3. deo
 |
| Mira Furlan (karikatura: Rudi Stipković) |
Govoreći o svojem radu
na filmu, kojim u cjelini i nije baš vrlo zadovoljna, te ulogama
koje je dobila, glumica Mira Furlan komentirala je u
beogradskoj TV-reviji i razloge zbog čega nije pristala da igra u
filmu o Lepoj Breni:
- I mene su zvali da
igram u tom filmu. Ne, doduše, za toliki novac, ali ipak, nije ni
malo. Međutim, nije mi se činilo da ja tamo imam što da tražim.
Trebalo je da igram suprugu glavnog junaka, kojoj je sve strašno i
tužno jer je glavni junak zaljubljen u Lepu Brenu...
Nisam se tu
uspjela udjenuti. Ali, to je bio izuzetak.
Hoću da kažem, nisu me baš, do sada, mnogo zvali da igram u takvim
filmovima.
Nije se činilo baš komercijalnim mene zvati u film, pa
sam tako uspjela izbjeći te stvari koje neću. Ipak, događalo se i
meni da igram svasta.
Zdravka Krstulović u intervjuu za Arenu kaže:
- Veoma nam je teško pala sudska odluka o zabrani prikazivanja mjuzikla "Tijardović - život i vrijeme". Strašno sam voljela igrati u toj predstavi, Pjevala sam i plesala, bila animator raznih uloga. Nezaboravan nastup bio je u beogradskom Sava-centru, ispunjenom do posljednjeg mjesta. Bio je to velik uspjeh, sjajne kritike, a taj su mjuzikl lokalni kritičari pokopali. Zašto?
Komentirajući sudsku odluku kojom je Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu na zahtjev Tijardovićevih nasljednika zabranjeno izvođenje mjuzikla "Tijardović - život i vrijeme", Dalibor Foretić piše:
- Valjalo bi na kraju postaviti principijelno pitanje: čiji bi interes trebalo prije zaštititi - moralno pravo nasljednika ili autorsko pravo proizašlo iz stvaralačkog rada? To ovisi o tome što se u ovom društvu više cijeni: pravo stečeno nasljedstvom ili pravo ostvareno radom. Sudeći po ovoj presudi, čini se da je prvo pravo jače. A da ne govorimo o pravu publike koja je ostala uskraćena za mogućnost da vidi jednu osobenu scensku viziju života po muzici svima poznatog i dragog lika.
- Moram reći da imam jedno blago osećanje koje do sada nisam imao - sigurnost da sam definitivno o svom poslu naučio dosta.
Pored eventualnog talenta koji sam imao, došao sam, čini mi se, i do neke glumačke pameti, neke glumačke zrelosti.
Mislim da danas znam šta treba i kako treba.
Šta to znači? Trudim se, recimo, da ne igram "na efekat", da ne izazivam smeh po svaku cenu, odnosno trudim se da publici prezentiram neke prepoznatljive stvari i da je na taj način vežem za svoju igru.
Do toga sam, u stvari, došao gledajući neke kolege: samo me je takav način glume uzbuđivao, uspevao da u meni izazove prijatnost, video sam da je to dragoceno, da je to čisto, bez laži.
Primajući zlatni Dobričin prsten, koji se dodjeljuje dramskim umjetnicima za životno djelo, beogradska glumica Nevenka Urbanova o svojoj je profesiji, koju je toliko voljela i kojoj se posvetila, sa sjetom rekla:
- Tuga i prolaznost našeg glumačkog poziva jesu neuništive. Zato sam uvek zavidela slikarima, jer njihovo delo ostaje zauvek.
- Slažem se da podsjećam na Terezu, što je i logično. Đelo Jusić godinama je pisao za nju, ostala je ta manira, i ja je nisam mogla izbjeći.
Bogdan Bogdanović, arhitekt:
- Za jednu vrstu predratnih mladih Beograđana, gimnazijalaca i brucoša (levičari, simpatizeri nadrealizma, kružok oko Marka Ristića i Daviča, a onda, nešto docnije, javni ili polujavni simpatizeri oko Pečata), Zagreb je bespogovorno bio intelektualni centar Jugoslavije. "Otići u Zagreb", pa čak i "preseliti se u Zagreb", značilo je nešto kao otputovati u intelektualnu Utopiju.
- Za jednu vrstu predratnih mladih Beograđana, gimnazijalaca i brucoša (levičari, simpatizeri nadrealizma, kružok oko Marka Ristića i Daviča, a onda, nešto docnije, javni ili polujavni simpatizeri oko Pečata), Zagreb je bespogovorno bio intelektualni centar Jugoslavije. "Otići u Zagreb", pa čak i "preseliti se u Zagreb", značilo je nešto kao otputovati u intelektualnu Utopiju.
- To je koješta, igrarija.
To ni na šta ne liči.
To je trgovina.
Oni rade sve mehanički.
Za razliku od njih, dječji crteži su ono pravo, njima zavidim.
A ono što rade seljaci... Pa ne može seljak biti naivan, kad nije.
Lakše mu je da nacrta deset crteža nego da kopa.
To ni na šta ne liči.
To je trgovina.
Oni rade sve mehanički.
Za razliku od njih, dječji crteži su ono pravo, njima zavidim.
A ono što rade seljaci... Pa ne može seljak biti naivan, kad nije.
Lakše mu je da nacrta deset crteža nego da kopa.
- Započela je tom davnom izložbom jedna od najblistavijih karijera jedne nadarenosti koja je svojim raspjevanim kolorizmom poznavala samo spontana priznanja.
Tko je kumovao tom uspjehu Slavka Stolnika?
Svojevremeni mudri savjet Krste Hegedušića da se kreće samo pod svojom zastavom?
Savjeti nekih iskusnih kritičara koji su se našli u to vrijeme oko njega?
Ili samo njegov instinkt?
Upitnici što izazivaju odgovore koji možda i nisu od važnosti. Stolnik, doista, nije stao. Nizale su se pod njegovim kistom nove slike, nova otkrića: Stolnikova vulkanska stvaralačka energija kao da nije poznavala granica...
 |
| Zlatko Crnković (nacrtao: Rudi Stipković) |
- Uvijek sam vjeran radiju.
Čovjeku pomaže da čuje snimku i vidi nijanse u svome govoru.
Nijanse koje nešto znače i one koje treba preispitati i brusiti.
Ipak, ne preporučujem studentima da rade uz magnetofon.
Treba u sebi odgajati osjećaj mjere, svojim tijelom i svojim uzbuđenjem doživljavati tekstove.
Dobro je ponekad preslušati snimke, tek toliko da se vidi kakav je taj zabilježeni kontinuitet razvoja.
Ali, najbolji rad je rad na probama, s partnerima, redateljem i u dobroj atmosferi.
Dejan Pataković: Naša posla
 |
| (Ilustrovana: Dejan Pataković) |
- Volim tenis, ali i školu - kaže mala Monika. - Ali, volim i da se igram sa svojim lutkicama i najboljim drugaricama. Strašno volim da gledam i crtaće, a moji ljubimci su Tom i Džeri.
Njegovim golovima u prolećnom delu prvenstva nikšićka Sutjeska je postala prvoligaš. Posle toga su Vladimira Jocića (o njemu je reč) Nikšićani kovali u zvezde.
Međutim, zakratko.
Kada je trebalo obnoviti novi ugovor došlo je do "kratkog spoja" i Jocić i Sutjeska se nisu sporazumeli.
Poznati golgeter je otišao u Napredak iz Kruševca, gde je, takođe, nastavio da trese protivničke mreže.
Sada, u pauzi prvenstva, glavna preokupacija mu je da nađe dobrog advokata i tuži Sutjesku, jer ga je ovaj klub, navodno, prevario za "debele pare".
Obećali su mu premiju za ulazak u Prvu ligu, kao i ostalim igračima Sutjeske, ali su ga na kraju - izigrali!
Međutim, zakratko.
Kada je trebalo obnoviti novi ugovor došlo je do "kratkog spoja" i Jocić i Sutjeska se nisu sporazumeli.
Sada, u pauzi prvenstva, glavna preokupacija mu je da nađe dobrog advokata i tuži Sutjesku, jer ga je ovaj klub, navodno, prevario za "debele pare".
Obećali su mu premiju za ulazak u Prvu ligu, kao i ostalim igračima Sutjeske, ali su ga na kraju - izigrali!
Ilija Zavišić je dugo igrao u beogradskom Partizanu, da bi nakon toga otišao u pečalbu, odakle se nedavno vratio i potpisao ugovor sa beogradskim drugoligašem Radom, gde namerava da završi uspešnu fudbalsku karijeru.
Tim povodom nam priča:
Tim povodom nam priča:
 |
| Vlaka je nacrtao Rudi Stipković |
Finansijski rasterećen, tek sada igram fudbal iz zadovoljstva, za svoju dušu, meraklijski...
Zbog sukoba s upravom kluba Marijan Vlak je napustio Dinamo u kojem je proveo petnaest godina, no i dalje, premda se ne kani tamo vratiti, razmišlja o svom nekadašnjem klubu.
U razgovoru za SN reviju, Vlak će reći:
- Da se razumijemo: ne mrzim Dinamo i njegove ljude!
Ne želim tamo imati nijednog neprijatelja.
Najposlije, ipak sam ja od tog Dinama dobio dosta.
Ponekad se uhvatim kako se brinem, strepim.
Slušajući prenos susreta sa Crvenom zvezdom, nisam mogao sjediti, prohodao sam drugo poluvrijeme.
U razgovoru za SN reviju, Vlak će reći:
- Da se razumijemo: ne mrzim Dinamo i njegove ljude!
Ne želim tamo imati nijednog neprijatelja.
Najposlije, ipak sam ja od tog Dinama dobio dosta.
Ponekad se uhvatim kako se brinem, strepim.
Slušajući prenos susreta sa Crvenom zvezdom, nisam mogao sjediti, prohodao sam drugo poluvrijeme.
- Za one koje ne zanima ta stvar prikazan je neki tamo film za koji ni televizija ne zna kako se zove.
I zborno pjevanje.
Tko šljivi one kojima nije najvažnija stvar gledanje fer i sportske borbe, koja povezuje narode i države, u kojoj svako malo muškarac muškarca opali u cjevanicu, a ako u tome ne uspije, ucviljen, skrhan neuspjehom, legne u blato i rida.
Humana je misija sport. Samo treba pronaći gdje bi mogla biti.
Pripremili: Katja Šutić, Davorka Grenac, Aleksandar Veljić, Nikola Simić, obrada: Yugopapir (Studio, Tempo, Ilustrovana, novembar 1984.)
Ponedeljak, 19. XI, 18:45, gosti emisije "Zdravo, mladi" Televizije Zagreb: grupa "Hot-dog", mlada pevačica Snježana Biser, jedna džez-grupa iz Štipa, fagotist Denis Bulaja iz Zagreba, tamburaški orkestar i vokalna grupa "Samoborke", KUD "Ferdo Livadić" iz Samobora, "Breakdance grupa" Ansambla društvenih i sportskih plesova KUD-a "Joža Vlahović" iz Zagreba. Strani video-spot: Iron Maiden.
Emisiju pripremaju i uređuju: Mićo Brajović, Tonko Jović i Bahrija Golubović, a režira Frano Mozetić. Zvezde večeri: grupa Regata, koja izvodi svoj najnoviji hit - "Andrea"...
Ličnosti novembra 1984 - 1. deo - 2. deo
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)