U Ljubljani treba da se nađu sportski komentatori iz cijele Jugoslavije. Prijepodne oni će gledati slike koje će stizati iz Hamburga. Odmah nakon što se izabere ono što će ići u emisiju treba i komentirati. Poslijepodne i navečer trebat će pratiti sve rezultate, imena pobjednika, sakupljati podatke o njima, a navečer ih čeka još teži posao jer će prenositi snimke koje će dolaziti s pomoću satelita "Syncom III"
Lansiranjem satelita "Syncom III" uklonjena je posljednja zapreka za televizijski prijenos Olimpijade iz Tokija u Evropu. Postoje, zapravo, dva televizijska puta za taj prijenos i jedan "rezervni", bez korištenja umjetnih satelita.
Prvi put vodi
preko satelita "Syncom III" koji ima na visini od 35.000 km
putanju iste brzine kao i Zemlja i tako ostaje uvijek na istoj
tački. To omogućuje da se iz Tokija s pomoću "Syncoma III"
televizijske emisije prenose preko Tihog oceana na američki
kontinent.
Emisiju tada preuzima američka televizijska mreža i prenosi je u Halifax (Kanada). Avionom se zatim magnetoskopske snimke prenose iz Halifaxa u Hamburg.
Druga televizijska "staza"
vodi preko satelita "Relay I".
Međutim, taj satelit juri oko Zemlje tako brzo da prijenosi za Evropu mogu trajati samo po 20 minuta. Ti direktni prijenosi mogu se ponavljati svaka dva sata. Primat će se u Münchenu a odatle prenositi u druge evropske zemlje.
Međutim, taj satelit juri oko Zemlje tako brzo da prijenosi za Evropu mogu trajati samo po 20 minuta. Ti direktni prijenosi mogu se ponavljati svaka dva sata. Primat će se u Münchenu a odatle prenositi u druge evropske zemlje.
Treća mogućnost, rezervna, za koju su
već razrađeni svi detalji, jest prijenos materijala o olimpijskim
takmičenjima avionom.
Budući da zbog visokih troškova nijedna zemlja ne bi mogla financirati poseban prijenos materijala, rad je centraliziran.
Iz centralnog punkta dobivat će zemlje združene u Euroviziji i Interviziji svakodnevno 3 sata programa.
Opskrbljivanje materijalom odvijat će se na ovaj način: takmičenja će snimati filmske kamere, a istovremeno će deset reportera na deset jezika komentirati događaje.
Snimat će se na engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, holandskom, flamanskom, danskom, finskom, norveškom i švedskom jeziku.
Svi tekstovi prenosit će se u olimpijski centar za štampu, gdje se svih deset tekstova snima na jednoj (!) magnetofonskoj vrpci. Taj tehnički pothvat omogućuje novi magnetofon tvornice "Telefunken", konstruiran sa 12 kanala.
Na tonskoj vrpci širokoj 2,5 cm osim komentara na deset jezika, predviđeni su i kanali za upute režiseru i montažeru.
Budući da zbog visokih troškova nijedna zemlja ne bi mogla financirati poseban prijenos materijala, rad je centraliziran.
Iz centralnog punkta dobivat će zemlje združene u Euroviziji i Interviziji svakodnevno 3 sata programa.
Opskrbljivanje materijalom odvijat će se na ovaj način: takmičenja će snimati filmske kamere, a istovremeno će deset reportera na deset jezika komentirati događaje.
Snimat će se na engleskom, njemačkom, francuskom, talijanskom, holandskom, flamanskom, danskom, finskom, norveškom i švedskom jeziku.
Svi tekstovi prenosit će se u olimpijski centar za štampu, gdje se svih deset tekstova snima na jednoj (!) magnetofonskoj vrpci. Taj tehnički pothvat omogućuje novi magnetofon tvornice "Telefunken", konstruiran sa 12 kanala.
Na tonskoj vrpci širokoj 2,5 cm osim komentara na deset jezika, predviđeni su i kanali za upute režiseru i montažeru.
I filmske snimke dolazit će u
olimpijski centar za štampu. Tu će se ujednačivati s komentarom.
Nezanimljivi detalji izrezivat će se i s magnetofonske vrpce.
Između 9 i 10 sati navečer specijalni avion prenosit će dnevni materijal iz Tokija u Hamburg. Bude li vrijeme u Hamburgu nepovoljno, aparat će slijetati u Kopenhagenu ili u Frankfurtu na Majni.
Iz Hamburga će se i film i komentar prenositi u zemlje Eurovizije i Intervizije. One zemlje koje ne koriste ni jedan od 10 jezika na kojima su snimljeni komentari, mogu dobiti iz Hamburga komentar na jeziku na kojem žele.
Između 9 i 10 sati navečer specijalni avion prenosit će dnevni materijal iz Tokija u Hamburg. Bude li vrijeme u Hamburgu nepovoljno, aparat će slijetati u Kopenhagenu ili u Frankfurtu na Majni.
Iz Hamburga će se i film i komentar prenositi u zemlje Eurovizije i Intervizije. One zemlje koje ne koriste ni jedan od 10 jezika na kojima su snimljeni komentari, mogu dobiti iz Hamburga komentar na jeziku na kojem žele.
Zahvaljujući dobro sinhroniziranom
radu, u cijeloj Evropi moći će se u ranim poslijepodnevnim satima
gledati filmski materijal o događajima koji su se odvijali dan prije
u Tokiju. Taj plan mogu poremetiti samo vremenske neprilike zbog
kojih avioni ne mogu slijetati.
(Studio, septembar 1964.)
*****
Tačan broj ljudi koji će preko
"polarnog" i "satelitskog" programa promatrati
Olimpijadu ne zna nitko, no pretpostavlja se da će se taj broj
približiti cifri od pola milijarde! Do sada nijedan svjetski događaj
nije imao toliki auditorij.
Televizijski "nervi" od Tokija do Point Mogua, preko Montreala i Hamburga, kao i preko Anchoragea, Sjevernog pola pa do Hamburga - prema svemu će dobro funkcionirati.
"Syncom III" spreman je na visini od 35.700 kilometara, a avionske piste u Montrealu, Anchorageu i Tokiju rezervirane su za avione koji će na svoj način obarati olimpijske rekorde u brzini.
Glavni "TV-nerv" za Evropu
nalazi se u Hamburgu.
Muzika koja se inače u "neolimpijsko" vrijeme emitira iz hamburškog studija B ima ovaj put veliku stanku. U tome studiju sada su na okupu svi važniji sportski komentatori i televizijski stručnjaci koji će iz dana u dan pratiti prijenos Olimpijade iz Tokija.
Prije dvije godine (!) počele su pripreme za taj prijenos, a ovih dana u studiju B nalaze se 43 osobe (urednici, reporteri, kamermani, tehničari).
To je tim koji bi, kako je rekao jedan novinar, mogao nastupiti i na Olimpijskim igrama. "Telefunkenov" magnetofon "M 10", koji može bilježiti glasove deset komentatora na jednoj vrpci, spreman je da se uključi za prijenose Eurovizije i Intervizije, koji će trajati od 10. do 24. oktobra.
Šef ovoga tima je Herbert Zimmerman.
Muzika koja se inače u "neolimpijsko" vrijeme emitira iz hamburškog studija B ima ovaj put veliku stanku. U tome studiju sada su na okupu svi važniji sportski komentatori i televizijski stručnjaci koji će iz dana u dan pratiti prijenos Olimpijade iz Tokija.
Prije dvije godine (!) počele su pripreme za taj prijenos, a ovih dana u studiju B nalaze se 43 osobe (urednici, reporteri, kamermani, tehničari).
To je tim koji bi, kako je rekao jedan novinar, mogao nastupiti i na Olimpijskim igrama. "Telefunkenov" magnetofon "M 10", koji može bilježiti glasove deset komentatora na jednoj vrpci, spreman je da se uključi za prijenose Eurovizije i Intervizije, koji će trajati od 10. do 24. oktobra.
Šef ovoga tima je Herbert Zimmerman.
- Nadamo se - rekao je on - da će sve
teći onako kako je i predviđeno. Televizija ovaj put radi pod
znakom pet olimpijskih krugova i cijela Evropa očekuje od nas da sve
bude u redu. No mi smo vezani sa polarnim i satelitskim programom
koji pritječu u Hamburg.
Sav taj obimni posao vezan je s novinarima i TV-tehničarima u Aziji, Americi i Evropi.
Ovako su tri kontinenta povezana na zajedničkoj stvari: što brže i kvalitetnije prenijeti slike iz dalekog Japana zemljama Eurovizije i Intervizije.
Sav taj obimni posao vezan je s novinarima i TV-tehničarima u Aziji, Americi i Evropi.
Ovako su tri kontinenta povezana na zajedničkoj stvari: što brže i kvalitetnije prenijeti slike iz dalekog Japana zemljama Eurovizije i Intervizije.
Japanski TV-Babilon
 |
| TV toranj visok 317 m |
Tokio je postao moderni Babilon ne samo u pogledu jezika, nego, kako mnogi izvjestitelji naglašavaju, i što se tiče organizacije posla.
Nadamo se da čitava ta organizacija neće imati prizvuk biblijskog Babilona.
Ovaj put se jezici neće pomiješati i stvoriti zbrku jer se za to brinu izvrsni organizatori i sva moguća tehnička pomagala, od kojih se jedno nalazi u visini od oko 37.000 kilometara.
Što se tiče Japana, sama televizija je
tamo na jednom od prvih mjesta.
Dovoljno je samo navesti podatak da je prema najnovijim podacima u toj zemlji prijavljeno oko 14 milijuna televizijskih prijemnika, no tome se mora dodati najmanje još milijun televizora.
Statistika kaže da oko 86 posto japanskih kućanstava ima televizor, a broj radio-aparata ne može se ni izbrojiti. Postoje, naime, jeftini džepni tranzistori koje školska djeca nose sa sobom u torbi - za zabavu.
Antene uopće ne mogu služiti kao dokaz koliko je televizora u Japanu, jer se ne zna tačno broj portabl-televizora od kojih mnogi nisu veći od jedne oveće dopisnice.
Dovoljno je samo navesti podatak da je prema najnovijim podacima u toj zemlji prijavljeno oko 14 milijuna televizijskih prijemnika, no tome se mora dodati najmanje još milijun televizora.
Statistika kaže da oko 86 posto japanskih kućanstava ima televizor, a broj radio-aparata ne može se ni izbrojiti. Postoje, naime, jeftini džepni tranzistori koje školska djeca nose sa sobom u torbi - za zabavu.
Antene uopće ne mogu služiti kao dokaz koliko je televizora u Japanu, jer se ne zna tačno broj portabl-televizora od kojih mnogi nisu veći od jedne oveće dopisnice.
Danas se u Japanu više nitko ne čudi
ako na limuzini opazi televizijsku antenu.
Pođete li na morsku obalu ili se popnete visoko u brda - svugdje ćete pronaći TV-antene.
Televizore možete pronaći u predvorjima kino-dvorana, u restoranima, avionima, čekaonicama. Japanci se već služe TV-telefonima.
Televizija u boji također nije nepoznanica za Japance, doduše za sada samo za one s dubokim džepovima...
Tvrtka "Yomiuri" instalirala je takve televizore u velikim gradovima, a nalazimo ih i u nekim većim restoranima i hotelima.
Pođete li na morsku obalu ili se popnete visoko u brda - svugdje ćete pronaći TV-antene.
Televizore možete pronaći u predvorjima kino-dvorana, u restoranima, avionima, čekaonicama. Japanci se već služe TV-telefonima.
Televizija u boji također nije nepoznanica za Japance, doduše za sada samo za one s dubokim džepovima...
Tvrtka "Yomiuri" instalirala je takve televizore u velikim gradovima, a nalazimo ih i u nekim većim restoranima i hotelima.
TV-program počinje već u 6 sati ujutro
Japanska televizija ima sedam kanala, a
program počinje već u 6 sati ujutro i traje do ponoći (za razliku od našeg, koji je tada obično počinjao u 17h - op. Y.) Za raznolik
program brine se 50 TV-kompanija kao i dvije TV-agencije koje emitiraju
samo vijesti.
Televizijski pretplatnik koji mjesečno plati 300 jena može birati po volji kanale i programe.
Prvi put se na malom ekranu pojavio spiker 31. jula 1952. i nakon toga televizija je zaista postigla fenomenalne uspjehe.
Poznate su emisije koje se snimaju "na živo" a za snimanje upotrebljavaju se najmodernija tehnička pomagala.
Budući da je Japan zemlja potresa, ova tema je često na TV-programu. S područja gdje se dogodi potres, na primjer, odmah se daju emisije a reporteri sjede u helikopterima odakle izvještavaju.
Mnogim gledaocima još danas je u sjećanju televizijski prijenos snimljen zaista brojnim kamerama iz dvorane "Hibiya", kada su milijuni gledalaca mogli pratiti svaki pokret atentatora na generalnog sekretara japanske socijalističke partije.
Televizijski pretplatnik koji mjesečno plati 300 jena može birati po volji kanale i programe.
Prvi put se na malom ekranu pojavio spiker 31. jula 1952. i nakon toga televizija je zaista postigla fenomenalne uspjehe.
Poznate su emisije koje se snimaju "na živo" a za snimanje upotrebljavaju se najmodernija tehnička pomagala.
Budući da je Japan zemlja potresa, ova tema je često na TV-programu. S područja gdje se dogodi potres, na primjer, odmah se daju emisije a reporteri sjede u helikopterima odakle izvještavaju.
Mnogim gledaocima još danas je u sjećanju televizijski prijenos snimljen zaista brojnim kamerama iz dvorane "Hibiya", kada su milijuni gledalaca mogli pratiti svaki pokret atentatora na generalnog sekretara japanske socijalističke partije.
Ništa se, kažu izvjestitelji, u
Japanu ne može dogoditi a da to ne zabilježe TV-kamere.
Koliko god to se čini pretjeranim, dovoljno je samo pridodati da, na primjer, emisije televizije za školu svaki dan traju po 11 sati.
Koliko god to se čini pretjeranim, dovoljno je samo pridodati da, na primjer, emisije televizije za školu svaki dan traju po 11 sati.
Prema tome ne treba začuditi podatak
da će za vrijeme Olimpijskih igara dio programa za japanske gledaoce
biti prenošen u boji. Televizija u boji datira od aprila 1959.
Sam Tokio kao grad-domaćin postao je
još bučniji nego inače.
Netko je stao brojati i nabrojao je automobile s registracijama svih pet kontinenata.
- Oko 30.000 stranaca svaki dan stiže u naš grad - javljao je spiker japanske televizije. - Budimo im ugodni domaćini.
Netko je stao brojati i nabrojao je automobile s registracijama svih pet kontinenata.
- Oko 30.000 stranaca svaki dan stiže u naš grad - javljao je spiker japanske televizije. - Budimo im ugodni domaćini.
"Biti ugodan domaćin"
predmet je pisanja i japanske štampe. Mnogi su i zabrinuti. Koliko
je ljudi došlo da osim Olimpijade, vide Veneru Milonsku koja je
prenijeta u Japan?
"Bojimo se da će mnoge naše djevojke biti pod utjecajem jedne druge Venere koja u ruci nosi šuštave novčanice ... "
Takvi su otprilike komentari u Japanu, no slični su bili i za vrijeme Olimpijade u Londonu i Rimu.
"Bojimo se da će mnoge naše djevojke biti pod utjecajem jedne druge Venere koja u ruci nosi šuštave novčanice ... "
Takvi su otprilike komentari u Japanu, no slični su bili i za vrijeme Olimpijade u Londonu i Rimu.
Olimpijska soba u Ljubljani
Olimpijska groznica zahvatila je cijeli
svijet, jer će, zahvaljujući televiziji, Olimpijadu moći pratiti
stanovnici svih pet kontinenata. I naša televizija vrši posljednje
pripreme. Mi ćemo, kako je to "Studio" već javio, moći
pratiti otprilike oko 45 sati programa - i to 30 sati "polarnog"
i 15 sati "satelitskog" programa.
"Satelitski" program vrlo je skup.
Budući da je naša televizija eksperimentalna, mi ćemo morati Euroviziji platiti "samo" oko 4000 dolara.
"Satelitski" program vrlo je skup.
Budući da je naša televizija eksperimentalna, mi ćemo morati Euroviziji platiti "samo" oko 4000 dolara.
Olimpijski televizijski centar za
cijelu Jugoslaviju nalazi se u Ljubljani.
On je u takozvanoj olimpijskoj sobi.
U njoj će komentatori za srpskohrvatsko i slovensko jezično područje komentirati programe koje ćemo gledati na malim ekranima.
U toj sobi primat će se slike "polarnog" prijenosa koje će slati Eurovizija. One će biti snimljene na magnetoskop, izabrat će ono što će najviše zanimati jugoslavenske gledaoce zatim će se montirati u cjelinu i popratiti ih komentarima.
Posla će biti za čitav dan i to je velik ispit za naše TV-komentatore i tehničare.
On je u takozvanoj olimpijskoj sobi.
U njoj će komentatori za srpskohrvatsko i slovensko jezično područje komentirati programe koje ćemo gledati na malim ekranima.
U toj sobi primat će se slike "polarnog" prijenosa koje će slati Eurovizija. One će biti snimljene na magnetoskop, izabrat će ono što će najviše zanimati jugoslavenske gledaoce zatim će se montirati u cjelinu i popratiti ih komentarima.
Posla će biti za čitav dan i to je velik ispit za naše TV-komentatore i tehničare.
U Ljubljani treba da se nađu sportski
komentatori iz cijele Jugoslavije. Prijepodne oni će gledati slike
koje će stizati iz Hamburga. Odmah nakon što se izabere ono što će
ići u emisiju treba i komentirati.
Poslijepodne i navečer trebat će pratiti sve rezultate, imena pobjednika, sakupljati podatke o njima, a navečer ih čeka još teži posao jer će prenositi snimke koje će dolaziti s pomoću satelita "Syncom III".
 |
| Marko Rožman, Tugo Klasinc, Milka Babović, Marijan Rogić, Milan Kovačević |
Poslijepodne i navečer trebat će pratiti sve rezultate, imena pobjednika, sakupljati podatke o njima, a navečer ih čeka još teži posao jer će prenositi snimke koje će dolaziti s pomoću satelita "Syncom III".
Čini nam se da se za taj posao
najbolje spremila RTV Ljubljana. Za slovensko jezično područje
komentatori su određeni: Marko Rožman, Tomaž Terček, Stane Urek,
Mito Trefalt, Boris Kristančič i Tugo Klasinc.
Iz Zagreba u Ljubljani će komentirati
Milka Babović i Marijan Rogić, a iz Beograda osim Dragana
Nikitovića treba da ide i Milan Kovačević.
Osim njih još treba da bude kao komentator jedan član RTV Sarajevo, no njegovo ime do izlaska lista nismo mogli saznati.
Ako znamo da je sastanak komentatora bio tek prije desetak dana u Beogradu, onda možemo lako komparirati naše spremanje za Olimpijski prijenos s onim, na primjer, iz Hamburga gdje se radi već ni više ni manje - dvije godine!
Osim njih još treba da bude kao komentator jedan član RTV Sarajevo, no njegovo ime do izlaska lista nismo mogli saznati.
Ako znamo da je sastanak komentatora bio tek prije desetak dana u Beogradu, onda možemo lako komparirati naše spremanje za Olimpijski prijenos s onim, na primjer, iz Hamburga gdje se radi već ni više ni manje - dvije godine!
Milan Kovačević neće komentirati
Dopisnik "Studija" iz
Beograda razgovarao je s urednikom televizije Milanom Kovačevićem
koji je bio određen za komentatora sa srpskohrvatsko jezičnog
područja. Evo što je on rekao:
- Odmah da vam kažem da ja neću
komentirati program Olimpijskih igara. Ne osjećam se dobro i neću
putovati u Ljubljanu. No, greškom je javnost obaviještena da će
događaje komentirati jedan čovjek.
Najteže će biti s prijenosom
"satelitskog" programa. Naime, gotovo jedini u Evropi mi
nemamo svoga komentatora u Tokiju.
Zato će naši reporteri morati da se drže "vodiča" koji će komentirati za Austriju i SR Njemačku. Osim reporterskih osobina naši komentatori morat će dobro vladati i njemačkim jezikom, ako žele pravodobno i tačno informirati naše gledaoce.
Zato će naši reporteri morati da se drže "vodiča" koji će komentirati za Austriju i SR Njemačku. Osim reporterskih osobina naši komentatori morat će dobro vladati i njemačkim jezikom, ako žele pravodobno i tačno informirati naše gledaoce.
S "polarnim" programom bit će
mnogo lakše.
On će biti sniman na magnetoskop i tek naknadno će biti emitiran. Znači, moći će se sve doznati i dobro pripremiti. Naši gledaoci mogu imati povjerenja u mlade komentatore koji su već prošli iskušenja ove vrste.
On će biti sniman na magnetoskop i tek naknadno će biti emitiran. Znači, moći će se sve doznati i dobro pripremiti. Naši gledaoci mogu imati povjerenja u mlade komentatore koji su već prošli iskušenja ove vrste.
Toliko Milan Kovačević.
"Studiju" je teško procijeniti koliko će gledalaca u Jugoslaviji promatrati TV-prijenos Olimpijskih igara.
Svakako to je prvorazredan sportski (i ne samo sportski) događaj.
Znamo kako to kod nas ide: vlasnici televizora moraju se pripremiti da im kuća bude puna, bit će pune i sve kavane s televizorima i svi klubovi i društva i organizacije.
No, "Studio" smatra da su pripreme za TV-prijenos počele kasno, da bi Jugoslavija, uz toliko sportskih izvjestitelja naših novina, trebala imati i sportskog TV-izvjestitelja u Tokiju.
"Studiju" je teško procijeniti koliko će gledalaca u Jugoslaviji promatrati TV-prijenos Olimpijskih igara.
Svakako to je prvorazredan sportski (i ne samo sportski) događaj.
Znamo kako to kod nas ide: vlasnici televizora moraju se pripremiti da im kuća bude puna, bit će pune i sve kavane s televizorima i svi klubovi i društva i organizacije.
No, "Studio" smatra da su pripreme za TV-prijenos počele kasno, da bi Jugoslavija, uz toliko sportskih izvjestitelja naših novina, trebala imati i sportskog TV-izvjestitelja u Tokiju.
Ipak, uzdajmo se u našu spretnost i
dovitljivost koja će vjerojatno i razočarati brojne gledaoce
televizije.
Ono što će govoriti komentatori za Austriju i SR Njemačku nije uvijek interesantno za jugoslavenske gledaoce. Zbog tih i takvih razloga mislimo da treba držati "fige" našim komentatorima koji, na žalost, nisu uvijek jedini krivci za loše komentare.
Ono što će govoriti komentatori za Austriju i SR Njemačku nije uvijek interesantno za jugoslavenske gledaoce. Zbog tih i takvih razloga mislimo da treba držati "fige" našim komentatorima koji, na žalost, nisu uvijek jedini krivci za loše komentare.
Najposlije 15 sati "satelitskog"
i 30 sati "polarnog" programa nije ni tako malo za
razvijenije televizije.
"Satelitski" program vidjet ćemo, kao i gledaoci ostalih evropskih država, svaku večer od 22.30 do 23.30 sati.
To će biti, da tako kažemo, direktan prijenos iz Tokija, a "polarni" program bit će jedan dan kasnije.
"Satelitski" program vidjet ćemo, kao i gledaoci ostalih evropskih država, svaku večer od 22.30 do 23.30 sati.
To će biti, da tako kažemo, direktan prijenos iz Tokija, a "polarni" program bit će jedan dan kasnije.
Čini nam se da su se za televizijski
prijenos ipak najbolje pripremili - Japanci.
Napisali: Đ. Zagorac i M. Raztresen, obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)
Nastavak priče o OI 1964 - OVDE
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
