Ilvana i Vildana Zvizdić: Sestre bliznakinje koje šarmiraju i van košarkaškog terena (1990)




Iako je Sarajevo velika čaršija, lijepe bliznakinje su začas zapale za oko mnogim. "Uredno" se prati njihovo kretanje, zavidi onim koji su u njihovom društvu. Tako su gradom krenule priče o navodnoj vezi jedne od sestara sa Goranom Bregovićem. "Ma, ne" - reaguje Vildana. - "Brega je sjajan momak. Naš dobar drug. S njim se uvijek lijepo ispričamo i zabavimo"

Od ove sezone košarkašice Željezničar-Sarabona bogatije su za jednu izuzetno talentovanu igračicu čija sestra bliznakinja takođe nije pelcovana od košarke. Devetnaestogodišnje Ilvana i Vildana Zvizdić zavoljele su basket u Tuzli zahvaljujući, prije svega, upornosti trenera Seada Žunića. 

Pozivi su stizali iz Pariza, Beča i Milana, a Ilvana se ipak opredijelila za Sarajevo. Ne samo zbog toga što je to rodni grad nje i njene sestre. 

U svijetu su je zvali zbog njene ljepote, a ona je željela ostati vjerna svojoj prvoj i najvećoj ljubavi - košarci. 

Zato je ovog ljeta spakovala kofere i iz Tuzle došla podno Trebevića, tačnije u Željezničar - Sarabon.

Bliznakinje Ilvana i Vildana Zvizdić rođene su 14. januara 1971. godine u Sarajevu, a kada im je bilo po dvanaest roditelji su morali na službovanje u Tuzlu. 

Tamo, u gradu soli i počinje veza sestara sa košarkom...


Košarkaška veza



- Bilo nam je petnaest godina kada nas je Sead Žunić, inače u Jedinstvo-Aidi zadužen za mlađe kategorije, pozvao u klub - priča Vildana. - Njemu dugujemo zahvalnost za sve što smo postigle u ovom sportu, posebno Ilvana. 

Ona je najveći "krivac" što sam ja danas van sportskog terena.

Već na samom početku pokazivala je više od mene, brže napredovala. Ja sam nakon završetka srednje škole odlučila da se posvetim studiju i napustim košarku. 

Istina, još zavidim sestri. Sport je prava stvar. Uz veliko druženje, tu su brojna putovanja, nova poznanstva i saznanja.

Ilvana je vrlo brzo postala kadetska reprezentativka. 

Sa Jedinstvom-Aidom osvojila je tri šampionske titule, titulu prvaka Evrope...

- To su osvojile starije košarkašice. Nije bilo puno prilike za nas mlađe. Čak smo iz razumljivih razloga ponekad bile i zapostavljene. Kvalitet koji su imale Tuzlanke nametao je stalnu obavezu da se ide na rezultat. 

Ipak, mnogo sam naučila u Tuzli, a sada u Željezničaru imam sjajne uslove za dalji napredak. Dobro sam primljena i za sada se dobro uklapam u ekipu - kaže Ilvana.


Ljepša od Margo



Na posljednjem izboru za naj-lice godine u organizaciji zagrebačkog "Svijeta" Ilvana Zvizdić ušla je među dvanaest najljepših, a Magda Veltruski, jedan od glavnih organizatora priredbe nije krila oduševljenje izgledom stasite Sarajke:

- Ta djevojka ima ljepše lice od Margo Hemingvej.

- Pa, dobro. Ne treba pretjerivati. Prijaju komplimenti. Moram reći da sam nakon tog izbora dobila niz primamljivih ponuda od modnih kuća širom Evrope. Željeli su me za manekena. 

Ali, košarka je ipak dio mene. Osim toga i roditelji nisu bili za to da krenem putem manekena ili foto-modela.

Visoka 189 centimetara, Ilvana se najbolje snalazi na položaju krilnog centra i njenim dolaskom Željezničar je dobio zaista mnogo. 

- Možda se Sarajke uključe i u borbu za titulu?

- Imamo mladu ekipu i puno ambicija. Rano je govoriti o tituli za ovu sezonu. Što se mene tiče, vjerujem da mogu još napredovati. Trener Momo Milatović prihvatio me na najbolji način. Puno radimo na individualnoj tehnici. 

Željezničaru nedostaje visokih igračica i to je moja šansa. 

Vildana studira pravo, a Ilvana DIF. 

Stanuju sa još dvije prijateljice u iznajmljenom stanu, a kada god stignu skoknu u Tuzlu, da posjete roditelje. 

Otac je pedijatar, majka farmaceut. Uz sve obaveze ostane i slobodnog vremena:

- Sa društvom najradije izlazimo u popularna sarajevska sastajališta mladih "Estradu", "Dom pisaca" i "Crvenu galeriju" - objašnjava Vildana.

Iako je Sarajevo velika čaršija, lijepe bliznakinje su začas zapale za oko mnogim. 

"Uredno" se prati njihovo kretanje, zavidi onim koji su u njihovom društvu. 

Tako su gradom krenule priče o navodnoj vezi jedne od sestara sa Goranom Bregovićem.

- Ma, ne - reaguje Vildana. - Brega je sjajan momak. Naš dobar drug. S njim se uvijek lijepo ispričamo i zabavimo. Osim toga, Goran je ove godine uz boksere Željezničara. 

Često navraća u Skenderiju. Tako se češće i viđamo. Za neke ozbiljnije veze, one druge prirode, ima vremena.


Logične ambicije



Iako je Vildana obično namrgođena lica, obje djeluju mladalački vedro, znalački i umjereno našminkane, u garderobi koja se može nabaviti u tek ponekom od naših butika, a uglavnom vani:

- Većina ima neki hobi. Nama je hobi šminka - kroz smijeh će Ilvana. - Volimo se lijepo obući. A ko to od mladih ne želi? Najveći dio džeparca dajemo na šminku i garderobu.

Za kraj se opet vraćamo košarci. 

- Razmišlja li Ilvana i o reprezentativnom dresu?

- Treba se prvo dokazati i nametnuti u dresu Željezničara. Vrijeme je na mojoj strani. Prošla sam kroz mlade selekcije, pa je logično da imam ambicije da uspijem i u seniorskoj konkurenciji.

- A šta je sa Vildanom? Da li će se i ona vratiti košarci?

- Trebala bi - preduhitrila je Ilvana sestru. - I danas je dobra. Bilo je nekih kombinacija sa Novim gradom. Nešto se dvoumi.

- Ni sama ne znam - koleba se Vildana. - Odlučila sam da se ozbiljno posvetim studiranju. Teško je danas baviti se sportom, makar i amaterski. Obaveze su veće. A opet, nešto me vuče na parket, pogotovo kada vidim kako u svemu tome uživa Ilvana.

Možda na kraju "mlađa" posluša "stariju" sestru. 

Ilvana je rođena pet minuta prije Vildane.

Vremena za razgovor više nije bilo. Žurile su kući, jer česta Ilvanina putovanja ostavljaju malo vremena za zajedničke trenutke u kojim, kako rekoše, najviše uživaju.

Napisao: M. Džemidžić, obrada: Yugopapir (Ven, oktobar 1990.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)