaće, tako da i drugi učenik nalazi za zgodno da na pr. u zadaći 'Proljeće’ govori o 'službenoj gospodi' koja su robovi i odgajaju robove ili dobaci učitelju u brk riječi, i to pred čitavim razredom, kako su škole nužno zlo u koje se mora proći da se postigne stanoviti cilj, a u hrvatskim gimnazijama da se ’ubijaju značaji’ i dr."

Vladimir Nazor prolazio je više razrede srednje škole s odličnim uspjehom.

Tin Ujević bio je dobar učenik.

U glavnom imeniku zagrebačke Kraljevske realne gimnazije za školsku godinu 1911/12. upisano je ime Augusta Cesarca, sina stolarskog pomoćnika iz Vlaške ulice. Na njegovoj stranici u imeniku osmog (završnog) razreda samo su četiri rubrike popunjene ocjenama: dva vrlo dobra (hrvatski, zemljopis) i dva dovoljna (povijest, matematika).

Dolje, u dnu stranice, primjedba razrednika:

"Koncem drugoga polugodišta ostao neispitan, jer se od 10. VI 1912. nalazi u istražnom zatvoru." 

Kao što je poznato, kasniji napredni književnik bio je tada osuđen na tri godine zatvora zbog sudjelovanja u atentatu na zloglasnog bana Cuvaja.


Krleža jedva završio gimnaziju



Cesarčev vršnjak Miroslav Krleža teškom je mukom završio nižu gimnaziju. Čak ni profesor hrvatskog nije, čini se, naslućivao da će njegov učenik jednom napisati "Glembayeve" i "Filipa Latinovicza", jer mu je iz svog predmeta dao tek mršavu dvojku.

Uostalom, pogledajmo ostale ocjene učenika Krleže u četvrtom, završnom razredu gimnazije:

"Nauk vjere - dobar, latinski - nije dovoljan, grčki - nije dovoljan, hrvatski - dovoljan, njemački - dobar, povijest - dovoljan, zemljopis - dobar, matematika - dovoljan, fizika - nije dovoljan, gimnastika - dobar. Izvanje lice pismenih radnja - dobro. Opći red napretka - drugi."

Iduće godine (1908) učenik je ponovio razred s dobrim uspjehom, a zatim otišao u kadetsku školu.

Ocjene što ih je taj učenik dobio za svoj kasniji književni rad uveliko se razlikuju od onih u njegovim školskim svjedodžbama.

Zakasnjeli boem Ulderiko Donadini držao se, sudeći po ocjenama, zlatne sredine.

Rano umrli A. B. Šimić znao je pisati pjesme pod satovima matematike, a za ljubav književnosti napustio je školu u VIII razredu gimnazije kako bi mogao uređivati književni časopis "Vijavicu".

Ni mladi Gustav Krklec nije uvijek mogao uskladiti interes za književnost i svoje školske obaveze. Čitao je pod klupom, pisao pjesme umjesto zadaća i pao u VII razredu gimnazije dobivši druge redove iz vjeronauka, matematike i hrvatskoga!

Jedinica iz hrvatskog jezika djeluje još čudnije kad se zna da ju je budućem pjesniku "poklonio" poznati historičar književnosti Branko Vodnik.

Iz hrvatskoga je jednom pao i Ivan Kozarac, i to u drugom razredu gimnazije.

Onaj tko vidi gdje se mršav dovoljan iz hrvatskoga uzastopno provlači kroz četiri godišnje školske svjedodžbe, teško će povjerovati da je njime bio ocjenjivan Vjekoslav Majer, dobroćudni pjesnik plinskih lanterni na Griču i autor "Dnevnika malog Perice".

Jedinica iz hrvatskoga "krasila" je neko vrijeme i Slavka Kolara.

Književnici dr Slavko Batušić i dr Ivo Hergešić neprekidno su bili među odličnim učenicima. Batušić je svih osam razreda gimnazije završio s odlikom.

Njihov vršnjak Dobriša Cesarić uvijek je najbolju ocjenu imao iz hrvatskoga, pomalo je ratovao s matematikom, te je kao učenik pripadao među one "u sredini".

Zbog matematike je pjesnik Dragutin Tadijanović dva puta išao u sedmi razred gimnazije. Pjesme je pisao već tada i zbog toga trpio hirove pojedinih profesora.

Učenik II zagrebačke realne gimnazije Ivan Goran Kovačić bio je, po ocjenama, prosječan učenik. Zanimljivo je da je u svjedodžbi IV razreda najslabiju ocjenu imao upravo iz materinskog jezika - dovoljan.

Školski sistem u kojem su učenici spomenutih generacija učili vađenje trećega korijena i latinske nepravilne glagole bio je pun najrazličitijih slabosti. Dva učenika već su tada, u đačkim klupama, pisanom riječi izrazili nezadovoljstvo takvim režimom. Gimnazijalac Marijan Matković napisao je dramu "Slučaj maturanta Wagnera" koja je i izvedena u Zagrebu 1935. Sa scene su se čule i ovakve riječi...


Ukor razrednika



Rikard: Što je matura? Ispit poslije koga dobiješ jedan papir i ništa više. Osam godina sjediš kao idiot u klupi, naučiš neke stvari koje su obično problematične vrijednosti, kao na primjer da je taj i taj diletant najveći literat, da se dva puta dva mogu izračunati po logaritamskim tablicama i ništa više. A za to dobiješ poslije osam godina papir. Biljezi, slova i arak papira, to je maturalna svjedodžba. A život za to ne pita, život sutra, onaj život koji dolazi, nadam se, još će za te formalnosti manje pitati.

Zanimljiv je đački put autora drame koja je svojom otvorenom kritikom šokirala gospodu profesore.

U prvom razredu gimnazije - "ukor razrednika radi neurednosti". U drugom - popravak iz latinskog. Četvrti je učenik završio s vrlo dobrim i zbog toga oslobođen polaganja male mature. "Sposoban, ali ne baš marljiv" - opaska je njegovih profesora u petom razredu. U šestom je danas cijenjeni član Akademije bio razredni rekorder po broju neopravdanih sati zbog izostanaka (65), a u osmom, koji je završio s vrlo dobrim, razrednik je napisao ovaj zaključak o učeniku: "Vrlo inteligentan, načitan".

Možda nijedan učenik nije u toku školovanja ispio toliko čaša gorčine kao kasniji književnik i kapetan "Bese" Joža Horvat.

Teške obiteljske i materijalne prilike platio je u školi. U peti je razred išao dvaput, a u šesti čak triput! Prije mature je udaljen iz gimnazije i poslije je maturirao na drugoj školi. Primivši napokon maturalnu svjedodžbu, osjećao se...

"... Kao čovjek koji izađe iz zatvora u kome su ga godinama vrijeđali ni kriva ni dužna". 

Tada je izdao knjigu "VII b - iz dnevnika jednog srednjoškolca", koja je u osnovi također bila kritika tadanjeg školskog i društvenog sistema.

"Mislim da škola danas ne vrši pravu odgojnu funkciju i da tu ulogu ne može ispunjavati tako dugo dok ne nađe mogućnosti da u isti čas djeluje odgojno i na našu okolinu izvan škole. Evo, u školi smo samo pet sati na dan, a devetnaest izvan nje. Vjerujte, ako netko živi urednim životom izvan škole, taj će sa mnogo sigurnosti biti i u školi dobar i solidan đak. A oni kojima je izvanškolski dan ispunjen siromaštvom, brigom i psovkama roditelja, a noći pune svađe i teških uzdaha, bit će vjerojatno lošiji đaci... Za njih je škola samo jedan dio teškog i bolesnog dana..."

... govori jedan učenik na stranicama te knjige koja je svojom pojavom izazvala veliku pozornost.

Nastavljajući šetnju po stranicama požutjelih imenika, susrećemo brojna imena poznatih likovnih umjetnika. Sigurno je da su svi već onda pokazivali talent za likovno izražavanje i interes za predmet koji će im poslije postati profesija, no unatoč tome ocjenjivani su vrlo različito.

Među one kojima odlična (ili barem vrlo dobra) ocjena iz crtanja nikad nije dolazila u pitanje pripadali su slikari Zlatko Šulentić, Marijan Trepše, Milivoj Uzelac, Vladimir Kirin, Leo Junek i Slavko Šohaj.

Slikari Kamilo Tompa i Fedor Vaić morali su se zadovoljiti i trojkom iz predmeta "prostoručno risanje".

Profesor crtanja koji je Otonu Glihi tri godine za redom "poklanjao" dvojku, zacijelo nije slutio da će njegov učenik jednom postati poznati slikar.

Dvojka iz crtanja dvije je godine pratila i Vilima Svečnjaka.

U svijetu poznati kipar Antun Augustinčić dva se puta "spotakao" u trećem razredu gimnazije, prvi put sa tri, a drugi put sa pet drugih redova. U tim prilikama čak i nastavnici likovnog odgoja nisu odviše vjerovali u njega: umjesto obavezne petice, te su mu dvije godine prišivali dvojku.

Osnivač napredne predratne grupe "Zemlja" slikar Krsto Hegedušić po ocjenama je bio među učenicima koji nisu ni odviše dobri ni odviše loši.

Evo kako se od prvog do osmog razreda srednje škole kretala njegova ocjena iz crtanja: 4, 3, 3, 2, 4, 5, 5, 5.


Murtić - Talentiran i marljiv



Učenik Edo Murtić zadavao je glavobolju profesorima čestim ometanjem obuke. O tome svjedoče brojni ukori zapisani u imeniku. Učenik je prvi razred gimnazije završio s vrlo dobrim, a razrednik je u imenik unio opasku:

"Talentiran i marljiv". 

U četvrtom razredu, nešto prije kraja godine, učenik se ispisao iz škole zbog slabih ocjena iz vjeronauka, francuskog, njemačkog, povijesti, kemije i matematike. Tada se u imeniku našla bilješka:

"Lijen i nemaran". 

Gledajući te ocjene sada, nakon trideset i pet godina, čini nam se najvažnijim ipak to što je učenik Murtić kroz sva ta četiri razreda pronio neokrnjenu peticu iz crtanja.

Jednog je dana školske godine 1934/35. trideset i pet učenika VII b razreda I realne gimnazije kolektivno napustilo nastavu.

Cijeli markirantski kolektiv bio je zbog toga kažnjen sniženom ocjenom iz vladanja.

Među onima koji su tog dana bili za đačku slogu našao se i glumac Borivoj Šembera. On je inače bio vrlo dobar đak, a razrednik je za nj napisao:

"Dobar drug, velik sportaš".

Kako su prolazili Šemberini kolege, glumci?

Sven Lasta bio je odličan učenik, dok se Amand Alliger mučio s popravcima.

Nikša Stefanini - uvijek među odličnima.

Latinski - to je bila vječna Ahilova peta popularnog komičara Vikija Glovackoga. U drugom razredu gimnazije čak je morao na popravak.

Kazališni režiseri dr Marko Fote i Mladen Škiljan bili su uvijek odlični učenici.

Operni pjevač Gregor Radev imao je mnogo muke s dovoljnima iz raznih predmeta, a baletni umjetnik Nenad Lhotka bilježio je u svoju đačku knjižicu same odlične ocjene.

Kakvi su učenici bili kompozitori?

Ivo Lhotka Kalinski, Branimir Sakač, Bruno Bjelinski i Natko Devčić bili su dobri đaci, jednako kao i dirigenti Mladen Bašić i Mladen Pozajić.

Zanimljivo je da je u I realnu gimnaziju gotovo istovremeno išlo pet učenika kojih su imena danas poznata u svijetu zabavne glazbe i džeza.

To su kompozitor "Pjesme Zagrebu" i pjevač Zvonimir Krkljuš, bivši vratar "Dinama" i solist na usnoj harmonici Branko Kralj, kompozitor Milutin Vandekar, te kompozitori i dirigenti Ferdo Pomykalo i Miljenko Prohaska. Svi su redom bili dobri učenici, a Pomykalo i Prohaska čak oslobođeni mature.

Time završava naša šetnja po požutjelim stranicama imenika.

Niz susreta s poznatim imenima i njihovim toliko različitim školskim ocjenama navodi nas na zaključak da stvarne kvalitete mnogih ljudi uopće nisu odražene u svjedodžbama.

To samo sobom govori o slabosti jednog školskog sistema koji većinu učenika nije mogao zainteresirati za rad u školi i za razvijanje vlastitih sposobnosti.

No završimo jednim kurioznim podatkom: internacionalni šahovski majstor Braslav Rabar stalno je bio vrlo dobar učenik, ali je u trećem razredu gimnazije otišao na popravak - iz gimnastike.

Napisao: Rudi Aljinović, slike: Plavi vjesnik, obrada: Yugopapir (Plavi vjesnik, januar 1971.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)