Moram ti pošteno priznati da jesam iznenađen! Eto, sada jurim Evropom da bih udovoljio svim zahtjevima da promoviram tu svoju ploču. Svi bi željeli da nastupim u njihovim TV-emisijama... Kao što vjerojatno i sam znaš, u Evropi i nema top-liste na kojoj nisam barem među prvih deset
Kad se na evropskim top-listama pojavila pjesma "People From Ibiza" nepoznatog Sandyja Martona, u specijaliziranim glazbenim časopisima zaredale su reportaže o tom pjevaču. Svi ga trpaju među Talijane, a Sandy je rođeni Zagrepčanin! Kako je Sandy, pravim imenom Aleksandar, od nesuđenog modnog kreatora postao evropski poznati kantautor?
 |
| Aleksandar Marton: Počeo u grupi Parlament |
A Sandy Marton, ta novopečena glazbena vedeta, često dolazi u Zagreb... Zato što je rođeni Zagrepčanin, a i majka mu još živi ovdje!
Zahvaljujući njoj, dobili smo Sandyjev broj telefona u Milanu. Nazvali smo ga i, iako smo bili pripremljeni da razgovaramo na talijanskome, s druge strane javio se simpatičan glas i progovorio tipičnim zagrebačkim slengom, odbacivši sve sumnje da je možda zaboravio govoriti naški.
Nakon uvodnih riječi, predložio je da zaboravimo sve formalnosti i kurtoaziju. Lijepo smo se napričali prešavši, na njegovo inzistiranje, odmah na ti.
- Dakako, upitali smo ga najprije kako je otišao u Italiju.
- Vidiš, prije četiri
godine, kad sam odslužio vojsku, postavila mi se dilema: a što
sada? Završio sam srednju školu i želio sam se nečim baviti.
Otišao sam u Milano, gdje sam namjeravao studirati za modnog
kreatora.
- Jesi li možda već u
Zagrebu pokušavao s glazbom?
- Da, svirao sam neko
vrijeme s dečkima iz grupe Parlament, ali tada se nismo tako
zvali...
- Misliš na Dubravka
Voriha i društvo?
- Da, oni i još neki
dečki. Tek poslije oni su se probili.
- Kako si počeo u
Milanu?
- Kao što sam već rekao,
htio sam postati modni kreator. No, s vremenom sam se "skompao" s
dečkima iz diskoteka. Tako sam jednog dana upoznao i Claudija
Checcetta. On je jedan od najpoznatijih ovdašnjih producenata i
TV-vodltelja.
Počeo sam i raditi na njegovoj inače vrlo popularnoj radio-stanici DEE Jay. U to doba on još nije imao pojma da ja sviram i pjevam. Kužiš?
Počeo sam i raditi na njegovoj inače vrlo popularnoj radio-stanici DEE Jay. U to doba on još nije imao pojma da ja sviram i pjevam. Kužiš?
- Zaista? Koje
instrumente sviraš?
- Klavijature. Ali da
nastavim... Jednog mi je dana donio neku demo-snimku, onako, da je
čujem. Tada sam mu otkrio da sam i ja glazbenik i da bih mogao
pokušati da do kraja uobličim taj demo.
- Kakva je bila reakcija?
- Iznenadio se! Još više
kad je saznao da sam išao deset godina u Muzičku školu Vatroslav
Lisinski u Zagrebu. I tako, u zafrkanciji, počeli smo se igrati s
tom demo-snimkom, nadosnimavao sam na matricu svoje ideje, i tako je
lani nastala moja prva singlica "O. K. Run".
Bila je to prva potpuno kompjuterizirana ploča koja je ikad snimljena u Italiji. Postigli smo priličan uspjeh u diskotekama, ali službenih se top-lista ipak nismo dočepali.
Kako, zapravo, i nisam imao većih pjevačkih ambicija, bacio sam se više na projekt Dee Jay Television. To je glazbeni program koji ide svaki dan pola sata, a subotom čak tri sata. Eto, radio sam i kao Dee Jay (disko-džokej, op. a.)
Bila je to prva potpuno kompjuterizirana ploča koja je ikad snimljena u Italiji. Postigli smo priličan uspjeh u diskotekama, ali službenih se top-lista ipak nismo dočepali.
Kako, zapravo, i nisam imao većih pjevačkih ambicija, bacio sam se više na projekt Dee Jay Television. To je glazbeni program koji ide svaki dan pola sata, a subotom čak tri sata. Eto, radio sam i kao Dee Jay (disko-džokej, op. a.)
Otok kao inspiracija
- Aha, kužim... Nakon
stanke od šest mjeseci, dok sam se bavio televizijom, mislio sam da
je vrijeme da pokušam ponovo nešto snimiti. Skladao sam glazbu, a
ujedno sam i koautor teksta tog hita.
- Vjerojatno si bio na
Ibizi, kad ti je taj otok bio inspiracija?
- Kaj veliš? Aha, tooo...
Da, vidiš, četiri godine, koliko sam ovdje boravio, često sam na
Ibizi. Ibiza je postala pravi "bum", ove se godine strašno
"fura" u Evropi. Iskoristio sam sve to, misleći i na
komercijalni učinak kad će se Ibiza pojaviti u naslovu pjesme.
- Jesi li bio iznenađen
velikim uspjehom te pjesme, i to još u jednoj za tebe ipak stranoj
zemlji?
- Moram ti pošteno
priznati da jesam! Eto, sada jurim Evropom da bih udovoljio svim
zahtjevima da promoviram tu svoju ploču. Svi bi željeli da nastupim
u njihovim TV-emisijama... Kao što vjerojatno i sam znaš, u Evropi i
nema top-liste na kojoj nisam barem među prvih deset.
- Ipak, nema te na
top-listi u Velikoj Britaniji...
- Ha, ha, ovo ti je
odličan štos... No, ploča "People From Ibiza" objavljena je u
Britaniji tek prije sedam dana, pa, eto, ima vremena...
- Zapadnonjemački
glazbeni časopis Bravo objavio je nedavno tvoju adresu. Javljaju li
ti se sada pop-fanovi iz naše zemlje?
- O da! Iz svih krajeva.
Evo, neki dan zvali su me iz Crne Gore i Makedonije. Nemaš pojma
kako me to veseli.
Uskoro prvi LP
- Kako si od Aleksandra,
što ti je pravo ime, postao Sandy?
- To uopće nije bio
problem. Znaš, meni su još kao malom klincu kod kuće tepali Sandi.
Što je svakako kraće nego Aleksandar. Ovdje sam samo onaj i promijenio u ipsilon i tako je nastao Sandy Marton.
- Čujem da si sada na
velikoj talijanskoj turneji...
- Da, jurcam Italijom sve
do 25. studenoga, a onda krećem na kraću turneju po SR Njemačkoj.
- Radiš li sa živim
orkestrom ili koristiš matricu za playback?
- Kaj? Sada pjevam na playback, ali na idućoj
turneji svirat ću s bendom.
- Nisi li možda malo
"prekratak" s programom s obzirom da imaš samo dvije
snimljene singlice?
- Zasad jesam, ali već na
njemačkoj turneji pjevat ću i skladbe sa svog prvog LP-ja!
- Znači, najavljuješ i
skori izlazak svoje velike ploče?
- Planiram da taj album
izađe u ožujku slijedeće godine. Snimamo ga u Bologni, a miksanje
ćemo obaviti na Ibizi, u jednom fantastičnom 48-kanalnom studiju.
Mislim da će to biti jako lijepa ploča.
- Ostaješ li vjeran
maniri tehno-popa?
- Ja to zovem dance music
s mnogo elektronike... Ali, točno si primijetio to je zapravo
tehno-pop.
- Jesi li možda dobio
poziv da nastupiš i u Jugoslaviji?
- Neee... Bio sam samo u
kontaktu s nekim našim diskografskim kućama da eventualno objave
ovaj moj hit, ali sve je zapelo. Nadam se da ću s longplejkom biti
bolje sreće. Zaista bih želio da se moje ploče objave i kod nas.
- Pratiš li možda
zbivanja u jugo-rocku?
- U posljednje doba malo.
Imam sve manje vremena.
- Razmišljaš li i o
skorom povratku u Zagreb? Veže li te nešto za Zagreb?
- Pa... sad o nekom
definitivnom povratku nema ni govora. Uopće ne razmišljam o tome.
No ja sam ipak vrlo često u Zagrebu. Dođem nekoliko puta na godinu
da obiđem mamu, prijatelje...
- Nije li se sada, kad si
postao zvijezda "evropskog kalibra" njihov odnos prema tebi
možda promijenio?
- Ma, kaj god... Pa nisam ti ja nikakva zvijezda...
Razgovarao: Zvonko Pongrac, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)
Razgovarao: Zvonko Pongrac, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)