2. deo
 |
| Aljoša Vučković (nacrtao: Rudi Stipković) |
- Izazov je bio jači od razuma. Zaista nije lako. Treba vladati TV-jezikom, imati drugu vrstu koncentracije, snaći se uživo, ne biti nametljiv. To je posao koji se svladava radom. Iz emisije u emisiju i ja sam se osjećao jačim, sigurnijim, ali dođosmo do kraja. Na moju sreću nije bilo grešaka, ali poslije snimanja nisam imao snage da pitam kako je to izgledalo. Čitao sam da je u pilota jumbo-jeta pri letenju koncentracija 7:1, jedan sat njegova rada vrijedi kao sedam sati na drugom poslu. Ali ja sam isprva imao dojam da odjednom vozim dva aviona.
(Neiskazana) pjevačica i (sramežljiva) glumica Suzana Mančić, koja je postala najpoznatija po tome što svakoga utorka uvečer milijuni Jugoslavena u njoj vide svoju sreću, iskreno kaže:
- Dosadila sam i bogu i narodu. Ali, da sam snimila još deset ploča, to mi ne bi donelo toliku popularnost kao taj Loto...
Boris Buzančić, glumac HNK-a, u povodu svog gostovanja u drugom zagrebačkom kazalištu:
- To što sam prvi put u Jazavcu, meni je sasvim normalno jer ništa me više u teatru ne može iznenaditi, pa ni Jazavac. Uloga je sasvim pristojna (u novoj komediji Fadila Hadžića "Gospoda i drugovi", u režiji Georgija Para op. red.), ja volim igrati u komedijama. To me i odmara i zabavlja. I sada mi je ugodnije to igrati nego neku vrlo pozitivnu historijsku, da ne kažem suvremenu ulogu.
No kazalište je u ruiniranom stanju, što je šteta, jer igraju tekstove koji se blago kritički osvrću na naš suvremeni život. Pozornica je plitka, pa ni tekstove nije teško igrati.
- To što sam prvi put u Jazavcu, meni je sasvim normalno jer ništa me više u teatru ne može iznenaditi, pa ni Jazavac. Uloga je sasvim pristojna (u novoj komediji Fadila Hadžića "Gospoda i drugovi", u režiji Georgija Para op. red.), ja volim igrati u komedijama. To me i odmara i zabavlja. I sada mi je ugodnije to igrati nego neku vrlo pozitivnu historijsku, da ne kažem suvremenu ulogu.
No, šalu na stranu, ovaj tekst je jako dobar i u nekim dijelovima neodoljivo smiješan. I to u onim dijelovima u kojima ne ironizira nego jednostavno preslikava stvarnost, koja u životu, i u kom slučaju, ne bi smjela biti smiješna. Za naše prilike velik je uspjeh već i to kad se ljudi od srca nasmiju u 35 posto dijelova komedije. Smatram da će predstava ići kod publike.
Pjevač otkačene sarajevske grupe Zabranjeno pušenje, Nele Karajlić, kojega gledamo i u televizijskim emisijama "Top-lista nadrealista", kaže za TV novosti:
- To što mi sviramo jest prečišćavanje svih mogućih muzičkih trendova, a većinu pjesama pišemo kako je nama ćeif. Šta ja znam šta sviramo! Važno je da je raji dobro, a nama merak!
Pero Kvrgić, u intervjuu Startu:
- Previše se mistificira ta transformacija. To se ne događa zato što ja hoću biti netko drugi, nego valjda zato što i jesam sto različitih lica. Jasno mi je da je isprva to transformiranje bilo prikrivanje, maskiranje. No, mislim da sada imam sve manje uloga u kojima se fizički mijenjam. Ja mislim da u svakom čovjeku postoji ljudska raznovrsnost. Pitam se - zašto bih ja sebe ograničio... kad gluma upravo jest, uvijek, iznova, traženje vlastitog identiteta?
 |
| Duško Valentić (nacrtao: Rudi Stipković) |
- Ja bih, kao čovjek iz predstave, volio prije svega dobiti povratnu informaciju o ovome što smo napravili od ljudi koji su je pratili izvana. Međutim, takva je komunikacija, čini se nestala skupa s IFSK-om, skupa s atmosferom šezdesetih. Dijalog s publikom, kao izmjena asocijacija, za mene, glumca, uvijek je stimulativan, uvijek dragocjen. Kritika tu ne može biti posrednik.
Aleksandar Tijanić, novinar, glavni urednik Intervjua, o novinarskoj sudbini, slatko-gorkoj:
- Televizija ne trpi tipove kao što sam ja. Kažem vam, problem gabarita, pa problem... imaju oni tipove koji govore i otvorenije od mene i o težim problemima, ali baš u toj sredini, između tog političkog backgrounda i sociološke analize, doduše, primitivne, jer ja nisam sociolog - nemaju, a tu je najveća konkurencija i tu oni ne trpe nikoga tko bi mogao nešto da talasa...
Drugo, nemam sada ni vremena. Otkad sam postao glavni urednik dogodile su mi se tri stvari: propušio sam, počeo sam da pijem i da pozajmljujem novac! To ranije nikada nisam radio; znači, presekle se tezge, jer više nemam vremena, pušim jer su mi ruke počele drhtati i pijem da bi i jedno i drugo zaboravio! Eto, tako, tipičan život glavnog urednika...
Krešimir Dolenčić, student, redatelj, već se proslavlja, a tako i treba:
- Možda se nekome čini da ljudi koji traže izvanvremenske vrijednosti, pravu emociju i duhovno obogaćivanje u teatru, poput nojeva zavlače glavu u pijesak pred problemom svakidašnjice i sadašnjosti. Ne smatram da je to psihologija noja, premda većina misli tako. Ja se i borim protiv takvog mišljenja.
Zapravo, želim reći da sam protivnik politiziranog teatra. Scena nikad ne bi smjela biti javna govornica, nikad sredstvo za proturivanje političkih ideja, jer ovdje onda nema umjetnosti. Ljudi dolaze u kazalište da se opuste ili obogate umjetničkim doživljajima, a ne da budu nafilani dnevnom politikom...
Zato se "Cyrano" danas rado gleda, kao i prije mnogo godina. Prave istine vrijede u svim vremenima. Kao i ljudi koji ih mogu osjetiti. A to je daleko od nojeva i pijeska, ipak suviše daleko!
Napokon se i Krešimiru Zimoniću isplatila opsjednutost ženama i inzistiranje na erotskim momentima u stripovima i animiranim filmovima. Na nedavno završenom Konkursu za jugoslavenski strip omladinskog časopisa Vidici i revije Yu strip magazin iz Beograda, Zimonić je podijelio prvu nagradu. Dok se 18-godišnji Dejan Nenadov u stripu "Smrt u Vavilonu" bavi ikonografijom science fictiona Zimonić svoj nagrađeni strip "Ciklus" začinjuje poetskim softcore sličicama. Znači li to da erotika polako, ali sigurno, ulazi kao ravnopravan žanr u tekuću produkciju jugoslavenskog stripa?- Možda se nekome čini da ljudi koji traže izvanvremenske vrijednosti, pravu emociju i duhovno obogaćivanje u teatru, poput nojeva zavlače glavu u pijesak pred problemom svakidašnjice i sadašnjosti. Ne smatram da je to psihologija noja, premda većina misli tako. Ja se i borim protiv takvog mišljenja.
Zapravo, želim reći da sam protivnik politiziranog teatra. Scena nikad ne bi smjela biti javna govornica, nikad sredstvo za proturivanje političkih ideja, jer ovdje onda nema umjetnosti. Ljudi dolaze u kazalište da se opuste ili obogate umjetničkim doživljajima, a ne da budu nafilani dnevnom politikom...
Zato se "Cyrano" danas rado gleda, kao i prije mnogo godina. Prave istine vrijede u svim vremenima. Kao i ljudi koji ih mogu osjetiti. A to je daleko od nojeva i pijeska, ipak suviše daleko!
 |
| "Ciklus" Krešimira Zimonića |
- Najčudniji gol postigao sam 1978. godine. Bilo je to u derbiju Partizan - Crvena zvezda (1:3). Krenuli smo u napad. Lopta je nabačena u šesnaesterac Partizana. Na nju su startovali naš Jovanović i golman "crno-belih" Petar Borota. Sudar je bio žestok. Borota je pao, pa se podigao i pomogao Jovanoviću da ustane.
Onda je loptu postavio na zemlju da izvede slobodan udarac. Video sam da je sudija Pavićević mahao da se igra nastavi, pritrčao sam i plasirao loptu u gol. Posle mi je, normalno, bilo žao Borote, sa kojim sam inače bio dobar drug. Ali... nalazio sam se u takvoj poziciji da bi me linčovali da nisam šutirao u gol...
Cvećare, pa zatim kafići, kao da su izašli iz mode. I sportisti se sada radije opredeljuju za neku drugu vrstu delatnosti u maloj privredi. Sve su češći zahtevi bivših asova da zarađenim novcem flnansiraju izgradnju sportskih terena i poligona na kojima bi mlađi sticali prva iskustva.
To su tražili Dalipagić i njegova supruga Sonja Požeg, bivši fudbalski as Ćurković, teniserka Mima Jaušovec.
Predrag Pašić, kapiten Sarajeva došao je na originalnu ideju:
- Otvoriću atelje, finansiraću izgradnju ili adaptaciju lokala u kome bi moji vršnjaci i nešto stariji sarajevski slikari izlagali i prodavali svoje radove!
Sve je to popularna pevačica "ispričala" na stranicama Tempa i pre neku godinu, tako da je to poznato široj sportskoj javnosti i našim čitaocima. Međutim, sada posle Partizanovog ispadanja iz kupa Uefe i nekih loših utakmica u domaćem šampionatu, Vesna Zmijanac nam priča:
- Znam da pravi navijač mora da bude uz svoj klub i kada mu je najteže. Ali, brate što je mnogo, mnogo je. Posebno sam razočarana u svog ljubimca Čavu, jer sam mislila da je mnogo veći šmeker, s obzirom da je dete asfalta.
Volela sam ga zato što je boem, noćobdija, da ne kažem i bekrija... ali ako je i od njega, mnogo je.
On danas treba da bude glavni igrač u timu, a ne da dozvoli da Partizan pored "njega živog" gubi utakmice katastrofalnim rezultatima - rekla nam je popularna pevačica i uverila nas da ima nos i za fudbal, sport koji je izmišljen zbog muškaraca.
- Tu dileme nema - Ranko Stojić! Ne zato što je prvi golman reprezentacije, već, jednostavno, što je zaista najkvalitetniji čuvar mreže u Prvoj ligi.
Kako saznajemo, našem proslavljenom košarkaškom asu Draženu Dalipagiću, odobrena je lokacija (i dozvola) za otvaranje privatne teniske škole, prve takve vrste u Beogradu i Srbiji.
Zli jezici kažu: "Lako je Praji kada mu je supruga Sonja Požeg, bivša reprezentativka u tenisu, koja će da vodi školu, a on će samo da ubira novac".
Drugi, pak, koji su "na strani" Dalipagića konstatuju: To što je Sonja bivša teniska šampionka ništa ne bi vredelo da nije Prajinog debelog konta u banci!"
Mi bismo sa naše strane samo dodali: i jedni i drugi nisu daleko od istine.
- Ranije sam navijala za fudbalere Crvene zvezde, ali pošto su me oni ove jeseni razočarali, preorijentisaia sam se na drugi, takođe moj omiljeni sport - hokej. Da, u Beogradu je sada, najviše zahvaljujući Crvenoj zvezdi, hokej postao pravi hit, ušao u modu, i te momke treba redovno gledati.
Posle zaista uspešnog singla "Monsunski vetrovi", beogradska grupa "Slomljena stakla" izdala je novi hit na maloj ploči "Una", koji prethodi njihovom drugom albumu koji će se zvati "Ljubav je kad".
Ova ploča treba da se pojavi pred publikom polovinom novembra, a snimana je tokom leta u sve traženijem beogradskom studiju "Akvarijus" pod producentskom palicom Saše Habića (snimatelj je bio Ratko Ostojić).
U vreme kada je poprilična žabokrečina zavladala domaćom rok-scenom, podatak da je "Jugoton" ovu ploču štampao u početnom "srebrnom" tiražu, jasno govori da su "Slomljena stakla" novi tajni adut zagrebačke diskografske kuće.
Pripremili: Katja Šutić, Davorka Grenac, Aleksandar Veljić, Nikola Simić, Danilo Štrbac, obrada: Yugopapir (Studio, Tempo, RTV revija, novembar 1984.)
Ličnosti novembra 1984 - 1. deo - 3. deo
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)