Pages

▼

Katastrofalna poplava u Zagrebu 1964: Milijuni gledalaca u Jugoslaviji bez daha pratili TV izvještaje



Traži se cement, materijal koji je teško dobiti i u normalnim prilikama. Ali apel preko radija odmah nailazi na odaziv. Pred zgradu Radio-Zagreba stižu kamioni sa cementom da bi trenutak kasnije već hitali na najugroženija područja. Spikeri čitaju ponudu jednog buregdžije: bilo kojem prihvatilištu poklanja stotinu bureka. Neki slastičar poziva prihvatilišta da besplatno preuzmu njegove kolače

Izvanredno stanje u RTV Zagreb. U dramatičnim danima poplave Radio-Zagreb emitirao 97 sati neprekidnog programa. TV-snimatelji pripremili 7325 metara filma. Ljudi kojima su bujice odnosile stvari i koji su očekivali spasonosne čamce napeto i s velikom nadom slušali su glasove iz tranzistora. Zagrebački radio je u danima poplave od nula do dvadeset i četiri, kako se to već kaže, emitirao poruke ljudske solidarnosti. 

Znanci, rođaci i prijatelji iz neugroženih dijelova Zagreba pozivali su nastradale:

- Dođite k nama, primit ćemo vas... 

Televizija je sa svoje strane registrirala sve strahote savske stihije.

Oni koji nisu mogli zamisliti kakvo je zlo donijela poplava, shvatili su njezinu ćud.

U sjeni ovih događaja ostali su radnici, službenici, novinari, snimatelji, organizatori, urednici, spikeri, daktilografi, stenografi, kuriri, majstori rasvjete, vozači i drugi brojni članovi zagrebačkog radija i televizije. 

Oni su umnogome, svojom neviđenom požrtvovnošću, zadužili slušaoce i gledaoce, zaslužili njihovu zahvalnost.

Tim poznatim i nepoznatim požrtvovnim ljudima "Studio" posvećuje nekoliko svojih stranica.


Obrana od poplave



Pred nama je originalna kartica na kojoj je novinar Radio-Zagreba Darko Herceg napisao 25. oktobra vijest što je otišla u eter u 13,30 sati:

"U našem gradu centralni je događaj obrana od poplave, jer Zagrebu prijeti opasnost da se ponovi poplava onih razmjera kakva je bila 1933. godine. Vodostaj Save u Sloveniji kod Zidanog Mosta dosegao je 8 metara iznad normale i, ukoliko u međuvremenu ne dođe do opadanja vodostaja, može se očekivati evakuacija stanovništva na ugroženom području ... "

Od toga trenutka u svim prostorijama Radio-televizije Zagreb nastalo je izvanredno stanje. 

A vijest je tekla dalje: 

"Jutros je održan izvanredni sastanak Gradskog štaba za obranu od poplave na kojem je šef Vodoprivrednog odjeljka Zagreba inž. Vladimir Faust saopćio slijedeće ... "

Na originalnoj kartici je zabilježeno poslije ovih riječi: 

"Vrpca. Trajanje 1,00 minuta."


U službi građana



Generalni direktor TV-Zagreb Ivo Bojanić, direktor radija Josip Šentija i direktor televizije Tomislav Golubović nakon ovih teških, napetih i uzbudljivih trenutaka imaju zajedničku misao:

- Učinili smo sve što je bilo u mogućnostima koje imaju radio i televizija. Svi mi zajedno vršili smo samo svoju dužnost i ništa više.

Ivo Bojanić: Prije svega treba istaći odgovornost svakog pojedinačnog čovjeka koji je nastojao da pridonese što je više moguće da građani budu obaviješteni o svemu. Vijesti su brzo stizale a malo je bilo vremena za njihovo provjeravanje i dotjerivanje. 

Izvještaji s terena išli su direktno u program a ovdje je velik teret na svojim leđima ponijela i naša tehnika. Mi smo odmah tako orijentirali čitav program da on upozori na ozbiljnost stanja, ali da ne izazove paniku. 

Odlučili smo odmah da radio prilagodi situaciji svoj program te da produži trajanje emisija dokle bude potrebno. 

Odmah smo djelomično mobilizirali osoblje i pobrinuli se da osiguramo našu imovinu: odašiljač na Otoku uz desnu obalu Save i garaže u Paromlinskoj ulici. 

Poduzeli smo sve mjere da osiguramo normalan rad radija i televizije za slučaj da Zagreb ostane bez električne energije. 

Cjelokupan program stavili smo u službu građana. Oko 30 sati trajao je onih dana program poruka građana i organizacija. 

Sav taj posao, uza spikere, obavilo je dvadeset drugarica koje su sjedile uz telefone i pisaće strojeve. Nijedan čovjek nije se oglušio u ovim teškim trenucima i svi su dali sve od sebe.


Program se nije prekidao




Josip Šentija: U vršenju svoje dužnosti sudjelovao je čitav kolektiv Radio-Zagreba. Nakon vijesti u nedjelju u 13,30 izmijenili smo programsku shemu i do kraja prestanka opasnosti od poplave emitirali ukupno 97 sati neprekidnog programa. 

Bilo je to prvi put u historiji Radio-Zagreba da program traje tako dugo bez ikakva prekida. Jest, bilo je naporno, bilo je samoprijegora, bilo je često natčovječanske borbe sa stihijom. 

Stotine ljudi govorile su u mikrofon često u veoma opasnim situacijama. Mikrofon često nije mogao nadomjestiti topao gunj, hranu, čamac ili splav, ali je odigrao ulogu mosta kroz eter. 

Katkad je bio i spas u pravi trenutak, jer osjećaj da niste napušteni, da vas čuju i da vi čujete one koji se o vama brinu ne da se opisati.


U nedjelju - prvi film



Tomislav Golubović: Televizija je već u nedjelju prije podne zahvaljujući jednom snimatelju koji se vraćao iz Slovenije s godišnjeg odmora, imala prve filmske izvještaje o naglom porastu nivoa Save od Radeča do Zagreba. 

Od tada je u ovim teškim danima za Zagreb snimljeno 7325 metara filma o poplavi i njezinim posljedicama.

Ukupno trajanje naših izvještaja iznosilo je do prestanka opasnosti 7 sati i 12 minuta.

Odmah smo pripremili emisije za Euroviziju, dvaput po tri minute, uz to posebne filmove za Interviziju u trajanju od četiri minute i filmove za neke svjetske agencije. 

I mnogi članovi našega kolektiva stanuju na ugroženom području ili su njihovi stanovi bili čak i poplavljeni.

Takvih je 68.

Pa ipak, na poslu to se nije smjelo osjetiti. 

Snalažljivost je pomogla da se novinarski zadatak poveže sa spasavanjem.

Na ekranima gledaoci, jasno, nisu mogli vidjeti sve teškoće kroz koje su prolazili naši reporteri i snimatelji postavljajući rasvjetu kroz vodu ili bježeći pred naletom vode u posljednji trenutak.


*****



Za našu televiziju ovi kritični dani značili su goleme napore, to veće i teže što njena tehnika nije dorasla takvim zadacima. Značilo je to: stavljanje kabela kroz vodu koja je nadirala i iz sekunde u sekundu nosila neizvjesnost, probijanje do kuća u mraku i osvjetljavanje bakljama ljudi i objekata. 

Da bude situacija još nesretnija, upravo tih dana bila su stigla moderna rasvjetna tijela iz inozemstva, ali su se nalazila na pograničnoj carinarnici.

Zagrebačka televizija je i u tome zabilježila jedan rekord povezan s teškim trenucima poplave: prvi put u svojoj historiji dala je u jednom danu (u ponedjeljak) četiri izdanja emisije "Jučer, danas, sutra". 

Utorak za televiziju nije bio slobodan dan.




*****



Milijuni televizijskih gledalaca u Jugoslaviji bez daha su pratili televizijske izvještaje. Prve vijesti snimljene za televiziju donijela je snimateljska ekipa još u noći između subote i nedjelje. Ovaj materijal o poplavama u Hrvatskom Zagorju, osobito u Kumrovcu, emitiran je u nedelju poslije podne. 

Kamere kao da su doprle i u najugroženija područja. Filmske priče su jače od najjačih riječi pričale o katastrofi.


Tko bi u tom trenutku bio pomislio na autore uzbudljivih žurnala. Tajnu ćemo vam odati tek sada: jedan od njih bio je i poznati filmski režiser Nikola Tanhofer. 

Možda niste znali da je Tanhofer počeo karijeru kao snimatelj te ga mnoge njegove kolege i danas traže da im bude za kamerom.

Tanhofer je punih 48 sati proveo na nasipu i registrirao nesvakidašnje događaje. Ni trenutak se nije odmarao jer za to jednostavno nije bilo vremena.

- Hoće li vam ovo dati inspiraciju za neki igrani film? - pitali su Tanhofera.

- Možda! - odgovorio je. - O tome još nisam razmišljao. Materijal je zaista opsežan i iz toga bi se mogao napraviti potresan scenarij.




I novinari-reporteri televizije radili su bez odmora i sna. Dolazili su u studio blatnjavi i pokisli do kože. Gledaoci TV su i sami mogli zamijetiti na svojim ekranima da za udešavanje nije bilo vremena.

Kad je bio pošao po izjavu k predsjedniku Gradske skupštine Peri Pirkeru, reporter Jura Orlovac upao je u njegovu sobu sa zavrnutim nogavicama do koljena i - bos.

- Još nisam pronašao čizme! - ispričavao se Orlovac. - A od posla ne stignem ni da ih tražim.

Pero Pirker je samo odmahnuo rukom. U tom trenutku etiketa zaista nije bila važna.

U takvim tragičnim situacijama često zna biti i smiješnih scena. 

Evo jedne: čamac koji prevozi postradale građane već je krcat. Djevojka je ostala da sačeka drugi. Sasvim ozbiljno upitala je veslače koji su igrom slučaja stali baš ispred tramvajske stanice:

- Molim vas kada ide slijedeći čamac za Drvarsku ulicu? 

napisao: Pero Zlatar


*****



Na poplavljeno područje Zagreba izašli su prvi urednik radio-emisije za vozače Zvonko Vukovina i novinar Ivo Strahonja. Sa sobom su ponijeli reporterske magnetofone da na mjestu događaja zabilježe što se zbiva u toj noći strave i užasa. 

U jednom trenutku Vukovina je viknuo vozaču:

- Pazi! Sudarit ćeš se sa čamcem!

Trebalo je još samo nekoliko centimetara i urednik emisije za vozače bio bi sudionik najneobičnijeg sudara na zagrebačkim ulicama - između automobila i čamca. 

Naime, u tom trenutku reporterska ekipa krstarila je "kombijem" po poplavljenim ulicama Trešnjevke.


Trebalo je i zaroniti



- Garaže su poplavljene. Momci, treba spasavati materijal!

Do Paromlinske bb, gdje se nalaze garaže Radio-televizije, više se nije moglo kolima. Na Beogradskoj cesti brzo je donesena odluka. Inženjeri Dubravko Šarić i Milan Sinjeri, tehničari Jerko Vukov, Drago Jeričanin, Drago Milinović i kamerman Vladimir Trauber hrabro su zagazili u ledenu i prljavu vodu razljevene Save. 

Tri puta su se tako probijali kroz brzace, spasavali linkove, relejne veze i druge instrumente, a zatim se vraćali noseći spašeno u automobil.

Ali, razina vode rasla je iz minute u minutu. Bila je već premašila i čovječju visinu.

Tada je jedan hrabri čovjek odlučio da riskira. 

Potegavši dobar gutljaj konjaka, zaronio je u mutnu vodu. 

To je ponovio nekoliko puta dok nije sve spasio. Njegovo je ime Drago Milinović poznatiji po nadimku Ćelavi.


"S kapetanom Dragoslavom Lazićem i vojnicima Safetom Delićem i Rakom Rakovićem veslamo ulicama poplavljenog grada. Opkoljenima se doprema hrana a poplavljeni se iz ugroženih kuća evakuiraju. Iz kuća nam mašu i traže - prije hrane, prije cigareta - baterije za tranzistore. Baterijski prijemnici su neprekidno upaljeni i ljudi se plaše da ostanu bez njih, bez veze sa svijetom.
- Šta kaže radio? - pitaju ljudi s krova na krov sve do mjesta gdje je tranzistor, a zatim se dovikivanjem prepričavaju najnovije vijesti u obratnom smjeru."


Dramatična noć u studiju



Radio-Sljeme dao je prve obavijesti o opasnosti od poplava u nedjelju u 16.30 sati. Tada su pozvani svi traktoristi, vozači buldožera, kipara i druge mehanizacije da se smjesta stave na raspolaganje.

Dalje se vrpca događaja odvijala ovako:

Pet minuta prije 17 sati prekinuta je redovna emisija. Spikerica Dunja Sigetić (uskoro Lango - op. Y.) čita obavijesti o prvim poplavama.




19.00 - Čitava emisija Dnevnika posvećena je poplavama. Govore urednici Josip Vuković i Ivo Maleš.

19.58 - Spikeri upozoravaju slušaoce da će Sljeme nastaviti s emitiranjem po završteku III programa Radio-Zagreba.

23.35 - Radio-Sljeme ponovo emitira Dnevnik. U tom trenutku, prvi put u historiji ove radio-stanice, uključuje se u program Radio-Zagreb. Počinje dramatična noć puna neizvjesnosti i iščekivanja.

00.05 - Radio-Zagreb nastavlja s emitiranjem na sva tri vala. Za spikerskim pultom sjede spikeri Marijan Selman i Vladimir Mahovlić. Njihovi glasovi sigurno će ostati duboko urezani u pamćenje tisuća građana koji su probdjeli tu noć uz radio-prijemnike.


Spikerova supruga opkoljena vodom



Zvonko Letica je u tim trenucima pokazao izvanrednu sposobnost i snalažljivost. Organizira posao kao urednik, kao kurir raznosi materijale od tipkačica do studija, a od vremena do vremena i sam izvještava slušaoce o razvoju događaja.




Stigla je nova vijest. 

Spiker Marijan Selman čita direktno u eter i tek u tom času saznaje da je na udaru poplave i njegova kuća. 

Pokušaj da telefonom pozove suprugu ostaje bezuspješan. Veze su već prekinute. Unatoč tome, svjestan svoje odgovornosti, ostaje na svome radnom mjestu. 

Sat kasnije saznaje drugu neugodnu vijest od radio reportera Stjepana Horvatića: kuća mu je poplavljena tako da je nemoguć prilaz automobilom.

U nizu poruka kojima građani traže svoje najbliže Marijan Selman nekoliko puta čita i poruku svojoj supruzi, no njegova je supruga baš toga dana zaboravila na poslu svoj - tranzistor.


Cement, bureci i kolači...



U ponedjeljak još svi misle da je nedjelja, a u utorak, zbog probdjevenih noći, nitko više i ne zna koji je zapravo dan. U radio-stanici su svi zaposleni oko poplave. 

Novinari najrazličitijih specijalnosti nalaze se s magnetofonima na najugroženijim mjestima grada - u čamcima ili u vodi do pojasa (u čizmama, a često i bez njih!) samo da steknu što potpuniju predodžbu o veličini katastrofe koja je zadesila Zagreb.

Telefoni neprekidno zvone. 

Izvještaje s terena primaju činovnice koje do tog trenutka nisu imale nikakve veze s novinarstvom. 

Pred spikerima se gomilaju cedulje s potpuno nerediginiranim tekstovima, jer je važno što hitnije emitirati poziv za pomoć, poruku, obavijest.

Traži se cement, materijal koji je teško dobiti i u normalnim prilikama. 

Ali apel preko radija odmah nailazi na odaziv. Pred zgradu Radio-Zagreba stižu kamioni sa cementom da bi trenutak kasnije već hitali na najugroženija područja.

Spikeri čitaju ponudu jednog buregdžije: bilo kojem prihvatilištu poklanja stotinu bureka. Neki slastičar poziva prihvatilišta da besplatno preuzmu njegove kolače.

- To je veći psihički nego fizički napor. Ali, snagu mi daje osjećaj da u ovim trenucima stvarno koristim ljudima - rekla je spikerica Dunja Sigetić, glas koji smo slušali u dramatičnoj noći između ponedjeljka i utorka. 

Sasvim jednostavna formulacija osjećaja svih devetnaestoro spikera koji su u tim trenucima obavili zaista golem posao.

Napisao: Ivan Kreutz, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1964.)


 Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)