Najljepše je bilo kada smo sami priredili banket. Popilo se, ne krijem. Jedino je Ćosa slavio uz oranžadu. On neće ni kap. Od sreće bacili smo Krstulovića u bazen pun vode, a Moka je sam skočio u odijelu
Prave asove krasi osjećaj za mjeru, a Bosnini reprezentativci upravo posjeduju tu vrlinu. Već se "oštre" za novo prvenstvo i druge okršaje, svjesni da su daleko od zenita.
Mirzu Delibašića povreda je
spriječila da u Manili odigra turnir života.
Bio je u formi, kipteo
od snage i ambicija, sazrio je u tehničkom i taktičkom pogledu, ali
jednu od svojih meč-lopti nije iskoristio.
Međutim, on kao bivši
teniser dobro zna da iza jedne dolazi druga meč-lopta.
Liječi se,
najvažnije je da se izliječi, i zaigra.
A kada igra on to ne umije
drukčije no velemajstorski. Tako je i igrao, dok je mogao, u Manili,
ali i docnije, stisnutih zuba, pomogao je u osvajanju titule
svjetskog prvaka čak i više nego što bi drugi kada bolovi okuju.
Prije neki dan u republičkom SOFK
organizovana je svečanost njemu i Ratku Radovanoviću u čast. Mirza
Delibašić nije mogao da dođe, nagrade je primio za sebe i njega
Radovanović i uručio ih kod kuće.
Mirza miruje i čezne za
košarkom. Ona mu je sve!
- Možda sam i mogao lakše da podnesem
povredu da sam igrao utakmice od početka - jada se sa setom. - Onako
zagrijem se, bolovi nestanu, pa sjednem na klupu. Kada uđem u igru
morao sam da igram grčeći se. Boljelo je!
Žao mu je što nije igrao i u onim
najvećim mečevima, ili je igrao a nije pokazao koliko mnogo zna.
A
zna mnogo!
Sport ne bi bio sport ako jednom ne
oduzme šansu, a pruži je drugom.
Ratko Radovanović je prije Manile
bio "samo" sigurna zamjena Ćosiću i Jerkovu, u Manili je u 22.
godini stasao u asa i strijelca, što kod nas za centra nije
uobičajeno.
- Treći sam po koševima u
protivničkoj mrežici, a da smo imali mi centri više lopti - ko zna
šta bi bilo. Nisam siguran da bi Praja i Kića mogli da se hvale
efikasnošću - kaže Bosnin centar šaljivdžija i dobričina.
- Nemam sreće sa svjetskim
prvenstvima - kaže Delibašić. - U Portoriku sam bio 13. u Manili povreda... Ipak, ima
dana. Tek mi je 24, a nanizao sam više od stotinu utakmica u
reprezentaciji.
Nova dokazivanja
Za utjehu kažem kako ga inače škrt u
pohvalama, profesor Aleksandar Nikolić, mnogo cijeni.
Delibašić je
za njega bek svetskog formata.
- Ima i koga, ali sada dolazi Skansi - šali se Radovanović.
- Šta će se pamtiti iz Manile?
- Slavlje na kraju. Toj radosti nema
ravne. Zatim doček u Beogradu i onaj neplaniran u Skoplju. Publika
zna da nagradi.
- Ima Mirza pravo! Najljepše je bilo
kada smo sami priredili banket. Popilo se, ne krijem. Jedino je Ćosa
slavio uz oranžadu. On neće ni kap. Od sreće bacili smo
Krstulovića u bazen pun vode, a Moka je sam skočio u
odijelu.
- Niko se nije ljutio?
- Nema kod nas ljutnje. Drugarstvo je
tu. A Duje je Splićanin - voli vodu.
- A kada počne liga za koji dan...
- Onda je drugo. Bosnu čeka mnogo
posla. Igraćemo na tri fronta, što bi novinari rekli - nabraja
Delibašić. - Najteže je u Kupu šampiona. Tu je Zbrojovka, a i
ostali. Ima nas povrijeđenih. Pešić, ja, Đogić se oporavlja, a
otišao je u vojsku Varajić.
- Jugoplastika je opasna, Partizan nije
zaboravio lanjski poraz koji ga je stajao titule, pa i Cibona je
ambiciozna. Svi imaju visoke centre i biće vatra, a i onog "Rašo
majstore".
Bosna će učiniti sve da titula ostane
u njenim rukama.
U tome će najveći teret morati da ponesu najbolji:
Mirza Delibašić i Ratko Radovanović.
Uz sve - njih čekaju
Mediteranske igre i prvenstvo Evrope - nova dokazivanja i
potvrđivanja.
- Manila je prošlost, valja misliti na
ono što dolazi. I bolje je što je tako - kaže Delibašić.
Sigurno da je bolje! Od uspomena se ne
živi.
Napisao: Vlajko Đoković, obrada: Yugopapir (Ven, novembar 1978.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
