Unatoč najsnažnijem i najdugotrajnijem pljesku koji je dobila Đurđica Barlović, publika u dvorani ipak se odlučila da Grand-prix festivala - Zlatnu notu - dodijeli popularnoj interpretatorici Jasni Zlokić koja je otpjevala pobjedničku skladbu "Povedi me" Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića
Prošloga tjedna je održan u Zagrebu trideseti po redu Zagrebački festival zabavne glazbe koji će ostati zabilježen i po dosad najvećem broju sudionika ali i po velikom posjetu publike. O tome da li su takvom neuobičajenom zanimanju za taj festival pridonijele dobre pjesme ili žal za starim dobrim vremenima, govori i ovaj report Studijevih izvjestitelja.
Večeri šansona, na
kojoj nije bilo novih pjesama, nego je prvi dio posvećen djelima
Vlahe Paljetka, a drugi retrospektivi dosadašnjih najuspješnijih
šansona s proteklih festivala, počeo je jubilarni, trideseti
zagrebački festival, najstarija i najuglednija naša zabavnoglazbena
manifestacija.
Za razliku od kompozitora, koji za ovogodišnju, također jubilarnu, dvadesetu večer šansona, nisu pokazali neko veće zanimanje - ni po kvaliteti ni po broju poslanih radova - publika je ponovno pokazala da je šansona, pogotovu ona dobra, stara, i te kako zanima.
To je ujedno bio i pun pogodak umjetničkih rukovodilaca večeri šansona Arsena Dedića i Zvonka Špišića, koji su se, pregledavši prispjele radove, odlučili da nove zamijene starim, provjerenim i popularnim šansonama.
Veoma dobro zamišljenu večer u krcatom Dramskom kazalištu Gavelli otvorio je Rade Šerbedžija, kao voditelj u dijelu posvećenom Paljetku, podsjetivši na vremena kada je sve bilo šansona - od romanse do kupleta, od dalmatinske do mađarske pjesme.
Intimnu atmosferu povremeno bi prekidao pljesak namijenjen interpretatorima Paljetkovih pjesama, od kojih su neke, kao što su Fala, Marija, Popevke sam slagal bile dosad najčešće pripisivane drugim autorima ili smatrane narodnim pjesmama.
Sam Paljetak, koji je bio šaptač u HNK u Zagrebu, skladao je malen broj pjesama, ali ono što ie napravio, to je, kako kaže Špišić, antologijsko djelo.
Za razliku od kompozitora, koji za ovogodišnju, također jubilarnu, dvadesetu večer šansona, nisu pokazali neko veće zanimanje - ni po kvaliteti ni po broju poslanih radova - publika je ponovno pokazala da je šansona, pogotovu ona dobra, stara, i te kako zanima.
To je ujedno bio i pun pogodak umjetničkih rukovodilaca večeri šansona Arsena Dedića i Zvonka Špišića, koji su se, pregledavši prispjele radove, odlučili da nove zamijene starim, provjerenim i popularnim šansonama.
Veoma dobro zamišljenu večer u krcatom Dramskom kazalištu Gavelli otvorio je Rade Šerbedžija, kao voditelj u dijelu posvećenom Paljetku, podsjetivši na vremena kada je sve bilo šansona - od romanse do kupleta, od dalmatinske do mađarske pjesme.
Intimnu atmosferu povremeno bi prekidao pljesak namijenjen interpretatorima Paljetkovih pjesama, od kojih su neke, kao što su Fala, Marija, Popevke sam slagal bile dosad najčešće pripisivane drugim autorima ili smatrane narodnim pjesmama.
Sam Paljetak, koji je bio šaptač u HNK u Zagrebu, skladao je malen broj pjesama, ali ono što ie napravio, to je, kako kaže Špišić, antologijsko djelo.
Nakon prvog dijela večeri
za koji je scenarij napisao Mario Kinel, gdje su kao izvođači briljirali
rodonačelnici šansona Dedić, Špišić, Hegedušić, Diklić i
ostali, novi voditelj Edo Peročević najavio je retrospektivu
pjesama s proteklih dvadeset zagrebačkih festivala.
Premda u tom dijelu popularnih šansona nije bilo nijedne Pere Gotovca, nezaobilazne ličnosti kad je riječ o zagrebačkoj šansoni - to je bila uspješna večer.
Naime, Gotovac je na sam dan koncerta zabranio izvođenje svoje poznate šansone Još ne znam neke važne stvari, ne slažući se s izborom pjevača i orkestra.
Je li Ibrica Jusić uopće i bio u kombinaciji, teško je reći, jer se već stanovito vrijeme, kako reče njegov brat Đelo Jusić, nalazi na turneji po Švedskoj, pa je tu šansonu, kojom se svojedobno Ibrica proslavio, trebao izvesti Đuka Čajić.
Đuku i Važne stvari nismo čuli, ali zato smo čuli mnogo odličnih šansona, počevši od Ko crne ruže cvijet i Zadnjeg fijakera, pa preko Balade iz predgrađa, Starog Pjera, Trešnjevačke balade i Modre rijeke do Moj osmijeh i ja, te Da se razumijemo.
Premda su se na pozornici pojavili naši najbolji pjevači, najviše pljeska upućeno je Gabi Novak, Nani Prša, Ivici Perclu, Zafiru Hadžimanovu i Radi Šerbedžiji.
Premda u tom dijelu popularnih šansona nije bilo nijedne Pere Gotovca, nezaobilazne ličnosti kad je riječ o zagrebačkoj šansoni - to je bila uspješna večer.
Naime, Gotovac je na sam dan koncerta zabranio izvođenje svoje poznate šansone Još ne znam neke važne stvari, ne slažući se s izborom pjevača i orkestra.
Je li Ibrica Jusić uopće i bio u kombinaciji, teško je reći, jer se već stanovito vrijeme, kako reče njegov brat Đelo Jusić, nalazi na turneji po Švedskoj, pa je tu šansonu, kojom se svojedobno Ibrica proslavio, trebao izvesti Đuka Čajić.
Đuku i Važne stvari nismo čuli, ali zato smo čuli mnogo odličnih šansona, počevši od Ko crne ruže cvijet i Zadnjeg fijakera, pa preko Balade iz predgrađa, Starog Pjera, Trešnjevačke balade i Modre rijeke do Moj osmijeh i ja, te Da se razumijemo.
Premda su se na pozornici pojavili naši najbolji pjevači, najviše pljeska upućeno je Gabi Novak, Nani Prša, Ivici Perclu, Zafiru Hadžimanovu i Radi Šerbedžiji.
Publika (i žiri) za domovinu
Druge večeri Zagrebfesta
'84, u velikoj dvorani koncertne palače Vatroslav Lisinski održana
je, pod pokroviteljstvom RO SUBNOR-a SRH i Saveza društava Naša
djeca SRH Večer revolucionarne i rodoljubive glazbe.
Te je večeri oboreno nekoliko festivalskih rekorda.
Oko 850 izvođača i zborova, a to se ne pamti ni na jednom domaćem festivalu, prošlo je festivalskom pozornicom, a sve njih najavljivali su tradicionalno dobar i bez ikakvog podsjetnika Ljubo Jelčić i njegova mlađa kolegica Ana Brbora-Hum.
Pred ispunjenim gledalištem, to se također već dugo ne pamti, izvedeno je 17 melodija, podijeljenih u tri bloka: prvi s pjesmama iz revolucije, drugi s pjesmama današnjice i treći, završni, s pjesmama posvećenim domovini.
Te je večeri oboreno nekoliko festivalskih rekorda.
Oko 850 izvođača i zborova, a to se ne pamti ni na jednom domaćem festivalu, prošlo je festivalskom pozornicom, a sve njih najavljivali su tradicionalno dobar i bez ikakvog podsjetnika Ljubo Jelčić i njegova mlađa kolegica Ana Brbora-Hum.
Pred ispunjenim gledalištem, to se također već dugo ne pamti, izvedeno je 17 melodija, podijeljenih u tri bloka: prvi s pjesmama iz revolucije, drugi s pjesmama današnjice i treći, završni, s pjesmama posvećenim domovini.
Publika u dvorani glasala
je za pjesmu Dalibora Paulika i Milivoja Pašičeka Zemljo, naša
zemljo koju je izvrsno otpjevao prošlogodišnji pobjednik
zagrebačkog festivala Krunoslav Slabinac.
Toj je pjesmi pripao
Grand-prix festivala Veliki crveni cvijet, djelo našeg istaknutog
slikara Ivana Rabuzina.
Mlad, ali već afirmiran skladatelj Paulik izjavio je, primajući nagradu, "da mu je posebno drago što je to priznanje dobila pjesma namijenjena svima onima koji žive u ovoj zemlji".
Autori te veoma komunikativne pjesme, Paulik i tekstopisac i novinar Milivoj Pašiček, smatraju da je pjesma prihvaćena kod publike i zahvaljujući Krunoslavu Slabincu, pjevaču koji postiže uspjehe u raznovrsnim žanrovima naše zabavne glazbe.
Mlad, ali već afirmiran skladatelj Paulik izjavio je, primajući nagradu, "da mu je posebno drago što je to priznanje dobila pjesma namijenjena svima onima koji žive u ovoj zemlji".
Autori te veoma komunikativne pjesme, Paulik i tekstopisac i novinar Milivoj Pašiček, smatraju da je pjesma prihvaćena kod publike i zahvaljujući Krunoslavu Slabincu, pjevaču koji postiže uspjehe u raznovrsnim žanrovima naše zabavne glazbe.
Nagradu Veliki crveni
cvijet, sliku Nikole Reisera, za najbolje djelo u cjelini - prema
odluci stručnog žirija Društva skladatelja Hrvatske, dobili su
autori skladbe Najtopliji kutak (također o domovini) Šime Stamać i
Pajo Kanižaj, koju je otpjevao Mirko Cetinski uz dječje zborove
Crveni oktobar i Trešnjevački mališani.
Ta je nagrada za Cetinskog, koji je već stanovito vrijeme odsutan s domaće scene (redovito gostuje po Kanadi, Australiji i SAD), uz tek izašlu veliku ploču Talijanski uspjesi, najbolji način za ponovni povratak domaćoj publici.
Ta je nagrada za Cetinskog, koji je već stanovito vrijeme odsutan s domaće scene (redovito gostuje po Kanadi, Australiji i SAD), uz tek izašlu veliku ploču Talijanski uspjesi, najbolji način za ponovni povratak domaćoj publici.
Redoviti sudionik
posljednjih nekoliko zagrebačkih festivala, uspješni kantautor Ivo
Fabijan dobio je, po odluci stručnog žirija, Crveni cvijet djelo
Ivana Rabuzina za najbolji neobjavljeni tekst za svoju pjesmu U mome
kraju koja također govori o jednom dijelu naše domovine, o
Slavoniji, odakle je i izvođač te pjesme.
Opće je mišljenje da je
ta večer, koja je završena retrospektivom revolucionarnih i
rodoljubivih pjesama ne samo s dosadašnjih
zagrebačkih već i svih jugoslavenskih festivala, dala nekoliko
veoma dobrih pjesama što će brzo i lako naći svoj put do slušaoca.
U znaku pjevačica
Na trećoj večeri, pod
zajedničkim znakom Kao vječne melodije, okupili su se
dosadašnji festivalski pobjednici.
Među pjevačima i skladateljima novin evergrina bili su Tereza Kesovija, Ivo Robić, Drago Diklić, Milan Bačić, Gabi Novak, Zdenka Vučković, Zvonko Špišić, Arsen Dedić, te skladatelji, kao što su Fedor Kopsa, jedan od osnivača zarebačkog festivala, Ivo Korler, Marija Radić, Alfi Kabiljo, B. Sorokin i drugi.
Kao i sve prijašnje večeri, i ta je završena retrospektivom na kojoj je šest veličanstvenih (sedmi, Slabinac je odustao) - Robić, Diklić, Kesovija, Novak, Špišić, Vučković - izvelo splet najpoznatijih melodija s proteklih trideset zagrebačkih festivala.
Među pjevačima i skladateljima novin evergrina bili su Tereza Kesovija, Ivo Robić, Drago Diklić, Milan Bačić, Gabi Novak, Zdenka Vučković, Zvonko Špišić, Arsen Dedić, te skladatelji, kao što su Fedor Kopsa, jedan od osnivača zarebačkog festivala, Ivo Korler, Marija Radić, Alfi Kabiljo, B. Sorokin i drugi.
Kao i sve prijašnje večeri, i ta je završena retrospektivom na kojoj je šest veličanstvenih (sedmi, Slabinac je odustao) - Robić, Diklić, Kesovija, Novak, Špišić, Vučković - izvelo splet najpoznatijih melodija s proteklih trideset zagrebačkih festivala.
Najočekivanija i
najrasprodanija večer svakako je bila ona završna - koncert
zabavnih melodija hitova.
Zahvaljujući prije izdanoj festivalskoj
ploči, publika je već unaprijed pjevušila neke buduće hitove.
U užoj konkurenciji našle su se četiri pjevačice - Jasna Zlokić, Đurđica Barlović, Snježana Naumovska i Neda Ukraden.
Unatoč najsnažnijem i najdugotrajnijem pljesku koji je dobila Đurđica, publika u dvorani ipak se odlučila da Grand-prix festivala - Zlatnu notu - dodijeli popularnoj interpretatorici Jasni Zlokić koja je otpjevala pobjedničku skladbu Povedi me Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića.
U užoj konkurenciji našle su se četiri pjevačice - Jasna Zlokić, Đurđica Barlović, Snježana Naumovska i Neda Ukraden.
Unatoč najsnažnijem i najdugotrajnijem pljesku koji je dobila Đurđica, publika u dvorani ipak se odlučila da Grand-prix festivala - Zlatnu notu - dodijeli popularnoj interpretatorici Jasni Zlokić koja je otpjevala pobjedničku skladbu Povedi me Rajka Dujmića i Marija Mihaljevića.
Druga nagrada publike
pripala je pjesmi Đele Jusića i Jakše Fiamenga Majčine ruke u
interpretaciji Snježane Naumovske, a treća nagrada pjesmi Samo ti i ja u interpretaciji Đurđice Barlović kojoj je pripala i nagrada za
najbolji nastup u cjelini.
Poznati tekstopisac Mario Mihaljević, koji se te večeri pojavio i u ulozi duhovitog voditelja (njegovi zavidniji kolege tvrdili su da je imao i te kakvih razloga za duhovitosti) dobitnik je - zajedno sa Šešlijom i Jašekom - i nagrade stručnog žirija za pjesmu Traži se jedan Vanja u interpretaciji Nede Ukraden,
Poznati tekstopisac Mario Mihaljević, koji se te večeri pojavio i u ulozi duhovitog voditelja (njegovi zavidniji kolege tvrdili su da je imao i te kakvih razloga za duhovitosti) dobitnik je - zajedno sa Šešlijom i Jašekom - i nagrade stručnog žirija za pjesmu Traži se jedan Vanja u interpretaciji Nede Ukraden,
Žensku seriju nagrada
donekle je poremetio Branko Blaće koji se prvi put javlja kao
skladatelj pjesme Život po mjeri koju je i sam pjevao te dobio i
nagradu za najbolje djelo u cjelini.
Plaketa SOKOJ-a za najbolje djelo u cjelini
svih festivalskih večeri dodijeljena je pjesmi najmlađeg
festivalskog kompozitora Kreše Klemenčića Suludi dan u simpatičnoj
interpretaciji također mlade Ive Krajač.
Kako je na kraju tog
dugotrajnog i po broju sudionika i publike rekordnog festivala
zaključio njegov direktor Drago Diklić, dobili smo nekoliko dobrih
pjesama i hitova, a pojava mladih skladatelja, tekstopisaca, osobito
pjevača, najavljuje svjetliju budućnost tog tridesetogodišnjaka.
Zlatni vijenac tjednika Studio za najizvođeniju melodiju Zagrebfesta na radiju od festivala do festivala pripao je kompoziciji Srce od papira koju je Grupa 777 izvodila - prošle godine.
Napisao: Aleksandar Veljić, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)
Zlatni vijenac tjednika Studio za najizvođeniju melodiju Zagrebfesta na radiju od festivala do festivala pripao je kompoziciji Srce od papira koju je Grupa 777 izvodila - prošle godine.
Napisao: Aleksandar Veljić, obrada: Yugopapir (Studio, novembar 1984.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
