Zavirujemo u Redakciju. Telefoni zvone. Čestitke stižu. Kuca se u drvo. Cijela Juga zove. Čak i Zagreb, koji zvanično ne prima ovaj program. Ali, snašli se ljudi pa "hvataju" - Ljubljanu...
Najava "Eksperimentalnog noćnog programa"
31. januar 1986: Televizija Sarajevo
počinje, nakon redovnog, emitirati noćni program.
U četiri sata
gledaoci će vidjeti razne sadržaje: predstavu "Audicija" u izvođenju
studenata Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva, Carpenterov film "Magla", brojne muzičke spotove, završni dio koncerta grupe Haustor (te
večeri se održava u Sarajevu).
Ekipa programa pratit će dolazak
ove grupe u televizijski studio, gdje će izvesti nekoliko točaka u
živo.
Pjesnik Stevan Tontić preporučit će knjigu za kasne noćne
sate, dežurni novinar prikupljat će aktualne vijesti i s nekoliko
članova ekipe što realizira noćni program javljat će se s raznih
mjesta u gradu ...
Program priprema
Redakcija dječjeg i omladinskog programa Televizije Sarajevo.
 |
| Tri tačke označavaju nepoznat termin početka emitovanja... |
Urednik Slobodan Terzić kaže:
- Ideju smo dobili od
noćnog programa radija koji ima mnogo slušalica.
Ideja je vrlo
jednostavna - ako ljudi ostaju budni do jutra da bi slušali radio,
zašto im onda ne bismo pružili mogućnost da gledaju i televizijski
program u sitne sate.
- Što o tom
eksperimentalnom programu misli urednik i redatelj Slobodan Svrzo:
- Sav program što ćemo
ga pokazati u petak je premijeran. Izabrali smo koncept koji ima
stalnu računicu: Provedimo noć zajedno - gledaoci i mi koji
stvaramo noćni program.
U redakciji smo odlučili da isprobamo kako
će funkcionirati to druženje u kasne noćne sate i ova emisija bit
će takozvani dvostruki pilot: pilot nama na televiziji kako da
radimo ovakve programe i pilot u kontaktu s gledalištem.
Planirano je da se noćni
program emitira jedanput mjesečno, ali konačna će se odluka
donijeti nakon prvih reakcija gledališta.
- Vrlo nam je važno da
ljudi koji su gledali program dojave što su gledali i da li je to
ono što žele vidjeti u kasnim večernjim satima - kaže Slobodan
Svrzo.
(Studio, RTV stranice, januar 1986.)
*****
 |
| (Venova reportaža, februar 1986.) |
Recepcija Radio-Televizije Sarajevo. Rutinska
provjera akreditiva. Lijevo, pa pravo. Studio A i prateće
prostorije. Užurbanost na svakom koraku. Prvi put u istoriji
televizije noćni program. Eksperimentalni!
- Ne volimo ti mi ovo. Na
radiju, brate, pet ljudi puste muziku... mi obiđemo svoje rejone,
pregledamo i gotovo. A ovako... - zabrinuto će jedan iz
obezbjeđenja.
A čovjeku stvarno nije
lako.
Studio vrvi od učesnika, kablomana, kamermana, foto-reportera,
urednika, reditelja.
A kažu - biće "magla".
- Kakvo svjetlo! Odlično,
odavno sa boljim nisam radio - zadovoljno trlja ruke foto-reporter Zoran Kuzmanović Munja.
Diskretno se raspitujemo
za majstora svjetla.
Kažu: Kiza.
Dešifrujemo - Zdravko Kalanović.
Majstor nad majstorima, koji tog momenta nešto "petlja" i
oko scenografije i njenih boja.
Prava groznica petkom
uveče (ona subotnja je za ovu "mačji kašalj").
A dolazi
i Lala (organizator) koji će autoritativno:
- Svi iz studija. Bez
zezanja. Zatvorite vrata.
Nismo baš oduševljeni,
ali nas smiruje sljedeća rečenica:
- Donesite gajbu sokova i
dosta kafa...
U režiji nestrpljenje i
višak decibela.
Kasni se.
TV Novi Sad odužio, onako po lalinski.
- Ne smijemo kasniti,
sredite to sa Novim Sadom - nervira se glavni kamerman Miroslav
Benković.
- Remeti se koncept
početka emisije. Ustav je danas, nije
juče... - u prolazu objašnjava tu uzbunu urednik Slobodan Terzić, a
mi naslućujemo da su pojedini prilozi vezani baš za 1. decembra.
Nervi titraju...
- Smirite se gore u
režiji. Što manje tonova - "boreći" se sa neposlušnim
slušaocima govori pomoćnik reditelja Mensur Čolaković.
Bez panike
Bacamo pogled na
monitore. Novi Sad odjavljuje. Smireni Slobodan Svrzo, urednik i
reditelj, oglašava se iz režije:
- Ubavka, reci gledaocima
da kasnimo. Izbacujemo eksterijernu rubriku, preskačemo... Bez
panike. Piši ovako... Počinjemo filmom...
I krenulo je. Sa "Maglom". (Film je "iscepkan" i tokom noći prikazan u više delova - op. Y.)
Srećno i
dugovječno!
Scenografija ovce.
Opet će Terzić, u prolazu:
- Naš program je ona crna
ovca, a one bijele, koje će od pospanosti pobjeći preko plota, su - gledaoci...
Dobro je, glavni je u
formi... A da li je ovakav program skup, usuđujemo se pitati ga u
svoj ovoj frci i trci.
- Pa, nije. Ići će, ako
se svidi gledaocima, jednom mjesečno.
- Dobro je. Ide. Nema
problema - olimpijski će Slobodan (Svrzo).
Napuštamo "mlađane"
šefove noćne parade i zavirujemo iza kulisa, u prostore gdje su učesnici.
Kafa
se traži na bis.
Odjednom trka. Svi ka upaljenom obližnjem
televizoru!
Akademci sa "Audicijom" plijene. Salve smijeha.
Odlično! Prilog i po.
Opet "Magla".
Željko Bebek u formi:
- Jeste li vidjeli "Ven",
onda "Svijet", pa "As". O kome drugom do o Bebeku - hvali se prisutnim čekajući svoju tačku.
A Bora Đorđević se ne
odvaja od supruge (ili, još bolje, ona od njega). Pet minđuša u
lijevom uhu. Otežao, ali stari roker se ne da.
Mali incident sa grupom
"Haustor". Obezbjeđenje opominje, a Tifa objašnjava:
- Frka. "Razgaćili"
se dečki...
Čitav dan i noć
Zavirujemo ponovo u
studio. Prilazimo jednom od "običnih":
- Od sedam i trideset
ujutro sam tu. Čitav dan i čitavu noć. Ali, neka. Važno je da smo
krenuli - reče Vlajko Pekić, kabloman.
Mala pometnja u studiju.
Simpatični Hari Varešanović, ni kriv ni dužan, blijedo, u
iščekivanju svog plejbeka, sluša tuđu muziku.
Kamera bespoštedno
otkriva greške ton-majstora.
- Snađi se, ne smiješ se
zbunjivati - "ruže" Harija kamermani, a režija se snalazi.
Ubacuje "Audiciju", a Hari kasnije ipak dolazi na svoje...
Ispraćamo Stevana
Tontića pred kamere, i zavirujemo u Redakciju.
Telefoni zvone.
Čestitke stižu. Kuca se u drvo. Cijela Juga zove. Čak i Zagreb,
koji zvanično ne prima ovaj program. Ali, snašli se ljudi pa
"hvataju" - Ljubljanu...
- I ja sam zvao kevu.
Cijeli kvart gleda noćni program - kaže Oliver Mandić, uz put
rečeno, jedan vrlo pristojan i kulturan dečko, nimalo napadan niti
ekstravagantan, kako bi ga sebi predočio neko ko ga ne poznaje. (Oliver je tokom programa izveo više pesama sa svog aktuelnog albuma "Dođe mi da vrisnem tvoje ime" - op. Y.)
Zvali ste 642-688?
Niste
uspjeli dobiti vezu, ne čudite se - tajanstveni predmet je dobro
usijao žice Belovog otkrića...
Poljupci. Čestitanja.
Slike za uspomenu...
- Što nam brzo prođe
vrijeme - konstatuje foto-reporter Rikard Larma, autor fotografija što
ih objavljujemo. - I ne zadrijemasmo...
Ne budimo prestrogi prema
nekim sitnijim greškama.
Glavno je da je noćni program krenuo.
Na
opštu radost i zadovoljstvo gledalaca, posebno noćobdija.
Konceptualno svjež, bez uobičajeno dosadnih sjedeljki i
nadmudrivanja pred kamerama.
Tako je bar izgledalo sa naše strane,
sa druge strane malog ekrana...
I što je najvažnije:
magla se razišla, a ključ je pronađen...
Zabeležila: Sabaheta Arnautović, obrada: Yugopapir (Ven, februar 1986.)
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)