Pages

Ademir Kenović, Esad i Ismet Arnautalić: Kako je nastala čuvena "Muzika raspoloženja" (1986)




Nismo imali nikakvih pretenzija, želja nam je da bude ljudima ugodno uz ovu emisiju - riječi su Esada Arnautalića. - Programi na televiziji zahtijevaju deset deka ovog, deset deka onog, pa kada je već tako, želja nam je da naših "deset deka" bude i u funkciji programa, ali i da pokaže u drugom svjetlu Muzičku produkciju RTV Sarajevo

Dva brata Arnautallć, Esad i Ismet, te reditelj Ademir Kenović su tvoritelji zanimljivog muzičkog sadržaja na malim ekranima narednog petka. Ozbiljna muzika sa modernim aranžmanima okupila je mnogobrojne izvođače u studiju TV Sarajevo. Ne bi trebalo da vam ta 42 minuta budu traćenje vremena, a o tome kazuju i riječi aktera.



Mnoge zanimljive stvari nastale su sasvim slučajno, poslije razgovora, susreta istomišljenika, ljudi od istog ili sličnog posla. 

Ponekad je potrebna i riječ nekog trećeg, topla, ljudska, slučajna. 

Tako se desilo i ovoga puta: braća Arnautalić, Esad i Ismet, godinama su u muzici i muzičarskim vodama. 

Međutim, nikada do sada nisu radili na zajedničkom projektu. 

Desilo se: otišli kao svi dobri momci na zajednički ručak kod majke i mati ko mati - kad joj pohvališe klepe reče da ne bi bilo loše da i njih dvojica naprave zajednički neke dobre muzičke "klepe".

Zgledali se, susreli poslije toga "službeno", dogovorili se, pozvali svog drugara, reditelja Ademira Kenovića, pa ponovo dogovor.

- Neka se počne anegdotom, jer, poslije su nastali pravi poslovi. Sve se "zakuhalo" u Muzičkoj produkciji RTV Sarajevo, zapravo, po ideji Esada Arnautalića - počinje Ismet Arnautalić, urednik u Muzičkom programu Televizije Sarajevo, priču o nastanku emisije "Sa Horom i orkestrom RTV Sarajevo".

Gledaoci će je vidjeti u petak, 3. oktobra (1986), u 20.55 sati, na prvom kanalu, dakle, u elitnom terminu, rezervisanom za domaće šou-programe.

Nije nam običaj unaprijed pisati o emisijama pojedinačno, osim onih uobičajenih najava na RTV bloku. 

Ovoga puta smo napravili izuzetak, jer emisija i naši sagovomici ne samo da to zaslužuju, nego nam se učinilo da se ovdje, na ovakav način a o takozvanoj ozbiljnoj muzici sa modernim aranžmanima prvi put radi.


Impresivni repertoar



Pročitajte ipak do kraja ovaj tekst. Ne mrštite se unaprijed, vi koji na samo izgovorene riječi "ozbiljna muzika" gasite i televizor i radio i svoju ljubav prema muzici uopšte.

Saslušajte!

Repertoar je zaista impresivan. Od Verdija, preko Masnea, Mocarta, Čajkovskog, Betovena, i do Džonsa, Portrera... 

Od "Hora Cigana" iz "Trubadura", "Hora Jevreja" iz "Nabuka", preko "Ode radosti", "Jahača neba" do "Podmoskovskih večeri", "Kad počne ples"...

Sve u novim aranžmanima Nikice Kalođere i Julija Marića i pod dirigentskom palicom Esada Arnautalića.

A izvođači ?

Više od stotinu ljudi, članova Hora, Revijskog, Plesnog i Tamburaškog orkestra Radio-televizije Sarajevo, te solisti Valerija Gestenhofer, sopran, Vojislav Kuculović, tenor, Dragan Paradžik, klarinet, i Ivica Šarić, bas, učiniće sve da 42 minuta, koliko emisija traje, ostane u prijatnom sjećanju televizijskog auditorija.


Ne samo sevdah



- Godinama se na televiziji sa oduševljenjem gledaju snimci ozbiljne muzike sa raznih manifestacija, festivala, susreta, ali se Sarajevo nikada ne dovodi u vezu sa takvom vrstom muzike, koja se isto toliko njeguje kod nas - govori Ademir Kenović, reditelj emisije. - Kada se kaže Sarajevo i muzika, sve se odmah vezuje za sevdah i rok.

Impresioniran sam bio muzikom koja je pripremljena za ovu emisiju.

Kada mi je ponuđeno da je režiram, na neki način sam jedva dočekao, jer mi je više muka od video-ekshibicionizma, želim da se odmorim od agresivnog načina plasiranja emisija, zbog kojeg se ne može više slušati muzika. 

Ti naši pokušaji da oponašamo video-dostignuća u svijetu zaista su blijedi, često su bili na ivici očaja.

- Nismo imali nikakvih pretenzija, želja nam je da bude ljudima ugodno uz ovu emisiju - riječi su Esada Arnautalića. - Programi na televiziji zahtijevaju deset deka ovog, deset deka onog, pa kada je već tako, želja nam je da naših "deset deka" bude i u funkciji programa, ali i da pokaže u drugom svjetlu Muzičku produkciju RTV Sarajevo.

Da pokaže do sada neiskorištene mogućnosti tih ljudi koji su zaista sve učinili i dali od sebe da gledaocima pred ekranom bude lijepo.


Sve bilo je muzika



- U projekat ste uključili više od stotinu ljudi. Kako su se u studiju "pomirili" istovremeno članovi nekoliko različitih orkestara i Hora?

- Možda je za ilustraciju dovoljno ako ispričam da je na kraju snimanja reditelj Kenović glasno iznio zahvalnost i čestitke svim tim ljudima, čestitke na visokoj profesionalnosti, jer nije bilo niti jedne velike greške, niti jednog nesporazuma.

Posebno bih istakao Hor, i to u smislu da je za njih ovaj projekat bio novi programski zadatak, predstavlja na neki način proširenje njihovih mogućnosti, jer inače njeguju drugi repertoar - kaže Esad Arnautalić.

Rekli smo već da je braći Arnautalić ovo prvi zajednički projekat.

- Možemo emisiju nazvati i "Prvi put sa bratom na jutrenje" - u šali će Ademir Kenović, da bi zatim ozbiljno dodao:

U realizaciji emisije, u kojoj je ton-majstor Mufid Kosović, a muzički producent Miroslav Maraus, nastojali smo da ona bude što više primijenjena muzici i učesnicima, da dođe do izražaja i impresivan broj ljudi.

Željeli smo da sve smirimo, da ne kvarimo muzički dojam, da muzika bude u prvom planu.

Mogu reći poslije svega da je u ovoj emisiji zaista "sve bilo je muzika".


Za široki krug



I, za kraj, još nekoliko riječi urednika emisije Ismeta Arnautalića:

- Emisija će, sasvim sam siguran, moći da zadovolji širok krug gledalaca. Projekat je rađen, i audio i vizuelni dio, za narod.

Ne mislim ovim da je emisija nešto posebno, ali je zanimljiva samim tim što se prvi put radi o jednom ovakvom projektu, rađenom na jednom visoko profesionalnom i izvođačkom nivou.

Za sada vjerujmo autorima. 

Nema razloga da ne bude tako kako kažu, jer, radi se o vrhunskim profesionalcima, provjerenim i dokazanim muzičarima, talentovanom i nagrađivanom reditelju. 

Napisala: Hedija Mehmedić, obrada: Yugopapir (Ven, oktobar 1986.)



Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)