Pages

Neno Belan, novi album Đavola "Halo Lulu 22": Ljude želimo zabavljat, ali ne na ljigav način (1987)




Ljude želimo zabavljat ali ne na ljigav način, želimo to radit na kvalitetan način, to znači da ne smijemo umarati tekstualno ni muzički - teške riječi, komplicirani aranžmani i melodije. Nastojimo sve to što jednostavnije, ali i što kvalitetnije uraditi 

Sjećam se njihove prve promo ST svirke u kafeu "Bilo idro" (zvanom "Mornar"). Slane srdele i domaće bijelo & crno vino (sve mukte) palilo je i žarilo grlo. Tvrda rock’n’roll svirka Đavola i razuzdana publika od te sasvim obične večeri učinile su najluđu rock'n'roll veselicu ikad viđenu u klupskim prostorima ovog grada. 

Dobili su tako bijela krila galeba i otprašili, kaže Neno Belan, u Splitu više koncerata nego što grad ima stanovnika.

Ni preostali dio Juge nije ostao po strani.

Ni ploče nisu zaboravili snimiti.

Prva ("Ljubav i moda") me je razočarala.

Moja predrasuda bila je Đavoli na svirci spram Đavola na ploči.

Živi album još nisam dočekao.

No, tu je druga velika ploča "Halo Lulu 22".

Ona će izmiriti sve račune.

Neno, osnivač grupe, kompozitor i pjevač, rado je pristao na ovaj razgovor.

Kaže da mu je ovo prvi u životu (zanemarimo kratke izjave).

Drago mu je što to čini baš za "Rock".

Našli smo se na Peristilu i napravili đir po Getu (stara jezgra grada) gdje smo uradili par fotografija.

Šetali smo tako tijesnim (pusti me da prođem) uličicama, zavirivali kroz otvorene prozore u stanove, po mirisima koji su se širili uokolo pogađali što koja familija toga dana ima za ručak.

Brbljali smo neobavezno.

Nakon svega zaputili smo se prema redakciji "Omladinske iskre" (list mladih Splita) gdje smo i obavili ovaj razgovor.




- Čuj, pre nego krenemo u verbalni okršaj, reci mi par tehničkih podataka o ploči, ali prvo kaži što je sa živim albumom, kojeg ste snimili u Novom Sadu?

- Snimak tog koncerta nije bio dobar, a živi album nismo htjeli pošto-poto. To je sve. A nova ploča je okrugla, ima dvije rupe, ima neke brazde, kad pređeš prstom osjetiš da je hrapava. Album smo radili dva mjeseca, onako kako nam se sviđalo, bez žurbe.

Naravno, snimili smo ga u splitskom studiju "Tetrapak", snimao ga je Ivica Čović-Pipo, a producirao Željko Brodarić-Japa.

- Zašto ste ga baš u Splitu snimali?

- Prvi smo snimali u Zagrebu - snijeg do koljena, gladni, žedni, smrznuti... U Splitu smo ga snimali, zato što se zna tko su i što su Japa i Pipo, a to je ipak najvažniji razlog,

- Znali ste to i prije snimanja prve ploče.

- Ali tada smo još u "Jugotonu" bili friški pa smo prihvatili njihovu ideju da ploču snimimo u studiju "Jadran-filma". Sad smo tamo ipak nešto, pa smo se izborili za svoje uvjete.


Doma imam masu tih singlica



- Japa vam je producirao pilot-singl, a bilo je i naznaka da će producirati i album, međutim nije. Baš u to vrijeme slučajno sam ga sreo pa mi je iznio svoje dileme oko produkcije Đavola. Dvoumio se da li da materijal producira suvremenije s punoćom zvuka, ili da ga ogoli i da bude onako sirov kao i snimci iz šezdesetih. Nakon svega, prvu ploču "Ljubav i moda" je ipak producirao Piko Stančić.

- Pa ima tu i nemoći. Osim toga, bili smo neiskusni pa nismo znali da će stvari koje snimamo tako i tako finalno ispasti tako i tako. A, opet, snimali smo u dva studija, pa kad preseliš iz jednog u drugi dobiješ drugu zvučnu sliku. Ali nije to tako loše.

- Nisam rekao da je loše...

- Možda je loše za disko-klubove, ali za radiofoniju štima.

- Jer, mada su to druge relacije, meni su u svijesti ostali vaši živi nastupi u Splitu prije izlaska prve ploče. Nisu li možda komercijalni činioci stišali malo onu vašu žestinu, nije li to možda djelovalo kao opterećenje?

- Nije. Kad sam stvarao grupu to sam učinio s namjerom da revitaliziramo one stare stvari iz pedesetih i šezdesetih. Iskopali smo stvari iz naftalina i to one koje su tih godina bile popularne u Jugoslaviji.

Te stvari su uglavnom stizale iz Amerike i iz Italije...

Jako mi je simpatičan bio način na koji su naši pioniri rock'n'rolla, Marjanović i kompanija, to obrađivali.

Doma imam masu tih singlica, to sam skidao.




Znači, okupio sam ljude i to smo radili iz gušta. To je starije kameno doba grupe. U mlađem kamenom dobu mi je palo na pamet da radim svoje stvari u tom stilu, u tom maniru.

Tada smo i koncertirali.

Svirali smo i naše stvari i stare iz pedesetih, šezdesetih, a i Ramonese, Stray Cats...

To je inače bila postava bez klavijatura i, 'tili ne 'tili, zvuk je morao biti tvrđi - prangijanje.

Još sam imao gitaru koja se nikako nije mogla naštimat.

Kako smo ulazili u đir kužili smo neke stvari, bolje svirali, pravili aranžmane i na kraju je ispalo da nije toliko žestoko kao na svirkama.

E,sad, možda smo nešto i izgubili, ali jesmo i dobili.

- Čarlijev klub, plesnjak na bazenu uz more, gdje ste svirati i plesali čitavo jedno ljeto je bila izvrsna stvar. Tu ste bili svoji i pravi.

- Tu smo bili svoji i pravi, a sad smo opet svoji i pravi.

- Mislim da ste vi prije svega klupski bend.

- Slažem se da smo za klubove izvrsni, ali i za dvorane smo izvrsni. Mislim da smo mi univerzalan bend. Stvarno, do sada smo svirali na tako različitim tipovima svirki da to nije normalno, a svugdje dobro prolazimo, takva nam je muzika.

Naša muzika je i klupska i dvoranska i stadionska i hotelska... Svirali smo u hotelima 'di svira Magazin, dobro smo prošli, svirali smo tamo 'di svira Dugme, dobro smo prošli.

Naša je muzika prilično univerzalna.

Ne znam, možda zvuči neskromno, ali usporedio bih nas s tipom benda kao što su Beatlesi.


Alkar Neno u sridu



- Koliko imate dvoranskih svirki?

- Dva puta smo svirali u Splitu. Bili smo i na Subotičkom festivalu, te Zaječarskoj gitarijadi kao gosti, sve su te dvorane bile pune i tu smo napravili odličnu atmosferu.

Do sada imamo četiri-pet odsviranih dvorana, a to je dovoljno da se vidi jesmo li za dvorane ili ne.

- Govorili ste da prvim albumom želite dobiti zvuk i šarm pedesetih-šezdesetih, atmosferu plesnjaka iz tih vremena... Mislim da je vaše htjenje primjetnije na drugoj ploči.

- Onda kakav ti dojam ostavlja prvi album?

- Pa, kad mlada grupa hoće nešto, međutim, sputaju je neiskustvo, uvjeti, neadekvatan producent, onda to ispadne nešto približno, ali ne pogođeno, znaš, ne ono -  alkar Neno u sridu. Kod druge ploče to funkcionira, nađena je žica, a tu je i sretan spoj s producentom, opet ja na producenta, možda griješim...

- Mislim da si u pravu što se toga tiče jer u muzičkom smislu smo ostali isti. Da smo stvari s prve ploče producirali sada, ovdje, mislim da bi zvučale opet kao ove s druge ploče.

Mislim da je drugi album moderno produciran, bas tako smo željeli: moderna produkcija, a šarm pedesetih-šezdesetih. Dakle, ne kopija tih godina.

- Poznato nam je da čitava postava grupe pjeva i vrišti. Inače to funkcionalno usklađujete.

- Moj način razmišljanja je da prosječni slušalac prvo sluša vokal. Sve moje stvari su usmjerene na to: izvući dobru melodiju, dobro je otpjevati i kanalizirati, te dobro napraviti prateće vokale.

Pjesme pravim tako da se one mogu dobro odsvirati s bendom i s londonskom filharmonijom, a i na plaži uz gitaru...

Dobra pjesma je ona koja se uklapa u bilo koji izvođački kontekst. Džabe ti superprodukcija ako tu nema ničega, samo tehnika... 

Želim radit pjesmu. Pjesmu, kao pjesmu.

- Ideš na poruku - emociju, rasterećen svih predrasuda da to zvuči orkestralno, ili šta ja znam...

- Ne polazim od toga od čega mnogi danas polaze, a to je da u studiju imaju eho, ekvilajzere... i sad da putem toga dobijem ono, a putem toga to.

U stvari, to nije njihov proizvod. Tehniku koristim da bih što bolje snimio ono što sam zamislio.

- Kao što i sami tvrdite, vaši tekstovi su ulične dogodovštine mladih, djevojački osmjesi zaljubljenost... Kao takvi dosta su šturi, faktografski, ogoljeni. Netko vas je jednom po tome usporedio s Bajagom, ali njegove su pjesme "intelektualnije", čak i ako su ogoljene prisutna je asocijativna zvučnost sklopa riječi... Na taj način je pridobio i dio srednje (slušateljske) generacije koja teži "misaonosti".

- Prvo ti moram reć da mi postojimo prvenstveno zbog toga da bi ljude zabavili, da zaborave na svakodnevne probleme, da se opuste, relaksiraju: ples, skakanje, vrištanje, netko se možda voli i znojiti...

Ljude želimo zabavljat ali ne na ljigav način, želimo to radit na kvalitetan način, to znači da ne smijemo umarati tekstualno ni muzički - teške riječi, komplicirani aranžmani i melodije. Nastojimo sve to što jednostavnije, ali i što kvalitetnije uraditi.


Ona izvorna elegancija i namjena



Opet ću spomenut Beatlese. Njihov rad uzimamo za "uzor". Dakle, jednostavne i dobre pop-rock pjesme. Mislim da je to najteže.

Ja sve akorde znam, harmonije mogu slagat kako god hoćeš, ali želim raditi jednostavne stvari. Dobra stvar - tri tona.

Ali, to je uvijek osuđeno na balansiranje po oštrici - teško je to raditi dobro, a ne zabrazdit u kič i šund. Moraš imat jako, jako istančan smisao za ukus. 

Tako je i s tekstovima.

Bajaga je više išao na hipi ideju, dok mi idemo na pop fazon, na fazon pop muzike, ali kvalitetne.

Jako smo rigorozni u odabiru materijala. Tu možda i postoje tri riječi, na prvi pogled banalne, ali nije ih lako složit, a da ne ispadne glupo.

Želim rock'n'rollu vratiti onu izvornu eleganciju i namjenu.

- U vašim tekstovima primjetna je prisutnost dalmatinskog slenga.

- Ja ne govorim kao Miljenko Smoje, ono - čisto splitski, ali tu i tamo uvik uleti nešto, tako mi mlađi ovdje i govorimo. Znači, u našim tekstovima se osjeća ona prirodna splitska atmosfera, ali ništa isforsirano, sve onako spontano, lagano...

- To je bitan segment šarma kojim možeš atakirati na kontinentalce.

- Je, ali ne bi 'tili pretjerat.

- Mnogi kontinentalci na Split i Dalmaciju gledaju kao i Ameri na Kaliforniju, tako da su i Đavoli smješteni u taj kontekst i mislim da funkcionira. To je neka "realna egzotika". Egzotičan je i sam naziv ploče "Halo Lulu 22". Zašto baš tako?

- Baš zbog toga da se ljudi pitaju, da im bude nekako egzotično, a opet nekako u skladu s ovim što radimo.

To je inače naziv onih papirića za motanje duvana. 

Jesi znao?


Faca koja prodaje ventilatore



- Distribucija ploča - rak-rana jugoslavenske diskografije. Svojedobno mi je jedan frajer iz PGP-RTB-a izjavio da face koje prodaju ventilatore po robnim kućama ujedno naručuju i ploče, tj. odlučuju šta će ta kuća naručiti. Svaka čast ventilatorima, ali... Juga se teško pokriva na pravi način i u pravo vrijeme, nisu samo ovi s ventilatorima krivci. Jeste li imali problema s distribucijom prve ploče?

- Jako velikih. Distribucija nam je sigurno prepolovila tiraž prve ploče. Bila je nikakava. U špici prodaje mi praktički nismo imali ploču u svim gradovima srednje veličine u Jugoslaviji.

Imali smo je u Beogradu, Zagrebu, Splitu... Nismo je imali u Zadru, Banjaluci...

Tako i u Požarevcu. Bili smo tamo. 3000 ljudi je poludilo na svirci u punoj dvorani, a ploča se ni u kakvoj prodavaonici nije mogla nabavit.

"Ljubav i moda" smo prodali u četrdesetak hiljada primjeraka, a sigurno smo i stotku mogli zakucat, jer bili smo prisutni u medijima, a i dobro smo prolazili na koncertima.

Distribucija je najveći problem, ne znam kako ćemo to riješiti s drugom pločom.

- Sad dolazi turneja?

- Ne, sad dolazi ljeto.

- Dobro, znači - curice.

- Ili ćemo na radne akcije, oko četrdesetak koncerata je u planu, ili ćemo na neobaveznu turneju po Jadranu.

- Veća turneja?

- Eventualno na jesen, ali moramo prvo vidit kako će ploča ić'. Još je rano za zalijetanje, ipak nismo toliko jak bend koliko izgledamo.

Razgovarao i snimio: Zvonimir Krstulović, obrada: Yugopapir (Rock, jun 1987.)


Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)