Naravno, ima i teškoća. Evo: komentatori nemaju startne brojke pojedinih natjecatelja koji nastupaju na Olimpijadi. Ako je komentator iz Tokija koji Jugoslavenima tumači sliku na engleskom ili njemačkom jeziku dobar, onda nema osobitih teškoća. Ali ako komentator iz Japana zaboravi ili ne spomene neki detalj, onda se komentator mora dovijati kako zna i umije
Najava, RTV program (9. X - 14. X): Zahvaljujući tehničkim dostignućima,
u subotu ćemo moći na svojim televizijskih ekranima gledati dio
svečanog otvorenja XVIII olimpijskih igara u Tokiju.
Kako su Japanci organizirali
ovogodišnje Igre vidjet ćemo večeras na našim ekranima, kada se i
Jugoslavenska televizija uključi u program Eurovizije, koja će
pomoću Syncoma III primati program iz Tokija.
Prisjetimo se direktnog prijenosa iz
Rima, prije četiri godine.
Talijani su zaista besprijekorno organizirali prošle Olimpijske igre.
Japanci obećavaju da će u svemu nadmašiti sve dosadašnje organizatore.
Talijani su zaista besprijekorno organizirali prošle Olimpijske igre.
Japanci obećavaju da će u svemu nadmašiti sve dosadašnje organizatore.
Na Igrama u Tokiju sudjeluju i naši
predstavnici.
Otputovalo je 106 Jugoslavena: 78 takmičara, 13 članova vođa ekipa i trenera, te 15 funkcionera.
Otputovalo je 106 Jugoslavena: 78 takmičara, 13 članova vođa ekipa i trenera, te 15 funkcionera.
Koji će dio Japanska televizija
prikazati našim gledaocima teško je ovog trenutka reći.
Očekuje se da će to biti drugi dio ceremonijala, kada u Nacionalni stadion u Tokiju ulaze posljednji iz kolone, i sam čin otvaranja Igara (polaganje zakletve i paljenje vatre).
Vijesti koje dopiru do nas a odnose se na kvalitetu slike, ohrabruju.
Posljednji pokušaji dali su pozitivne rezultate i možemo očekivati dobar prijenos iz Tokija.
(Studio, oktobar 1964.)
Očekuje se da će to biti drugi dio ceremonijala, kada u Nacionalni stadion u Tokiju ulaze posljednji iz kolone, i sam čin otvaranja Igara (polaganje zakletve i paljenje vatre).
Vijesti koje dopiru do nas a odnose se na kvalitetu slike, ohrabruju.
Posljednji pokušaji dali su pozitivne rezultate i možemo očekivati dobar prijenos iz Tokija.
(Studio, oktobar 1964.)
*****
Takvu brojnu publiku kakvu ovih dana
imaju televizijski prijenosi s Olimpijade nisu dosad imali ni najveći
spektakli. Može se reći da su sportski komentatori na televiziji u
ovom trenutku najslušanije osobe na svijetu. Jugoslavenske
komentatore slušamo svi: kod kuće, u kavanama, klubovima. Ne vidimo
ih, samo čujemo njihove glasove.
Kako su se komentatori u našem
olimpijskom štabu u Ljubljani saživjeli sa svojim poslom
prenošenja? Kakve teškoće imaju u svome radu? U čemu griješe, a
što ih veseli? Je li istina da nisu dovoljno opskrbljeni materijalom
potrebnim za komentiranje?
Ljubljanski komentator Marko Rožman
kaže da je ove godine komentar prijenosa Olimpijade razmjerno lak
posao. Budući da sve svjetske novinske agencije donose vijesti s
Olimpijskih igara, prije samog TV-prijenosa komentatori se mogu lako
pripremiti.
Ako ima neprilika koje traže brzo
snalaženje, onda se one sastoje prije svega u tome što su
komentatoru na ušima dvije slušalice.
Jedna mu služi da bi čuo zapadnonjemačkog komentatora iz Hamburga, gdje je olimpijski televizijski centar za Evropu, a druga da čuje komande i savjete iz ljubljanskog tehničkog centra.
Komentator mora objašnjavati sliku i zapisivati podatke, tražiti po svojim bilješkama ako mu hamburški komentator ne da nikakvih podataka za pojedinu sekvencu, a u isti mah odgovarati na sva pitanja koja mu postavljaju iz tehničkog centra u Ljubljani.
Jedna mu služi da bi čuo zapadnonjemačkog komentatora iz Hamburga, gdje je olimpijski televizijski centar za Evropu, a druga da čuje komande i savjete iz ljubljanskog tehničkog centra.
Komentator mora objašnjavati sliku i zapisivati podatke, tražiti po svojim bilješkama ako mu hamburški komentator ne da nikakvih podataka za pojedinu sekvencu, a u isti mah odgovarati na sva pitanja koja mu postavljaju iz tehničkog centra u Ljubljani.
Kako nam je rekao Marko Rožman,
zadatak je svakog komentatora bio da sam sakupi potrebne podatke koji
će mu služiti za vrijeme prijenosa Olimpijskih igara.
Olimpijsko samoposluživanje
Kod nas je posve drugačije.
Vjerojatno u Jugoslaviji nema novina koje bi imale potpuno uređenu sportsku dokumentaciju. Jasno je onda da takve dokumentacije nema ni televizija.
Zbog toga se moramo oslanjati na dokumentaciju koju smo sami uredili.
Evo, ja upotrebljavam podatke koje sam počeo skupljati prije deset godina - kaže Marko Rožman.
Sportski TV-komentatori iz cijele
Jugoslavije dobili su nakon dolaska u Ljubljanu oko 150 strana
gradiva koje mogu iskorištavati u svojim komentarima.
Osim toga, sami su za sebe uredili tzv. samoposluživanje.
Dogovorili su se da će svaki dati na raspolaganje podatke koje je sam sakupio, a u zamjenu dobiti podatke od svojih kolega.
Osim toga, sami su za sebe uredili tzv. samoposluživanje.
Dogovorili su se da će svaki dati na raspolaganje podatke koje je sam sakupio, a u zamjenu dobiti podatke od svojih kolega.
Slovenski komentatori nisu se mogli
pohvalno izraziti o organizaciji "olimpijske sobe" u
Ljubljani, jer su sami bili organizatori.
Komentatori iz Zagreba, Beograda i Sarajeva smatraju kako su se njihove kolege u Ljubljani zaista potrudile da bi i njima i sebi olakšale rad.
Komentatori iz Zagreba, Beograda i Sarajeva smatraju kako su se njihove kolege u Ljubljani zaista potrudile da bi i njima i sebi olakšale rad.
Hrvoje Macanović, starješina skupine
naših komentatora, kaže da je organizacija izvrsna.
- Nadam se - veli on - da će do kraja
Olimpijade biti kako je bilo prvih dana. Naime, tih dana bilo je
mnogo bolje nego što smo se nadali.
Nema startnih brojeva
Naravno, ima i teškoća. Evo:
komentatori nemaju startne brojke pojedinih natjecatelja koji nastupaju na Olimpijadi. Ako je
komentator iz Tokija koji Jugoslavenima tumači sliku na engleskom
ili njemačkom jeziku dobar, onda nema osobitih teškoća.
Ali ako komentator iz Japana zaboravi ili ne spomene neki detalj, onda se komentator mora dovijati kako zna i umije.
Ali ako komentator iz Japana zaboravi ili ne spomene neki detalj, onda se komentator mora dovijati kako zna i umije.
- Iz Tokija su nam obećali da će
poslati startne brojeve pojedinih natjecatelja, ali ih do sada još
nismo dobili. Vjerojatno su zaboravili na tu "sitnicu" -
kaže Hrvoje Macanović.
Ima još jedna teškoća: za neke
sportske grane koje gledamo na malom ekranu, uopće nema komentara iz
Tokija. Tada se komentatori u "olimpijskoj sobi" moraju
snalaziti s pomoću podataka koje su sami sakupili.
Snalažljivost prije svega
Na primjer, za prijenos boksačkih
susreta i dizanja utega komentatori nisu dobili nikakve podatke.
Morali su stoga budno paziti što se pojavljuje na semaforu i to onda
brzo priopćavati gledaocu pred malim ekranom.
Zbog toga su gledaoci često bili prikraćeni: nisu mogli čuti sve podatke, jer se slika često mijenja i teško je upamtiti sve natjecatelje, njihova vremena, a kamoli još o svakom pojedinom dati i neke podrobnosti.
Naša televizija nije u Tokio poslala
nijednoga svog komentatora pa su u takvim slučajevima naši gledaoci
prepušteni snalažljivosti (ili nesnalažljivosti) komentatora u
Ljubljani.
Zbog toga su gledaoci često bili prikraćeni: nisu mogli čuti sve podatke, jer se slika često mijenja i teško je upamtiti sve natjecatelje, njihova vremena, a kamoli još o svakom pojedinom dati i neke podrobnosti.
Ne možemo se potužiti na to da nemamo
dovoljno televizijskih prijenosa s Olimpijade, no ono što smo mogli
učiniti da poboljšamo te prijenose - nismo učinili.
Kod olimpijskih vijesti gledaoci moraju buljiti u ekran i slušati agencijske vijesti.
A nije li televizija upravo kao stvorena za to da se na malom ekranu za vrijeme vijesti vide pojedini natjecatelji o kojima je riječ, da se daju o njima detaljniji podaci?
Nismo dosad vidjeli nijednog komentatora koji bi na kraju prijenosa komentirao događaje dana. Da li je to bilo nemoguće izvesti?
Kod olimpijskih vijesti gledaoci moraju buljiti u ekran i slušati agencijske vijesti.
A nije li televizija upravo kao stvorena za to da se na malom ekranu za vrijeme vijesti vide pojedini natjecatelji o kojima je riječ, da se daju o njima detaljniji podaci?
Nismo dosad vidjeli nijednog komentatora koji bi na kraju prijenosa komentirao događaje dana. Da li je to bilo nemoguće izvesti?
 |
| YU sportisti na Olimpijskim igrama 1964. godine |
Slaven Zambata iz Tokija
Našem listu javio se iz Tokija Slaven
Zambata, član jugoslavenske olimpijske nogometne reprezentacije. Evo
što piše:
- Golemim DC-8 prevezli smo se iz
Amsterdama u Tokio za 17 sati. Čitav let odvijao se po danu, jer
tokijsko vrijeme bježi našem za osam sati.
U Tokiju smo bili ugodno
iznenađeni dočekom i ceremonijalom. Japanska televizija zabilježila
je naš dolazak (kao i dolazak svih ekipa).
Mi Jugoslaveni smješteni smo u
olimpijskom selu u kućama i bungalovima. Kuće su montažne, što
nas osobito raduje nakon neugodnog događaja koji se zbio u noći
između 30. septembra i 1. oktobra.
Naime, oko 4 sata ujutro sve nas je uzdrmao snažan potres.
Većina nije uopće spavala. Košarkaši su izletjeli iz kuća.
No ipak nisu svi bili u panici. Na primjer veslači, koji su u jednoj sobi izletjeli iz kreveta, stali su buditi nekog svog kolegu Dalmatinca.
- Potres! Potres! - vikali su.
Ali, taj flegmatični čovjek, probudivši se, rekao je:
- Asti, i zato ste me budili? - pa nastavio spavati.
Naime, oko 4 sata ujutro sve nas je uzdrmao snažan potres.
Većina nije uopće spavala. Košarkaši su izletjeli iz kuća.
No ipak nisu svi bili u panici. Na primjer veslači, koji su u jednoj sobi izletjeli iz kreveta, stali su buditi nekog svog kolegu Dalmatinca.
- Potres! Potres! - vikali su.
Ali, taj flegmatični čovjek, probudivši se, rekao je:
- Asti, i zato ste me budili? - pa nastavio spavati.
Našu pažnju zaokuplja Internacionalni klub, koji zaista ima pravo na to ime. Tu je sastajalište sportaša
iz cijeloga svijeta u slobodnim časovima.
Na centralnom mjestu u klubu na podiju se pleše.
Osobitu pažnju privlače crnci, koji znaju plesati i 3-4 sata bez prekida.
Među tim plesačima vidjeli smo i Johna Thomasa i Dona Schellandera.
Volimo promatrati u plesu i Senegalce (cijela dvorana daje im takt pljeskom). Tu se nađu i britanski atletičari koji plešu u stilu popularnih Beatlesa.
Na centralnom mjestu u klubu na podiju se pleše.
Osobitu pažnju privlače crnci, koji znaju plesati i 3-4 sata bez prekida.
Među tim plesačima vidjeli smo i Johna Thomasa i Dona Schellandera.
Volimo promatrati u plesu i Senegalce (cijela dvorana daje im takt pljeskom). Tu se nađu i britanski atletičari koji plešu u stilu popularnih Beatlesa.
Obrada: Yugopapir (Studio, oktobar 1964.)
Sportski spomenar RTS-a posvećen rvaču Branislavu Simiću,
osvajaču zlatne medalje u Tokiju 1964. godine - OVDE
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
