Već znate da sam bas-gitarist grupe. Inače, najmilije mi je izležavanje u krevetu, zalazak sunca, motocikli i naučno-fantastični romani. Ostale stvari me ne privlače naročito. Imam smeđu kosu i zelene oči i obično služim kao "glasnogovornik" grupe - ni sam ne znam zašto
Donedavno nitko nije znao za ovaj
ansambl. Danas su oni među najpopularnijima. Zašto? U doba kad novi sastavi niču doslovno
kao gljive poslije kiše, teško se probiti među velike. Četvorica
članova sastava "The Pink Floyd" to je uspjelo. Oni su
pronašli nešto novo i na juriš osvojili publiku. U čemu je ta
novost?
"The Pink Floyd" spajaju zvuk
i svjetlo.
Njihovi koncerti počinju u mraku, a uz prve tonove dolazi
svjetlost. Nije to stalna, uobičajena rasvjeta - ni ona velika, ni
prigušena.
To je igra bojama, projekcije dijapozitiva, neprestane
promjene ugođaja.
Oni imaju svog posebnog člana koji svjetlošću
prati muziku. Pomalo njihovi nastupi podsjećaju na slavne pariške
priredbe "Son et lumiere". Zvuk i svjetlost se isprepleću,
stvaraju najfantastičnije kombinacije, osvajaju slušaoce, donose
nešto novo.
Mnogi "The Pink Floyd"
nazivaju anarhistima, govore da oni svojim nastupima imitiraju
halucinacije izazvane upotrebom droge, prigovaraju im da traže ekstravagantnost po svaku
cijenu.
Sve to nije istina.
Roger Waters (24), bas-gitarist grupe, kaže:
- Mi sviramo ono što nam se sviđa i što se našoj publici
sviđa. Oni koji žele slušati mogu slušati, oni koji su došli
gledati mogu gledati, a za one koji žele plesati sviramo muziku uz
koju oni mogu i plesati.
Nismo mi nikakva anti grupa, naprotiv, mi
volimo slobodu, kreativnost i sve ono što i vi volite. Nismo ni
anarhisti - mi smo naprosto zabavljači.
- Kako vas publika prima?
- Divno. Ljudi znaju da mi hoćemo da im
bude lijepo pa nam pomažu da uvijek pronađemo nešto novo i
zanimljivo.
- Što vi zapravo svirate, rhythm and
blues, beat ili...?
- Sve pomalo. Počeli smo čistim rhythm
and blues kompozicijama. Sad kad smo se razvili mi samo nabacujemo
teme i s punom slobodom ih razrađujemo. Sve što sviramo originalno
je. Nikad se ne ponavljamo, uvijek doiaze nove ideje.
- Tko komponira za grupu?
- Syd je glavni, ali ja i Rick s njim
razrađujemo svaku kompoziciju. No takva kompozicija je samo baza
koju mi razrađujemo u slobodnoj formi.
- A svjetla?
- Svjetla dolaze naknadno. Imamo vlastitu
rasvjetu. Sve one trikove koji oduševljavaju publiku izmišlja naš
umjetnik rasvjete. On nas sluša i slijedi, njegovo svjetlo živi s
našim zvukom.
- Otkad radite zajedno?
- Otkad radite zajedno?
- Od početka, to znači od novembra
1966. Svi smo iz iste škole, stari drugovi, povezani zajedničkim
uspomenama i traganjima.
Sloboda i Beethoven
- Tko je sve u grupi osim vas, Rogere?
- Syd Barrett, Nick Mason i Rick Wright.
- Syde, recite nam nešto o sebi. Što
svirate, što volite, što ne volite?
- Sviram solo-gitaru, volim bajke,
slikanje, pisanje pjesama i skitanje oko Londona. Mrzim gužvu,
mislim na prezaposlenost kad nemam vremena za čitanje. Inače, imam
crnu kosu i zelene oči.
- A Nick?
- Studirao sam arhitekturu dok nisam
postao bubnjar sastava. Sad mi bubnjanje ispunjava život i to volim
više od svega na svijetu. Ono što mi se ne sviđa, to su neiskreni
ljudi i nezgodni susreti. Oči su mi zelene, a kosa smeđa.
- Rick, što vi svirate?
- Sviram orgulje, volim slobodu i
Beethovena, volim sunce i život. Mrzim neugodne ljude i prenatrpane
barove. Kosa mi je smeđa a oči plave.
- Rogere, vi ste vodili čitav razgovor,
a nismo vas predstavili našim čitaocima. Hoćete li nam nešto i o
sebi reći?
- Već znate da sam bas-gitarist grupe. Inače, najmilije mi je izležavanje u krevetu, zalazak sunca, motocikli i naučno-fantastični romani. Ostale stvari me ne privlače naročito. Imam smeđu kosu i zelene oči i obično služim kao "glasnogovornik" grupe - ni sam ne znam zašto.
- Već prva ploča vaše grupe postigla
je izvanredan uspjeh. Kako su prošle ostale?
- Vrlo dobro, što je i nas iznenadilo.
"See Emily Play", naša posljednja ploča, dospjela je
visoko na top-listi naše domovine, a sad se probija i po čitavu
svijetu.
- Kakvi su planovi grupe?
- Koncertirati, nastupiti na
kolor-televiziji, snimati ploče i osvajati novu publiku. Osim toga,
neprestano usavršavati naš muzički izraz, a isto tako i naše
svjetlosne efekte.
- Što da poručimo našim čitaocima?
- Što da poručimo našim čitaocima?
- Da želimo doći i u Jugoslaviju. Možda
ćemo se i vašoj publici svidjeti.
Dakle, hvala i doviđenja u
Jugoslaviji.
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
