Budući da je Bajagića njegova školska drugarica Duca Marković stalno najavljivala kao "Baju" - pokazujući visok stepen lične intimizacije i nonšalantnog prijateljstva sasvim je logično što se "Hit godine" pretvorio u "Hit Bajagića", sve uz budan nadzor Mladena Popovića, koji je još jednom, opet bez većih mentalnih napora, pokazao da ume da tuži i da sudi, noseći ikonu u jednoj, a batinu u drugoj ruci
Januar 1986: Zamišljena kao
balkanski pandan engleskom programu "Top of the pops", sa
idejom da bude nekakvo objektivno ogledalo zbivanja u domaćem
rokenrolu - emisija "Hit meseca" već nekoliko sezona, bez
većih mentalnih napora, predstavlja jedno od uporišta humorističke
redakcije.
Zdrav smeh više ne zavisi isključivo od infantilnih
najava Duce Marković da gledamo "našu omiljenu" i "našu
voljenu" emisiju, niti od montirane publike koja robotskom
preciznošću aplaudira po komandi, izražavajući "spontano"
oduševljenje.
Došao je trenutak kad je humor iz prizemlja prešao u
prostore apsurda, po logici da se sve može samo kad se hoće.
Finalna emisija "Hita
meseca", prigodno nazvana "Hit godine", a rađena u
saradnji s bratskim programima "Stereovizija" i "Dobre
vibracije", razbila je ono objektivno ogledalo u
paramparčad, stvarajući ličnu ikonu od lika urednika ovog programa - nesuđenog nobelovca druga Mladena Popovića.
Bajo, kreni!
Po njegovoj originalnoj
ideji - jer, sve su Mladenove ideje sasvim originalne - na kraju godine
"Hit meseca" morao je da se izdigne iz mase ostalih
top-lista i anketa i gledaocima plasira ono što Popović i njegovi
saradnici vole.
Zato su, kažu, anketirani svi mogući jugo-urednici
koji se bave muzikom, s radija, TV, novina, a čuje se da je takvih
bilo preko stotinu!
Zanemarujući činjenicu da u ovoj zemlji nema ni
dvadeset tipova kojima je muzika uža specijalnost, želeli smo da
verujemo da je "Hit meseca",
makar za trenutak, našao malu dozu objektivnosti, jer gomila od
stotinjak ljudi baš nije za potcenjivanje.
Onda je u pomoć stigao
telefon, pa su ovom spravom pozivani svi oni ljudi koji se muzikom
bave da u slušalicu kažu svoj izbor za najboljeg pop i rok-pevača,
najbolju pop i rok-pevačicu, najbolju pop i rok-grupu, najbolji album
i hit-godine, kao i svoje kandidate za životno delo.
S druge strane
žice beleženi su odgovori - valjda onako kako treba - ali bi
sumnjičavi tipovi odmah tražili garanciju da je tako i učinjeno.
Na žalost, rezultati glasanja (broj poena, ličnosti za nominaciju)
nikom nisu dostavljeni na uvid, pa smo u novogodišnjoj noći na II
kanalu imali samo priliku da čujemo ko je pobedio.
Naravno, iznenađenje
nije bilo što je Momčilo Bajagić osvojio samo šest nagrada, već
zato što nije osvojio i onih ostalih tri-četiri!
Budući da je
Bajagića njegova školska drugarica Duca Marković stalno
najavljivala kao "Baju", pokazujući visok stepen lične
intimizacije i nonšalantnog prijateljstva, sasvim je logično što se
"Hit godine" pretvorio u "Hit Bajagića", sve uz
budan nadzor Mladena Popovića, koji je još jednom, opet bez većih
mentalnih napora, pokazao da ume da tuži i da sudi, noseći ikonu u
jednoj, a batinu u drugoj ruci!
Pop protiv roka
Analizirajući dodeljene
nagrade, jedino je jasno da je sve sasvim nejasno. Želja za
apsolutnim vrhovnim sudom dovela je do one čuvene muzičke podele na
"pop" i "rok", ali su se Mladen i kompanija u tom zamešeteljstvu
sasvim izgubili, dosledni u svojoj nedoslednosti.
Po njima su,
recimo, najbolja rok-grupa 1985. bili (naravno) Bajaga i
"Instruktori", što može da ima smisla i opravdanja, pod
uslovom da u to zaista veruju.
Otkud, međutim, nagrada, istom Bajagiću za "pop-pevača", ako je on član rok-grupe i
ako taj bend nigde nije primirisao kategoriji pop-sastava?
Kako se baš desilo da je titulu "pop-pevača godine" dobio i Zdravko Čolić? Zar su obojica imali isti broj glasova? Kakva slučajnost!
Kako se baš desilo da je titulu "pop-pevača godine" dobio i Zdravko Čolić? Zar su obojica imali isti broj glasova? Kakva slučajnost!
Uopšte, izabrati pevača
godine u liku Momčila Bajagića koji sam za sebe kaže da nije pevač
i da se takvim ne smatra - jer je i laicima jasno da on može i ume da
peva samo svoje pesme u kojima je glas inferioran - znači još jedan
humoristički doprinos "Hita godine" onim svečanim
novogodišnjim trenucima kad uz alkoholizirana vrenja i pomućeno
rasuđivanje prolaze i ovakve nominacije.
Ko će kome...
Sasvim je diskutabilno da
li je hit godine stvarno pesma "Zažmuri" (Momčilo
Bajagić, osamdeset treći put!) ali dileme nema kad je u pitanju
numera "Za milion godina", koja je u istoj emisiji, takođe
proglašena za hit!
Ova namenska pesma čiji je tekst napisao slavni Mladen Popović nije ni smela da se plasira ispod prvog mesta, jer ko bi onda verovao Popoviću, njegovom uticaju, njegovoj moći i talentu?
Ova namenska pesma čiji je tekst napisao slavni Mladen Popović nije ni smela da se plasira ispod prvog mesta, jer ko bi onda verovao Popoviću, njegovom uticaju, njegovoj moći i talentu?
Ali, ako je legendarni
Popović urednik emisije u kojoj konkuriše i njegova pesma - sistem
"ko će kome nego svoj svome" morao je da
da konkretne rezultate.
Nešto slično dogodilo
se u ženskoj konkurenciji u kojoj, na opšte iznenađenje, nije
sudelovao Momčilo Bajagić.
Tu je, međutim, bila Marina Perazić, trećina grupe "Denis i Denis", kojoj su pripale nagrade za najbolju pop i rok-pevačicu, mada, ubeđen sam, ni ona sama ne zna da objasni šta je rok, a šta pop.
Ali, kako Mladen Popović toliko voli "Denis i Denis" da je za njih napisao i tekst pesme "Oaza snova" i "Voli me još ovu noć", razumljivo je što je Marina njegova omiljena pevačica, baš kao što je i "Hit meseca" naša "omiljena emisija" u kojoj je sve regularno i tako objektivno.
Tu je, međutim, bila Marina Perazić, trećina grupe "Denis i Denis", kojoj su pripale nagrade za najbolju pop i rok-pevačicu, mada, ubeđen sam, ni ona sama ne zna da objasni šta je rok, a šta pop.
Ali, kako Mladen Popović toliko voli "Denis i Denis" da je za njih napisao i tekst pesme "Oaza snova" i "Voli me još ovu noć", razumljivo je što je Marina njegova omiljena pevačica, baš kao što je i "Hit meseca" naša "omiljena emisija" u kojoj je sve regularno i tako objektivno.
Urednik kao tekstopisac
Budući da je u svom telu
spojio funkcije urednika "Hita meseca" i aktuelnog
tekstopisca - očigledno je da Mladenu Popoviću nije lako.
Prvo, sasvim mu je malo vremena ostalo za privatan život, a drugo, stalno je na mukama kako da ostane objektivan.
Prvi problem nekako i rešava, ali s drugim ima izvesnih teškoća: u aktuelnim programima "Hita meseca" među prvih 20 samo je pet-šest njegovih pulena, mada bi i on najviše voleo kad bi čitava emisija bila posvećena njegovim tekstovima, strasnim izlivima inspiracije i suptilnim filozofskim razmišljanjima.
Prvo, sasvim mu je malo vremena ostalo za privatan život, a drugo, stalno je na mukama kako da ostane objektivan.
Prvi problem nekako i rešava, ali s drugim ima izvesnih teškoća: u aktuelnim programima "Hita meseca" među prvih 20 samo je pet-šest njegovih pulena, mada bi i on najviše voleo kad bi čitava emisija bila posvećena njegovim tekstovima, strasnim izlivima inspiracije i suptilnim filozofskim razmišljanjima.
Kako Popović još ništa
nije napisao za "Plavi orkestar", jer je u tom bendu još
Saša Lošić, razumljivo je što je najbolja domaća grupa 1985.
godine, sastav koji je imao najveću i najposećeniju turneju, i
onako uzgred - prodao najviše ploča - u "Hitu godine" predstavljen sa deset sekundi ubrzanog snimka.
Bila je to slatka osveta Mladena Popovića, koji je, duhovit kao uvek, lucidan i šarmantan, shvatio da sa sarajevskim jaranima valja činiti šegu kad već ne može da im uvali po koji tekst.
Bila je to slatka osveta Mladena Popovića, koji je, duhovit kao uvek, lucidan i šarmantan, shvatio da sa sarajevskim jaranima valja činiti šegu kad već ne može da im uvali po koji tekst.
Bolje saradnik nego urednik
Zato, druge mušterije nikako ne odbijaju M. Popovića - Jasna Zlokić, Grale Vuk, Zana, Denis i Denis i Oliver Mandić rado su prihvatili nesuđenog Geldofovog konkurenta u svoj zagrljaj, računajući da je bolje da im M. P. bude saradnik nego - urednik.
Otud i zaključak da je "Hit godine" bio "Hit obmane" ili još bolje "Hit Mladena Popovića i Bajagića", čime je udaren temelj novim humorističkim pokušajima TV Beograd da osveže program i malo razgale naivne gledaoce koji imaju više razloga da plaču nego da se - smeju...
Napisao: Petar Luković (Ven, januar 1986.)
Kako je na ove zamerke odgovorio urednik "Hita meseca"?
Podržite Yugopapir na društvenim mrežama :-)
